Diega Armanda Maradonu sam prvi put “vidio” 8. lipnja 1990. godine. Utakmicom Argentina-Kamerun otvaralo se Svjetsko prvenstvo u Italiji. I\u0161\u010dekivanje same utakmice bilo mi je pro\u017eeto prvim fazama upijanja Maradonine veli\u010dine: od oca preko televizije do prijatelja koji su prenosili \u0161to su njima njihovi o\u010devi rekli. Me\u0111utim, ono \u0161to se pamti iz same utakmice nije Maradona ve\u0107 ples Rogera Mille oko korner zastavice. Kamerun je pobijedio 1:0 i prvi put sam se na\u0161ao pred nogometnom enigmom. Kako to da Maradona nije pobijedio? Vrlo brzo je do\u0161lo i do \u010detvrtfinala s Jugoslavijom. U toj utakmici Maradona proma\u0161uje penal. Argentina je na kraju do\u0161la do finala, ali meni je u dje\u010da\u010dkoj glavi ostao raskorak izme\u0111u Maradone kao boga i Maradone koji gubi od Kameruna i kojem Tomislav Ivkovi\u0107 brani penal.<\/p>\n\n\n\n
Godinama poslije raskorak je nestajao. Ne zato \u0161to je u karijeri nakon tog prvenstva ne\u0161to napravio \u010demu sam “u\u017eivo” svjedo\u010dio. Ve\u0107 zato \u0161to sam postepeno u\u010dio o tome \u0161to je sve napravio prije prvenstva, a i pratio \u0161to mu se doga\u0111alo van terena. Maradona je igra\u010d koji se pojavio u savr\u0161enom medijskom momentu: za razliku od Pelea televizijski je bio prisutan \u0161irom svijeta, ali za razliku od kasnijih zvijezda ta je prisutnost bila dovoljno rijetka da ostavi prostora za romantizaciju. Maradona je imao najbolje od oba svijeta: o njemu se u\u010dilo putem usmene predaje \u0161to je pridonosilo auri, ali ta se predaja mogla i dokazati na dostupnim snimkama koje nisu bile crno-bijele. Maradona je u\u0161ao u taj medijski tjesnac povijesnog pam\u0107enja i s onu stranu povijesti \u2013 u legendu.<\/p>\n\n\n\n
No, za ulazak u legendu nisu bili dovoljni samo nogometno umije\u0107e i povijesni trenutak u razvoju komunikacije. Maradoninu legendu gradi i neizostavna socijalno-politi\u010dka dimenzija. Odrastao je u siroma\u0161noj \u010detvrti Buenos Airesa u ku\u0107i bez struje i vode. Siroma\u0161tvo u djetinjstvu mu je presudno odredilo kasnije politi\u010dke sklonosti. Svojim anti-imperijalisti\u010dkim stavovima, podr\u0161kom ju\u017enoameri\u010dkim politi\u010dkim vo\u0111ama poput Fidela Castra i Huga Chaveza, Maradona se jasno politi\u010dki profilirao. No, sami Maradonini stavovi i tetova\u017ee nisu toliko bitni za njegovu dru\u0161tvenu i politi\u010dku ulogu. Oni su tu vi\u0161e kao ornamentika koja politi\u010dki zaokru\u017euje ulogu heroja puka. A ta uloga heroja satkana je od epizoda iz karijere koje su hranile du\u0161u masama, pogotovo onima na potla\u010denom jugu.<\/p>\n\n\n\n
U dresu nacionalne reprezentacije klju\u010dna epizoda je utakmica protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine. Toj je utakmici dodatnu tenziju dao Falklandski rat, a Maradona ju je rije\u0161io jednim od najboljih golova u povijesti i famoznom Bo\u017ejom rukom. Tim se potezima Diego prometnuo u politi\u010dkog heroja koji se nije osvetio samo Englezima nego i svim ostalim okupatorima sa sjevera. Svoju dru\u0161tvenu ulogu spasitelja i heroja narodnih masa na jugu zabetonirao je slavnom epizodom u Napulju. Klubu je donio dva naslova prvaka u obra\u010dunu s klubovima s bogatog sjevera i s onom ideolo\u0161kom postavkom po kojoj “Garibaldi nije ujedinio Italiju ve\u0107 podijelio Afriku”. Maradona je naprosto postao politi\u010dko i dru\u0161tveno oru\u017eje ljudi i grada koje je najbolje u svojim romanima opisala Elena Ferrante.<\/p>\n\n\n\n
Iz njenih opisa Napulja najbolje mo\u017eemo razumjeti za\u0161to je Maradona tamo postao \u0161to je postao, doslovno religijska ikona. Siroma\u0161tvo koje ne dopu\u0161ta dru\u0161tveni napredak, tradicionalni rodni odnosi koji se hrvaju s kaskaju\u0107om modernizacijom, stalno vijuganje izme\u0111u sive ekonomije i ure\u0111enog tr\u017ei\u0161ta, izostanak politi\u010dkih snaga koje bi sve te nepravde u\u010dinile mobilizacijskim potencijalom \u2013 to je bio kontekst koji je Maradonu u\u010dinio ve\u0107im od \u017eivota. Figurom koja dopu\u0161ta i identifikaciju i sakralizaciju. Netko tko je isti kao i svi mi i netko tko je bog. Istovremeno i dru\u0161tveni ispu\u0161ni ventil i simbol politi\u010dkog prkosa. I religijsko rje\u0161avanje svih dru\u0161tvenih kontradikcija i utjelovljenje svih dru\u0161tvenih kontradikcija. Maradona je u Napulju bio heroj jer je sazdan od blata. Od svega dru\u0161tvenog prihvatljivog i neprihvatljivog. Baratanje loptom je tom blatu dalo sjaj i religijsku komponentu.<\/p>\n\n\n\n
Dio tog blata sigurno je i ma\u010dizam, neizostavni dio nogometa. Kako onaj Maradonin, tako i obo\u017eavatelja. No, kako upozorava Cinzia Arruzza, feministkinja koja predaje u New Yorku, a porijeklom je s talijanskog juga, na svom Facebook profilu, pri\u010da nije tako jednostavna. Ne mo\u017ee se jedna karakteristika, bio to seksizam ili drogiranje, izdvojiti i tako delegitimirati sve ono \u0161to je Maradona zna\u010dio jugu, mu\u0161karcima i \u017eenama. On je heroj nastao iz dru\u0161tvenih kontradikcija \u2013 blata, a ne iz pripremljenih formula. I zato nije mogao biti \u010dist k’o suza, ve\u0107 samo autenti\u010dan. Ili kako to precizno poja\u0161njava Arruzza: “…ljudi su uvijek manjkavi na ovaj ili onaj na\u010din, ali mogu istovremeno pridonijeti osje\u0107aju oslobo\u0111enja potla\u010denih; taj \u010dovjek pun kontradikcija, genijalan i odvratan, bo\u017eanstven i isuvi\u0161e ljudski, mogao je postati ne samo simbol anti-imperijalizma, ve\u0107 i digniteta potla\u010denih i koloniziranih: za Talijane s juga, za ju\u017enoamerikance, za Palestince… Mogao je zabiti gol rukom Englezima i nabiti im ga u facu (nikad mu nisu oprostili); mogao je utjeloviti mogu\u0107nost bivanja sna\u017enim protiv mo\u0107nih i bogatih, za milijune djece i mladih ljudi, mu\u0161karaca i \u017eena; bio je kao rijetki lijepi cvijet koji je izrastao iz gnoja, a ne iz lijepo ure\u0111enih vrtova bogatih. Dru\u0161tvene i materijalne kontradikcije ra\u0111aju nesavr\u0161ene, manjkave i kontradiktorne heroje.”<\/p>\n\n\n\n
Nogomet je rijetki prostor koji siroma\u0161nima i potla\u010denima pru\u017ea mogu\u0107nost dru\u0161tvenog uspona. I kao takav otvara enormni potencijal za identifikaciju. To smo mogli vidjeti i nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji kad su se po\u010dele u medijima masovno pojavljivati pri\u010de o te\u0161kim \u017eivotnim putanjama hrvatskih nogometnih reprezentativaca. Maradona je pored socijalne pozadine imao jo\u0161 ne\u0161to ponuditi za identifikaciju. Bio je slab, donosio je krive odluke, imao je bezbroj mana, uni\u0161tavao je samog sebe: bio je kao i svi mi ostali. A istovremeno je pokazivao onu stvar establi\u0161mentu, bez obzira \u0161to mu je na neki na\u010din pripadao. Tu identifikaciju mo\u017eda najbolje predo\u010dava scena<\/a> iz Kusturi\u010dinog filma o Maradoni. Manu Chao na ulici pjeva pjesmu o njemu, “La Vida Tombola”, Maradona mu prilazi i slu\u0161a. Pratimo emocije na njegovom licu, u jednom momentu i zapla\u010de. Ali najznakovitiji je trenutak kad se vra\u0161ki nasmije na stihove o FIFA-i kao najve\u0107im lopovima: Si yo fuera Maradona \/ Saldr\u00eda en mondovision \/ Para gritarle a la FIFA \/ Que ellos son el gran ladr\u00f3n!<\/em> Tko se u tom trenutku ne nasmije zajedno s Maradonom, ne zna \u0161to propu\u0161ta. A taj je natpis \u2013 ne znate \u0161to propu\u0161tate \u2013 osvanuo na napuljskom groblju nakon \u0161to je Diego donio prvu titulu u grad.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Diega Armanda Maradonu sam prvi put “vidio” 8. lipnja 1990. godine. Utakmicom Argentina-Kamerun otvaralo se Svjetsko prvenstvo u Italiji. I\u0161\u010dekivanje same utakmice bilo mi je pro\u017eeto prvim fazama upijanja Maradonine veli\u010dine: od oca preko televizije do prijatelja koji su prenosili \u0161to su njima njihovi o\u010devi rekli. Me\u0111utim, ono \u0161to se pamti iz same utakmice nije […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35375,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-35373","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35373","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35373"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35373\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35380,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35373\/revisions\/35380"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35375"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35373"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35373"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35373"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35373"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35373"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35373"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35373"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}