Hajduk spada me\u0111u najve\u0107e klikbejt potencijale u Hrvatskoj \u010dak i kad je povijest kluba tema. Okrugle obljetnice osnutka kluba i navija\u010da prigoda su da se osvrnemo na navodne kontradikcije u njihovoj povijesti i postavimo ih u prikladan kontekst.<\/p>\n\n\n\n
Javna de\u0161avanja u vrijeme pandemije prili\u010dno su rijetka, a ona koja se ipak odr\u017ee popra\u0107ena su s naro\u010ditom pa\u017enjom. Posljednjih tjedana najvi\u0161e polemika izazvala je splitska proslava 70. ro\u0111endana Torcide. Najstarija navija\u010dka skupina u Europi ovu je obljetnicu obilje\u017eila pirotehni\u010dkim spektaklom. Nebo su to\u010dno u pono\u0107 pro\u0161arali vatrometi i signalne rakete dok su se po gradskim ulicama palile bengalke. Sutra\u0161nji nastavak proslave u obliku “dimijade” na rivi tako\u0111er je popratio velik broj odu\u0161evljenih promatra\u010da. Dodu\u0161e, nisu ba\u0161 svi bili odu\u0161evljeni o \u010demu svjedo\u010de komentari nemalog broja javnih li\u010dnosti i novinara na dru\u0161tvenim mre\u017eama i portalima. Prigovori na ra\u010dun proslave bili su raznoliki a suprotstavljeni tonovi zao\u0161treni, kao i uvijek kada su u pitanju rasprave koje se doti\u010du Torcide i Hajduka. <\/p>\n\n\n\n
Iz epidemiolo\u0161kog ugla, proslava zaista jest itekako problemati\u010dna. Ljudi su po cijelom gradu bili u grupama a s brojnih snimki vidljivo je da nisu dr\u017eali distancu i nisu nosili maske. Kriti\u010darima se dodu\u0161e mo\u017ee spo\u010ditnuti kako su isti portali ranije pasionirano branili bogate poduzetnike u njihovim zahtjevima da kafi\u0107i i klubovi ostanu otvoreni. U onom dijelu rasprava koji nema veze s pandemijom kriti\u010dari su se po tko zna koji put osvrnuli na Hajdukovu i Torcidinu duga\u010dku povijest kako bi organizatorima i pristalicama proslave slavodobitno ukazali na tobo\u017enje kontradiktornosti. To su samo najrecentniji poku\u0161aji dokazivanje teze o Hajduku kao konvertitskom klubu i njegovim simpatizerima kao neinformiranim likovima koji nemaju veze s klupskom povije\u0161\u0107u ili dolaze u direktni sukob s njom. Po\u0161to nas ve\u0107 za koji mjesec \u010deka i 110. ro\u0111endan kluba za o\u010dekivati je da \u0107e biti jo\u0161 sli\u010dnih prepucavanja. Kako bi se takve teze mogle osporiti nu\u017eno je poznavati par bitnih to\u010daka ne samo u povijesti Hajduka nego i u povijesti hrvatskog dru\u0161tva u 20. stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d popularnim tvrdnjama Hajduk nikada nije bio komunisti\u010dki klub. Osnovali su ga pra\u0161ki studenti, djeca splitske bur\u017eoazije odnosno jedinog dru\u0161tvenog sloja koji je 1911. sebi mogao priu\u0161titi visoko obrazovanje. Odabir prefiksa “Hrvatski nogometni klub” bio je buntovni\u010dki \u010din u vrijeme politi\u010dke i nacionalne neravnopravnosti slavenskih naroda u umiru\u0107oj Austro-Ugarskoj. Dijelom zbog jasnog hrvatskog predznaka u vrijeme te\u017enji za oslobo\u0111enjem, dijelom zbog samog hajdu\u010dkog imena naslije\u0111enog iz narodne predaje o borbi protiv osvaja\u010da, a najve\u0107im dijelom zbog \u0161irenja popularnosti nogometne igre kao takve \u2013 Hajduk biva prihva\u0107en me\u0111u \u0161irokim masama i dobiva svoj narodni pu\u010dki identitet. Prvi komunisti\u010dki klubovi u na\u0161im krajevima nastaju kasnije, u me\u0111uratnom razdoblju kada se Hajduk ve\u0107 nadmetao s drugim najboljim mom\u010dadima Kraljevine Jugoslavije. <\/p>\n\n\n\n
Komunisti\u010dka partija Jugoslavije (KPJ) osnovana 1919. bila je jedina opcija tog vremena koja se zalagala za ru\u0161enje monarhisti\u010dke vlasti Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, uspostavu radni\u010dkih vije\u0107a te za nacionalnu i rodnu ravnopravnost. Na prvim lokalnim izborima komunisti su dobili veliku podr\u0161ku i osvojili mnoge gradove me\u0111u kojima su bili Beograd, Zagreb i Osijek. Kralj nije mogao sebi dozvoliti rizik iole ravnopravne politi\u010dke borbe pa je KPJ zakonom zabranjena a svaka komunisti\u010dka aktivnost progla\u0161ena je protuustavnom. Zapo\u010delo je doba o\u0161tre dr\u017eavne represije nad revolucionarima koji su morali prona\u0107i alternativne metode rada. Prepoznali su potencijal nogometa da okuplja velik broj ljudi pa KPJ inicira osnivanje niza klubova: \u0160ibenik, Vele\u017e, Orkan Dugi Rat, Zmaj Makaraska i mnogi drugi uglavnom pod imenima kao \u0161to su Radni\u010dki, Napredak, Sloga, Borac, Jednakost, Iskra ili Jedinstvo. Iako je zbog svog narodskog profila Hajduk okupljao ljude iste klasne pripadnosti kao i komunisti\u010dki klubovi, on je ipak bio obi\u010dan pu\u010dki klub \u010diji je prvenstveni fokus bio nogomet, a ne organiziranje radni\u010dke klase. Dodu\u0161e, povijesne okolnosti \u0107e se uskoro zao\u0161triti pa \u0107e i splitski klub svoju najbitniju borbu morati povesti van terena.<\/p>\n\n\n\n
U Split 15. travnja 1941. ulazi talijanska vojska \u0161to ozna\u010dava po\u010detak fa\u0161isti\u010dke okupacije. Mussolinijevi fa\u0161isti su jugoslavenske narode smatrali rasno inferiornim barbarima koje treba porobiti. Tako se na podru\u010djima od Istre do Boke Kotorske zatiralo pravo lokalnog stanovni\u0161tva na upotrebu materinjeg jezika i provodila agresivna talijanizacija. Hajduk se sa svojim jasnim hrvatskim predznakom nikako nije mogao uklopiti u novi poredak. Ponu\u0111ena mu je promjena imena i u\u010de\u0161\u0107e u Serie A, a nakon \u0161to je to odbio u ljeto 1941. je rasformiran i uga\u0161en. Obnoviti se mogao jedino pod okriljem partizanskog pokreta kojim je rukovodila KPJ. Iako se danas uglavnom tvrdi druga\u010dije \u2013 komunisti nisu bili antinacionalno raspolo\u017eeni, niti su zabranjivali ne\u0161ovinisti\u010dko nacionalno izra\u017eavanje, naro\u010dito ne u periodu NOB-a. Prepoznavali su tla\u010denje nacionalnih prava koje provode okupatori i nu\u017enost oslobo\u0111enja od strane dominacije. Nakon kapitulacije Italije i dolaska Splita pod usta\u0161ko-njema\u010dku vlast Hajduk se i dalje ne obnavlja. Prilika se ukazala 1944. kada se grupa igra\u010da tajno prebacila na oslobo\u0111eni Vis. Ondje pola\u017eu partizansku zakletvu, obla\u010de bijele dresove s tada\u0161njim simbolom antifa\u0161isti\u010dke borbe \u2013 crvenom petokrakom i postaju slu\u017ebena mom\u010dad NOVJ. Unato\u010d simbolu pod kojim je od tog trenutka nastupao Hajduk se niti 1944. ne mo\u017ee nazivati komunisti\u010dkim klubom, ve\u0107 partizanskim, a izme\u0111u ta dva pridjeva postoji razlika.<\/p>\n\n\n\n
Partizanski pokret nebi postojao bez komunisti\u010dkog rukovodstva, ali to ne \u010dini svakog pripadnika pokreta komunistom. Upravo je komunisti\u010dka narodnofrontovska strategija omogu\u0107ila da se unutar NOB-a istovremeno vodi nekoliko razli\u010ditih borbi: klasna mobilizacija protiv kapitalizma, borba \u017eena za ravnopravnost i patriotski rat protiv stranih okupatora i kvislinga. Takvoj borbi mogao se priklju\u010diti svatko tko nije prihva\u0107ao okupaciju zemlje i svatko tko je pronalazio ikakav materijalni interes u poku\u0161aju gradnje socijalisti\u010dke alternative, a takvih nije nedostajalo. Ta politika partizanskoj vojsci je omogu\u0107ila masovnost, a Hajduku da joj se pridru\u017ei bez da iole odstupi od svog narodskog i prohrvatskog temelja. O tome svjedo\u010de i dijelovi otvorenog pisma koje su hajdukovci poslali Splitu sa svoje vi\u0161ke skup\u0161tine:<\/p>\n\n\n\n
“Pozdrav Splitu, na\u0161em rodnom gradu, s oslobo\u0111enog teritorija!<\/p>\n\n\n\n
Tvoj Hajduk, prvi predstavnik sportske Dalmacije, koji ti je pronio slavu kroz 33 dr\u017eave i 4 kontinenta, nalazi se danas nakon trogodi\u0161njih fa\u0161isti\u010dko-usta\u0161kih progona na slobodi \u2013 na oslobo\u0111enom teritoriju i na Dan sv. Duje, tvog patrona, obnavlja se u okrilju Narodnooslobodila\u010dke borbe da nastavi kro\u010diti putem nove slave i veli\u010dine, slobodan u slobodnom sportu.<\/p>\n\n\n\n
Tvoj ljubimac nije vi\u0161e mogao trpjeti \u0161vapsko-usta\u0161ki zulum, jer nije htio slu\u017eiti ugnjeta\u010dima borbenog, mu\u010deni\u010dkog hrvatskog Splita i cijelog hrvatskog naroda, kao i svih naroda Jugoslavije, te je izabrao put slobode, \u010dasti, ponosa i slave<\/p>\n\n\n\n
[\u2026]<\/p>\n\n\n\n
Ne boj se, Splite na\u0161, ne\u0107emo te osramotiti, ve\u0107 \u0107emo se ponovno vratiti, ponosni da smo i mi sa svoje strane pridonijeli sve \u0161to je bilo u na\u0161oj mo\u0107i za tvoju slobodu, slobodu hrvatskog naroda i svih naroda Jugoslavije.”<\/p>\n\n\n\n
Nakon oslobo\u0111enja u kojem je odigrao zapa\u017eenu ulogu najve\u0107ih sportskih promotora antifa\u0161isti\u010dke borbe, vlasti su Hajduku ponudile premje\u0161taj u Beograd, gdje bi nastavio funkcionirati kao vojni klub. Ponuda je kao \u0161to je poznato odbijena. Hajduk je zbog vjernosti sredini iz koje je ponikao odbio mogu\u0107nost da postane re\u017eimski klub u dr\u017eavi koju je pomogao graditi. Ratne godine donijele su tako vi\u0161e od jedne prigode u kojima je Hajduk mogao odabrati put konvertitstva i konformizma, ali nije. Oni koji mu takve osobine pri\u0161ivaju vole se poslu\u017eiti i argumentom vezanim uz par epizoda s kraja stolje\u0107a koji glasi otprilike ovako: “hajdukovci su 1980. plakali kad je umro Tito, da bi samo koju godinu kasnije skidali petokraku sa dresova.” Zaista, Hajduk je na dan Titove smrti na Poljudu igrao prvenstvenu utakmicu protiv Crvene Zvezde koja je prekinuta kada je spiker preko razglasa objavio vijest o smrti predsjednika. Stadionom je zavladao muk a potom se zaorilo \u201cDru\u017ee Tito mi ti se kunemo\u201d. Prolazile su najpoznije godine druge Jugoslavije i politi\u010dka kome\u0161anja osjetila su se i u klubu. Sredinom 1990. tijekom turneje po Australiji prvotimci su donijeli jednoglasnu odluku da sa svojih dresova skinu grb koji je u razli\u010ditim varijacijama jo\u0161 od 1944. krasila crvena petokraka. Na prvi pogled netko bi ovo mogao ozna\u010diti najobi\u010dnijim konvertitstvom – klub koji je nekada bje\u017eao iz okupiranog grada da bi se obnovio na partizanskom otoku i koji je plakao za Titom odjednom u jeku raspada Jugoslavije skida petokraku. Ovakva ocjena mo\u017ee pro\u0107i kao ispravna jedino ako odlu\u010dimo u stilu mnogih koji o Hajduku progovaraju u potpunosti zanemariti povijesne okolnosti.<\/p>\n\n\n\n
Petokraka 1944., pa i 1980., i 1990. godine naprosto nije imala istu vrijednost. Dok je u prvom slu\u010daju predstavljala antifa\u0161isti\u010dku borbu, prkos mo\u0107nome za\u0161titu slabome<\/em>, 46 godina kasnije predstavljala je re\u017eim koji se ve\u0107 toliko kompromitirao i zapravo prvi pljunuo na naslje\u0111e NOB-a i njegove tekovine iako ih je i dalje deklarativno zagovarao. Nije vi\u0161e bilo partije kao one koja je 1944. Hajduku omogu\u0107ila bunt i obnavljanje, nije vi\u0161e bilo otoka s partizanima koji bi mu pru\u017eili za\u0161titu i svrgnuli zlo\u010dina\u010dku vlast. Klub naprosto nije mogao stajati uz simbole iskrivljenog zna\u010denja iza kojih se skrivao milo\u0161evi\u0107evski SKJ. Da se oklijevalo jo\u0161 otprilike godinu dana, klub bi s petokrakom na dresu do\u010dekao bombardiranje Splita od strane JNA. Hajduk nije kreirao povijesne okolnosti, one su te koje su pred klub postavljale izazove i u potpunosti mjenjale dru\u0161tveno-politi\u010dke uvjete. Jedan nogometni klub nema i ne treba imati kapacitet za samostalno vo\u0111enje politi\u010dkih bitki, ali mo\u017ee ostati dosljedan odre\u0111enim idealima i odan zajednici ljudi koji ga \u010dine. Kada je grb ponovno izgledao kao onaj stari iz 1911. nije to bilo konvertitstvo ve\u0107 potez koji ne odudara od klupske tradicije i adaptacija na nove uvjete.<\/p>\n\n\n\n Naravno da 110 hajdukovih godina nisu isklju\u010divo romanti\u010dna pri\u010da o di\u0161petu i nepokolebljivosti. Neosporno je da tako duga povijest mora imati i neke mrlje. Zanimljivo je da najve\u0107a Hajdukova mrlja ne potje\u010de iz razdoblja fa\u0161isti\u010dke okupacije, rata ili jugoslavenskog perioda ve\u0107 iz razdoblja nezavisne Hrvatske nedugo nakon tzv. demokratskih promjena. Od devedesetih do desetih Hajdukom je vladao savez nogometne mafije i politi\u010dkih podobnika. Ovaj period obilje\u017eile su malverzacije i niz ne\u010dasnih radnji koje \u0107e se spominjati u optu\u017enicama za gospodarski kriminal. U doba potpune dru\u0161tvene krize i nepostajanja alternative Hajduk je funkcionirao u duhu vremena \u2013 mutno i besperspektivno. Alternativa se najzad pojavila i to zahvaljuju\u0107i navija\u010dima. Nakon spomenutog razdoblja vladavine nogometnih reketara koje su klub dovele na rub kolapsa me\u0111u novom generacijom navija\u010da pojavljuju se zagovaratelji promjena. Poslije preoblikovanja kluba u dioni\u010dko dru\u0161tvo inicijativa pod imenom “Dite puka” <\/em>najprije je imala za cilj u\u010dlaniti u klub \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e ljudi koji bi tako dobili priliku postati sitni dioni\u010dari, promovirana je ideja o klubu koji je vlasni\u0161tvo svojih navija\u010da (slogan “navija\u010d Hajduka = \u010dlan Hajduka”), borilo se za usvajanje Kodeksa koji ima ulogu pru\u017eanja za\u0161tite od neeti\u010dkih radnji toliko normaliziranih u na\u0161em sportu. Osnivanje udruge Na\u0161 Hajduk proiza\u0161le iz Torcide bio je mo\u017eda najbitniji korak borbe zahvalju\u0107i kojoj se Hajduk danas nalazi van financijskog minusa, ne posluje na teret dr\u017eavnog prora\u010duna i predstavlja najzna\u010dajniju oazu demokratskog i \u010dlanskog upravljanja u mo\u010dvari hrvatskog nogometa.<\/p>\n\n\n\n Hajdukovi navija\u010di su kroz posljednjih desetak godina \u010dak i u ovako beznade\u017enom kontekstu pokazali da je kolektivnim naporom mogu\u0107e obraniti neke stvari od javnog interesa, a takva lekcija mogla bi biti korisna i za neka polja borbe van sporta. Me\u0111utim, navija\u010di rijetko pune novinske retke iz pozitivnih razloga. Velik dio kritika koji im se upu\u0107uje je sasvim opravdan. Posljednjih par godina Hajdukova sjeverna tribina skre\u0107e jo\u0161 vi\u0161e desno. Sve \u010de\u0161\u0107e se uz obilje\u017eavanje neke ratne obljetnice \u0161ovinisti\u010dki skandira protiv Srba i isti\u010de prousta\u0161ka ikonografija. \u017dalosno je kada nacionalisti\u010dki folklor zasjeni one prigode u kojima se na tribini isti\u010du relevantni problemi u klubu, nogometu i dru\u0161tvu. Ipak, ni Torcidi ne mo\u017eemo predbacivati formalno konvertitstvo. Daleke 1950. tako\u0111er se radilo o heterogenoj skupini bez ikakvog odre\u0111enog programa osim bespo\u0161tedne borbe za Hajduk, a navija\u010dka kultura oduvijek je uklju\u010divala i stvari poput uli\u010dnog nasilja i netrpeljivosti prema suparnicima, svi\u0111alo se to nekom ili ne. Ono o \u010demu treba voditi ra\u010duna je da Torcidu ipak ne mo\u017eemo shva\u0107ati kao strano ekstremisti\u010dko tijelo koje truje tkivo dru\u0161tva. Ona je i sama preslika stavova i ideolo\u0161kog smjera kojim se kre\u0107e ve\u0107ina, iako te stavove radikalizira s obzirom na supkulturne odrednice. Taj smjer je \u010desto retrogradan, ali krivci za takvo ozra\u010dje ne nalaze se isklju\u010divo na tribinama.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko desetlje\u0107a javnog djelovanja gra\u0111anskih i liberalnih intelektualaca trajno su izmijenili ideolo\u0161ki pristup na\u0161oj povijesti. Uz obol tobo\u017ee progresivnih medija uobi\u010dajena reakcija na pojavu fa\u0161isti\u010dkih grafita postalo je ismijavanje njihove gramati\u010dke neispravnosti. Na skupovima deklarativno antifa\u0161isti\u010dkih udru\u017eenja i nevladinih udruga ma\u0161e se crvenim zastavama i socijalisti\u010dkim simbolima dok njihovi \u010delnici fa\u0161izam nazivaju izvorno radni\u010dkim pokretom. Za razliku od 1944. danas se pojmovi kao \u0161to su ljevica, antifa\u0161izam, tolerancija vezuju isklju\u010divo uz urbanu visokoobrazovanu srednju i vi\u0161u klasu. S druge strane, pojmovi kao \u0161to su usta\u0161tvo, fa\u0161izam i govor mr\u017enje pripisuju se ni\u017eim slojevima, provincijalnoj Hrvatskoj i tzv. kozojebima ili krkanima. Mo\u017ee li nas onda zaista \u010duditi \u0161to navija\u010di ve\u0107u subverzivnost i otpor vidi u u\u0161atom U, HOS-ovoj zastavi ili svastici nego u ljevi\u010darskim simbolima ispra\u017enjenim od svog stvarnog zna\u010denja? Kako se postaviti spram ovog paradoksa i krenuti u izgradnju nu\u017ene politi\u010dke alternative pitanje je puno va\u017enije od Hajduka, nogometa i navijanja. Trenutno ne mo\u017eemo znati tko \u0107e i kada na njega dati odgovor, ali sigurno je da ga ne\u0107e dati oni koji ne mogu razlikovati konvertitstvo od kompleksne povijesne dinamike.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hajduk spada me\u0111u najve\u0107e klikbejt potencijale u Hrvatskoj \u010dak i kad je povijest kluba tema. Okrugle obljetnice osnutka kluba i navija\u010da prigoda su da se osvrnemo na navodne kontradikcije u njihovoj povijesti i postavimo ih u prikladan kontekst. Javna de\u0161avanja u vrijeme pandemije prili\u010dno su rijetka, a ona koja se ipak odr\u017ee popra\u0107ena su s […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35339,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[312],"class_list":["post-35336","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35336","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35336"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35336\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35358,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35336\/revisions\/35358"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35339"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35336"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35336"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35336"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35336"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35336"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35336"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35336"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Problemi ve\u0107i od nogometnog kluba<\/h2>\n\n\n\n