{"id":35256,"date":"2020-11-20T08:01:17","date_gmt":"2020-11-20T07:01:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35256"},"modified":"2020-11-23T09:18:46","modified_gmt":"2020-11-23T08:18:46","slug":"glumice-naslov","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=35256","title":{"rendered":"Kako \u017eive glumice?"},"content":{"rendered":"\n

Regionalne glumice se \u010desto nalaze u nezavidnim pozicijama zbog neadekvatnih kulturnih politika, nedostatnih bud\u017eeta i manjka \u017eenskih uloga koje nose film. Karla Crn\u010devi\u0107 u razgovoru s nekoliko glumica analizira njihove uvjete rada i pokazuje kako one \u010desto imaju vi\u0161e dodirnih to\u010daka s kolegicama iz drugih sektora nego sa svojim mu\u0161kim kolegama glumcima.<\/p>\n\n\n\n

Pitanje rodne neravnopravnosti sve je prisutnije u javnom prostoru, a po pitanju rodnih nejednakosti u kulturno umjetni\u010dkom polju aktivirao se \u010ditav niz aktera na doma\u0107oj (nezavisnoj) sceni. Selma Banich i Nina Goji\u0107 sabrale su veoma va\u017ena svjedo\u010danstva o radnicama u sektoru kulture u publikaciju<\/a> “Kako \u017eive umjetnice?”, HAVC i Katarina Zrinka Matijevi\u0107 naru\u010dili su veoma detaljno istra\u017eivanje “Trebamo se brojati da bismo se brojale” o rodnoj nejednakosti u filmskom polju, Dru\u0161tvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) je pro\u0161le godine sazvao okrugli stol na kojem se govorilo o sli\u010dnoj problematici\u2026 Nejednakost definitivno postoji, s tim se svi sla\u017eemo, no na koji na\u010din ju artikulirati i koja rje\u0161enja ponuditi kako bi se situacija promijenila?<\/p>\n\n\n\n

Glumice koje su se aktivirale oko neformalnog kolektiva “6 glumica tra\u017ei autora<\/a>” tra\u017ee pisane tekstove koji \u0107e se baviti \u017eenskim temama, koji \u0107e slojevitije obra\u0111ivati \u017eenske likove i koji \u0107e posljedi\u010dno kumulirati ve\u0107u potra\u017enju za glumicama koje \u017eele igrati “pamtljive \u017eenske likove” (u filmu i u kazali\u0161tu). Iako pozdravljam ovu inicijativu, \u010dini se problemati\u010dno upravo to \u0161to se kroz javni poziv tra\u017ee \u017eenski likovi koji su, po rije\u010dima jedne od \u010dlanica: “(\u2026) \u017eene koje donose odluke, liderice, znanstvenice, menad\u017eerice, pokreta\u010dice, vizionarke \u2013 i to bi trebala biti norma, a ne iznimka”, obja\u0161njavaju\u0107i<\/a>: “(\u2026) pove\u0107avanjem takvih \u017eenskih uloga, kreatori sadr\u017eaja mogu utjecati na ambicije, karijere i te\u017enje djevojaka i mladih \u017eena u zemlji.” Pitanje koje se logi\u010dno name\u0107e je: mogu li zaista?<\/p>\n\n\n\n

Usta puna ravnopravnosti<\/h2>\n\n\n\n

Proizvodnjom takvih \u017eenskih likova zasigurno ne utje\u010demo na osnovnu stvar: pove\u0107anje bud\u017eeta za kulturu, koji bi pro\u0161irenjem mogu\u0107nosti kontinuiranog rada u proizvodnji kulture zasigurno iznjedrio autore i autorice koji bi stvarali “slojevitije \u017eenske likove” i bavili se problematikom rodne nejednakosti. Ono \u0161to se iz ovakvog pristupa da zaklju\u010diti je da, ako stvorimo prostor za likove \u017eena koje donose odluke, liderice, znanstvenice, menad\u017eerice, pokreta\u010dice, vizionarke<\/em>, kojima \u010desto klasna pozicija omogu\u0107uje da upravo to mogu postati, mogu\u0107e zatvaramo prostor svim ostalim \u017eenama koje se s takvim sudbinama ni na koji na\u010din ne mogu poistovjetiti, a \u010dini mi se da je u na\u0161em kontekstu puno vi\u0161e takvih. Ve\u0107 se ionako pitanje tko proizvodi i tko konzumira kulturu frekventno postavlja na sceni, upu\u0107uju\u0107i na auru privilegirane klasne pozicije kojom je umjetnost okru\u017eena. Pozivanje na formulu Bechdel-Wallaceovog testa<\/a> u trenutku kada se za kulturu (uklju\u010duju\u0107i i film) na nacionalnoj razini izdvaja manje od 1% \u010dini se pomalo naivno \u2013 pogotovo kada promislimo da razgovori o mu\u0161karcima izme\u0111u dvije \u017eene ponekad mogu biti vi\u0161e emancipatorni, nego razgovori o poziciji u firmi, sveu\u010dili\u0161tu ili doktoratu. Problem ovakvih pristupa le\u017ei u \u010dinjenici da se u javnom prostoru \u017eenskim temama nazivaju sve one koje sadr\u017eajno ili karakterno \u017eenu stavljaju u prvi plan, ali se \u010desto ne bave se materijalnim uvjetima u kojima \u017eene \u017eive i u kojima radnice funkcioniraju i s kojima se bore, kao ni idejom da se rad glumice i glumca na filmu treba jednako platiti, te novac pravilnije distribuirati u samom proizvodnom lancu, razmisliti o na\u010dinu na koji se pri\u010daju pri\u010de, umjesto stavljanja naglaska na reprezentaciju roda na sadr\u017eajnoj razini.<\/p>\n\n\n\n

Iako su medijima u zadnje vrijeme usta puna \u017eenskih<\/em> filmova, \u017eenskih<\/em> likova i \u017eenskih<\/em> tema na razini sadr\u017eaja, u ovom \u010dlanku postavljamo pitanje o na\u010dinu distribucije novca i pozicijama glumica, radnica koje te uloge nose. Na koji na\u010din sama proizvodnja, odnosno snimanje, te priprema za snimanje utje\u010de na pozicioniranje filma kao \u017eenskog? Mora li to biti isklju\u010divo \u017eenski<\/em> film ili mo\u017ee biti i mu\u0161ki<\/em> film ali s ne\u0161to druga\u010dijim pristupom produkciji, podjeli uloga, odlukama o strukturi i na\u010dinu pripovijedanja?<\/p>\n\n\n\n

Upravo zbog toga \u0161to se rad u filmskoj proizvodnji hijerharizira i dijeli s obzirom na njegovu vidljivost u zavr\u0161nom proizvodu, odnosno u filmskoj slici, a ne vrednuje s obzirom na broj radnih sati i dana, neki sektori su privilegiraniji od drugih. Kostimografija i maska su \u010desto marginalizirani<\/a>, jer se \u010dini da je njihov zavr\u0161ni rad u slici manje dominantan. Scenografija, kamera, monta\u017ea kotiraju ne\u0161to bolje, a re\u017eija i gluma su, naravno, najva\u017eniji faktor, pogotovo kad jednom krene snimanje i kad gubitak glumice ili redatelja zna\u010di propu\u0161tene dane snimanja, a onda samim time i gubitak produkcijskog novca. Za razliku od zapadnoeuropskih ili holivudskih glumica, regionalne glumice se \u010desto nalaze u nezavidnim pozicijama zbog neadekvatnih kulturnih politika, premalo filmova koji se snimaju i \u010desto nedostatnih bud\u017eeta filmova na kojima rade, a onda i manjka \u017eenskih uloga koje nose film.<\/p>\n\n\n\n

Glumice-radnice<\/h2>\n\n\n\n

Film “Lada Kamenski” Sare Hribar i Marka \u0160anti\u0107a, proizveden u produkcijskoj ku\u0107i Sekvenca 2018. godine, poku\u0161ava progovoriti upravo o poziciji \u017eenskih glumica na hrvatskoj sceni. Pri\u010da se gradi kroz gluma\u010dke improvizacije i off<\/em> razgovore s redateljem, s ciljem konstruiranja lika koji u scenariju predstavlja radnicu u Kamenskom. Tri glumice ne oklijevaju kako bi svoje \u017eivote upotrijebile kao poligon za dijaloge, te time razotkrivaju svoje radni\u010dke pozicije u kojima se privatno prepli\u0107e s javnim, kao i nesigurnost te razli\u010dite metode kojima se slu\u017ee kako bi dobile barem jednu od tih par uloga koje se ponekad<\/em> pi\u0161u za glumice.Iako se kroz razotkrivanje njihovih pozicija razotkriva i nemogu\u0107nost razumijevanja radnica Kamenskog (na filmskoj razini), prije svega zbog druga\u010dijeg na\u010dina \u017eivota i kulturnog kapitala kojim su glumice \u010desto odre\u0111ene, vrijednost ovih dijaloga le\u017ei u deromantizaciji gluma\u010dkog posla koji je u javnom prostoru \u010desto mistificiran.<\/p>\n\n\n\n

Prva glumica (Ksenija Marinkovi\u0107) glumi lik koji pokazuje najvi\u0161e “proklete” ambicije, a \u010dini se da je to upravo zbog toga \u0161to mora brinuti o djeci i kako ka\u017ee u jednom trenutku “zara\u0111ivati za njihov fakultet”. Druge dvije glumice (Doris \u0160ari\u0107 Kukuljica i Nata\u0161a Dor\u010di\u0107) usmjerene su vi\u0161e na ideju sebe, svoje samoaktualizacije, kod biranja poslova ili partnera, odnosno na\u010dina \u017eivota. \u010cinjenica je da djecu druge glumice (Dor\u010di\u0107) u filmu \u010duvaju “roditelji na moru”, tre\u0107a (\u0160ari\u0107 Kukuljica) ih ne spominje pa zaklju\u010dujemo da ih ni nema, a prva (Marinkovi\u0107) je definitivno u najzahtjevnijoj poziciji. Kada govori o poslu, za razliku od tre\u0107e koja poslove bira prema onome \u0161to joj odgovara, govori o njemu kao nu\u017enom zlu, “bitno da se radi”, makar za lo\u0161e uloge i malo novca, jer alternativa skoro da i ne postoji.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj djeli\u0107 filma, koji dr\u017eim vrijednim, progovara o mogu\u0107nosti ili nemogu\u0107nosti uspjeha “na sceni” koji ovisi o materijalnoj situaciji iz koje sti\u017ee\u0161, ili koju si uspio izgraditi \u017ertvuju\u0107i privatni \u017eivot za karijeru. Ono \u0161to ih primarno odvaja od radnica u tvornici koje poku\u0161avaju igrati je \u010dinjenica da rade prekarno i da se za svaki svoj anga\u017eman moraju boriti jer nitko to ne\u0107e napraviti za njih. Tu dolazimo do glavne diskrepancije – slabog interesa glumica da dublje u\u0111u u problematiku propadanja industrije, privatiziranja tvorni\u010dkih pogona i gubitka sigurne egzistencije tisu\u0107a radnika, no i pitanja – za\u0161to se tako lako odmetnu u individualne pozicije me\u0111usobnog nadmetanja. Odgovor le\u017ei u konstanti nesigurnosti, neza\u0161ti\u0107enosti, zamjenjivosti i manjka poslova koji su ponu\u0111eni. Mo\u017eda \u010dak i u \u010dinjenici da se glumice\/radnice u kulturi jako rijetko, gotovo nikad ne mogu osloniti na neki kontinuitet primanja ili povjerenje u sustav koji \u0107e ih za\u0161tititi, kao \u0161to su radnice u tvornicama barem neko vrijeme mogle. Nedostatak \u0161ire podr\u0161ke i solidarnosti u polju izbijen je idejom kako samo pojedini pre\u017eivljavaju i kako ti nitko ne\u0107e pomo\u0107i ne pomogne\u0161 li sam sebi.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Za glumice nema oprosta<\/h2>\n\n\n\n

Jedna glumica koja je pristala pridonijeti mini istra\u017eivanju za ovaj \u010dlanak ka\u017ee da je imala sre\u0107e i da se potrudila a joj maj\u010dinstvo i ku\u0107anski poslovi ne ote\u017eavaju posao od kojeg zara\u0111uje, ali \u010desto je \u010dula na primjeru drugih kolegica, “(\u2026) da su izgubile ‘ono ne\u0161to’ zbog maj\u010dinstva ili da ne\u0107e imati vremena za posao zbog istog”. Druga glumica s kojom razgovaram ka\u017ee kako je zbog maj\u010dinstva jedno vrijeme bila van posla, kako joj je trebalo dugo da se vrati, i kako misli da je njena egzistencija u to vrijeme bila ugro\u017eena. “Bila sam pod stresom jer sam morala biti uz dijete, a u isto vrijeme nisam htjela izgubiti neke uloge koje su mi se nudile. Trudna sam i\u0161la na audicije i nadala se da \u0107u u vrijeme snimanja biti dostupna te da \u0107e moj tada\u0161nji partner mo\u0107i preuzeti brigu nad djetetom. Roditelji mi ne \u017eive u Zagrebu, a novaca za tetu-\u010duvalicu nisam imala.”<\/p>\n\n\n\n

Jedna od sugovornica govori o svom iskustvu kroz koje je vidljivo da glumci \u010desto dobivaju ve\u0107e honorare od svojih kolegica jer kroz \u0161iru dru\u0161tvenu sliku mogu utjeloviti razli\u010dite identitete koji su u na\u0161em dru\u0161tvu po\u017eeljni. U zadnje vrijeme bivaju afirmirani kroz forme reklama (npr. za pivo), kvizova ili TV serija u kojima sudjeluju, poznatiji su i vi\u0161e ih ljudi prepoznaje i voli, te to uvjetuje na\u010din na koji \u0107e se film na kojem rade primiti i koliko \u0107e biti vidljiv. Mnogo glumaca je svjesno te svoje pozicije, te kod pregovora za honorare inzistiraju na njima. Poznata glumica sa scene tvrdi: “I dalje je prisutno to da mu\u0161ki kolege primaju ve\u0107i honorar (\u2026) svih ovih godina bave\u0107i se ovim poslom, primje\u0107ujem da se mu\u0161kim kolegama opra\u0161ta vi\u0161e ka\u0161njenje, alkohol, debljina, nedolazak na probu, neprofesionalizam ili kad su jednostavno lo\u0161e volje”. <\/em>Druge dvije ispitanice svjedo\u010de da su se tako\u0111er susrele sa situacijom u kojoj su za istu koli\u010dinu radnih sati, dana i tjedana bile manje pla\u0107ene od svojih mu\u0161kih kolega. Mla\u0111e glumice to pripisuju manjku iskustva i godinama.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, ka\u017eu da su se kroz njihovo iskustvo u ve\u0107ini slu\u010dajeva mu\u0161ki kolege solidarni kada do\u0111e do problema, kao i da bi “(\u2026) zamjerka mo\u017eda op\u0107enito i\u0161la da je ovo na\u0161e dru\u0161tvo ono koje ‘\u0161uti’ i ne reagira u trenutku nego naknadno”. Od pet ispitanih, tri glumice svjedo\u010de i o neugodnim iskustvima na radnom mjestu, konkretno zbog neumjesnih \u0161ala na ra\u010dun svog izgleda, ili neadekvatnih insinuacija koje ih dovode u nelagodne pozicije. Sve ispitanice ka\u017eu da takve situacije znaju izbjegavati jer su nau\u010dile biti sigurne u sebe i imaju iskustva, a ukoliko bi im se dogodilo neko neugodno iskustvo prvo bi ga poku\u0161ale same rije\u0161iti, a tek onda bi i\u0161le s prijavom ili tra\u017eile pomo\u0107. \u010cinjenica je da su uvjeti za napastovanje pogodniji tamo gdje je manje radni\u010dkih prava i gdje su ja\u010de hijerarhije. Pozicija glumica je dovoljno hijerarhijski visoko i one \u010desto jesu u poziciji i stanju da se same izbore za sebe, ali \u0161to je sa svim onim radnicama i mladim glumicama koje nisu?<\/p>\n\n\n\n

Bez solidarnosti me\u0111u sektorima<\/h2>\n\n\n\n

Problematika nemogu\u0107nosti ja\u010deg radni\u010dkog organiziranja u polju kulture le\u017ei u nemogu\u0107nosti me\u0111usektorskog povezivanja. Mo\u017eda bi zbog svoje vidljivosti upravo gluma\u010dki sektor trebao poticati ravnopravnije tretiranje na setovima i kazali\u0161nim daskama, ravnopravniju distribuciju bud\u017eeta koji se za filmove dobivaju, kao i agitirati za ve\u0107e bud\u017eete za kulturu op\u0107enito.<\/p>\n\n\n\n

Ako promotrimo probleme kao \u0161to su nejednaki honorari s obzirom na poziciju mo\u0107i unutar i van samog procesa proizvodnje, reproduktivni rad u privatnoj sferi koji i dalje u velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva ovisi o \u017eenskom anga\u017emanu i vremenu, zamjenjivost i nesigurnost pri zapo\u0161ljavanju, \u010dini se kako glumice u doma\u0107em kontekstu, a usudila bih se re\u0107i i generalno, \u010desto imaju vi\u0161e dodirnih to\u010daka s kolegicama iz drugih sektora, poput kostimografije, maske i re\u017eije nego sa svojim mu\u0161kim kolegama glumcima. Kao \u0161to prekarni umjetnici i radnici u kulturi imaju vi\u0161e dodira sa sezonskim radnicima u turizmu nego s kustosima i poduzetnicima u kreativnim industrijama iz Zapadne Europe.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Regionalne glumice se \u010desto nalaze u nezavidnim pozicijama zbog neadekvatnih kulturnih politika, nedostatnih bud\u017eeta i manjka \u017eenskih uloga koje nose film. Karla Crn\u010devi\u0107 u razgovoru s nekoliko glumica analizira njihove uvjete rada i pokazuje kako one \u010desto imaju vi\u0161e dodirnih to\u010daka s kolegicama iz drugih sektora nego sa svojim mu\u0161kim kolegama glumcima. Pitanje rodne neravnopravnosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":35258,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[973,1139,74,668],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[974],"class_list":["post-35256","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-filmski-radnici","tag-glumice","tag-kultura","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35256","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35256"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35256\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35283,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35256\/revisions\/35283"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35258"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35256"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35256"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35256"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35256"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35256"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35256"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}