U Europskoj uniji proizvodnja plastike smatrat \u0107e se po novome odr\u017eivom ekonomskom djelatno\u0161\u0107u dokle god je “proizvedena u potpunosti mehani\u010dkim recikliranjem plasti\u010dnog otpada” ili “kemijskim recikliranjem u procesu u kojem ispu\u0161ni plinovi nisu prema\u0161ili propisane granice”.<\/p>\n\n\n\n
Ovih se dana o\u010dekuju novi EU standardi za proizvodnju odr\u017eive plastike koje \u0107e morati zadovoljavati svi proizvo\u0111a\u010di koji o\u010dekuju djelovati na teritoriju EU. Teoretski, prema najavama iz Zelenog plana za Europu, uskoro se treba donijeti EU taksonomija odr\u017eivih financija koja \u0107e odre\u0111ivati koje vrste ulaganja doprinose Unijinoj borbi protiv klimatskih promjena. Ta taksonomija \u0107e vjerojatno slu\u017eiti za odobravanje olak\u0161ica onim djelatnostima za koje se procijeni da doprinose vi\u0161e, dok \u0107e se za one koje \u0161tete tome cilju po\u010deti uvoditi porezi, carine i nameti.<\/p>\n\n\n\n
Nagla\u0161avam ovdje pojam “teoretski”, jer EU ima neprikosnoven talent za skrivanje opskurnih antiklimatskih-protr\u017ei\u0161nih ideja u dosadnom tehni\u010dkom birokratskom diskursu svojih priop\u0107enja. Stoga u novoj europskoj zelenoj vulgati o\u010dekujte termine poput “odr\u017eiva plastika”, “odr\u017eivo ulaganje” i sli\u010dno. Takva plastika trebala bi biti izra\u0111ena od otpada i kemijskih recikla\u017enih procesa. Kemijski procesi dobivanja plastike tako\u0111er \u0107e biti definirani po\u0161tivanjem ekolo\u0161kih standarda u kemijskoj recikla\u017ei (emitirani stakleni\u010dki plinovi u recikla\u017enom procesu moraju biti ni\u017ei od koli\u010dine ispu\u0161tene u originalnom procesu nastanka proizvoda od sirovine fosilnih goriva, tzv. “virgin plastics<\/em>“).<\/p>\n\n\n\n Problem je naravno u tome \u0161to je proizvodnja nove originalne “djevi\u010danske” plastike iz fosilnih izvora trenutno znatno jeftinija od sekundarne proizvodnje plastike recikla\u017eom. Posebno to vrijedi ove godine, kao \u0161to smo ve\u0107 pisali, kada je veletr\u017ei\u0161na cijena sirove nafte na historijsko niskim razinama. Zeleni aktivisti tako\u0111er upozoravaju da recikla\u017ea kemijskim procesom ne generira nu\u017eno manje stakleni\u010dkih plinova od proizvodnje i upotrebe glanc-nove plastike. To se samo \u010dini tako jer se prilikom recikliranja, a ne spaljivanja nove plastike ne generiraju plinovi kao i u procesu spaljivanja, te se od ukupnog \u017eivotnog ciklusa emisija za plasti\u010dne proizvode odbija samo taj posljednji ciklus plinova.<\/p>\n\n\n\n Organizacija Zero Waste Europe<\/a> zabrinuta je kategorizacijom u EU taksonomiji zbog toga \u0161to se kemijsko recikliranje svelo pod “proizvodni proces” a ne pod “aktivnosti gospodarenja otpadom”. Kao i obi\u010dno vjerojatno se ovdje radi o kategorizaciji po principu: \u0161to je najbolja opcija za industrijalce. Budu\u0107i da aktivnosti zbrinjavanja otpada imaju stro\u017ee ekolo\u0161ke kriterije od proizvodnih, mogu\u0107e je da \u0107e biti te\u0161ko do nemogu\u0107e pratiti procese recikla\u017ee plastike, \u0161to \u0107e u kon\u010danici utjecati i na pra\u0107enje aktivnosti vezane za efikasnost ideje recikliranja plastike<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Usprkos pohvalama programima recikliranja plastike, danas moramo zaklju\u010diti da oni, ma \u0161to obe\u0107avali, nisu rije\u0161ili problem plastike. Kao prvo, recikliranje se doga\u0111a tek nakon \u0161to je neka stvar ve\u0107 proizvedena pa je potom izgubila svoju upotrebnu i razmjensku vrijednost. No, da recikliranje nije idealno rje\u0161enje \u2013 iako je prakti\u010dki jedino koje trenutno imamo \u2013 vidi se i iz \u010dinjenice da recikliranje nije smanjilo produkciju otpada. To zna\u010di da sistemski problem ne le\u017ei nu\u017eno u na\u010dinu na koji upotrebljavamo i potom odbacujemo stvari, nego u na\u010dinu na koji uop\u0107e proizvodimo stvari. Recikliranje se pojavilo kao ideja koja nudi rje\u0161enje post factum<\/em>, ostavljaju\u0107i problem na\u010dina proizvodnje stvari neadresiran. Logika je jednostavna: nema potrebe da propitujemo proizvodnju stvari jer se problem otpada i njegova ekolo\u0161ka cijena rje\u0161avaju na samom kraju ekonomskog \u017eivota proizvoda, a ne na njegovom po\u010detku.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da se u raspravi o generiranju otpada ne vodi ra\u010duna o na\u010dinu proizvodnje, iz cijele rasprave o recikliranju izostaju obvezuju\u0107i zahtjevi za dugi vijek trajanja i upotrebljivosti proizvoda \u2013 kako bi se smanjila proizvodnja sme\u0107a. No, dugi vijek trajanja proizvoda smanjuje njihovu potra\u017enju, \u0161to u kona\u010dnici vodi ne samo ka manjim profitima u toj industriji nego i manjoj zaposlenosti. Plastika pritom predstavlja poseban problem zbog svoje visoke upotrebne vrijednosti, jeftine proizvodnje, i jako skupe ekolo\u0161ke cijene. To je jedan od najra\u0161irenijih industrijskih materijala s primjenom u gotovo svim drugim industrijskim sektorima \u2013 od ambala\u017ee preko prehrambene industrije, zdravstvene, a posljednjih godina proizvodimo \u010dak i namje\u0161taj i odje\u0107u (flis) od plastike. Karakteristike koje je \u010dine toliko \u0161iroko rasprostranjenom ujedno su i uzrok njezine nerazgradivosti.<\/p>\n\n\n\n Recikliranje je dakle slo\u017een proizvodni proces kojeg diktiraju potra\u017enja, odre\u0111ivanje cijena i lokalni propisi. Uspjeh recikliranja ovisi o svakoj karici u tom lancu: od toga da li osoba koja se rje\u0161ava plastike opere proizvod, do dizajnera koji su mo\u017eda dizajnirali plasti\u010dne proizvode od vi\u0161e me\u0111usobno nekompatibilnih slojeva preko sakuplja\u010da otpada do tvornice u kojoj se sve to radi. Kao prvo, kao potro\u0161a\u010di moramo znati da nije sva plastika reciklabilna (plasti\u010dne vre\u0107ice, slamke, jednokratne \u0161alice za kavu za van i sl.). No, najva\u017eniji faktori u recikla\u017enom postupku su tr\u017ei\u0161te i lokalne vlasti koje upravljaju otpadom. Reciklirani materijali vrijedni su samo onoliko koliko je velika potra\u017enja za njima \u2013 u suprotnom su beskorisni. Ako nema zarade, nema interesa ze recikliranjem. Stoga javna ulaganja u sustave za recikla\u017eu ne treba gledati tek kao saprofitsku funkciju javne uprave, nego treba voditi ra\u010duna o njihovoj tr\u017ei\u0161noj funkciji u pove\u0107anju prihoda lokalnih samouprava. Tim vi\u0161e \u0161to je interes za recikliranjem plastike primarno ekolo\u0161ki i sociolo\u0161ki, a ne nu\u017eno ekonomski (ve\u0107 smo napomenuli vi\u0161e puta da je nova plastika jeftinija od reciklirane), stoga treba nadgledati te procese jer dr\u017eavne uprave mogu dobiti i subvencije za recikla\u017eu.<\/p>\n\n\n\nKad nestane razmjenska vrijednost<\/h2>\n\n\n\n