Diljem Europe je pod izlikom tehnolo\u0161kih promjena i zahtjeva tr\u017ei\u0161nog natjecanje prili\u010dno kompromitiran radni status novinara. Donosimo pregled nepovoljnih trendova, ali i u\u010dinkovitih sindikalnih odgovora.<\/p>\n\n\n\n
Kada sam upisivala studij novinarstva po\u010detkom 2000-ih puno ljudi mi je govorilo da je zaposlenje u medijskom sektoru neizvjesno jer vrlo brzo nastupaju promjene kako u tehnolo\u0161kom, tako i u politi\u010dko-ekonomskom smislu. Razvoj tehnologije i digitalnih medija tih godina bio je u punom jeku, \u0161to je najavljivalo i dodatne strukturne promjene u na\u010dinu rada. Ve\u0107 je tada bilo izgledno da \u0107e u bli\u017eoj budu\u0107nosti struka do\u017eivjeti zna\u010dajne promjene, no nije mi bilo ni na kraj pameti da na tom valu dolazi do enormnog srozavanja uvjeta rada i materijalnih prava medijskih radnika. <\/p>\n\n\n\n
Stvari su krenule silaznom putanjom fleskibilizacijom tr\u017ei\u0161ta rada odnosno promjenama u zakonodavstvu koje su i\u0161le u korist poslodavca, a na \u0161tetu radnika. Konkretno, otvaranje prostora za zapo\u0161ljavanje putem ugovora na odre\u0111eno i drugim atipi\u010dnim oblicima rada (outsourcing<\/em>, agencijski rad, honorarni rad) negativno se odrazilo na materijalnu i socijalnu sigurnost radnika\/ca uz gotovo nikakvu perspektivu ostvarivanja sigurne mirovine. Kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu zabilje\u017een je porast tzv. “freelancera” ili “slobodnih” radnika, a pove\u0107anjem broja radnih sati, spu\u0161tanjem cijene rada i smanjivanjem broja ugovora na neodre\u0111eno vrijeme, slobodni medijski radnici postaju neza\u0161ti\u0107ena radna snaga. U sindikatima se broj \u010dlanova smanjuje, \u010demu su tako\u0111er “kumovale” neke od zakonskih izmjena, a privatizacijom i propadanjem medijskih ku\u0107a, smanjuje se i broj kolektivnih ugovora. Mladi radnici ostaju bez predstavnika kod poslodavaca te bez osnovne i neophodne edukacije po pitanju radni\u010dkih prava. Istra\u017eivanje koje su 2015. godine proveli French National Union of Journalists (SNJ) i tvrtka za procjenu i prevenciju rizika struke Technologia otkrilo je da je od 1.135 ispitanih novinara, vi\u0161e od tre\u0107ine (34%) \u017eeli napustiti profesiju. Me\u0111utim, unato\u010d tome, 80% je izjavilo da istovremeno osje\u0107a strast za tom istom profesijom.<\/p>\n\n\n\n Novinarske organizacije i sindikati suo\u010davaju se s novim izazovima zbog \u010dega nu\u017eno moraju mijenjati strategiju i na\u010din organiziranja. Ono \u0161to je problemati\u010dno kod radne snage koja mijenja poslove je da ve\u0107ina radi od ku\u0107e i zaposlena je na atipi\u010dne ugovore, pa ju je te\u0161ko organizirati. Radna snaga je fragmentirana, odnosi su depersonalizirani, a kapitalisti\u010dko veli\u010danje individualizma u\u010dinilo je ljude nesolidarnima, \u0161to ba\u0161 i ne doprinosi organizaciji kolektiva. Unato\u010d tome \u0161to slobodni novinari obavljaju jednaku koli\u010dinu posla kao i oni koji su zaposleni na neodre\u0111eno vrijeme, velike su nejednakosti u razini njihovih radni\u010dkih prava, osobito prava na organiziranje i sudjelovanju u kolektivnim pregovorima. U brojnim europskim dr\u017eavama, samozaposleni radnici nisu uklju\u010deni u kolektivne ugovore, a izvjestan je trend rasta samozaposlenih i slobodnih novinara. U nekoliko zemalja sredi\u0161nje i isto\u010dne Europe, naro\u010dito u Ma\u0111arskoj, slobodno novinarstvo postalo je glavni oblik novinarskog rada.<\/p>\n\n\n\nNovi radnici, novi izazovi<\/strong><\/h2>\n\n\n\n