Nova normalnost je sintagma kojom se ve\u0107 mjesecima nastoje “pripitomiti” sve one \u017eivotne promjene na koje nas je pandemija prisilila. Jedna od tih promjena je i rad od doma. Veliki broj ljudi je uslijed epidemiolo\u0161kih mjera urede i sli\u010dne radne prostore zamijenio stanom u kojem \u017eive. Ta je reorganizacija rada pokrenula brojne rasprave. Radi li se o trendu koji \u0107e nad\u017eivjeti pandemiju? Kako kontrolirati rad od ku\u0107e? Jesu li ti radnici privilegirani u odnosu na one koji i dalje moraju putovati do svojih radnih mjesta? <\/p>\n\n\n\n
Pitanja je bilo jo\u0161 mnogo, a upravo je na ovo posljednje odgovor u izvje\u0161taju <\/a>poku\u0161ala dati najve\u0107a njema\u010dka banka – Deutsche Bank. Prije nego \u0161to se posvetimo sadr\u017eaju samog odgovora, podsjetimo samo na to da je doti\u010dna banka posljednjih godina postala gotovo pa sinonim za korupciju<\/a>: od pranja novca za ruske oligarhe preko manipuliranja kamatnim stopama do dvostruke igre s drugorazrednim hipotekarnim kreditima u prethodnoj krizi. \u010cisto da se zna o kome govorimo. Okrenimo se sad sadr\u017eaju. Naime, analiti\u010dari i ekonomisti Deutsche Banka su procijenili da \u0107e i nakon nestanka pandemija zna\u010dajan broj ljudi nastaviti raditi od doma. Oni u tome vide problem jer ti radnici “ne pridonose infrastrukturi ekonomije, a njome se koriste”. Zbog toga bi im trebalo uvesti “porez na privilegiju”, a od tih sredstava putem subvencija podignuti pla\u0107e za radnike na slabo pla\u0107enim poslovima koji nemaju opciju rada od doma, kao i pokriti naknade za nezaposlene. Napravili su i izra\u010dune za pojedine zemlje.<\/p>\n\n\n\n Pritom su u prijedlogu koji se nalazi u izvje\u0161taju prili\u010dno mutno definirani uvjeti za pla\u0107anje tog poreza. Ili ga pla\u0107aju sami zaposlenici za one dane kad odlu\u010de ostati raditi doma ili poslodavci ako zaposleniku uop\u0107e nisu osigurali mogu\u0107nost rada u uredu. Te\u0161ko je zamisliti da bi neki poslodavac pla\u0107ao poslovni prostor u koji \u0107e radnik dolaziti kad mu se prohtije. Tako\u0111er, i u jednom i drugom slu\u010daju uz korekciju bruto pla\u0107e porez na kraju pla\u0107a sam radnik u obliku manjeg iznosa na svom ra\u010dunu. No, od same navodne ravnote\u017ee odgovornosti izme\u0111u poslodavca i radnika, zanimljiviji su razlozi zbog kojih bankini analiti\u010dari smatraju porez legitimnim. Oni tvrde da se tro\u0161kovi \u017eivota radnika koji rade od doma naprosto smanjuju i da zato mogu i moraju pomo\u0107i manje sretnim pripadnicima svoje klase. A smanjuju se jer vi\u0161e ne putuju na posao, ne jedu vani i ne moraju kupovati odje\u0107u za posao.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0107emo se zadr\u017eavati na tome da je “propisivanje” potro\u0161a\u010dkih sklonosti relikt tipa ekonomskog planiranja koji, pretpostavljamo, ekonomisti Deutsche Banka ba\u0161 i ne favoriziraju. Spomenimo samo da rad od doma iziskuje dodatne tro\u0161kove za radnika koji prili\u010dno “kompenziraju” ove u\u0161tede. Tu se prije svega isti\u010du ve\u0107i ra\u010duni za grijanje i struju. Kao i ve\u0107e “tro\u0161enje” stana na razne na\u010dine. Drugim rije\u010dima, radnici od doma ne bi trebali pla\u0107ati 5% poreza na privilegiju ve\u0107 bi im se trebala pla\u0107ati godi\u0161nja amortizacija stana i sredstava za rad. Da ne spominjemo dodatne organizacijske i emotivne anga\u017emane: u tim novim prostorima za rad uglavnom jo\u0161 netko osim njih \u017eivi i neka djeca odrastaju. Ti su radnici postali i menad\u017eeri vlastite \u017eivotne okoline. No, klju\u010dna stvar u kritici prijedloga Deutsche Banka nije nabrajanje pote\u0161ko\u0107a u radu od doma kako bi se pokazalo da im je te\u017ee nego radnicima koji i dalje rade na radnim mjestima van svoje ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010d je o tome da usporedba “kome je te\u017ee” nije dobra polazna to\u010dka za rje\u0161avanje ekonomskih problema i statusa najslabije pla\u0107enih radnika. Nije dobra jer ta podjela izme\u0111u “radni\u010dke aristokracije” koja radi od doma i autenti\u010dnih radnika na ekonomskoj prvoj crti najvi\u0161e odgovara najbogatijima \u010dije je bogatstvo za vrijeme pandemije jo\u0161 naraslo. Skromnim oporezivanjem njihovih zarada mogu se bez problema sanirati osnovni problemi onih najugro\u017eenijih. Nikad se ne smije pristati na okvir rasprave po kojem je ekonomija igre nulte sume izme\u0111u radnika koji malo vi\u0161e zara\u0111uju i onih koji malo manje zara\u0111uju. Taj okvir name\u0107u oni koji zara\u0111uju vi\u0161e od svih njih zajedno. Pravi \u010din dru\u0161tvene solidarnosti bi bio da se biv\u0161i uredi onih koji rade od doma pretvore u stanove za one koji vi\u0161e ne rade i ne mogu pla\u0107ati stanarinu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nova normalnost je sintagma kojom se ve\u0107 mjesecima nastoje “pripitomiti” sve one \u017eivotne promjene na koje nas je pandemija prisilila. Jedna od tih promjena je i rad od doma. Veliki broj ljudi je uslijed epidemiolo\u0161kih mjera urede i sli\u010dne radne prostore zamijenio stanom u kojem \u017eive. Ta je reorganizacija rada pokrenula brojne rasprave. Radi li […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35191,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[668],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-35189","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35189"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35189\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35195,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35189\/revisions\/35195"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35191"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35189"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35189"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35189"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35189"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}