Epidemija je otvorila pitanje o kojem zaista kao zajednica ne volimo govoriti: problem starog dru\u0161tva koje nema unaprije\u0111en sustav skrbi za svoju najstariju i najugro\u017eeniju populaciju. Iva Iv\u0161i\u0107 iskoristila je priliku da propita sustav skrbi nad starima i nemo\u0107nima i do\u0161la do uvida koji u fokus stavljaju najva\u017enija pitanja.<\/p>\n\n\n\n
Ra\u0161irenost korona virusa u domovima za starije te dva po\u017eara koja su odnijela vi\u0161e ljudskih \u017eivota, u posljednje su vrijeme u javni prostor nametnuli temu brige o starijima i nemo\u0107nima, ali i funkcioniranja \u010ditavog sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj. Kako se pokazalo, u oba obiteljska doma u kojima je izbio po\u017ear nije se poslovalo u skladu sa Zakonom i odgovaraju\u0107im pravilnicima, a nedavnim prodorom korona virusa u dom za starije nedaleko Koprivnice otkriven je jo\u0161 jedan dom za koji nitko nije znao da postoji. Na\u017ealost, epidemija i nesre\u0107e otkrile su dugogodi\u0161nje manjkavosti sustava socijalne skrbi i posebno onog dijela koji pru\u017ea socijalne usluge te usluge smje\u0161taja u domovima za starije i nemo\u0107ne.<\/p>\n\n\n\n
Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2011. godine<\/a> \u010dak 17.7 posto stanovni\u0161tva u Hrvatskoj ima iznad 65 godina, dok procjene za 2019. godinu kazuju da je brojka narasla na 20.78 posto. Va\u017eno je napomenuti da se radi o egzistencijalno ugro\u017eenoj populaciji koja se nalazi se u zna\u010dajnijem riziku od siroma\u0161tva (stopa rizika od siroma\u0161tva<\/a> me\u0111u populacijom 65 + je 26.5 posto u odnosu na 19.5 posto za ukupnu populaciju), te je zdravstveno i dru\u0161tveno posebno ranjiva. Demografski trendovi pokazuju da stanovni\u0161tvo u Hrvatskoj ubrzano stari \u0161to zahtijeva ozbiljne intervencije u sustav socijalne skrbi kako bi se starijima i nemo\u0107nima osigurala dostojanstvena starost, zatim kako bi ih se maksimalno uklju\u010dilo u dru\u0161tveni \u017eivot te kako bi imali svu potrebnu skrb i njegu u skladu s njihovim \u017eeljama i potrebama.<\/p>\n\n\n\n Uzimaju\u0107i u obzir nalaze brojnih istra\u017eivanja koja ukazuju na to da ve\u0107ina starijih osoba \u017eeli svoje starije doba provesti u svom domu, trendovi na podru\u010dju socijalnih politika usmjereni su ka deinstitucionalizaciji sustava socijalne skrbi te razvijanju mre\u017ee socijalnih usluga za starije osobe koja je utemeljena u lokalnoj zajednici i vi\u0161e se oslanja na njezine resurse, ali i resurse neprofitnog sektora (udruge) te je usmjerena ka individualnom odgovoru na potrebe starijih i nemo\u0107nih s ciljem njihovog maksimalnog uklju\u010divanja u \u017eivot zajednice. Ovisno o potrebama starijih osoba, cilj je osigurati im skrb i njegu u njihovoj okolini i krugu obitelji kroz ku\u0107nu njegu te u dnevnim centrima, tzv. “dnevnim boravcima”, a onima koji su sami i posebno zdravstveno ranjivi, nu\u017eno je osigurati smje\u0161taj u kvalitetnim i priu\u0161tivim domovima za starije.<\/p>\n\n\n\n Na tom su tragu i deset klju\u010dnih na\u010dela politika socijalne uklju\u010denosti Europske unije (Vijec\u0301e Europske unije, 15\/223\/01) od kojih \u0107emo spomenuti na\u010delo supsidijarnosti prema kojem bi se mjere socijalne politike i usluge trebale razvijati i pru\u017eati u neposrednoj blizini onih kojima su namijenjene, te na\u010delo holisti\u010dkog pristupa, prema kojem bi se trebale razvijati i pru\u017eati na cjelovit na\u010din, po\u0161tuju\u0107i ukupnost potreba onih kojima su namijenjene. Neki od koraka u ovom smjeru zapo\u010deti su u Hrvatskoj procesom decentralizacije sustava socijalne skrbi jos\u030c 1998. godine, kada su osniva\u010dka prava nad domovima za starije i nemo\u0107ne prenesena na jedinice regionalne samouprave te su otvorene moguc\u0301nosti za ulazak privatnog profitnog i neprofitnog sektora. Kasnije, u Strategiji razvoja sustava socijalne skrbi<\/a> u Republici Hrvatskoj od 2011. do 2016. Hrvatska se obvezala provesti transformaciju i deinstitucionalizaciju sustava socijalne skrbi.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, taj proces je kompleksan, dugoro\u010dan i izuzetno zahtjevan, a kako ka\u017ee Ana Vra\u010dar, \u010dlanica Baze za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju i stru\u010dnjakinja za zdravstvene politike, “ne smije se prepustiti privatnoj inicijativi, niti bi se usluge smjele autsorsati i ‘svaliti’ na civilno dru\u0161tvo koje ovisi o nestabilnom i neredovitom projektnom financiranju. Ta pri\u010da nu\u017eno mora do\u0107i iz koherentnih javnih politika i ona zaista jest humanija, ali ne mo\u017ee uspjeti ako \u0107e ju provoditi podjednako potkapacitirani sustav kao \u0161to je dr\u017eavni”. Mo\u017eda jo\u0161 direktnije, decentralizacija i deinstitucionalizacija sustava socijalne skrbi bi trebale doprinijeti razvoju solidarnosti u zajednici te ve\u0107oj uklju\u010denosti socijalno ugro\u017eenih u tu istu zajednicu, ali ni na koji na\u010din ne bi smjele li\u0161iti dr\u017eavu i javni sektor od financijske odgovornosti i prepustiti to polje slobodnom tr\u017ei\u0161tu. Na\u017ealost, kad govorimo o brizi za starije i nemo\u0107ne i domovima u kojima im se pru\u017ea smje\u0161taj, posljednjih 20 godina se upravo to dogodilo.<\/p>\n\n\n\n U Hrvatskoj prema osniva\u010du postoje tri vrste domova, oni kojima je osniva\u010d Republika Hrvatska, zatim decentralizirani domovi u kojima su osniva\u010dka prava prenesena na jedinice regionalne samouprave i domovi drugih osniva\u010da poput vjerskih zajednica, trgova\u010dkih dru\u0161tava, udruga te drugih pravnih i fizi\u010dkih osoba. Dio ovih posljednjih funkcioniraju kao privatne javne ustanove dok se ve\u0107i dio odnosi na pru\u017eanje izvaninstitucionalne usluge u obiteljskim domovima za starije i nemo\u0107ne. Prema godi\u0161njem statisti\u010dkom izvje\u0161\u0107u<\/a> Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u Hrvatskoj trenutno djeluju 3 doma za starije i nemo\u0107ne kojima je osniva\u010d dr\u017eava, 45 decentraliziranih domova i 106 privatnih domova, dok se u adresaru pru\u017eatelja smje\u0161taja<\/a> starijim i nemo\u0107nim nalazi preko 600 obiteljskih domova. U dr\u017eavnim domovima tek je 171 mjesto, u decentraliziranim blizu 11.000 mjesta, a u privatnim domovima ne\u0161to vi\u0161e od 7.000 mjesta. <\/p>\n\n\n\n Koliki je to\u010dan broj mjesta u obiteljskim domovima je nepoznato, no s obzirom na to da prema Pravilniku o minimalnim uvjetima za pru\u017eanje socijalnih usluga u obiteljskim domovima mo\u017ee biti smje\u0161teno maksimalno 20 korisnika, za pretpostaviti je da mjesta ima za oko 12.000 korisnika. U javnim i privatnim domovima mjesto \u010deka minimalno 12.000 korisnika, a ako uzmemo u obzir da je starijih osoba iznad 65 godina oko 800.000, jasno je da postoje\u0107i smje\u0161taj pokriva maksimalno 2% populacije.<\/p>\n\n\n\n Posljednjih 20 godina osnovano je tek nekoliko javnih domova, a primjera radi, u Zagrebu od 2000. nije osnovan niti jedan dom za starije i nemo\u0107ne, te izuzev jednog doma koji je osnovan 1999., svi ostali osnovani su prije 90-tih. Upravo ta \u010dinjenica pogodovala je otvaranju sve ve\u0107eg broja privatnih, ali i obiteljskih domova nad kojima dr\u017eava ima minimalnu kontrolu. S obzirom na to da Hrvatska ima svega 10 inspektora, inspekcije i nadzor se doga\u0111aju iznimno rijetko, a novi privatni i jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e obiteljski domovi “ni\u010du” kao gljive, od kojih, za pretpostaviti je, mnogi posluju ilegalno. Ovome treba pridodati i \u010dinjenicu da u prosjeku smje\u0161taj u javnim domovima za starije iznosi oko 2.400 kuna, pri \u010demu su cijene u 2019. narasle za 10 do 35% pa je taj prosjek mogu\u0107e i vi\u0161i, dok se u privatnim domovima cijene di\u017eu i do 6.000 kn mjese\u010dno. Ako uzmemo u obzir da je prosje\u010dna mirovina<\/a> u Hrvatskoj oko 2.500 kn, a vi\u0161e od 600 tisu\u0107a umirovljenika prima i manje iznose, opravdano se pitamo kako si umirovljenici mogu priu\u0161titi smje\u0161taj u domu i kako je to u skladu sa strategijom i politikama brige o starijima i nemo\u0107nima. Sve navedeno pokazatelj je dugogodi\u0161nje potpune nebrige i neulaganja dr\u017eave u sustav socijalne skrbi, odnosno njegovo potpuno prepu\u0161tanje privatnim inicijativama.<\/p>\n\n\n\n A takve privatne inicijative ne nastaju nu\u017eno uvijek iz vru\u0107e poduzetni\u010dke \u017eelje za pobjedom, ve\u0107 se u ovom sektoru vi\u0161e radi o manjku ekonomskih mogu\u0107nosti i primoranosti da se “stvari uzmu u vlastite ruke”. Tako i oni koji su zapo\u010deli biznis pru\u017eanja smje\u0161taja starijim i nemo\u0107nim osobama u cijelom ovom procesu izvla\u010de deblji kraj. Ve\u0107ina takvih “slu\u010dajnih” poduzetnika, posebno ako govorimo o obiteljskim domovima, na taj je na\u010din “zakrpala” rupe u ku\u0107nim prora\u010dunima koje su posljedica \u0161irih ekonomskih kretanja, uni\u0161tavanja proizvodnje, visoke nezaposlenosti i udara na rad i radni\u010dka prava. <\/p>\n\n\n\n Nastavno na po\u017eare u obiteljskim domovima za koje se ispostavilo da su ilegalni, Vlada je najavila stro\u017ee zakonske mjere<\/a>, odnosno uvjete za otvaranje obiteljskih domova za starije i nemo\u0107ne od kojih je jedna i smanjenje mogu\u0107eg broja korisnika. Ne \u010dudi stoga \u0161to je kroz Glas poduzetnika pokrenuta inicijativa vlasnika obiteljskih domova<\/a> protiv najavljenih izmjena zakona koji su, kako ka\u017eu, dosad po\u0161tovali zakon budu\u0107i da \u0107e u izmijenjenim uvjetima te\u0161ko pozitivno poslovati. Pored toga, stro\u017ee mjere i inspekcije koje se zazivaju samo su nastavak istih politika usmjerenih ka privatizaciji socijalnih usluga, a izgledno je da \u0107e se i pove\u0107ati broj ilegalnih domova jer niti u dr\u017eavi ima posla niti su dostatne i priu\u0161tive postoje\u0107e socijalne usluge za one kojima su zaista potrebne.<\/p>\n\n\n\n Da sumiramo, sustav socijalne skrbi i brige o ugro\u017eenim skupinama jedan je od klju\u010dnih elemenata socijalne politike svake dr\u017eave. Neoliberalna ekonomska dogma koja sve segmente dru\u0161tva \u017eeli podvrgnuti pravilima slobodnog tr\u017ei\u0161ta name\u0107e tr\u017ei\u0161ni model i u sustav socijalne skrbi. Me\u0111utim ve\u0107 prili\u010dno jednostavnom argumentacijom mo\u017eemo vidjeti da potrebe tog sustava nisu kompatibilne s logikom slobodnog tr\u017ei\u0161ta, odnosno da privatizacija i tr\u017ei\u0161ni model funkcioniranja sustava socijalne skrbi nu\u017eno vodi do degradacije i smanjenja prosje\u010dne kvalitete navedenih usluga. Naime, sustav brige o ugro\u017eenim dru\u0161tvenim skupinama, morao bi biti univerzalno dostupan svima koji takav tip podr\u0161ke trebaju.<\/p>\n\n\n\n \u010cinjenica je da bi u tr\u017ei\u0161no orijentiranom privatnom sustavu u kojem bi se cijene regulirale tr\u017ei\u0161nim mehanizmima nu\u017eno dolazilo do toga da odre\u0111eni dio ljudi koji imaju potrebe za uslugama socijalne skrbi, te usluge sebi ne mogu priu\u0161titi po tr\u017ei\u0161nim cijenama. S druge strane, ukoliko bi dr\u017eava tre\u0107im stranama pla\u0107ala usluge socijalne skrbi za one dru\u0161tvene skupine koje je ne mogu platiti, nu\u017eno dolazi do situacije da je tro\u0161ak za dr\u017eavu takvog aran\u017emana ve\u0107i nego tro\u0161ak da navedenu uslugu obavlja samostalno tako da u njega ne mora ura\u010dunati profit privatnog pru\u017eatelja usluge socijalne skrbi. Tako\u0111er, kada bi privatni pru\u017eatelj usluga socijalne skrbi i poku\u0161ao konkurirati cijenom javnom sustavu, najizravniji put za to bi mogao biti smanjivanjem tro\u0161kova koji se mogu ostvariti ili smanjivanjem radni\u010dkih prava ili smanjivanjem kvalitete pru\u017eene usluge. <\/p>\n\n\n\n Istovremeno, postoji veliki pritisak na zaposlene u sustavu socijalne skrbi kojima se nude daleko kvalitetnija primanja i radni uvjeti u dr\u017eavama Zapadne Europe tako da ve\u0107 i sada nedostaje radnika u sustavu socijalne skrbi \u0161to utje\u010de na kvalitetu i dostupnost pru\u017eene usluge. Iz svega navedenog vidimo da u sustavu socijalne skrbi koji radi u uvjetima jasno zadanih minimuma i kriterija kvalitete pru\u017eene usluge s jedne strane te nemogu\u0107nosti smanjivanja tro\u0161kova bez smanjivanja radni\u010dkih prava ili “varanja” na kvaliteti pru\u017eene usluge, jednostavno ne postoji prostor u kojem bi poduzetnici mogli ostvariti svoju potrebu za profitom, \u0161to nas nu\u017eno dovodi do zaklju\u010dka da se dr\u017eava ni pod koju cijenu ne smije odre\u0107i odgovornosti nad financiranjem, upravljanjem, organiziranjem i pra\u0107enjem sustava socijalne skrbi, bez obzira radi li se o institucionalnim ili vaninstitucionalnim uslugama.<\/p>\n\n\n\nVrste stara\u010dkih domova<\/h2>\n\n\n\n
Kao gljive poslije ki\u0161e<\/h2>\n\n\n\n
Bolji svijet za druge: univerzalno dostupna njega<\/h2>\n\n\n\n