Europske institucije donijele su u utorak (10. studenoga) kona\u010dni dogovor o dugoro\u010dnom europskom prora\u010dunu koji vrijedi za narednih sedam godina. Prora\u010dun je vrijedan 1.07443 bilijuna eura, kojem je pridodano jo\u0161 dodatnih 16 milijardi eura, raspore\u0111enih iz prihoda koji se privre\u0111uju od raznih EU kazni, a koje \u0107e se sada usmjeriti uglavnom za zdravstvo i obrazovanje. Da bi prora\u010dun bio kona\u010dan i stupio na snagu moraju ga potvrditi Vlade EU i Europski parlament. Novi prihodi ostvarivat \u0107e se od novih digitalnih poreza i carina na razne oblike stvarne cijene ugljika, budu\u0107i da se planira porez na proizvode koji nisu klimatski neutralni i nisu proizvedeni u EU. Pregovori o nepla\u0107anju kamata na nova zadu\u017eenja uzrokovana epidemijom nisu pro\u0161la, ali su osmi\u0161ljeni novi kompromisi upitne djelatne mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 smo pisali o ovom bud\u017eetu iz ekolo\u0161ke<\/a> i poljoprivredne<\/a> perspektive poku\u0161av\u0161i objasniti princip po kojem je donesen: prvo je Europska komisija donijela plan koji je u startu zvu\u010dao nerealno. Osim \u0161to se sastojao od popisa lijepih \u017eelja i kroni\u010dnog manjka financijskih sredstava za njegovu realizaciju, taj plan nikada zapravo nije bio ona politi\u010dka reakcija koja bi uvjerila Europu da na\u0161i politi\u010dari zaista misle ozbiljno. Onda je, kao i obi\u010dno, Europski parlament sveo plan Komisije sa popisa lijepih \u017eelja na “demokratske mogu\u0107nosti” koje su zapravo zna\u010dile da na razini parlamenta iz zastupnika po\u010dinju progovarati lobisti i interesi krupnog kapitala, iako je nepravedno re\u0107i da nije tu bilo i klasno potpuno opravdanih zahtjeva. Komisijin plan je, iako razvodnjen u parlamentu, i dalje imao kakvog takvog politi\u010dkog i klimatskog smisla. Sve dok se u tu limunadu nije umije\u0161alo Vije\u0107e ministara koje je odbilo protekcijske mjere koje limitiraju interese najkrupnijih igra\u010da.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se “rupa u sustavu” ti\u010de \u2013 one su tolike da te\u0161ko da se jo\u0161 uop\u0107e mogu nazvati rupama, mo\u017eda bi bilo bolje, iako preuzetno, kazati da je ovo zapravo realizirano u mala fides<\/em>, premda su po\u010detne namjere sigurno bile bona fides<\/em>. Kao \u0161to smo ve\u0107 pisali, ovaj \u0107e prora\u010dun dobiti naziv zeleni, ali to je isprazna etiketa budu\u0107i da \u0107e se “zemlje EU obvezati da \u0107e od 2024. godine potro\u0161iti 7,5% primljenih sredstava na o\u010duvanje vrsta i ekosustava, pove\u0107avaju\u0107i udjele na 10% od 2026. godine.” Kao \u0161to smo ve\u0107 pisali, od tih 7.5 posto bud\u017eeta na stvarnu za\u0161titu okoli\u0161a oti\u0107i \u0107e maksimalno dva do tri posto. Ako se i to dogodi budu\u0107i da \u0107e “pravilnik koji bi odre\u0111ivao potro\u0161nju ovoga cilja biti izra\u0111en tek do 2024. godine.<\/p>\n\n\n\n Pristup Europske unije klimatskoj krizi sada je zaista sasvim transparentan na svim ideolo\u0161kim raznima: na javno diskurzivnoj razini nosimo tijare i pravimo se predvodnicima svih dobrih sila, premda se car \u0161eta po svijetu gol. Na ra\u010dunovodstvenoj razini sve inovacije ograni\u010dit \u0107emo i paralizirati ustupcima, odgodama i posebno implementiranim menad\u017eerskim osigura\u010dima potrebnima kako ne bismo ugrozili interese krupnog kapitala. Na demokratskoj: zagu\u0161it \u0107emo stanovni\u0161tvo pojedinim, parcijalnim i strogo kompartmentaliziranim informacijama s vrijednosnim porukama, dok \u0107e realizaciju programa u cijelosti razumjeti nitko nigdje i nikada, dok se znanstvenici post-factum<\/em> ne prime analiza izvr\u0161enih bud\u017eeta.<\/p>\n\n\n\nJaki na rije\u010dima, slabi na djelima<\/h2>\n\n\n\n