Paralelno uz i\u0161\u010dekivanje kona\u010dnog zbroja glasova na ameri\u010dkim predsjedni\u010dkim izborima odvijao sa na stranicama svjetske i doma\u0107e \u0161tampe interpretacijski obra\u010dun. Kako objasniti ve\u0107i uspjeh Trumpa nego \u0161to su mu ankete predvi\u0111ale? \u0160to se krije iza omjera glasova u odre\u0111enim demografskim skupinama? Interpretacije su bile i opreznije i drskije ovisno o tome koliko je tko izlazne ankete smatrao pouzdanima. Ovdje se ne\u0107emo pridru\u017eivati toj diskusiji ve\u0107 samo izdvojiti jedan interpretacijski trend i poku\u0161ati ga smjestiti u \u0161iri kontekst.<\/p>\n\n\n\n
U nekoliko uglednih svjetskih medija, kako glasi neizbje\u017eni atribut kad pi\u0161ete iz provincije, pojavila se teza po kojoj je Republikanska stranka na ovim izborima postala stranka radni\u010dke klase. Ili je na najboljem putu da to postane. I Guardian i New Yorker su se oku\u0161ali u toj dijagnozi, a za razliku od Trumpove pobjede u 2016. kad se klju\u010dna uloga pridavala “bijeloj radni\u010dkoj klasi”, ovaj put je istaknuto da je posrijedi podr\u0161ka multirasne radni\u010dke klase. Povod su uglavnom bile ankete po kojima je Trumpova popularnost sko\u010dila u svakoj demografskoj skupini osim u onoj koju \u010dine bijeli mu\u0161karci u kojoj je opala.<\/p>\n\n\n\n
S obzirom na sve rasprostranjeniju skepsu prema agencijama koje provode istra\u017eivanja i ovi su se rezultati uglavnom uzimali sa zrnom soli. Tako\u0111er, pojavili su se i neki drugi koje takve trendove opovrgavaju ili ih barem prikazaju manje zna\u010dajnim. Vjerovali istra\u017eivanjima ili ne, uloga radni\u010dke klase u podr\u0161ci takozvanim desnim populistima je definitivno nezanemariva. To je o\u010dito iz samog broja glasova koje dobivaju na izborima \u0161irom svijeta. Bez glasova radni\u010dke klase koja po definiciji \u010dini najve\u0107u dru\u0161tvenu skupinu jer najvi\u0161e ljudi mora priskrbljivati za \u017eivot tako da prodaje radnu snagu te brojke bi bile nedosti\u017ene. Dakle, matematika je jasna, ali naziru se trendovi koji ukazuju da je i interpretacija sve “jasnija”.<\/p>\n\n\n\n
Iako su ve\u0107 neko vrijeme prisutne suvisle povijesne studije i uvjerljive analize koje ukazuju na politi\u010dke, institucionalne i ekonomske razloge zbog kojih je radni\u010dka klasa napustila tradicionalne stranke lijevog centra i ljevice, postupno se politi\u010dka ili barem izborna sklonost radni\u010dke klase naturalizira. Na neki na\u010din kao da se vra\u0107amo najvulgarnijim ina\u010dicama marksizma s po\u010detka pro\u0161log stolje\u0107a. Tada je formula bila jasna: radni\u010dka klasa pristupa ili glasa za socijalisti\u010dke i komunisti\u010dke stranke jer postoji jasna linija izme\u0111u ekonomskog polo\u017eaja i politi\u010dkih sklonosti. A ako je linija nejasna onda je posrijedi manjak klasne svijesti ili podlo\u017enost nekim bur\u017eoaskim manipulacijama. Ono \u0161to je o\u010dito jest autenti\u010dna i prirodna politi\u010dka pozicija radni\u010dke klase.<\/p>\n\n\n\n
Otada je povijest vi\u0161ekratno opovrgnula ovu formulu. Me\u0111utim, to se nije doga\u0111alo zato \u0161to su mase kao takve prijem\u010dive za razne ne-demokratske avanture kako to sebi vole predstavljati razne varijante liberalne teorije. Pored niza specifi\u010dnih povijesnih i dru\u0161tvenih razloga od zemlje do zemlje, va\u017eno je uvijek imati na umu da radni\u010dka klasa svoje interese u kapitalizmu ne ostvaruje isklju\u010divo kroz klasnu borbu i socijalisti\u010dku revoluciju. Niti uvijek nu\u017eno kolektivno. Naime, sindikalna borba i politi\u010dki rad iziskuju prili\u010dne socijalne tro\u0161kove i politi\u010dki rizik. Svoje interese, pogotovo kratkoro\u010dne i srednjoro\u010dne, lak\u0161e je ostvariti individualno putem dobrih odnosa sa \u0161efom, oslanjanjem na obiteljsku ili etni\u010dku podr\u0161ku i sli\u010dnim metodama koje nisu ba\u0161 u skladu s interesima cjelokupne radni\u010dke klase.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, ako fokus prebacimo s radnog mjesta na birali\u0161ta, name\u0107e se novi skup motivacija koje gone bira\u010de da glasaju, kako glasi stara dijagnoza, “protiv vlastitog interesa”. Neka opcija mo\u017ee pru\u017eiti priliku za iskaljivanje frustracija jer promjene na radnom mjestu nisu mogu\u0107e. Druga opcija mo\u017ee nuditi ni\u017ee poreze koji \u0107e spasiti firmu u kojoj radnik radi tako da ostane na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu i da tako sa\u010duva posao, ali \u0107e zbog ni\u017eih prora\u010dunskih prihoda ostati bez bolnice u svom mjestu. Koji je onda njegov autenti\u010dni i prirodni interes? A nekad naprosto neka pitanja koja nisu od neposrednog materijalnog interesa postanu va\u017enija jer one institucije koje su posredovale realizaciju tih interesa vi\u0161e naprosto nisu funkcionalne. Kao na primjer, sindikati.<\/p>\n\n\n\n
Postoji, dakle, cijeli niz razloga i interesa koji se oblikuju u kompleksnoj politi\u010dkoj i ekonomskoj dinamici. No, ako je za prosu\u0111ivati po intuiciji liberalnih analiti\u010dara i konzervativnih politi\u010dara izgleda da smo do danas pro\u0161li cijeli povijesni ironijski krug. Sada pak prevladava interpretacija po kojoj su autenti\u010dni i prirodni interesi radni\u010dke klase konzervativni i \u0161ovinisti\u010dki. Netko \u0107e poduprijeti tu interpretaciju tezom da je to ionako bezvremenska sklonost neobrazovanijih slojeva, a netko \u0107e pru\u017eiti pokoju statistiku s tr\u017ei\u0161ta rada. Ali sve izra\u017eenijom postaje politi\u010dka klima u kojoj je prvi analiti\u010dki brzopotezni obrazac svima na raspolaganju: radni\u010dka klasa je po svojoj prirodi konzervativna. I postoji sna\u017eno politi\u010dko ljepilo koje spaja radni\u010dku klasu i nazadne stavove. To \u0161to su kroz povijest, kako god ih mjerili, razine konzervativnosti klasno itekako varirale, naprosto nije dovoljan argument.<\/p>\n\n\n\n
Pritom je ironija da liberalni komentarijat koji misli da otkriva klasne univerzalnosti i demaskira ekstremno desne populiste zapravo ne radi ni\u0161ta drugo nego im slijepo vjeruje. Rije\u010dima Stuarta Halla, politika ne reflektira ve\u0107inska mi\u0161ljenja, politika ih stvara. Tako i politi\u010dke sklonosti bilo koje dru\u0161tvene grupe nisu prirodne sklonosti ve\u0107 u\u010dinci politi\u010dkog djelovanja. A upravo je politi\u010dko djelovanje desnice dijelu radni\u010dke klase, zbog niza razloga, priu\u0161tilo uvjerljive narative i politi\u010dke utjehe, ako ni\u0161ta drugo. Tretiranje privremenih politi\u010dkih ishoda kao univerzalnih istina ionako je obilje\u017eje liberalnih umova od davnih dana. I predmet stilskih vje\u017ebi na studijima humanistike ve\u0107 desetlje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
No, ni ljevica tu nije bez grijeha. I dok je “slu\u017ebeni” marksizam ponekad slijepo vjerovao “klasnim instinktima” radnika, dana\u0161nji “slu\u017ebeni” liberalizam slijepo vjeruje (ekstremnoj) desnici koja navodno govori uime radnika. No, postoji i jo\u0161 jedan problem. Pojavila se i ljevica koja \u010dini isto \u0161to i liberali, samo s druk\u010dijim predznakom. Oni misle da je \u0161ovinizam radni\u010dke klase autenti\u010dan oblik otpora koji treba podr\u017eati jer sve \u0161to dolazi iz naroda ne treba problematizirati. \u010cesto se ideja partijske avangarde koja bi trebala predvoditi radni\u010dku klasu ismijavala, i to ne bez razloga i s pravom, ali taj tip politi\u010dke ideje naspram ove u kojoj ljevica oslu\u0161kuje bilo naroda koji je oblikovala desnica je intelektualni i politi\u010dki podvig nevi\u0111enih razmjera.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Paralelno uz i\u0161\u010dekivanje kona\u010dnog zbroja glasova na ameri\u010dkim predsjedni\u010dkim izborima odvijao sa na stranicama svjetske i doma\u0107e \u0161tampe interpretacijski obra\u010dun. Kako objasniti ve\u0107i uspjeh Trumpa nego \u0161to su mu ankete predvi\u0111ale? \u0160to se krije iza omjera glasova u odre\u0111enim demografskim skupinama? Interpretacije su bile i opreznije i drskije ovisno o tome koliko je tko izlazne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":35106,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66],"theme":[456],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-35104","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","theme-politika","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35104"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35104\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35107,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35104\/revisions\/35107"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35106"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35104"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=35104"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=35104"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=35104"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=35104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}