{"id":3510,"date":"2014-11-21T09:44:16","date_gmt":"2014-11-21T08:44:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3510"},"modified":"2021-02-25T11:05:53","modified_gmt":"2021-02-25T10:05:53","slug":"neobicni-bugarski-konsenzus-oko-abortusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3510","title":{"rendered":"Neobi\u010dni bugarski konsenzus oko abortusa"},"content":{"rendered":"

Abortus je u Bugarskoj pitanje oko kojeg je odavno postignut dru\u0161tveni konsenzus.<\/strong> Za razliku od ostatka Europe, propitivanja ovog prava iznimno su rijetka, a ni tada ne dolaze iz kr\u0161\u0107anskih krugova.<\/strong><\/p>\n

Naspram sve \u010de\u0161\u0107ih kampanja<\/a> za zabranu poba\u010daja diljem Europe, pa tako i u njezinom isto\u010dnom dijelu, kao npr. u Poljskoj<\/a> ili Makedoniji<\/a>, \u010dini se da u Bugarskoj vlada \u010dvrsti konsenzus o pravu na poba\u010daj. Kako bismo poku\u0161ali razumjeti za\u0161to je tomu tako, moramo se osvrnuti na godine njegova uspostavljanja.<\/p>\n

Ove godine obilje\u017eava se dvadeset i peta obljetnica pada Berlinskog zida, \u0161to koincidira s obljetnicom uru\u0161avanja socijalizma u Bugarskoj. Srednjostruja\u0161ki intelektualci i liberalni politi\u010dari trse se prikazati pad socijalizma kao pobjedu civilnog dru\u0161tva nad totalitarnom dr\u017eavom. Naspram tom tuma\u010denju, znatno su popularnija razna proturje\u010dna lamentiranja oko razli\u010ditih aspekata pro\u0161losti.<\/p>\n

Prema rije\u010dima utjecajne bugarske povjesni\u010darke Marije Todorove, me\u0111u ljudima \u0161iroko prisutno tugovanje za pro\u0161lim vremenima naj\u010de\u0161\u0107e se otpisuje kao \u201cpostkomunisti\u010dka nostalgija<\/a>\u201d. Tugovanje za onime \u0161to je izgubljeno sa socijalizmom ne zna\u010di \u017eelju za povratkom svih aspekata biv\u0161eg re\u017eima, pi\u0161e Todorova. Ona dalje ka\u017ee kako nas dominantna ideologija \u017eeli uvjeriti da svi ti aspekti idu u isti ko\u0161 te da sa punom zaposlenosti nu\u017eno dolaze nesta\u0161ice. Me\u0111uetni\u010dki mir po njima nu\u017eno dolazi sa prisilnom homogenizacijom, a besplatno zdravstvo sa totalitarizmom. Suvremene boljke, poput nacionalizma, dru\u0161tvene isklju\u010denosti, opresije manjina, smanjivanja \u017eenskih prava i tako dalje, naj\u010de\u0161\u0107e se obja\u0161njavaju navodnim \u201creliktima socijalizma\u201d ili \u201cnedovr\u0161eno europeizacijom\u201d.<\/p>\n

Kako se, prema srednjostruja\u0161koj interpretaciji, navodno ne mo\u017ee \u017eeljeti dio bez da se istovremeno \u017eeli i cjelina, tako se svako spominjanje socijalizma u pozitivnom kontekstu smatra ideolo\u0161ki sumnjivim. Postkomunisti\u010dka nostalgija prema Mariji Todorovoj ne predstavlja samo \u017eudnju za sigurno\u0161\u0107u, stabilno\u0161\u0107u i prosperitetom ve\u0107 ujedno izra\u017eava i \u017ealjenje za specifi\u010dnom vrstom dru\u0161tvenosti.<\/p>\n

\u201c\u017denska postkomunisti\u010dka nostalgija\u201d<\/strong><\/p>\n

Povijest socijalizma u Isto\u010dnoj Europi \u010desto se poima kao totalitarna opresija ljudskih prava koju je vr\u0161ila apstraktna partijska dr\u017eava onemogu\u0107avaju\u0107i bilo kakvu vrstu demokratske participacije. Naravno, nitko ne mo\u017ee pore\u0107i te\u0161ka ograni\u010davanja prava na izra\u017eavanje, brutalno slamanje politi\u010dkog neslaganja, kao ni nacionalisti\u010dki zaokret u nekim socijalisti\u010dkim dr\u017eavama poput Bugarske koje su, zajedno sa poku\u0161ajima ekonomske liberalizacije nakon 1960., usvojile kulturno konzervativnu, \u010dak i otvoreno rasisti\u010dku politiku prema manjinama.<\/p>\n

Srednjostruja\u0161ka perspektiva, me\u0111utim, zakriva neka vrlo specifi\u010dna i autenti\u010dna postignu\u0107a po pitanju socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava, kao i manjinskih i \u017eenskih prava. \u017dene u Bugarskoj bile su najte\u017ee pogo\u0111ene procesima ekonomske liberalizacije nakon 1989. godine. Kako je pokazala Kristen Ghodsee<\/a>, antropologinja specijalizirana za bugarski socijalizam i postsocijalizam, upravo zbog naru\u0161avanja \u017eenskih prava u postsocijalisti\u010dkom dru\u0161tvu, \u017eene su u Bugarskoj u ve\u0107oj mjeri nego mu\u0161karci sklonije \u201cpostkomunisti\u010dkoj nostalgiji\u201d. \u017dene tako\u0111er, \u010de\u0161\u0107e nego mu\u0161karci u Bugarskoj podr\u017eavaju lijevo orijentiranu politiku. Danas su \u017eenska prava, naro\u010dito reproduktivna prava i ona koja se ti\u010du ku\u0107anskog rada ugro\u017eena, dok istovremeno reprezentacija \u017eena u javnim vlastima drasti\u010dno opada. Ovome treba pridodati i \u0161iroko rasprostranjenu mizoginiju.<\/p>\n

Postoje ipak neka dru\u0161tvena pitanja na koja je socijalizam dao odgovore, a koji su do danas u bugarskom dru\u0161tvu ostali op\u0107e prihva\u0107enima. Jedno od takvih je i pravo na abortus, o kojem, kako smo ve\u0107 rekli, u Bugarskoj vlada duboko ukorijenjeni dru\u0161tveni konsenzus. \u017denskim organizacijama koje su postojale u vrijeme socijalizma prigovaralo se da nisu \u201cdovoljno autonomne\u201d, da su \u201clutke totalitarnog re\u017eima\u201d i tako dalje. Ovakve optu\u017ebe u potpunosti zanemaruju kompleksnosti historijskog konteksta u kojem su te organizacije djelovale, kao i neke od uspjeha koje su one ostvarile. Za vrijeme socijalizma, u Bugarskoj je, kao i drugdje, bilo proturje\u010dnih trendova i razvoja.<\/p>\n

\u201cDruga smjena\u201d i natalitet<\/strong><\/p>\n

Elena Lagadinova, borkinja antifa\u0161isti\u010dkog pokreta, krajem 1960-ih godina imenovana je na \u010delo Komiteta bugarskog \u017eenskog pokreta (KB\u017dP). Njezina je organizacija bila relevantna referentna to\u010dka ne samo u doma\u0107im prilikama, ve\u0107 i u me\u0111unarodnom kontekstu. Kako u svom radu pokazuje Kristen Ghodsee, KB\u017dP je sudjelovao u globalnim raspravama o politikama \u017eenskih reproduktivnih prava i usko sura\u0111ivao s antikolonijalnim i antiimperijalisti\u010dkim pokretima.<\/p>\n

Komitet je eksperimentirao s internom demokracijom i konstantno nastojao ostvariti \u0161to ve\u0107i stupanj emancipacije \u017eena, ali i razumjeti dinamiku stalnih problema s kojima se one suo\u010davaju. Kasni socijalisti\u010dki period u Bugarskoj je u isto vrijeme intenzivno skretao ka kulturnom konzervativizmu i nacionalizmu, s tvrdokornim pronatalisti\u010dkim zaokretom. Ovaj posljednji potaknut je opadaju\u0107im stopama nataliteta koje su bile rezultat uklju\u010divanja \u017eena na tr\u017ei\u0161te rada. Poba\u010daj, legaliziran jo\u0161 1950., konzervativne i nacionalisti\u010dke struje smatraju preprekom za \u017eeljeni demografski rast te po\u010dinju organizirati kampanje protiv poba\u010daja.<\/p>\n

Od kasnih 1960-ih naovamo, KB\u017dP je naru\u010dio nekoliko sociolo\u0161kih studija o \u017eenskom upravljanju vremenom<\/em>. Istra\u017eivanja su dokazala da se stope ra\u0111anja ne mogu promijeniti ograni\u010davanjem prava na poba\u010daj, nego da je osnovni razlog zbog kojeg \u017eene imaju manje djece takozvana \u201cdruga smjena\u201d: socijalisti\u010dka modernizacija apsorbirala je \u017eene u radnu snagu, ali nije uspjela revolucionarizirati rodne odnose u ku\u0107anstvima. Stoga su \u017eene nastavljale biti anga\u017eirane u nepla\u0107enom ku\u0107anskom radu, paralelno sa svojim profesionalnim karijerama. Komitet je uspje\u0161no dokazao da je nu\u017eno adresirati pitanje reproduktivnog rada na druge na\u010dine, primjerice podupiranjem radikalnog produ\u017eenja pla\u0107enog porodiljnog dopusta, javnom potporom za jaslice, pove\u0107anjem broja dje\u010djih vrti\u0107a, i tako dalje. Time su pridonijele uspostavljanju \u0161irokog konsenzusa o pravu na poba\u010daj koje nije u\u010dinkovito osporeno \u010dak ni danas kada smo svjedocima su\u017eavanja \u017eenskih prava i ponovnog uspona mizoginih ideologija. \u010cak i ako je, kako neki danas ka\u017eu, dostupan poba\u010daj bio ponekad (zlo)upotrebljavan kao sredstvo kontracepcije, ovim argumentom se odgovornost za planiranje obitelji prenosi isklju\u010divo na \u017eene.<\/p>\n

Izborene bitke<\/strong><\/p>\n

Evidentno je da u socijalisti\u010dkoj Bugarskoj svi problemi nisu bili rije\u0161eni. Primjerice, \u017eene su prije 1989. svakako bile nedovoljno zastupljene u javnim vlastima, iako ne u tako ekstremnoj mjeri kao danas (danas samo 17,92% zastupnika u parlamentu \u010dine \u017eene. Zanimljivo, najni\u017ei postoci su u \u201cliberalnim\u201d strankama, najvi\u0161i u konzervativnim i strankama ekstremne desnice). Za vrijeme socijalizma, me\u0111utim, ova su pitanja barem bila adresirana, primjerice, uvo\u0111enjem kvota i drugim politi\u010dkim sredstvima usmjerenim na prevladavanje podjele rada po rodnoj osnovi. Ni ovi ustupci nisu naprosto poklonjeni, bez borbe. Aktivistkinje su, kako je Ghodsee pokazala, \u010desto morale podsje\u0107ati na Lenjinovu tvrdnju<\/a> da je \u201cnajbolji na\u010din proslave obljetnice velike revolucije usmjeravanje pozornosti ka rje\u0161avanju jo\u0161 uvijek nerije\u0161enih pitanja\u201d.<\/p>\n

Napredak u \u017eenskim pravima koje je izborio KB\u017dP treba promatrati kao klju\u010dni faktor za uspostavljanje aktualnog konsenzusa o poba\u010daju. Poba\u010daj danas osporavaju uglavnom marginalne desni\u010darske grupe te vjerske organizacije s prakti\u010dno minornim politi\u010dkim utjecajem. Primjerice, The Epoch Times, bugarski portal koji je dio me\u0111unarodne antikomunisti\u010dke vi\u0161ejezi\u010dne medijske mre\u017ee posve\u0107ene \u0161irenju informacija o represijama protiv duhovnog pokreta Falun Gong u Kini. The Epoch Times, uz razne teorije zavjera (poput \u201cHitler je bio Rothschild\u201d, \u201cBugari su me\u0111u najstarijim narodima na planeti\u201d, i tako dalje), objavljuje \u010dlanke protiv poba\u010daja, kontracepcije i planiranja obitelji op\u0107enito. Socijalizam smatraju neprihvatljivim poku\u0161ajem dru\u0161tvene kontrole nad \u201cspontano\u0161\u0107u\u201d seksualnosti i trudno\u0107e, a reproduktivna prava nerijetko izjedna\u010duju s eugenikom. Petar Mar\u010dev, jedan od najprominentnijih aktivista protiv prava na poba\u010daj u Bugarskoj, ima jednako konfuznu liniju argumentacije. On nari\u010de<\/a> nad \u201cgubitkom od 6 milijuna bugarske djece\u201d, koja navodno zbog prava na poba\u010daj nisu ro\u0111ena od 1956. do danas, \u0161to je, prema njemu, proces usporediv s Holokaustom.<\/p>\n

Demografski gubici i povla\u010denje socijalne dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Neki su se desni\u010darski politi\u010dari kao i pojedini \u010dlanovi Reformskog bloka<\/a> izjasnili protiv prava na poba\u010daj. No sve u svemu, njihovi argumenti ne dobivaju ozbiljnu politi\u010dku podr\u0161ku i ostaju ograni\u010deni na marginalne grupe. Crkva nema politi\u010dkog utjecaja, unato\u010d \u010dinjenici da su se dijelovi elita poku\u0161ali povezati s njom. No njihovi potezi ostali su samo prazne geste i niti jedna vlada do sada nije popustila nekom od zahtjeva Crkve, poput uvo\u0111enja vjerskog obrazovanja u \u0161kole.<\/p>\n

Nedostatak politi\u010dkog utjecaja Pravoslavne crkve kao i drugih nepravoslavnih kr\u0161\u0107anskih aktivista, prisiljava aktiviste protiv prava na poba\u010daj, bili oni religijskog usmjerenja ili ne, da uklope svoju argumentaciju u \u0161iru nacionalisti\u010dku (katkad i rasisti\u010dku) klimu i op\u0107u zabrinutost zbog \u201cdemografske krize\u201d, koju neki, naj\u010de\u0161\u0107e ekstremna desnica, nazivaju \u201cgenocidom nad Bugarima\u201d. Drugim rije\u010dima, antikomunisti\u010dki i religijski napad na poba\u010daj nije toliko zasnovan na apstraktnoj ideji \u201c\u017eivota\u201d (tj. \u201csvaka stanica je oblik \u017eivota\u201d), odnosno nije povezan sa kr\u0161\u0107anskim stavovima kao takvim, nego proizlazi iz sekularnih nacionalisti\u010dkih strahova o demografskom padu u vrijeme neoliberalnog povla\u010denja socijalne dr\u017eave koje intenzivira takozvanu \u201cdrugu smjenu\u201d.<\/p>\n

Smanjivanje socijalnih prava u Bugarskoj, kako je ve\u0107 spomenuto, najte\u017ee poga\u0111a \u017eene, a konkurencija za ostatke socijalne dr\u017eave poja\u010dava dru\u0161tvenu kompeticiju i atomizaciju. Kontinuirano negativan rast stanovni\u0161tva i visoke stope emigracije kombinirane sa konstantnim politi\u010dkim skretanjima udesno te usponom antikomunizma savr\u0161eno pripremaju teren za reakcionarnu politiku. Nasre\u0107u, osporavanje prava na poba\u010daj jo\u0161 uvijek nije na dnevnom redu. Pa ipak, ostaje nejasno koliko jo\u0161 dugo konsenzus mo\u017ee opstati, naro\u010dito s obzirom na \u010dinjenicu da prakti\u010dno nema ozbiljnih poku\u0161aja hvatanja u ko\u0161tac s pitanjima \u017eenskih socijalnih prava ili ku\u0107anskog rada.<\/p>\n

S engleskog prevela Milena Ostoji\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Naspram sve \u010de\u0161\u0107ih kampanja za zabranu poba\u010daja diljem Europe, pa tako i u njezinom isto\u010dnom dijelu, kao npr. u Poljskoj ili Makedoniji, \u010dini se da u Bugarskoj vlada \u010dvrsti konsenzus…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":3513,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[174],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-3510","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-feminizam","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3510","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3510"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36802,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3510\/revisions\/36802"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3513"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3510"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3510"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3510"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3510"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}