Pravila igre su donedavno bila jasna. Dr\u017eave na europskom jugu su rastro\u0161ne, sklone deficitu i non\u0161alantnoj fiskalnoj politici. Zato su tu ozbiljne zemlje sjevera i briselska birokracija da ih zauzdavaju i usmjeravaju na ispravan put. Ako se na tom putu raspadne koja bolnica ili \u0161kola, nije toliko va\u017eno. Ako umirovljenici ne mogu zadovoljiti osnovne \u017eivotne potrebe, a mladi prona\u0107i pristojan posao, tako\u0111er je nije va\u017eno. Ono \u0161to je va\u017eno jest da su zadovoljeni imaginarni ekonomski bogovi i politi\u010dke elite ne\u0161to sjevernije. To \u0161to su minusi na jugu direktno zna\u010dili pluseve na sjeveru – u obliku potra\u017enje za proizvodima sjevernih ekonomija koji se ina\u010de ne bi prodali – tako\u0111er nije bilo va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n
Pojava korona virusa je malo pomrsila prioritete i olabavila pravila igre. Obrazac nije sasvim nestao, svjedo\u010dili smo uvjetima i zahtjevima “\u0161tedljive \u010detvorke” u pregovorima oko europskog paketa pomo\u0107a. Ali barem je direktni nadzor nad fiskalnim politikama “problemati\u010dnih” \u010dlanica prili\u010dno oslabio. Potezi i mjere koje su se \u010dinili nezamislivima polako stje\u010du status minimalne legitimnosti i predmeta rasprave. Tu promjenu u ideolo\u0161koj klimi koju prvenstveno diktira Njema\u010dka nanju\u0161ili su i na jugu. Naslovi na stranicama renomiranih europskih medija bilje\u017ee zna\u010dajne promjene dr\u017eavnih politika, a pritom se isti\u010du \u0160panjolska<\/a> i Italija<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Koalicijska \u0161panjolska vlada koju \u010dine socijalisti i Podemos ju\u010der je predstavila prijedlog prora\u010duna za narednu godinu. Premijer Pedro S\u00e1nchez je prora\u010dun najavio kao opro\u0161taj od politika \u0161tednje, dok je Pablo Iglesias, \u010delnik Podemosa, sukladno ne\u0161to lijevijoj orijentaciji, imao jo\u0161 ambiciozniju najavu te poru\u010dio da novi prora\u010dun predstavlja kraj neoliberalizma. Podlogu za takve najave \u010dini program izda\u0161nijih “dru\u0161tvenih investicija” koje \u0107e se financirati putem ve\u0107ih poreza za najbogatije. Te se investicije uglavnom odnose na zdravstvo, sustav skrbi, obrazovanje i istra\u017eivanje. Porezne izmjene se ti\u010du 36.000 najbogatijih poreznih obveznika, 0,17% ukupnog broja. Planiran je rast poreznih stopa za 3 odnosno 2% na najvi\u0161e pla\u0107e i na prihode od kapitalne dobiti. Tako\u0111er, predvi\u0111eno je da se stopa izuze\u0107a za porez na dividendu za strane vlasnike velikih firmi smanji sa 100 na 95%. Time bi bilo obuhva\u0107eno ne\u0161to manje od 2.000 firmi. Tako\u0111er, najavljena je i kontrola visine renti.<\/p>\n\n\n\n I dok se dr\u017eava na Iberijskom poluotoku “zadr\u017eala” uglavnom na fiskalnim kalkulacijama, ona na Apeninskom poluotoku je pokazala ne\u0161to proaktivniju stranu. \u0160to i ne \u010dudi toliko ako znamo da je premijer Giuseppe Conte za savjetnicu izabrao Marianu Mazzucato, ekonomisticu najpoznatiju po knjizi “Dr\u017eava poduzetnica<\/a>” koja je nedavno i kod nas prevedena. Mazzucato zagovara stav po kojem banalna podjela na inovativni privatni sektor i tromu dr\u017eavu ne dr\u017ei vodu ni u ekonomskoj realnosti niti se na nju mo\u017ee osloniti pri razvojnim planovima. Dr\u017eava je, smatra Mazzucato, neophodni faktor ekonomske inovacije i za bilo kakav iskorak nu\u017ena je njena proaktivnija uloga. Talijanska je vlada taj stav u odre\u0111enoj mjeri prihvatila i u posljednje vrijeme krenula u zna\u010dajne akvizicije kompanija, kao i u izda\u0161nije subvencije. Tu se isti\u010du uglavnom one infrastrukturne, ali nema “diskriminacije”, preuzimaju se i tekstilne firme.<\/p>\n\n\n\n