Slavne knji\u017eevnice Chimamanda Ngozi Adichie i J. K. Rowling javno su istupile svojim stavovima o razlici izme\u0111u trans \u017eena i “pravih” \u017eena. Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 analizira nedosljednosti njihovog stava iz pozicije feminizma i fenomene koji su izrasli iz te debate, poput “javnih pisama” i sveprisutnih optu\u017ebi za cenzuru. <\/p>\n\n\n\n
Nigerijska autorka Chimamanda Ngozi Adichie, i ovda\u0161njoj \u0161iroj publici najpoznatija zbog Ted govora “Svi bi trebalo da budemo feministi<\/a>“, kao i romana “Pola \u017eutog sunca” i “Amerikana”, marta 2017. godine promovisala je svoju knjigu “Dragi Id\u017eeavele ili Feministi\u010dki manifest u petnaest predloga” i pritom pokrenula raspravu inzistiraju\u0107i kako trans \u017eene nisu \u017eene. Rije\u010d je o knji\u017eevnici odli\u010dno prihva\u0107enoj od strane zapadne angloameri\u010dke publike, toliko uticajnoj da je dijelove njenog Ted govora \u010dak i Beyonc\u00e9 citirala u svojoj pjesmi Flawless<\/em><\/a>. Ona je, stoga, poznata koliko zbog svog knji\u017eevnog talenta, toliko i zbog feministi\u010dkih istupa. Kratke i manifestne forme, u kojima na razumljiv, neposredan i naj\u0161iroj publici dopadljiv na\u010din govori o feminizmu, nude\u0107i njegovu dajd\u017eest verziju, efektne su, lako \u0161eribilne na mre\u017eama, gotovo samorazumljive. Ipak, kriti\u010dki pristup njenim zavodljivim krilaticama otkriva jedan umnogome su\u017een i problemati\u010dan pristup \u017eenskim pokretima. Su\u017een jer je dominantno fokusiran na kritiku patrijarhalne kulture iz pozicije \u017eena vi\u0161ih i srednjih klasa, \u010diji je glavni cilj probijanje tzv. staklenog plafona i govor o jednakosti, bez kritike cjelokupnog kapitalisti\u010dkog sistema, na kojem se te nejednakosti zasnivanju. Stoga, ona bi se mogla okarakterisati kao knji\u017eevna predstavnica na pozicijama neoliberalnog feminizma<\/a>, i doslovce pandan Beyonc\u00e9 u knji\u017eevnom svijetu. Ironi\u010dno, upravo autorka koja se poziva na ideju o feminizmima u mno\u017eini, u sopstvenom nastupanju u javnosti (ne i u samim knji\u017eevnim tekstovima) u kontinuitetu progovara samo na jedan na\u010din. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Ne \u010dudi onda kako je upravo Chimamanda Ngozi Adichie nastupaju\u0107i sa te pozicije knji\u017eevno-feministi\u010dke glasnogovornice, i upravo promovi\u0161u\u0107i jo\u0161 jedan feministi\u010dki manifest, u odgovoru na pitanje novinara britanske televizije Channel 4 News<\/a>, izme\u0111u ostalog, konstatovala kako nije poenta u tome kako se obla\u010dimo, ni koje reproduktivne organe imamo, ve\u0107 kako nas svijet tretira. Ovaj stav bio je me\u0111utim samo uvod u njeno stanovi\u0161te kako trans \u017eene nisu \u017eene, ve\u0107 trans <\/em>\u017eene, te kako treba insistirati na toj razlici zato \u0161to su u mladosti (prije “svi\u010dovanja”, kako je nazvala tranziciju), one bile socijalizovane kao mu\u0161karci, sa mu\u0161kim privilegijama. Ona insistira na razli\u010ditosti iskustava<\/em>, smatraju\u0107i kako nije dobro te razlike kombinovati u jedan identitet. Pri tome se “ogradila” re\u010denicom u kojoj doslovno “dopu\u0161ta” trans \u017eenama da postoje, \u0161to tek ukazuje na dizbalans mo\u0107i izme\u0111u nje i zajednice u \u010dije ime govori.<\/p>\n\n\n\n Insistiranje na mno\u0161tvenosti i razli\u010ditosti glasova u skladu je sa poetikom Ngozi Adichie, koju je izlo\u017eila u okviru svog prvog Ted govora<\/a> iz 2009. godine. Me\u0111utim, upravo trenutak u kojem ova uticajna i vidljiva knji\u017eevnica kao cis \u017eena sa pozicije privilegije progovara i postavlja granice trans \u017eenama, pri tome njihovo kompleksno iskustvo odrastanja u svijetu sa strogim rodnim pravilima o tome kako izgledati, i kako se pona\u0161ati “kao \u017eena” ili “kao mu\u0161karac”, svodi na “mu\u0161ku privilegiju”, predstavlja trenutak u kojem kao glasnogovornica feminizma izdaje sopstvenu knji\u017eevnu poetiku. Njena pozicija o trans \u017eenama je jednostrana pri\u010da o jasnoj podjeli na dva “pola” \u2013 mu\u0161kom i \u017eenskom, kao biolo\u0161ki i dru\u0161tveno strogo binarno odvojenim. Tim rascjepom, Chimamanda Ngozi Adichie ponovila je isti onaj rez koji postoji izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, samo ovoga puta prave\u0107i rez izme\u0111u \u017eena i trans \u017eena. U takvoj podjeli, jedan pol ima ve\u0107u mo\u0107 nad drugim, \u010dime se onemogu\u0107ava me\u0111usobno razumijevanje razli\u010ditosti, ve\u0107 se ono koristi kao izgovor za isklju\u010divanje.<\/p>\n\n\n\n Kritike na njen istup bile su mnogostruke, a po\u010dele su sa twittera<\/a> i dru\u0161tvenih mre\u017ea. Kao odgovor, autorka je napisala opse\u017eno obrazlo\u017eenje na svojoj facebook stranici<\/a>. Mada obrazlo\u017eenje po\u010dinje opresvacijom kako joj se ne dopada verzija sebe u kojoj kao saveznica LGBTQ osoba u Nigeriji ipak biva optu\u017eena za transfobiju, \u0161to je kako pi\u0161e ne abolira od kritike, u samom oblazo\u017eenju ne daje druga\u010dije argumente nego u prethodnoj kratkoj izjavi. Ukratko, ona insistira na feminizmima i razlikama izme\u0111u \u017eenskih iskustava, koja oblikuju rasa, klasa i seksualnost. Zaklju\u010duje kako insistiranje na razlikama ne zna\u010di isklju\u010divanje: “I kada ka\u017eem kako mislim da su trans \u017eene trans \u017eene, to nije kako bih poni\u0161tila ili isklju\u010dila trans \u017eene ve\u0107 kako bih rekla kako ne mo\u017eemo insistirati \u2013 bez obzira koliko nam namjere bile dobre \u2013 da su one istovjetne kao \u017eene po ro\u0111enju. Niti mislim kako moramo da insistiramo da su obje isto. Priznavanje postojanja razli\u010ditih iskustava jeste po\u010detak kretanja ka fluidnijem \u2013 i time iskrenijem i vjernijem realnom svijetu \u2013 koncipiranju roda.”<\/p>\n\n\n\n Ipak, i pored namjere Chimamande Ngozi Adichie da obrazlo\u017ei sopstvenu poziciju, nije jasno zbog \u010dega je upravo njoj bitno insistiranje na razlici<\/em> izme\u0111u \u017eena koje su ro\u0111ene kao \u017eene ili onih koje su, kako ka\u017ee, ro\u0111ene “kao mu\u0161karci”? S druge strane, priznavanjem da su trans \u017eene \u017eene, niko ne pori\u010de razli\u010ditosti unutar \u0161iroko postavljene kategorije \u017eene. Uklju\u010divanje ne zna\u010di brisanje razli\u010ditosti, dok isklju\u010divanje<\/em> zna\u010di postavljanje granica i jaza, te rangiranje razli\u010ditosti. Pri tome, ova se knji\u017eevnica na samom kraju poziva na argument kako njena koncepcija roda vi\u0161e odgovara “realnom” svijetu. \u0160to je vrlo slab argument, jer upravo taj je svijet mizogin i patrijarhalan, pa biti uskla\u0111eniji takvoj viziji svijeta jeste antifeministi\u010dki.<\/p>\n\n\n\n Ovakvom percepcijom pol se razumije kao dat od prirode, ne od dru\u0161tva. Kao da biti “ro\u0111en\/a” kao jedan ili drugi pol zavisi samo od biologije<\/a>. Tako\u0111e ona u potpunosti previ\u0111a postojanje jo\u0161 jedne zajednice, interseks osoba sa vrlo \u0161irokim i razli\u010dim spektrom kombinacija hromozoma i posjedovanjem reproduktivnih organa oba binarno definisana pola (koji mogu biti razli\u010ditih stepena razvijenosti). Takav odnos prema onome \u0161to je polno “autenti\u010dno”, jer je tako “ro\u0111eno”, u kontradikornosti je sa nastojanjima ove autorke da prika\u017ee kako kultura odre\u0111uje ono \u0161to je po\u017eeljno za \u017eenu. Kona\u010dno, ona upada u \u0107orsokak svih esencijalisti\u010dkih pristupa \u2013 u dilemu priroda ili dru\u0161tvo, jer ako je prirodno onda se ne mo\u017ee mijenjati. Prema tome, ako je iskustvo odre\u0111eno prirodom bivanja \u017eenom, onda je \u017eena u tom iskustvu zarobljena i nepromjenljiva. Izvedu li se krajnje konsekvence ovakvog razmi\u0161ljanja, zarobljavanjem trans \u017eene u identitet “svi\u010dovanog” mu\u0161karca, ne da nije do\u0161lo do uklju\u010divanja raznolikosti, ili kao \u0161to \u0107e u nastavku biti vi\u0161e rije\u010di, “za\u0161tite” \u017eena, ve\u0107 naprotiv, i \u017eene “po ro\u0111enju” su tako\u0111e zarobljene u polne uloge.<\/p>\n\n\n\n Potom, Chimamanda Ngozi Adichie ovakvim istupima kao da zanemaruje i ne pravi razliku izme\u0111u \u017eena ro\u0111enih u radni\u010dkoj porodici i \u017eena ro\u0111enih u bogatim porodicama; ili \u017eena koje su u reproduktivnoj dobi i one koje to jo\u0161 nisu, ili vi\u0161e nisu; ili izme\u0111u \u017eena razli\u010ditih boja ko\u017ee? Za\u0161to prema ovoj podjeli bijela \u017eena i crna \u017eena i dalje mogu biti objedinjene terminom “\u017eena”, samo trans \u017eena mora da nosi tu odrednicu razlike trans<\/em>? \u0160ta se u stvari time \u017eeli posti\u0107i, sem o\u010digledne namjere da potcrta kako trans \u017eene nisu “prave” \u017eene. Kako ova knji\u017eevnica i javna li\u010dnost progovara iz pozicije privilegije, prvo \u0161to bi trebalo uraditi jeste saslu\u0161ati zajednicu na koju se direktno odnose njene opservacije. Suprotno tome, i pored obrazlo\u017eenja koje je napisala, ona je odbila da se izvini<\/a> za svoje krajnje problemati\u010dne transfobne stavove.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, i sama Chimamanda Ngozi Adichie \u010desto progovara o rasizmu sa kojim se suo\u010dava. S tim u vezi, ona je svjesna razlika i po drugim osnovama, ali ih u ovoj debati izme\u0111u cis i trans ostavlja po strani. Problem do kojeg njen pristup dovodi jeste taj da se zadr\u017eava na razlikama kao da su one paralelne linije koje se ne dodiruju. Zar nije ideja raznorodnih \u017eenskih pokreta prevazila\u017eenje rodne nejednakosti, prema tome i biolo\u0161kih razlika me\u0111u \u017eenama; i to ne samo cis i trans, ve\u0107 npr. one koje su “sposobne” od \u017eena sa invaliditetom? Ali, umjesto da i u javnim nastupima, kao \u0161to joj to bolje polazi za rukom kroz knji\u017eevne tekstove, poku\u0161a da objasni kako se me\u0111usobno povezuju nivoi isklju\u010divanja, od li\u010dnog do strukturnog nivoa, ova knji\u017eevnica radije bira da u diskursu potcrtava i proizvodi razlike me\u0111u \u017eenama.<\/p>\n\n\n\n Od razli\u010ditih kritika koje su joj upu\u0107ene, posebno zna\u010dajna je ona koju razvija B Cumminga<\/a>. Naime, ova ju\u017enoafri\u010dka teoreti\u010darka obja\u0161njava kako je cijeli diskurs i debata koju je pokrenula izjava Chimamande Ngozi Adichie zasnovana na zapadnim idejama o rodu, feminizmu, trans identitetu, nasuprot kojem ona isti\u010de kriti\u010dke glasove raznolikih afri\u010dkih feministkinja. B Cumminga izme\u0111u ostalog isti\u010de kako ovakvim pristupom trans \u017eenama nigerijska knji\u017eevnica njih isklju\u010duje po istom principu prema kojem su i crne \u017eene bile isklju\u010dene iz kategorije \u017eenskosti. Jedna od va\u017enih poenti ovog teksta tako\u0111e je i ona koja se ti\u010de anglocentri\u010dne percepcije trans osoba, te napomene kako i sami termini poput “\u017eena”, “trans \u017eena” treba da budu pro\u0161ireni i transformisani kako bi uklju\u010dili razli\u010dita iskustva, ne samo bili zadr\u017eani u okvirima zapadnog svjetonazora.<\/p>\n\n\n\n Ovakvim se analizama u stvari pokazuje koliko stalno rasklapanje, promi\u0161ljanje i vi\u0161edimenzionalan pristup naizgled jasno razumljivim i op\u0161teprihva\u0107enim koncepcijama, u stvari produbljuje i feministi\u010dko znanje, i me\u0111usobno razumijevanje i solidarnost. Premre\u017eavaju\u0107i znanja afri\u010dkih feministkinja razli\u010ditih polazi\u0161ta i struja sa debatom o trans identitetima \u017eena, dobija se uvid u ne samo rodnu, ve\u0107 i kolonijalnu obojenost koncepata. Dobar primjer kako se mo\u017ee o ovim debatama pisati uzimaju\u0107i u obzir kompleksnost ljudskih identiteta jeste roman Arundhati Roy “Ministarstvo neizmjerne sre\u0107e”, jo\u0161 jedne istaknute i vrlo anga\u017eovane knji\u017eevnice, u kojem je jedna od glavnih likova hid\u017era Anjum. Naime hid\u017era je naziv koji se u Indiji koristi za osobe tzv. tre\u0107eg pola. Zanimljivo je kako se u scenama na po\u010detku romana pojavljuju likovi sa Zapada koji koriste termin trans osobe, umjesto naziva hid\u017ere.<\/p>\n\n\n\n Na kraju, umjesto izvinjenja jer je neinformisano pristupila temi i patronizuju\u0107e govorila u ime trans zajednice, Chimamanda Ngozi Adichie je zaklju\u010dila kako je bekle\u0161 i neprijateljstvo od strane trans zajednice i njenih podr\u017eavatelja i podr\u017eavateljki na dru\u0161tvenim mre\u017eama, bio razlog zatvaranja debate. A kompleksno pitanje koje se time otvara jeste \u0161ta zna\u010di debata, pod kojim uslovima se ona vodi kako bi i mogla biti doista ravnopravna? I da li, kao u slu\u010daju istupa Chimamande Ngozi Adichie, njeno isklju\u010divanje trans \u017eena uop\u0161te podrazumijeva debatni pristup, ili ve\u0107 samo po sebi podrazumijeva postavljanje markacionih linija?<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je njeno pozivanje kako ljevica vi\u0161e nije liberalna<\/a>, i posebno simptomati\u010dno za jednu knji\u017eevnicu jeste izjava: “Postoji jezik koji se o\u010dekuje da koristite. Postoji ortodoksnost u koju se o\u010dekuje da se uklopite, i ukoliko ne, postajete lo\u0161a, zla osoba, i nije va\u017eno \u0161ta ste u pro\u0161losti uradili i za \u0161ta se zala\u017eete”. Ovime se zatvara krug u odnosu na njeno obrazlo\u017eenje, koje po\u010dinje izjavom kako to \u0161to se neko zala\u017ee za prava LGBTQ osoba, ne mora nu\u017eno da isklju\u010duje i transfobne izjave iste te osobe. Mada nije uva\u017eila niti razumjela kritike koje su joj upu\u0107ene, ponovo potvr\u0111uju\u0107i svoju nadmo\u0107, Chimamandi Ngozi Adichie preostaje samo da \u017eivi od stare slave, i da se poziva na neortodoksni govor. Posebno ona kao knji\u017eevnica morala bi biti svjesna va\u017enosti imenovanja, i samoodre\u0111enja \u017eena najrazli\u010ditijih iskustava i fizionomija.<\/p>\n\n\n\n Iako je, kada je rije\u010d o istupanju Chimamande Ngozi Adichie, uslijedila kratkotrajnija medijska “kontroverza” koja nije dalje nastavljena, ona se odvijala u nekoliko etapa, koje se ponavljaju na jo\u0161 ve\u0107oj skali, i kada je broj uklju\u010denih javnih li\u010dnosti u pitanju, i vidljivost u medijima, i du\u017eina trajanja, u slu\u010daju istupanja J. K. Rowling u vezi sa istim pitanjem. Prvo su obije knji\u017eevnice javno istupile govore\u0107i o temi razlike izme\u0111u \u017eena i trans \u017eena; potom su uslijedile kritike na njihov ra\u010dun; zatim njihova obrazlo\u017eenja koja ponavljaju ili produblju ve\u0107 izre\u010dene problemati\u010dne stavove; nakon toga pravljenje tabora na javnoj sceni “za” i “protiv” ovakvog istupanja, pra\u0107enih i javnim pismima podr\u0161ke; kona\u010dno, pozivanje knji\u017eevnica na nu\u017enost debate i protivljenje tzv. kulturi cenzurisanja.<\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju obije knji\u017eevnice, rije\u010d je o \u017eenama koje su i kroz svoje pisanje i dru\u0161tveni anga\u017eman aktivno podr\u017eavale \u017eensku i emancipaciju LGBTQ zajednica. Nije, dakle, rije\u010d o konzervativnim figurama, ve\u0107 suprotno tome, o simbolima aktivizma, \u0161to ionako komplikovanu situaciju dodatno ote\u017eava. Ono \u0161to se u medijima \u010desto mo\u017ee pro\u010ditati jeste kako su mnoge LGBTQ osobe \u010ditaju\u0107i serijal o Harryju Potteru bile osna\u017eene, pa je transfobno istupanje J. K. Rowling sa sobom nosilo i osje\u0107aje razo\u010darenja.<\/p>\n\n\n\n Rekonstruisanje svih objava koje je J. K. Rowling samo ove godine putem medija i dru\u0161tvenih mre\u017ea posvetila temi trans \u017eena zahtijevalo bi mnogo du\u017ei tekst. Zato \u0107u se ovog puta fokusirati samo na njeno javno pismo<\/a>, u kojem i sama sumira svoje iskustvo tokom debate koju je pokrenula. Ukratko, sve je po\u010delo kada je podr\u017eala \u017eenu koja je zbog otvoreno transfobnih stavova bila otpu\u0161tena sa posla. Nakon toga J. K. Rowling stala je na stranu \u017eena, a protiv trans \u017eena, koje je odlaze\u0107i mnogo dalje od ranije analizirane nigerijske knji\u017eevnice, poistovjetila sa mu\u0161karcima koji napadaju \u017eene po toaletima, siluju ih po \u017eenskim zatvorima. No, usred virusa korone, usred pobune Black Lives Matter<\/em>, odlu\u010dila je da se fokusira na trans \u017eene, i da se kao enormno uticajna knji\u017eevnica, ekstremno bogata, bijela \u017eena iz UK, bez ikakvog poznavanja trans zajednice i opse\u017enih medicinskih procedura, sa istorijskim zapadnim koncepcijama pola i roda<\/a>, otvoreno svrstava na stranu onih koji ote\u017eavaju trans osobama proces tranzicije. Posebno problemati\u010dno u njenoj argumentaciji jeste zabrinutost za bezbjednost \u017eena, \u0161to je izvrtanje i iskustvenih i svih ozbijnijih istra\u017eiva\u010dkih zaklju\u010daka o tome kako su trans \u017eene posebno osjetljiva grupa, dodatno ako su siroma\u0161ne, ili tzv. “nebijele”, ili sa invaliditetom. Dakle, u tom obrtu, po modelu trumpovskih fake news<\/em>, najednom posebno osjetljiva grupa \u017eena postaje prijetnja “pravim” \u017eenama. Koliku \u0161tetu je svojim istupanjem nanijela trans zajednicama ne mo\u017ee se precizno izmjeriti, ali sem njihove javne retraumatizacije, svakako je dala materijala konzervativnim politi\u010darima i u UK i SAD, a mogu\u0107e i \u0161ire.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, ta\u010dku na i stavila je romanom koji je objavljen pro\u0161log mjeseca, u kojem je jedan od negativaca mu\u0161karac koji se obla\u010di u \u017eenu. \u0160to je u skladu sa time kako je u pismu objasnila svoje dvogodi\u0161nje zanimanje ovom temom izme\u0111u ostalog i iz profesionalnih knji\u017eevnih razloga. Sem tabloidnih tekstova koji su zbog jednog od likova romana dodatno dolili ulje na vatru, \u010dega se treba \u0161tititi pa\u017eljivim \u010ditanjem romana<\/a>, ve\u0107ina kritike se ipak sla\u017ee kako su se u detektivski roman J. K. Rowling na\u017ealost uvukle i njene transfobne ideje<\/a>. Time je zatvoren pun krug i autorka koja je kroz svoje pisanje otvorila multikulturni prostor, do\u0161la je do granica sopstvene neoliberalne identitetske politike.<\/p>\n\n\n\n Tu me\u0111utim nije kraj i ova pri\u010da potencijalno jo\u0161 uvijek nije zaklju\u010dena. Prvo je tokom ljeta objavljeno pismo o pravdi i otvorenoj debati u Harpers magazinu<\/a>, koji su izme\u0111u ostalog potpisale Margaret Atwood i J. K. Rowling. Potpisivanje potonje bilo je \u017eu\u010dno kritikovano kao krajnje licemjerno. Me\u0111utim, zanimljivo je kako i u ovoj pri\u010di u podtonu le\u017ee motivi o\u010duvanja statusa quo<\/em>. Autor koji je pismo osmislio rekao je kako se protivi tzv. kulturi cenzure (engl. “cancel culture”), a bio je ponukan skandalom<\/a> kada je vrh Poetry foundation kolektivno dao ostavke, zbog mlake reakcije na proteste Black Lives Matter<\/em>. Za autora pisma “slobodna debata” pre\u010da je od razra\u010dunavanja sa duboko ukorijenjenim rasizmom u SAD. Iza te \u0161ifre “debate”, krije se u stvari potreba onih koji imaju platformu da govore i da \u017eive bezbjedno, kvalitetno i sigurno, da koketiraju sa konzervativnim idejama, a da pri tome ostanu za\u0161ti\u0107eni. Kao da “sloboda” u dijalogu dolazi sama od sebe, kao da je uop\u0161te mogu\u0107a u savremenom kapitalisti\u010dkom kontekstu. Pismo je kao metod podr\u0161ke J. K. Rowling na nedopustive prijetnje koje je dobijala na dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/a> dao i jedan broj poznatih britanskih knji\u017eevnika i knji\u017eevnica. Na\u017ealost, u ovom slu\u010daju spirala nasilnog govora nastavila je da se okre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, posljednja dva pisma koja su do sada objavljena \u2013 i koja je i ovog puta potpisala Margaret Atwood pokazuju\u0107i kako iz svoje pozicije apsolutne knji\u017eevne, pop i feministi\u010dke ikone i autoriteta, doista mo\u017ee da bude “slobodna” da bira \u010demu daje podr\u0161ku \u2013 pisma su podr\u0161ke trans i ne-binarnim osobama, od strane britanskih i irskih<\/a>, odnosno sjevernoameri\u010dkih<\/a> radnica i radnika u knji\u017eevnosti. Me\u0111u potpisnicima pisma podr\u0161ke na\u0161le su se i trans osobe, iako su one \u010desto ostajale neprepoznate u medijskim naslovima, jer je pa\u017enja posve\u0107ivana mu\u0161kim autorima poput Neila Gaimana.<\/p>\n\n\n\n Ostaje odgovoriti na jo\u0161 jedno va\u017eno pitanje: za\u0161to ba\u0161 knji\u017eevnice u ovoj temi? Kako sam ranije rekla, dijelom je rije\u010d o knji\u017eevnicama koje su ina\u010de dru\u0161tveno anga\u017eovane i feministkinje. Tako da je i ova tema prije ili kasnije do\u0161la na red. \u0160to je tako\u0111e i problem medija koji vole da pojedincima i pojedinkama konstantno posve\u0107uju medijski prostor i da biraju glasnogovornice za odre\u0111ene teme. Prema toj logici, ako je Chimamanda Ngozi Adichie poznata kao autorka feministi\u010dkih manifesta, onda je ona pozvana i da govori o temi trans \u017eena i \u017eena. Isti ti mediji poslije pune stupce objavljivanjem pisama i kontra pisama, \u010dime izgleda kao da su sve strane podjednako u pravu, i u krivu, podjednako \u017ertve, podjednako nasilne, a na kraju spirale verbalno nasilje se prenosi na dru\u0161tvene mre\u017ee. Potom mediji izvje\u0161tavaju o postovima sa dru\u0161tvenih mre\u017ea, nastavljaju\u0107i cirkulaciju razmjene mi\u0161ljenja i fingiranja debate.<\/p>\n\n\n\n Svakako je o\u010dit problem kada knji\u017eevnice, i \u0161ire umjetnice, iskora\u010duju u oblasti javnog djelovanja i\/ili feministi\u010dkog istupanja, iako o teorijama i praksi feministi\u010dkih i kvir borbi mogu, ali i ne moraju da znaju mnogo vi\u0161e od pojednostavljenih ili pogre\u0161nih pretpostavki. S druge strane, one dobijaju javni prostor i imaju veliki autoritet, tako da svaka njihova rije\u010d nosi trostruku te\u017einu. Kako ovaj tekst pi\u0161em iz dvostruke pozicije, nekoga ko se paralelno bavi i knji\u017eevnom kritikom i feministi\u010dkom teorijom i aktivizmom, poznajem koliko te dvije oblasti mogu biti u savezni\u0161tvu, ali i koliko su ve\u0107 same za sebe \u0161iroke i razvijene. One mogu da ja\u010daju me\u0111usobnom podr\u0161kom, ali kao i drugi multidisciplinarni spojevi dovode do \u0161umova, nerazumijevanja, bilo s jedne bilo s druge strane.<\/p>\n\n\n\n Naravno, knji\u017eevnice pi\u0161u o \u017eenskim i op\u0161teljudskim iskustvima, i za to im nije potrebno teorijsko znanje iz npr. feminizma, ali jeste neophodno da slu\u0161aju zajednice o kojima pi\u0161u i govore. I mediji tako\u0111e treba da prestanu sa praksom biranja horifeja i da, ako ih zanima da uklju\u010de \u017eene, onda u razgovor doista i uklju\u010de \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih \u017eena. Tako se doista otvara prostor za slobodnu<\/em>, a ne fingirane <\/em>debate u kojima \u017eene na pozicijama mo\u0107i odre\u0111uju granice \u017eenskih identiteta.<\/p>\n\n\n\n Na kraju, ostaju jo\u0161 dva pitanja otvorena. Osim prostog kopiranja na problemati\u010dnim osnovana zasnovanih debata iz britanskog i sjevernoameri\u010dkog podru\u010dja, kako bi se po ugledu na npr. B Cummingu, mogao analizirati polo\u017eaj trans \u017eena u jugoslovenskoj regiji, i \u0161ire, kako bi se mogla rekonceptualizovati, prilagoditi ovda\u0161njem kontekstu i u\u010diniti vi\u0161e uklju\u010duju\u0107om koncepcija \u017eene? Da li bi to imalo pozitivnog u\u010dinka na feministi\u010dku solidarnost i ja\u010danje pokreta? I s tim u vezi, koja bi mogla biti uloga knji\u017eevnica i uop\u0161te umjetnica u premo\u0161\u0107avanju jaza izme\u0111u strogih identiteta, i pri\u010danju vi\u0161estrukih pri\u010da?<\/p>\n Slavne knji\u017eevnice Chimamanda Ngozi Adichie i J. K. Rowling javno su istupile svojim stavovima o razlici izme\u0111u trans \u017eena i “pravih” \u017eena. Na\u0111a Bobi\u010di\u0107 analizira nedosljednosti njihovog stava iz pozicije feminizma i fenomene koji su izrasli iz te debate, poput “javnih pisama” i sveprisutnih optu\u017ebi za cenzuru. Nigerijska autorka Chimamanda Ngozi Adichie, i ovda\u0161njoj \u0161iroj […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":34919,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[174,1109,1108,916],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1107],"class_list":["post-34915","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-feminizam","tag-trans-zene","tag-transfobija","tag-transrodnost","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34915","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34915"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34915\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34933,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34915\/revisions\/34933"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34915"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34915"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34915"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34915"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34915"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34915"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34915"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Chimamandin rez<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
“Netolerantna ljevica<\/strong>“<\/h2>\n\n\n\n
J. K. Rowling i “kultura cenzure” <\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Otvorena pisma zatvorene debate<\/strong><\/h2>\n\n\n\n