Ekonomske mjere za spa\u0161avanje radnih mjesta koje je ove jeseni donijela hrvatska Vlada ponovno ne nude radnicima nikakvu realnu socijalnu za\u0161titu. Kao i one proljetos, i ove imaju agendu koju Hrvatska dosljedno provodi tridesetak godina.<\/p>\n\n\n\n
U jeku novog vala pandemije koronavirusa, Vlada RH je pro\u0161li tjedan predstavila redefinirane Mjere za “o\u010duvanje radnih mjesta”. Navodnici su produkt na\u0161e korekture, objasnit \u0107emo za\u0161to. Da je vlada taj paket fiskalnih intervencija nazvala, recimo, Mjere za uvo\u0111enje drasti\u010dnije fleksibilizacije radnog zakonodavstva na mala vrata, ili Mjere za deregulaciju tr\u017ei\u0161ta rada ispod \u017eita, onda bismo to pisali ba\u0161 ovako bez navodnika<\/p>\n\n\n\n
No ajmo prvo slu\u017ebeno, prema generalijama: nakon prvih desetak milijardi kuna potpora u prethodnoj tran\u0161i javne krizne pomo\u0107i doma\u0107em privatnom sektoru pogo\u0111enom drasti\u010dnim epidemiolo\u0161kim restrikcijama, za narednu su fazu promijenjeni i neki uvjeti financiranja<\/a>. Prije se dijelilo svima koji su izgubili najmanje 60 posto ranije bilje\u017eenog prometa, a sad \u0107e se pomagati i za 40 posto. Tako\u0111er, \u0161iri je krug privrednih djelatnosti koje mogu ra\u010dunati s potporom. Kriteriji su pored toga dodatno stupnjevani, te je poja\u010dana stimulacija za daljnje skra\u0107ivanje radnog vremena, epidemiolo\u0161ki motivirano.<\/p>\n\n\n\n Potpore, me\u0111utim, u prvom se redu dodjeljuju i dalje prema broju zaposlenih radnika i trajanju njihova radnog vremena. No upada u oko da se u samom polo\u017eaju radni\u0161tva u tom kontekstu nije promijenilo ni\u0161ta, mada je ve\u0107 proljetos bilo zna\u010dajnih prigovora na njegov tretman po vladinoj politici. Ukratko re\u010deno, moglo se na njihovo ime uzimati potporu, pa ih se zatim svejedno otpu\u0161tati. Njihova radna mjesta nisu o\u010duvana \u2013 ako to uop\u0107e treba nagla\u0161avati \u2013 kao ni taj javni novac.<\/p>\n\n\n\n O tome i drugim vidovima zloupotrebe javnih potpora ovdje smo izvje\u0161tavali po\u010detkom ljeta<\/a>, te konstatirali da evidentni nered u sustavu dodjeljivanja kriznih milijardi kuna ipak nije bio slu\u010dajan. Sad bismo ga jo\u0161 te\u017ee mogli okvalificirati kao takvog. Vlada se nije obazirala na prigovor sindikata da bi pomo\u0107 trebalo upla\u0107ivati direktno radnicima, ako je ve\u0107 zaista namijenjena odr\u017eanju njihovih pla\u0107a, a pokazalo se da je mnogi poslodavci barem dijelom zadr\u017eavaju na svojim ra\u010dunima. Sad se pak glavna primjedba odnosi na \u010dinjenicu pove\u0107anog broja otkaza unato\u010d preuzetoj nov\u010danoj potpori. Sindikati donekle ustrajavaju na stavu<\/a> da poslodavci ne bi smjeli primati javnu potporu za jedne radnike, ako su upravo otpustili neke druge.<\/p>\n\n\n\n Naravno, sindikalni glas nitko previ\u0161e ne uva\u017eava, niti \u0107e htjeti bez rastu\u0107eg pritiska odozdo. To nije \u010dinjenica samo s aktualnim primjerom, nego konstantno pravilo. Ve\u0107 smo vidjeli da su radnici i u ovom slu\u010daju prepu\u0161teni na (ne)milost gazdama, jer je odluka o mogu\u0107nostima otpu\u0161tanja uz preuzeti javni novac<\/a> bila plasirana tek naknadno, urotni\u010dki diskretno.<\/p>\n\n\n\n Sindikalna vijest o hotelijerima koji nagovaraju zaposlene na neodre\u0111eno vrijeme da pristanu na poslovno uvjetovani otkaz, e da bi se pred novu sezonu lak\u0161e zapo\u0161ljavalo na odre\u0111eno, stoga nimalo ne iznena\u0111uje. Radna mjesta ni u tom sektoru nisu o\u010duvana, iako premijer Andrej Plenkovi\u0107 trijumfalno uspore\u0111uje stanje zaposlenosti prije i nakon sezone, ali ne ka\u017ee da je lanjske jeseni bila znatno ve\u0107a. A daljnju fleksibilizaciju radni\u010dkih prava su poslodavci tra\u017eili i prije koronavirusa, mada je RH ve\u0107 godinama u samom vrhu \u2013 ili na dnu, kako se uzme – Europske unije prema udjelu prekarnih oblika rada. Tad su govorili da je to nu\u017eno zbog razvoja ukupne nacionalne ekonomije. Sad ka\u017eu da je to uvjet golog opstanka zemlje.<\/p>\n\n\n\n No u takvim svojim zadnjim namjerama uspijevaju tek s kriznim mjerama, onako kao \u0161to to kapital oduvijek dobro znade i s u\u017eitkom prakticira. Radno mjesto u kontekstu potpora koje se na njega pozivaju, slu\u017ei samo kao politi\u010dka legitimacija za alociranje javnog novca k privatnim poduzetnicima. Kriza je izlika za omogu\u0107avanje lak\u0161eg davanja poslovno uvjetovanog otkaza. Privatni poduzetnici i liberalni ekonomsko-politi\u010dki komentatori tako su veoma zadovoljni dizajnom novih potpora.<\/p>\n\n\n\n Ina\u010de, te\u0161ko je sjetiti se kad su oni bili iole zadovoljni ili bar glasnije raspolo\u017eeni uslijed nekih strate\u0161kih koraka dr\u017eavne ekonomske politike. U pravilu se naprosto dr\u017ee taktike da je uputnije stalno grintati o socijalisti\u010dkome mentalitetu, javnosektorskim uhljebima i \u0161ikaniranju privatnika. Simultano se pre\u0161u\u0107uju sve vi\u0161edecenijske strukturne prilagodbe dr\u017eavne politike zahtjevima kapitala, a direktno na \u0161tetu rada. No rije\u010d je o dva marketin\u0161ka lica iste pojave. Iz istog razloga u Hrvatskoj se upravo mizeran javni prostor ostavlja za nasuprotne politike kakve posljednjih dvanaestak godina uzimaju maha u zapadnim sredinama. Nama glave radije filaju pri\u010dom da su tu posrijedi neke zastarjele, sramotne prakse.<\/p>\n\n\n\nNi\u0161ta nije slu\u010dajno<\/h2>\n\n\n\n
Antipolemika o radnicima<\/h2>\n\n\n\n