{"id":34829,"date":"2020-10-19T12:56:13","date_gmt":"2020-10-19T11:56:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=34829"},"modified":"2020-10-19T12:56:46","modified_gmt":"2020-10-19T11:56:46","slug":"od-kolapsa-bioraznolikosti-do-konacnog-kraha-globalne-ekonomije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=34829","title":{"rendered":"Od kolapsa bioraznolikosti do kona\u010dnog kraha globalne ekonomije"},"content":{"rendered":"\n<p>Swiss Re Institute, organizacija koja se bavi procjenom rizika i prodajom osiguranja, osnovana 1863. godine sa sjedi\u0161tem u Z\u00fcrichu u \u0160vicarskoj, s 80 ureda diljem svijeta i oko 14.500 zaposlenih procijenila je financijski rizik pada svjetske bioraznolikosti. Premda bismo se u normalnim okolnostima borili protiv stavljanja cijene na prirodu, trenutno se ova taktika \u010dini najboljim na\u010dinom da se investitorima i politi\u010darima plasti\u010dno prika\u017ee u kojem smjeru svijet trenutno ide.<\/p>\n\n\n\n<p>Temelje\u0107i svoje procjene na metodologiji opisanoj u <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.swissre.com\/dam\/jcr:a7fe3dca-c4d6-403b-961c-9fab1b2f0455\/swiss-re-institute-expertise-publication-biodiversity-and-ecosystem-services.pdf\" target=\"_blank\">publikaciji<\/a> koju ovdje prikazujemo izra\u010dunali su da vi\u0161e od 20 posto svih zemalja na svijetu ima uni\u0161tene ekosustave u postotku ve\u0107em od jedne tre\u0107ine cijele povr\u0161ine pojedine dr\u017eave. Odnosno, svaka peta zemlja na planeti uni\u0161tila je vi\u0161e od 30 posto svoje prirode. To se skepticima mo\u017eda ne \u010dini toliko katastrofalnim, sve dok se ovome podatku ne pridoda drugi koji pokazuje da je vi\u0161e od 55 posto globalnog BDP-a vezano uz stanje ekosustava i bioraznolikosti. Drugim rije\u010dima, to zna\u010di da jedna od pet svjetskih zemalja, odnosno njih 39, srlja ravno u kolaps ekosustava, \u0161to \u0107e se <a href=\"https:\/\/www.swissre.com\/institute\/research\/topics-and-risk-dialogues\/climate-and-natural-catastrophe-risk\/expertise-publication-biodiversity-and-ecosystems-services.html\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">negativno odraziti<\/a> i na stanje globalnog kapitala.<\/p>\n\n\n\n<p>Budu\u0107i da je globalna ekonomija toliko sna\u017eno naslonjena na eksploataciju prirodnih bogatstava, znanstvenici sa Swiss Re Instituta (SRI) se pribojavaju da \u0107e kolaps ekosustava dovesti do kraha cijele svjetske ekonomije. Njihove brojke pokazuju da 55 posto globalnog BDP-a iznosi oko 42 bilijuna (trillion) ameri\u010dkih dolara u protuvrijednosti roba i usluga koje nam osigurava priroda. Pad bioraznolikosti mo\u017ee biti rezultat deforestacija, prekomjerne izgradnje, poljoprivrede, industrije, invazivnih vrsta, pada broja zapra\u0161iva\u010da (insekti), pa tek onda klimatskih promjena. Istra\u017eiva\u010di su tako\u0111er definirali 10 najva\u017enijih karakteristika ekosustava na temelju kojih se procjenjuje zdravlje ekosustava: netaknuta stani\u0161ta, kvaliteta zraka, dostupnost vode, plodnost tla, za\u0161tita obale, stanje erozije i eksploatacija drve\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon onih 39 zemalja koje su uni\u0161tile 30 posto svojih ekosustava, istra\u017eiva\u010di su pokazali da je u jo\u0161 60 zemalja uni\u0161teno 20 posto ekosustava promatrano s obzirom na cjelokupni teritorij dr\u017eave. Samo je 41 zemlja uspjela o\u010duvati odre\u0111eni postotak ekosustava na svom teritoriju, a me\u0111u njima su i Slovenija na 17. mjestu sa indeksom o\u010duvanosti bioraznolikosti od 12 posto, te posljednja, Hrvatska sa indeksom o\u010duvanosti bioraznolikosti od 11 posto.<\/p>\n\n\n\n<p>Dr\u017eave \u010dija je ekonomija najovisnija o stanju njihovih ekosustava su mnogoljudne zemlje bez imalo o\u010duvane divljine, poput: Kenije, Vijetnama, Pakistana, Indija, Indonezije i Nigerije \u2013 zbog napu\u010denosti, zatim Brazil i sl. S druge strane, zemlje koje jesu uni\u0161tile svoje bio sustave i nemaju o\u010duvane divljine, te imaju visoku napu\u010denost, ali im usprkos tome BDP ne ovisi toliko o o\u010duvanim biosustvima su tradicionalno najbogatije zemlje: Danska, \u0160vicarska, Nizozemska, Francuska Belgija, SAD, Cipar, Malta VB i Luksemburg. Degradacija ekosustava i o\u010duvanje bioraznolikosti jo\u0161 se uvijek mo\u017ee donekle ubla\u017eiti, no put ka tome je da se smanji ovisnost ekonomija ovih zemalja o degradaciji ekosustava. Npr, u Hrvatskoj tu se svakako radi o zabrani bilo kakvih novih istra\u017eivanja i eksploatiranja fosilnih izvora energije, zabranu ribolova, znatno stro\u017ee kazne za kr\u0161enje odredbi o za\u0161titi mora, ali isto tako i o prestanku uni\u0161tavanja (neodr\u017eive eksploatacije) na\u0161ih \u0161uma za korist drvne industrije. Na kraju je va\u017eno napomenuti jo\u0161 i da ovo nije problem kojeg nam direktivom mo\u017ee rije\u0161iti Europska unija. Ovo je problem kojem moramo sami studiozno pristupiti i sami moramo prona\u0107i na\u010dine da za\u0161titimo svoju bioraznolikost te smanjimo ovisnost svoje ekonomije o eksploataciji prirode.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Swiss Re Institute, organizacija koja se bavi procjenom rizika i prodajom osiguranja, osnovana 1863. godine sa sjedi\u0161tem u Z\u00fcrichu u \u0160vicarskoj, s 80 ureda diljem svijeta i oko 14.500 zaposlenih procijenila je financijski rizik pada svjetske bioraznolikosti. Premda bismo se u normalnim okolnostima borili protiv stavljanja cijene na prirodu, trenutno se ova taktika \u010dini najboljim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":34830,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[482,727],"theme":[457],"country":[38,30,459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-34829","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-bioraznolikost","tag-klimatska-kriza","theme-klima","country-hrvatska","country-slovenija","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34829","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34829"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34829\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34831,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34829\/revisions\/34831"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34830"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34829"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34829"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34829"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34829"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34829"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34829"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34829"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}