Vi\u0161e se energije tro\u0161i na opovrgavanje teorija zavjere nego na njihovu proizvodnju. Ekonomija opho\u0111enja sa znanjem u svakodnevici i priroda znanstvenih procesa sugeriraju da se tih teorija ne\u0107emo nikada rije\u0161iti. No, to ne zna\u010di da njihove promicatelje mo\u017eemo smatrati isklju\u010divo debilima. Kako se ta dinamika oblikuje u pandemijskom kontekstu obja\u0161njava Mislav \u017ditko.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedno javno okupljanje pod nazivom Festival slobode odr\u017eano je ovaj put u Rijeci, nakon prvog okupljanja u Zagrebu. Rije\u010d je o prosvjedu protiv Nacionalnog sto\u017eera civilne za\u0161tite i njihovih mjera, iako se to te\u0161ko mo\u017ee zaklju\u010diti na temelju fotografija i razli\u010ditih video priloga koji pokazuju prosvjednike kako se veselo nji\u0161u uz doma\u0107e glazbene hitove. Poruke na kartonskim transparentima<\/a> koje su prosvjednici nosili \u2013 \u017divimo za zagrljaje i smijeh; Na\u0161 rast je rast u miru; Sloboda kretanja, kretanje u slobodi; Zdrav razum je na\u0161 razum, <\/em>itd. \u2013 uz neizbje\u017eno zaogrtanje hrvatskim zastavama stvaraju dojam da se radi o posve dezorijentiranoj skupini koja nije sama sigurna \u0161to ju smeta i protiv \u010dega nastupa. <\/p>\n\n\n\n Mogu\u0107e je da \u0107e ih zna\u010dajan broj njihovih sugra\u0111ana otpisati kao beznade\u017ene vjernike u teorije zavjera. U tome \u0107e vjerojatno biti u pravu jer je izgledno da zna\u010dajan dio prosvjednika dr\u017ei kako je Covid-19 pandemija zapravo, na ovaj ili onaj na\u010din, instrument vladaju\u0107ih elita koje se skrivaju iza slu\u017ebenih tijela poput spomenutog Nacionalnog sto\u017eera i mainstream<\/em> medija ne bi li ostvarili neki mra\u010dni plan \u2013 primjerice, zaradili na cjepivu ili ograni\u010dili slobodu.<\/p>\n\n\n\n Definicijski gledano, svi elementi teorije zavjere doista jesu prisutni: Covid-19 je la\u017e (kako je napisano na transparentu jednog prosvjednika u Zagrebu), namjerna neistina u slu\u017ebi interesa nekih prikrivenih aktera. Teorije zavjere, naravno, nisu ne\u0161to nepoznato, dapa\u010de neke su postale kli\u0161ej popularne kulture, primjerice teorija o la\u017enom slijetanju na Mjesec ili vjerovanje da masonske lo\u017ee potajno upravljaju svijetom itd. Teorije zavjere su dosad bile predmet mnogobrojnih istra\u017eivanja u domeni filozofije, psihologije i ostalih disciplina pa su i njihove slabosti dobro poznate. Karakteristika je teorija zavjere da gotovo uvijek ra\u010dunaju na prikrivenu namjeru, ne pojedinog aktera, nego grupe aktera. To zna\u010di da, s jedne strane, nema mjesta za nenamjerne ili nehoti\u010dne posljedice, niti za u\u010dinke koji nastaju igrom slu\u010daja, dok se s druge strane pojedinim akterima pripisuju gotovo nadnaravne sposobnosti, pa se tako \u010desto otvara situacija u kojoj je jedna te ista skupina, recimo vlada ili politi\u010dka elita, istovremeno notorno nesposobna i natprirodno sposobna. <\/p>\n\n\n\n Takva nenamjerna posljedica obi\u010dno ne\u0107e zna\u010dajno uzdrmati promicatelje teorije zavjere kao ni drugi dokazi koji ukazuju na slabost njihovih tvrdnji, jer se bilo koji dokazi mogu upotrijebiti kako bi se pokazala \u0161irina i ukorijenjenost zavjere \u2013 tu je, na\u017ealost, rasprava o klimatskim promjenama dobar primjer. Na individualnoj razini nije te\u0161ko razumjeti privla\u010dnost teorija zavjera. Ljudi, kako je pisao Aristotel, po naravi te\u017ee znanju, a teorije zavjere su u tom pogledu izuzetno ekonomi\u010dni mehanizmi dolaska do znanja, odnosno karakterizira ih poku\u0161aj obja\u0161njenja slo\u017eenih fenomena na temelju malog broja jednostavnih premisa. Takva ekonomi\u010dnost, odnosno parsimonija, obi\u010dno se uzima kao po\u017eeljno obilje\u017eje bilo koje vrste istra\u017eivanja, jer u pravilu nitko ne voli nepotrebno komplicirana obja\u0161njenja. No, razlika je u tome \u0161to znanosti, prirodne i dru\u0161tvene, samo te\u017ee parsimoniji koju poku\u0161avaju uskladiti s drugim vrijednostima va\u017enim za provo\u0111enje istra\u017eivanja. U svakom slu\u010daju, nedvojbeno postoji neka vrsta zadovoljstva kada smo naizgled u stanju neki slo\u017eeni proces poput globalne pandemije svesti na jednostavnu pripovijest o uzrocima i posljedicama.<\/p>\n\n\n\n Ipak, bilo bi pogre\u0161no misliti da se u teorijama zavjera ogledaju isklju\u010divo individualni kognitivni ili karakterni nedostaci, poput gluposti, predrasuda ili lijenosti. Ve\u0107ina stvari koje znamo ili mislimo da znamo potje\u010de od drugih ljudi koji nam se pokazuju kao na\u0161i sugra\u0111ani koji nam nude neke informacije, ili kao predstavnici institucija, ili kao autori knjiga koje \u010ditamo i sl. Osobito se u slo\u017eenim dru\u0161tvenim situacijama rijetko kada mo\u017eemo osloniti samo na vlastite snage (logi\u010dko zaklju\u010divanje, percepciju ili memoriju), \u0161to drugim rije\u010dima zna\u010di da je na\u0161e znanje posredovano informacijama i znanjem drugih. U suvremenim se raspravama ovo gdjekad naziva problemom svjedo\u010danstva kao izvora znanja. To mo\u017ee izgledati gotovo trivijalno ako je samo rije\u010d o tome da nekoga zaustavimo na ulici kako bi nam dao upute do ulice do koje \u017eelimo do\u0107i, no taj dojam brzo nestaje ako se oslanjamo na nekoga tko nam kao epidemiolog daje upute kako se trebamo ophoditi u svakodnevnom \u017eivotu za vrijeme pandemije. <\/p>\n\n\n\n Prijezir prema promicateljima teorije zavjere kakav je prisutan u komentarima<\/a> na Festival slobode i sli\u010dna doga\u0111anja, osobito ako je rije\u010d o pjeva\u010dima i sli\u010dnim zanimanjima, proizlazi iz \u010dinjenice da na\u0161e djelovanje u kontekstu COVID-19 pandemije mo\u017ee ozbiljno na\u0161koditi drugim ljudima oko nas, osobito ako su u takozvanim rizi\u010dnim skupinama. U tom pogledu, odgovorno djelovanje pretpostavlja prije svega odgovorno spoznajno djelovanje koje se u zna\u010dajnoj mjeri svodi na odustajanje od svakog umovanja koje se ne temelji na potrebnoj ekspertizi, uklju\u010duju\u0107i vlastito. To je to\u010dka koja se mnogima mo\u017ee u\u010diniti proturje\u010dnom, naime kako se osobna odgovornost mo\u017ee sastojati u prepu\u0161tanju drugome da nam odre\u0111uje \u0161to nam je \u010diniti? No, kako smo rekli, mi to ve\u0107 \u010dinimo u mnogim situacijama kada se oslanjamo na svjedo\u010danstvo drugih \u2013 recimo, kada slijedimo upute koje smo dobili da do\u0111emo do ulice koju tra\u017eimo. U tom \u0107emo slu\u010daju naprosto prihvatiti upute i doslovce ih slijediti osim ako posumnjamo da ne\u0161to nije u redu s osobom koja nam ih je dala. <\/p>\n\n\n\n I u kontekstu teku\u0107e pandemije \u010dini se da bismo trebali nastaviti s onime \u0161to ina\u010de radimo rutinski, naime s oslanjanjem na druge instance koje su prema kriteriju znanja bolje pozicionirane od nas. No, usprkos na\u010delne jednostavnosti, ipak se broj skeptika mno\u017ei, kao i teorije zavjere i Festival slobode koji mnoge iritira zasigurno nije isklju\u010divo hrvatski fenomen. Prije nego \u0161to jednostavno otpi\u0161emo na\u0161e sugra\u0111ane kao neznalice i glupane, nekoliko okolnosti Covid-19 pandemije bismo trebali uzeti u obzir. Na samom po\u010detku pandemije, krajem o\u017eujka 2020. jedan je ameri\u010dki epidemiolog, kako prenosi magazin Slate<\/a>, apelirao da se zaustavi trend diletantske epidemiologije, no stanje se od tada nije promijenilo, nego samo pogor\u0161alo. Nekoliko je faktora u igri koji hrane skepticizam i, posljedi\u010dno, teorije zavjere, a pro\u0107i \u0107emo ih redom.<\/p>\n\n\n\n Prvo, u \u010dlanku objavljenom<\/a> po\u010detkom svibnja Ed Yong navodi da je do tog datuma objavljeno vi\u0161e od 7.500 znanstvenih radova o virusu SARS-CoV-2 i bolesti Covid-19, a taj se broj u me\u0111uvremenu vi\u0161estruko pove\u0107ao. To zna\u010di da je, kako navodi Kate Grabowski, epidemiologinja Sveu\u010dili\u0161ta Johns Hopkins, stru\u010dnjacima u polju te\u0161ko pro\u0107i kroz me\u0107avu znanstvenih radova razli\u010dite kvalitete, te je potrebno napraviti strategiju nala\u017eenja i razdvajanja va\u017enih uvida u moru znanstvene konfekcije. Usprkos nevjerojatnoj produkciji i intenzivnim istra\u017eivanjima koja traju mjesecima, jo\u0161 uvijek ne samo da ne postoji cjepivo, nego mnogi aspekti bolesti nisu poznati. <\/p>\n\n\n\n No, to nije neobi\u010dno kad je rije\u010d o znanostima, dapa\u010de povijest i sociologija znanosti nam pokazuju da ona upravo tako funkcionira. Za tvrdnju da pu\u0161enje uzrokuje karcinom bilo je potrebno vi\u0161e desetelje\u0107a istra\u017eivanja prije dolaska do to\u010dke na kojoj ju mo\u017eemo prihvatiti kao opravdanu i istinitu. Znanosti se, kada promatramo kako funkcioniraju kroz vrijeme, pokazuju kao spori, meandriraju\u0107i i neuredni procesi, upravo suprotno od popularne predod\u017ebi u kojima se pojavljuju \u010darobne formule i presudni eksperimenti. To u kontekstu Covid-19 pandemije predstavlja osobitu pote\u0161ko\u0107u zbog \u010dinjenice da je iz perspektive laika konsenzus izme\u0111u stru\u010dnjaka klju\u010dni marker ekspertize<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Postoje, naravno, i drugi poput diplome, pripadnosti nekom sveu\u010dili\u0161tu ili institutu, nagrada za znanstveni rad i sli\u010dno, no za laike je konsenzus ili pribli\u017ean konsenzus klju\u010dan jer \u010dak ni oni koji su mo\u017eda stru\u010dnjaci u nekim drugim podru\u010djima ne mogu samostalno provjeriti ni one tvrdnje u koje duboko vjeruju \u2013 primjerice da pu\u0161enje uzrokuje karcinom. Bez konsenzusa, drugim rije\u010dima, laici su primorani da procjenjuju pouzdanost suprotstavljenih teorija i nalaza koji se pojavljuju u javnom diskursu, \u0161to je plodno tlo za skretanje prema teorijama zavjere. Nedostatak konsenzusa u ovom slu\u010daju ne proizlazi iz slabosti virologije, epidemiologije i drugih relevantnih disciplina, nego iz \u010dinjenice da je Covid-19 nova bolest \u010dije karakteristike nisu mogle biti ranije istra\u017eene, pa mnoga pitanja \u2013 primjerice, o varijacijama simptoma kod zara\u017eenih osoba \u2013 ostaju neodgovorena ili ne do kraja odgovorena.<\/p>\n\n\n\n Dakle, znanstvena istra\u017eivanja funkcioniraju i u slu\u010daju Covid-19, usprkos natjecanju koje donosi hiperprodukciju \u010dlanaka, u skladu s uobi\u010dajenim tempom koji je naravno suvi\u0161e spor za vrijeme kada se u skladu s logikom medijske proizvodnje doga\u0111aja o\u010dekuje trenutna reakcija. U nedostatku boljeg, tu vrstu o\u010dekivanja ispunjavaju teorije zavjere, ali i autori poput Slavoja \u017di\u017eeka koji objavljuju knjige<\/a> o pandemiji koja se i u medicinskom i u dru\u0161tvenom pogledu tek po\u010dela razvijati.<\/p>\n\n\n\n Drugi element koji unosi dodatnu zbunjenost, te na drugi na\u010din potpoma\u017ee teorijama zavjere je fenomen koji \u0107emo za ovu priliku nazvati borba oko ekspertize. Iako se mo\u017ee na prvi pogled \u010diniti da tu ne mo\u017ee biti spora jer je jednostavno logi\u010dno da se epidemiolozi bave epidemijama, dosada\u0161nja povijest Covid-19 pandemije pokazuje ne\u0161to drugo. Pokazuje, primjerice, Richarda Epsteina<\/a>, stru\u010dnjaka na podru\u010dju prava, koji je po\u010detkom o\u017eujka napisao da \u0107e se prema onome \u0161to je nazvao “standardni model” broj umrlih u Sjedinjenim Dr\u017eavama zaustaviti na petsto. Nadalje, u mnogo zlo\u0107udnijem slu\u010daju se u glavnoj ulozi pojavljuje Aaron Ginn<\/a>, stru\u010dnjak za digitalnu tehnologiju i marketing iz Silicijske doline, te svojevremeno operativac u predsjedni\u010dkoj kampanji Mitta Romneyja. U kontroverznom \u010dlanku koji je ubrzo uklonjen<\/a> s portala Medium.com Ginn je ponudio “sistemski pregled Covid-19 na temelju podataka medicinskih stru\u010dnjaka i akademskih \u010dlanaka”, obja\u0161njavaju\u0107i da su podaci uvijek samo podaci, odnosno da su brojevi univerzalni, te da razumijevanje \u0161irenja virusa nije druga\u010dije od \u0161irenja popularnih proizvoda na tr\u017ei\u0161tu. <\/p>\n\n\n\n Carl Bergstrom, epidemiolog na Sveu\u010dili\u0161tu Washington, te uz Jevina Westa autor izvrsne knjige Calling bullshit<\/em>, analizirao je<\/a> Ginnov \u010dlanak prepun tablica i grafova, to\u010dku po to\u010dku, po\u010dev\u0161i od tvrdnje da su brojevi univerzalni. Bergstromov je zaklju\u010dak da mnogobrojne pogre\u0161ke u Ginnovom tekstu proizlaze iz uvjerenja da sposobnost kvantitativne analize u jednom polju, u ovom slu\u010daju u digitalnom marketingu, donosi ekspertizu u sasvim drugom polju istra\u017eivanja jer podaci ne zna\u010de mnogo bez konteksta, odnosno njihovo potpuno razumijevanje nije mogu\u0107e bez pozadinskog znanja koje mora postojati u svim razvijenim disciplinama. U pogledu teorija zavjere ovakvi su pristupi, koji naizgled utemeljeno umanjuju ili uve\u0107avaju u\u010dinke nekog fenomena, klju\u010dni jer mnogi simpatizeri teorija zavjera nisu posve iracionalne osobe, te tra\u017ee utemeljenje i koherentnost za tvrdnje koje iznose. Zato je za njih va\u017eno da postoje ljudi poput Epsteina i Ginna, ili Sre\u0107ka Sladoljeva u doma\u0107oj varijanti, na \u010dije se napise mogu osloniti i obraniti se od optu\u017ebi za neutemeljenost.<\/p>\n\n\n\n Naravno, problem statusa ekspertize je ovime tek dotaknut. Ekspertiza, ukoliko se temelji na znanstvenom radu, mora biti falibilina, to jest pogre\u0161iva koliko i sama znanost. No, to je va\u017ean i pozitivan aspekt znanosti u mjeri u kojoj su gre\u0161ke koje \u010dini i slijepe ulice u koje ulazi produktivne, te kumulativno omogu\u0107uju dolazak do utemeljenih uvida u stanje stvari. Situacije obilje\u017eene neizvjesno\u0161\u0107u kakvu mo\u017eemo vidjeti danas, u kontekstu Covid-19 pandemije, svakako su plodno tlo za teorije zavjera i svakojake vrste skepticizma. Ne bismo, dakle, trebali prebrzo zaklju\u010diti da su svi okupljeni na Festivalu slobode, kao ni oni koji ih potiho podr\u017eavaju kod ku\u0107e, neobrazovani ili glupi. <\/p>\n\n\n\n Svojevrsna olakotna okolnost je sama situacija u kojoj mnoga va\u017ena pitanja \u010dekaju obja\u0161njenje u znanstvenom registru s jedne strane, te u kojoj istovremeno mo\u017eemo vidjeti medijski inducirano natjecanje u zauzimanju mjesta stru\u010dnjaka koji dolazi s jednostavnim i potpunim rje\u0161enjima. Teorije zavjere koje popunjavaju taj novonastali prostor samo su podvrsta onoga \u0161to je ameri\u010dki filozof Harry Frankfurt nazvao bullshit<\/em>, a u hrvatskom se prijevodu navodi kao kenja\u017ea<\/a> <\/em>(iako to mo\u017eda nije najbolje prevoditeljsko rje\u0161enje). Prema Frankfurtu, bullshit<\/em> \u2013 dakle, ne laganje ili obmanjivanje nego nehajan odnos prema istini, pretenciozno izno\u0161enje gluposti \u2013 je sveprisutan fenomen u suvremenoj kulturi. Ta je teza toliko bjelodana da ju nije potrebno dodatno obrazlagati. U mjeri u kojoj ih mo\u017eemo shvatiti kao dio kulture muljanja ili preseravanja (kako glasi jedan poku\u0161aj prijevoda Frankfurtove knjige) teorije zavjera su zacijelo neiskorjenjive. <\/p>\n\n\n\n Ako teorije zavjere donose ne\u0161to spoznajno pozitivno, onda je to izazov da, prihva\u0107aju\u0107i na\u010delo interpretacijskog milosr\u0111a<\/a>, iznova procijenimo utemeljenost vlastitih uvjerenja, te da to\u010dno i strpljivo poka\u017eemo gdje teorije zavjere grije\u0161e. Taj je posao prije svega dugotrajan i nezahvalan, osobito u svjetlu takozvanog Brandolinijevog zakona<\/a> (poznatog jo\u0161 pod nazivom bullshit asymmetry principle<\/em>) koji tvrdi da je koli\u010dina energije potrebna za opovrgavanje bullshita<\/em> uvijek ve\u0107a od koli\u010dine energije za njegovu proizvodnju. Me\u0111utim, alternativa ne postoji, odnosno postoji samo ako dr\u017eimo da je cenzura legitimna opcija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vi\u0161e se energije tro\u0161i na opovrgavanje teorija zavjere nego na njihovu proizvodnju. Ekonomija opho\u0111enja sa znanjem u svakodnevici i priroda znanstvenih procesa sugeriraju da se tih teorija ne\u0107emo nikada rije\u0161iti. No, to ne zna\u010di da njihove promicatelje mo\u017eemo smatrati isklju\u010divo debilima. Kako se ta dinamika oblikuje u pandemijskom kontekstu obja\u0161njava Mislav \u017ditko. Jo\u0161 jedno javno […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":34777,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[884,1044],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-34775","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-pandemija","tag-teorije-zavjere","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34775","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34775"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34775\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34780,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34775\/revisions\/34780"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34777"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34775"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34775"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34775"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34775"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34775"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34775"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34775"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Oslanjanje na druge<\/h2>\n\n\n\n
Priroda znanstvenog procesa<\/h2>\n\n\n\n
Stru\u010dnjaci iz “krivih” disciplina<\/h2>\n\n\n\n
Dugotrajan i nezahvalan proces<\/h2>\n\n\n\n