Nedavno je u Zagrebu otvorena izlo\u017eba “Ars et virtus. Hrvatska \u2013 Ma\u0111arska. 800 godina zajedni\u010dke kulturne ba\u0161tine”. Nikola Vukobratovi\u0107 ju je posjetio i priredio vodi\u010d kroz povijesne proturje\u010dnosti koje izlo\u017eba sustavno zanemaruje.<\/p>\n\n\n\n
Kada se hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grli\u0107 Radman u sije\u010dnju ove godine po\u017ealio<\/a> da mediji previ\u0161e prate malverzacije s imovinskim karticama politi\u010dara, a premalo pokrivaju hrvatsko predsjedanje Evropskom unijom, vjerojatno nije mogao ni zamisliti da \u0107e stvari uskoro postati jo\u0161 puno gore. Ne samo u smislu imovinskih kartica, nego i u pogledu nedostatka interesa javnosti za predsjedanje koje je \u0161efu diplomacije i \u0161efu vlade trebalo biti jedan od vrhunaca karijere.<\/p>\n\n\n\n Zapravo, predsjedanje Vije\u0107em EU je pitanje abecede (dr\u017eave \u010dlanice se smjenjuju abecednim redom), a ne znak sposobnosti ili va\u017enosti. Ali to nije sprije\u010dilo doma\u0107u vladu da mjesecima poku\u0161ava sva goru\u0107a pitanja pomesti pod crveni tepih koji je rasprostrla za brojne strane delegacije koje su trebale do\u0107i u Zagreb. A onda je sve pokvarila sila vi\u0161a i od korupcijskih skandala \u2013 pandemija.<\/p>\n\n\n\n Osjetljivijem \u010dovjeku moglo je gotovo biti \u017eao kada je gledao doma\u0107u vladu kako sama sjedi u sre\u0111enoj Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj biblioteci, umjesto nekih du\u017enosnika jo\u0161 va\u017enijih od njih. Nije onda valjda ni \u010dudno \u0161to su i mjesecima nakon kraja predsjedanja (koje je slu\u017ebeno zavr\u0161ilo u srpnju) predstavnici vlade nastavili \u017ealiti za svim propu\u0161tenim prilikama koje je korona oduzela. Strani evrokrati nikada ne\u0107e znati kakav ih je vatromet uzbu\u0111enja \u010dekao u Zagrebu tog nesretnog prolje\u0107a 2020.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to od tog vatrometa realizirano je tek sada. Radi se o velikoj izlo\u017ebi “Ars et virtus. Hrvatska \u2013 Ma\u0111arska. 800 godina zajedni\u010dke kulturne ba\u0161tine” otvorenoj krajem pro\u0161log mjeseca u Galeriji Klovi\u0107evi dvori. Ovo ambiciozno doga\u0111anje otvorili su hrvatska ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek (koja je predstavljena kao inicijatorica projekta) i ma\u0111arski ministar ljudskih resursa (sic!) Mikl\u00f3s K\u00e1sler, koji je doputovao posebno za tu priliku, unato\u010d vjerojatno najstro\u017eim pravilima za putovanja u inozemstvo u Evropi, a koja je propisala njegova vlada.<\/p>\n\n\n\n Izlo\u017eba je ina\u010de zami\u0161ljena kao “sredi\u0161nji doga\u0111aj raznovrsnog umjetni\u010dkog programa tijekom prvog hrvatskog predsjedanja Vije\u0107em EU”. Jedan od prvih posjetitelja bio je premijer Andrej Plenkovi\u0107 (ina\u010de i “pokrovitelj” izlo\u017ebe), a do kraja godine trebala bi se seliti i u Ma\u0111arski nacionalni muzej u Budimpe\u0161ti, koji je s Klovi\u0107evima partner u cijelom projektu. Ovakav tip me\u0111unarodne kulturne suradnje nije, dakako, osobito neobi\u010dan. Klovi\u0107evi su proteklih godina realizirali sli\u010dne izlo\u017ebe s institucijama iz Rusije, Austrije, Izraela itd.<\/p>\n\n\n\n Ipak, ma\u0111arska izlo\u017ebe nam je privukla pa\u017enju zbog politi\u010dke va\u017enosti koja joj je dana. Prilikom otvaranja, ministrica je podsjetila kako su “hrvatske i ma\u0111arske zemlje dijele istu sudbinu u zajednici koja je trajala osam stolje\u0107a”. Njezin ma\u0111arski kolega (jer je kultura u ma\u0111arskoj dio resora “ljudskih resursa”) oti\u0161ao je i korak dalje zaklju\u010div\u0161i kako su “Ma\u0111ari i Hrvati stolje\u0107ima branili Europu od provala Tatara, od Osmanskoga Carstva i zajedni\u010dki sa\u010duvali neovisnost, bila ona ugro\u017eena s Istoka ili sa Zapada”.<\/p>\n\n\n\n Oboje su istaknuli kako je podsje\u0107anje na “zajednicu” koja je trajala osam stolje\u0107a zapravo zalog za budu\u0107nost. Izlo\u017eba bi, \u0161tovi\u0161e, trebala biti “kamen me\u0111a\u0161” koji \u0107e ozna\u010diti prekretnicu u budu\u0107im odnosima izme\u0111u dvaju dr\u017eava. Ovakve entuzijasti\u010dne izjave, kao i \u010dinjenica da je upravo Ma\u0111arska izabrana kao najva\u017eniji kulturni partner u periodu predsjedanja EU, politi\u010dki su zanimljive. Jer, ta je zemlja trenutno sve samo ne utjelovljenje “evropskog duha”, barem iz perspektive Brisela koji protiv Budimpe\u0161te provodi postupke<\/a> zbog kr\u0161enja vladavine prava, napada na autonomiju obrazovnih institucija i medija.<\/p>\n\n\n\n Status aktualne hrvatske i aktualne ma\u0111arske vlade u Briselu sasvim je suprotan. Dok Andrej Plenkovi\u0107 spada me\u0111u “najbolje u\u010denike” i “u\u010diteljeve miljenike”, Viktor Orb\u00e1n je neprikosnoveni<\/a> enfant terrible<\/em>. Na najave budu\u0107ih bliskih suradnji i savezni\u0161tava izme\u0111u dvaju dr\u017eava u prigodni\u010darskim govorancijama moglo bi se ina\u010de i odmahnuti rukom, ali o\u010dito se ovdje doga\u0111a vi\u0161e od toga. K\u00e1sler je prilikom posjeta vi\u0161e puta ponavljao frazu o “bratu Ma\u0111aru i Hrvatu”. Taj motiv \u010desto se prigodni\u010darski<\/a> koristi i u komunikaciji izme\u0111u institucija slu\u017ebene Budimpe\u0161te i Var\u0161ave.<\/p>\n\n\n\n Poljska je mo\u017eda i jedini pravi ma\u0111arski saveznik<\/a> u sukobima s Briselom, a povremeno i Berlinom. Mit o “bratstvu” koji bi trebao prizivati u sje\u0107anje bliske odnose plemstva dvaju zemalja i zajedni\u010dko iskustvo “obrane” od barbarskog Istoka i pretenzija mo\u0107nog Zapada, slu\u017ei kao romanti\u010dno opravdanje za u su\u0161tini ad hoc<\/em> savezni\u0161tvo autoritarnih vlasti. Usput bi trebao prikriti i \u010dinjenicu da su obje zemlje, unato\u010d verbalnim antizapadnim<\/a> eskapadama, zapravo gotovo potpuno ovisne<\/a> o njema\u010dkom kapitalu.<\/p>\n\n\n\n Tobo\u017enju narodnu poslovicu “brat uz brata, Ma\u0111ar uz Hrvata” izgovorio<\/a> je i Grli\u0107 Radman prilikom susreta s ma\u0111arskim kolegom P\u00e9terom Szijj\u00e1rt\u00f3m u travnju, kada mu je ovaj zahvalio \u0161to Hrvatska nije stala uz “me\u0111unarodni liberalni mainstream<\/em>” koji napada Ma\u0111arsku. Hrvatska je doista vi\u0161e puta Orb\u00e1novoj ekipi “dr\u017eala le\u0111a” na evropskim sastancima, koliko je to mogu\u0107e za zemlju s tako ograni\u010denim utjecajem kao \u0161to je Hrvatska. Ni\u0161ta slabiji nisu ni bilateralni odnosi, unato\u010d brojnim “otvorenim pitanjima”, kao \u0161to je odnos MOL-a prema INA-i i njezinim rafinerijama.<\/p>\n\n\n\n Nije tako\u0111er nikakva tajna da Ma\u0111arska s jedne strane aktivno tra\u017ei saveznike<\/a> za sukob sa Briselom, pri \u010demu pikira i na Hrvatsku. Ali i s druge strane poku\u0161ava biti va\u017eniji regionalni igra\u010d, ako ve\u0107 ne hegemon, barem u podru\u010dju biv\u0161e Velike Ma\u0111arske. Tim vra\u0107anjem povijesnog mjesta u regiji trebao bi se ispraviti dio “trianonske nepravde<\/a>” (prema mirovnom sporazumu iz 1920. kojim je formalno razbijena Velika Ma\u0111arska). To se posti\u017ee s jedne strane potpunom kontrolom<\/a> nad ma\u0111arskim zajednicama u okolnim zemljama, a s druge razvijanjem savezni\u0161tava<\/a> sa “suverenisti\u010dkim opcijama” na kontinentu.<\/p>\n\n\n\n Nije tajna da je Orb\u00e1n zbog svoje ksenofobije i (vjerojatno) fingiranog ultrakonzervativizma posljednjih godina postao jedna od ikona razli\u010ditih varijanti ekstremne desnice. Dive mu se i Miroslav \u0160koro i Aleksandar Vu\u010di\u0107, i “\u010detnici” i “usta\u0161e”. Koliko, dodu\u0161e, taj zvjezdani status mo\u017ee pomo\u0107i u ostvarenju nekakvih megalomanskih planova “saniranja” posljedica Trianona i vi\u0161e je nego upitno (uostalom, treba podsjetiti da je ekonomsko zaostajanje Ma\u0111arske za Zapadom po\u010delo<\/a> puno prije “trianonske katastrofe”). Kao \u0161to je upitno i koliko je nacionalisti\u010dki diskurs doista “iskren”, a koliko dimna zavjesa koja treba odvu\u0107i pa\u017enju od duboko kleptomanskog karaktera njegovog re\u017eima.<\/p>\n\n\n\n Pored na\u010delno suprotstavljenih politika, ali i povremeno suprotstavljenih politi\u010dkih interesa, uzajamno hrvatsko-ma\u0111arsko laskanje prilikom otvaranja nedavne izlo\u017ebe iznena\u0111uju\u0107e je u jo\u0161 jednom momentu \u2013 upravo onom simboli\u010dkom. Jer, kad \u010dovjek \u010duje da je tema izlo\u017ebe “dr\u017eavna zajednica” dvaju naroda, pa onda jo\u0161 da \u0107e me\u0111u najva\u017enijim izlo\u017eenim predmetima biti Pacta Conventa<\/em> i Ugarsko-hrvatska nagodba, a da \u0107e pritom izlo\u017eba biti izlo\u017eena i u Budimpe\u0161ti i u Zagrebu, morate si postaviti pitanje \u2013 kako \u0107e to to\u010dno izvesti?<\/p>\n\n\n\n Jer, hrvatski je nacionalizam u 19. stolje\u0107u nastao prije svega u opoziciji prema ma\u0111arskom. Glavna to\u010dka sukoba bio je upravo karakter “dr\u017eavne zajednice”, koja se u tom periodu iz “feudalnog” slo\u017eenog kraljevstva pretvarala u ne\u0161to nalik modernoj nacionalnoj dr\u017eavi. Cijeli mitolo\u0161ki korpus o hrvatskoj predmodernoj povijesti, prepoznatljiv svakome tko se \u0161kolovao ovdje, nastao je u tom vremenu. Uklju\u010duju\u0107i ideju da je rije\u010d o “zajedni\u010dkoj dr\u017eavi”.<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, ideja da je rije\u010d o “Hrvatsko-ugarskoj” dr\u017eavi, pa \u010dak i o Ugarskoj, kao ne\u010demu fundamentalno razli\u010ditom od Ma\u0111arske, proizvod je uglavnom starije hrvatske historiografije. Ona je, iz nacionalno-politi\u010dkih motiva, biv\u0161u “dr\u017eavu” predstavljala kao personalnu uniju dvaju<\/em> manje-vi\u0161e ravnopravnih kraljevstava. U ma\u0111arskom nacionalnom narativu tome nema ni traga. Hrvatska, ba\u0161 kao i Slavonija i Dalmacija i poneka druga, samo su “pokorene”, ili u najboljem slu\u010daju “priklju\u010dene” zemlje i kao takve sastavni dio nepre\u017ealjene pred-trianonske Velike Ma\u0111arske, a nipo\u0161to neki njezini ravnopravni dijelovi.<\/p>\n\n\n\n Ovi sporovi su, naravno, groteskno zastarjeli. Ali osnovno i srednjo\u0161kolsko obrazovanje lako \u0107e nas podsjetiti kako mitologizacija tih sukoba nije nestala i jo\u0161 uvijek je jedan od legitimizacijskih nacionalnih narativa. Pacta Conventa<\/em> kod nas je tako jedan od klju\u010dnih dokaza kontinuiteta hrvatske dr\u017eavnosti. U Ma\u0111arskoj pak, gdje se dokument i \u010duva, prokazana je kao falsifikat, koji o osnovi ne govori puno o stvarnom odnosu ovih zemalja. To su manje-vi\u0161e i pozicije na kojima su se politi\u010dari i povjesni\u010dari iz Hrvatske i Ma\u0111arske i rastali od “zajedni\u010dke dr\u017eave”. \u010cinjenica da je dobar dio suvremene historiografije davno napustio ove ideje nije previ\u0161e utjecala na javnu percepciju nacionalne povijesti.<\/p>\n\n\n\n Kako taj vi\u0161estoljetni talog suprotstavljenih nacionalnih mitova pomiriti s politi\u010dkim porukama o tome kako postoji “malo naroda u Europi \u010dija je povijesna sudbina toliko isprepletena kao sudbina Hrvata i Ma\u0111ara”, zatim pri\u010de o “najdugovje\u010dnijoj<\/a> dr\u017eavnoj zajednici u Europi” ili o “800 godina koje su Hrvati i Ma\u0111ari proveli su u istoj dr\u017eavnoj zajednici, a zajedni\u010dki \u017eivot je u ve\u0107em dijelu svoga trajanja bio na dobrobit<\/a> i jednima i drugima”!?<\/p>\n\n\n\n Multinacionalni stru\u010dni tim koji je postavljao izlo\u017ebu u ovom se zahtjevnom zadatku nije lo\u0161e sna\u0161ao. Za po\u010detak, zagreba\u010dka varijanta izlo\u017ebe prili\u010dno je dekontekstualizirana. Daleko od velikih nacionalno-historijskih narativa, ona je sasvim usmjerena na artefakte. Na\u0161li su se tu faksimili spomenute Pacte Convente i Zlatne bule, replika \u0161krinje svetog \u0160imuna, prsten kralja Kolomana i kaciga Nikole \u0160ubi\u0107a Zrinskog… Zapravo dosta zanimljivih predmeta pod uvjetom da ste veliki geek za srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu povijest ovih prostora. Artefakti su u pravilu opisani \u0161turom formalnom analizom, uz eventualno navo\u0111enje gdje su sve dr\u017eani. Tekst je to koji \u0107e kod malo kojeg posjetitelja-laika “oja\u010dati osje\u0107aj zajedni\u0161tva izme\u0111u dva naroda”, \u0161to je formalno intencija izlo\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n Izlo\u017eba, uostalom, uop\u0107e nema jasan koncept. Iako na\u010delno slijedi kronologiju, najraniji se dio sastoji uglavnom od vrijednih predmeta (i njihovih faksimila\/replika), uz spomenutu formalnu analizu. Sredi\u0161nji dio izlo\u017ebe sasvim je posve\u0107en aristokratskim obiteljima, pogotovo onima koje su imale posjede i kmetove u obje zemlje. Koncentracija na najvi\u0161i (i naju\u017ei) sloj plemstva zapravo je i tendencija u regionalnoj povijesti, a javlja se djelomi\u010dno kao reakcija na raniju socijalnu historiografiju. Iako kao tema sasvim legitimna, ne\u0107e nas za\u010duditi da se taj dio u izlo\u017ebi de facto sveo na portrete pripadnika pojedinih aristokratskih obitelji i crte\u017ee njihovih imanja.<\/p>\n\n\n\n Odre\u0111enu \u017eivost u ovaj je segment unio tek Stjepan Erd\u0151dy (\u017eivio na prijelazu 19. u 20. stolje\u0107e), koji je dugi niz ulja na platnu prekinuo svojim fotografijama lova, lova\u010dkih trofeja i blago erotiziranim portretima seoskih djevojaka koje \u017eive u okolici njegovog imanja. Nakon aristokracije slijedi gotovo sasvim nova izlo\u017eba, posve\u0107ena primarno ma\u0111arskim i hrvatskim slikarima modernizma, a povremeno pro\u0161arana s nekoliko ilustracija o modernizaciji Rijeke, u periodu kada je bila pod ma\u0111arskom upravom, ili primjerima javne arhitekture iz kasnog 19. stolje\u0107a. Sve naposljetku zavr\u0161ava kolekcijom starih grbova i zastava.<\/p>\n\n\n\n Mogli bismo, uz rizik da previ\u0161e zagnjavimo \u010ditatelja\/icu, spomenuti kako izlo\u017eeni barokni grbovi sugeriraju sasvim druga\u010diji odnos izme\u0111u “dvije kraljevine” od onog koji se poku\u0161ava predstaviti izlo\u017ebom, ili primijetiti kako se velik portret K\u00e1roly Khuen-H\u00e9derv\u00e1ryja Vlaha Bukovca pojavljuje bez ikakvog dodatnog komentara, kao da nije rije\u010d o neobi\u010dnom paru: najve\u0107em (?) nacionalnom slikaru i omrznutom tiraninu koji je “(bilo je to godine) 1903. silom htio Hrvatsku da nam poma\u0111ari”. Mogli bismo cini\u010dno primijetiti i kako naslovni lik iz pjesme koja sadr\u017eava ove stihove \u2013 ban Jela\u010di\u0107 \u2013 vidno nedostaje iz izlo\u017ebe, unato\u010d va\u017enoj ulozi u hrvatsko-ma\u0111arskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n Iznad svega, s obzirom na pre\u0161u\u0107eno, postavljamo si pitanje kako \u0107e ova izlo\u017eba ispuniti ministri\u010dino obe\u0107anje i “postati referentna to\u010dka nove generacije mladih koji \u0107e nau\u010diti mnogo o zajedni\u010dkoj hrvatsko-ma\u0111arskoj povijesti”? Pritom sam du\u017ean jedan disclosure<\/em>: nevezano uz Orb\u00e1na i prili\u010dno neobi\u010dno za ljevi\u010dara, autor ovog osvrta zapravo je hungarofil. Intencija ponovnog propitivanja me\u0111usobnih odnosa Hrvatske i Ma\u0111arske nakon stogodi\u0161nje zarobljenosti u devetnaestostoljetnim mitovima i frazama je i vi\u0161e nego opravdana.<\/p>\n\n\n\n Mnogo toga je iz na\u0161e zajedni\u010dke povijesti ostalo nevidljivo ili zaboravljeno. Znate li, na primjer, da su dvojica najpoznatijih “radikala” ma\u0111arske povijesti, “jakobinac” Ign\u00e1c Martinovics i prvi ma\u0111arski socijalist Mih\u00e1ly T\u00e1ncsics, bili djelomi\u010dno hrvatskog porijekla? \u010cinjenica da ni jedan od njih nije osobito mario za to (dapa\u010de), tako\u0111er je zanimljiva ilustracija karaktera “zajedni\u010dke dr\u017eave” ili bolje re\u010deno dru\u0161tva koje je s njom supostojalo. Mimo aristokracije i pri\u010da o dr\u017eavnoj zajednici dvaju naroda (u periodu kada niti mo\u017eemo govoriti o dr\u017eavama niti o narodima u modernom smislu), ponovno \u010ditanje pro\u0161losti ovih podru\u010dja doista bi moglo ponuditi neke odgovore, npr. o tome kako su se na\u0161e zemlje zajedno na\u0161le u situaciji strukturne zavisnosti.<\/p>\n\n\n\n Za kraj nam ostaje jo\u0161 jedna asocijacija. Mo\u017eemo li, kada ve\u0107 pri\u010damo o ponovnom ispitivanju odnosa, zamisliti izlo\u017ebu o nekoj drugoj dr\u017eavnoj zajednici i nekim drugim narodima za koje bi se i s vi\u0161e opravdanja moglo re\u0107i kako im je “sudbina isprepletena s Hrvatima”? Ostaje nam da se nadamo da \u0107e za takvo \u0161to trebati puno manje od stotinu godina od raspada zajedni\u010dke dr\u017eave, ali nam ostaje i da budemo potpuno svjesni da \u0107e za takvo ne\u0161to trebati neko sasvim drugo gledanje na nacionalne odnose i nacionalne interese od onog \u0161to ga nude ljudi poput Viktora Orb\u00e1na ili Gorana Grli\u0107a Radmana.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavno je u Zagrebu otvorena izlo\u017eba “Ars et virtus. Hrvatska \u2013 Ma\u0111arska. 800 godina zajedni\u010dke kulturne ba\u0161tine”. Nikola Vukobratovi\u0107 ju je posjetio i priredio vodi\u010d kroz povijesne proturje\u010dnosti koje izlo\u017eba sustavno zanemaruje. Kada se hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grli\u0107 Radman u sije\u010dnju ove godine po\u017ealio da mediji previ\u0161e prate malverzacije s imovinskim karticama politi\u010dara, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":34713,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[25,646],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[175],"class_list":["post-34711","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nacionalizam","tag-povijest","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34711","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34711"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34711\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34716,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34711\/revisions\/34716"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34713"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34711"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34711"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34711"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34711"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34711"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34711"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34711"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Zajedni\u010dki projekt<\/h2>\n\n\n\n
Brat uz brata<\/h2>\n\n\n\n
Osveta za Trianon<\/h2>\n\n\n\n
Suprotstavljeni mitovi<\/h2>\n\n\n\n
Izbjegnut kontekst<\/h2>\n\n\n\n
Izlo\u017eeno i neizlo\u017eeno<\/h2>\n\n\n\n
Nu\u017ean ponovni pogled<\/h2>\n\n\n\n