Je li predsjednik Zoran Milanovi\u0107 poludio, ne\u0161to skriva ili se uljuljkao u poziciju predstavnika stare srednjoklasne ljevice? <\/p>\n\n\n\n
Dvije naj\u010de\u0161\u0107e teze vezane uz (za sada) dvotjedni performans Zorana Milanovi\u0107a na novinarskim presicama i dru\u0161tvenim mre\u017eama obje su karakterno diskreditiraju\u0107e. Prva: \u010dovjek je jednostavno lud. Druga: uznemiren je i skriva ne\u0161to, ili bar muti vodu i preliminarno oblikuje narativ prije nego u medije iza\u0111e ne\u0161to dodatno kompromitiraju\u0107e vezano uz Kova\u010devi\u0107a, Janaf i klub u Slovenskoj. Istina, Milanovi\u0107 je oduvijek “prgav”, promovirao se kao “predsjednik s karakterom” i utoliko, po prvoj tezi, njegovi su sada\u0161nji istupi eventualno ja\u010di intenzitetom jer se osobno na\u0161ao uvrije\u0111en da je bio pod mjerama pra\u0107enja a za to nije znao, kao uostalom i njegova prethodnica koja je isto imala, mutatis mutandis, sujetnu reakciju. Me\u0111utim ne radi se o posebnom iskoraku od uobi\u010dajenog obrasca Milanovi\u0107evog pona\u0161anja. Drugoj tezi stilski u prilog ide to \u0161to Milanovi\u0107evi istupi stvarno podsje\u0107aju na one notorno nedu\u017enih Todori\u0107a, Mami\u0107a i Bandi\u0107a. Todori\u0107 i dalje svaki dan u vjetar ponavlja svoju pri\u010du o kra\u0111i Agrokora u nadi da, uz neminovnu desetogodi\u0161nju trakavicu od sudskog procesa, njegov narativ pre\u017eivi. Mami\u0107 se brani zlo\u010dinom bez \u017ertve, Dinamo je u Europi. Bandi\u0107 se pak oduvijek brani napadom; posve osobnom diskreditacijom bilo koje druge politi\u010dke figure u gradu Zagrebu. Ostaje samo Bandi\u0107 jer ostali su jo\u0161 gori. Elementi svih ovih linija argumentacije su prisutni u Milanovi\u0107evom aktualnom nastupu.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107a teza, to da ima politi\u010dkog i teorijskog smisla u tome \u0161to Milanovi\u0107 govori, izblijedila je nakon prvih nekoliko dana, ali mo\u017eda je i dalje instruktivna. U tih prvih nekoliko dana Milanovi\u0107ev naglasak je bio na prakti\u010dnom pa i teorijskom pitanju funkcioniranja dr\u017eavnih institucija. Tvrdio je da je Plenkovi\u0107 “morao znati” da se oslu\u0161kuje Kova\u010devi\u0107a prije nego \u0161to ga je imenovao za direktora Janafa, kao i da je istraga trebala biti prekinuta u onom trenutku kada je bilo mogu\u0107e zaustaviti koruptivnu primopredaju u Kova\u010devi\u0107evom klubu. Budu\u0107i da se doti\u010dna primopredaja odvijala u vrijeme dok je u klubu boravio Jakov Kitarovi\u0107 i koje je koincidiralo s predsjedni\u010dkim izborima, kao i da je u vrijeme imenovanja direktora Janafa Plenkovi\u0107eva saborska ve\u0107ina ovisila o rukama Kova\u010devi\u0107evog HNS-a, Milanovi\u0107eve kritike su imale rezona i dobile podr\u0161ku u medijskim, stru\u010dnim i politi\u010dkim krugovima.<\/p>\n\n\n\n
Tih dana se cijela politi\u010dka scena relativno koherentno, sukladno ideologijama, opredijelila prema su\u0161tinski teorijskim pitanjima funkcioniranja demokracije i dr\u017eave. Bilo je osvje\u017eavaju\u0107e \u010duti takve rasprave. Dva glavna “tabora” mo\u017ee se opisati kao “institucionalni” i “suverenisti\u010dki”. Onaj institucionalni su zastupali Andrej Plenkovi\u0107 i Dalija Ore\u0161kovi\u0107. Po toj perspektivi je po\u017eeljno da Plenkovi\u0107 nije znao \u0161to rade DORH i USKOK jer je nezavisnost pravosudnih tijela neizostavni dio prakse trodiobe vlasti u suvremenim demokracijama. Milanovi\u0107 je kao tada najjasniji zastupnik suverenisti\u010dke perspektive (uz kompliciranije primjere MOST-a i MO\u017dEMO) ukazivao ne samo da u praksi nije tako, ve\u0107 i da to nije po\u017eeljno. Pitanja od dr\u017eavnih interesa su preva\u017ena da o njima ne\u0161to ne bi znali od naroda birani predstavnici.<\/p>\n\n\n\n
Oba najuspje\u0161nija politi\u010dara generacije, Plenkovi\u0107 i Milanovi\u0107, su profesionalni diplomati i ve\u0107 po tome i ne treba o\u010dekivati da budu politi\u010dki inovatori. Zato je iz njihovih pozicija, posebno sada kada obojica u isto vrijeme dr\u017ee vode\u0107e funkcije u dr\u017eavi, mogu\u0107e jasno razabrati \u0161to se smatra konvencionalnom, “provjerenom” politi\u010dkom strategijom u dana\u0161njoj Europi. Formalno postoje razlozi da se Plenkovi\u0107a usporedi s Orbanom, Erdoganom i Vu\u010di\u0107em. Vo\u0111a Europi periferne zemlje koji se pozicionira na desnom centru, glumi branu “pravoj desnici” i postepeno preuzima sve ovlasti u dr\u017eavi. Va\u017ena razlika je da je Plenkovi\u0107 autenti\u010dno integriran u projekt Europske unije i da mo\u017ee i \u017eeli provoditi njene politike. Zato za njega inzistiranje na “institucijama” nema nikakvu profesionalnu ni osobnu cijenu. Institucije u krajnjoj liniji definiraju njegove lokalne (HDZ) i inozemne (EU) politi\u010dke obitelji.<\/p>\n\n\n\n
Milanovi\u0107ev prostor je su\u017eeniji. Radni\u0161tvo, tradicionalna poluga lijeve mo\u0107i, je uzurpirano od strane crkve odnosno desnih sindikata. Lijevo civilno dru\u0161tvo pak, sa svojim ambivalentnim odnosom prema politi\u010dkoj mo\u0107i, mo\u017ee predstavljati i prepreku ambicioznijim lijevim projektima. “Gra\u0111anske” norme koje civilno dru\u0161tvo zastupa \u010desto sprje\u010davaju korjenitu promjenu institucija. Uostalom, originalni “cilj” civilnog dru\u0161tva u Europi bilo je ru\u0161enje socijalisti\u010dkih re\u017eima u ime transparentnosti i demokracije. Ovaj vakuum je iskoristila radikalna desnica i izna\u0161la suverenizam kao svoju krilaticu. Ideja suverenizma je da provodi narodnu volju preko izabranih predstavnika, a kontra anonimnih interesa kakve \u0161tite ustaljene institucije. Stru\u010dna literatura takve re\u017eime ozna\u010dava kao neliberalne demokracije. Su\u0161tinski konformist, Milanovi\u0107 je sko\u010dio na trend ovog tipa argumentacije.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, desni suverenizam je prazan. Za razliku od lijevih postkolonijalnih nacionalizama, “zapadni” nacionalizam je prosvjed elita protiv devastirane profesionalne srednje klase, a na krilima devastiranih i klerikalno usmjerenih masa koje od tih elita nemaju i ne\u0107e imati nikakve koristi. Radi se o odrazu geopoliti\u010dke nesigurnosti u kojoj svaki lokalni nacionalist \u017eeli imati opciju pojedina\u010dnog cjenkanja s SAD-om, Kinom, Rusijom i EU-om. Vu\u010di\u0107 je samo najgroteskniji primjer. Polivalentni svijet bi mogao biti bolji svijet, ali s feudalnim desni\u010darima na \u010delu vi\u0161e li\u010di na natjecanje eksploatacijskih firmi na tr\u017ei\u0161tu nego na pregovore ljudi koji rade u ime i za dobro svojih dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i da se jednostavne politi\u010dke karijere danas dijele na desne i desnije, a Plenkovi\u0107 je zauzeo “samo” desnu, Milanovi\u0107 je naizgled oti\u0161ao desnije. Ali vjerojatno je korisnije misliti o Milanovi\u0107u kao \u010distom predstavniku izgubljene generacije srednjoklasne ljevice. Profesionalna srednja klasa na zapadu vi\u0161e nema novaca, i \u0161titi ih jedino politi\u010dki konsenzus minulog doba. Zato su uostalom idealne mete desni\u010dara. Milanovi\u0107 predstavlja taj minuli konsenzus. Misli da je usvojio sve bitne civilizacijske tekovine i da time ima pravo voditi i predstavljati “ljevicu”. \u010cak i u dana\u0161njem otu\u017enom kontekstu, te\u0161ko je na\u0107i lijevog vo\u0111u koji je toliko antagonizirao cijelu lijevu koaliciju (radni\u0161tvo, kultura, akademija) odnosno toliko ih sve ignorirao. Jednostavno je mislio da mu ne trebaju, da se njihova podr\u0161ka podrazumijeva. Njegovi sada\u0161nji argumenti za suverenizam su suvisli, ali im fali sadr\u017eaj. Nije jasno za\u0161to bi predstavnici naroda trebali upravljati svim procesima. \u0160to treba mijenjati? Protiv koga se boriti? Koji su uop\u0107e problemi naroda? Kod Milanovi\u0107a je to definirano sada ve\u0107 potro\u0161enom, a oduvijek analiti\u010dki slabom oprekom po kojoj su desni\u010dari “br\u0111ani” a ljevi\u010dari “gra\u0111ani”.<\/p>\n\n\n\n
Zadnjih dana se Milanovi\u0107 obru\u0161io na predstavnike Mo\u017eemo i tako otkrio razne kontraste izme\u0111u stare i nove srednjoklasne ljevice. U po\u010detku su njegovi argumenti za suverenizam bili pozdravljeni od MOST-a iz o\u010ditih razloga. MOST je primjer suvremene suverenisti\u010dke desnice, u kojoj se dr\u017eavu proziva za okupaciju od stranih birokratskih interesa i zastupa se povratak elitama povezanih s crkvom i bogatim donatorima religijskih organizacija. Ali Milanovi\u0107a su tada, makar s rezervama, podr\u017eali i predstavnici Mo\u017eemo. Ne samo zbog svima o\u010ditog cinizma HDZ-a, nego jer se sla\u017eu oko zna\u010daja strate\u0161kih nacionalnih kompanija poput Janafa. Mo\u017eemo su pritom naglasili da paralelno zastupaju i princip trodiobe vlasti.<\/p>\n\n\n\n
Ova tenzija je karakteristi\u010dna za “novu novu ljevicu”. Generacijski izazov je pomiriti na\u010dela “dobre vladavine”, demokracije, transparentnosti i raspr\u0161enja mo\u0107i s kojima su odrasli, prema kojima su radili i za koje su se borili u prethodnom stolje\u0107u, sa suvremenim izazovima koji zahtijevaju politi\u010dku mobilizaciju, mo\u0107 i odluke mimo zacrtanih okvira. Za sada se zelene politike pokazuju kao dobitna formula jer su klimatske promjene svima najjasniji egzistencijalni, izvanredni problem. Na dubljoj razini, nova lijeva ideologija objedinjuje zelene i radni\u010dke teme s evergrinima lijevog civilnog dru\u0161tva, antirasizmom i feminizmom. Budu\u0107i da su ujedinjeni sa zelenom i radnom tematikom, njihov antirasizam i feminizam je korjenitiji i slojevitiji od onog prethodne generacije. “Modernisti\u010dki” socijalizam prethodnog stolje\u0107a je priznavao ove dru\u0161tvene teme, ali u praksi ih je \u010desto delegirao budu\u0107nosti. “To \u0107e do\u0107i kada i sve ostalo”, u maniri sli\u010dnoj liberalnim idejama linearnog progresa. Dana\u0161nja ljevica je puno ozbiljnija na tom planu. Milanovi\u0107 vjerojatno uop\u0107e ne razumije koliki seksist i \u0161ovinist ispada u najnedavnijim ispadima. Za njegovu generaciju je to bila prihvatljiva razina.<\/p>\n\n\n\n
A mo\u017eda je samo lud. Ili kriv.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Je li predsjednik Zoran Milanovi\u0107 poludio, ne\u0161to skriva ili se uljuljkao u poziciju predstavnika stare srednjoklasne ljevice? Dvije naj\u010de\u0161\u0107e teze vezane uz (za sada) dvotjedni performans Zorana Milanovi\u0107a na novinarskim presicama i dru\u0161tvenim mre\u017eama obje su karakterno diskreditiraju\u0107e. Prva: \u010dovjek je jednostavno lud. Druga: uznemiren je i skriva ne\u0161to, ili bar muti vodu i preliminarno […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":34689,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[127],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[904],"class_list":["post-34686","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-korupcija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34686","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34686"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34692,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34686\/revisions\/34692"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34689"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34686"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34686"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34686"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34686"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}