Preispitivanje uloge i djelovanja banaka u suvremenoj ekonomiji krajnje je medijski marginalna praksa. S obzirom na takav status ne bi bilo lo\u0161e popularizirati tu praksu uz primjer iz popularne kulture: Igre prijestolja.<\/p>\n\n\n\n
Ima ona jedna scena u fantasy-sapunici Igra prijestolja koja otkriva \u0161to to\u010dno vlada svijetom povrh svih ognjenih zmajeva i rudnika opsidijana: banke. Ili, u konkretnom slu\u010daju, \u017deljezna banka Braavosa, tvr\u0111a i o\u0161trija od mitskog valirijskog \u010delika. Tek postupno se kroz seriju poja\u0161njava, diskretno i lapidarno, na koji na\u010din njezini vlasnici reguliraju takvu poziciju mimo samog tr\u017ei\u0161ta. Ako netko odbije vra\u0107ati dug u koji se uvalio zbog razvojnih ili prevratni\u010dkih ciljeva, ili naprosto vi\u0161e nije u stanju, mo\u017ee biti siguran da \u0107e ga banka odobriti i njegovim glavnim du\u0161manima. I to pod ne\u0161to povoljnijim uvjetima.<\/p>\n\n\n\n
Usput re\u010deno, filmsko sjedi\u0161te \u017deljezne banke nalazi(lo) se u \u0160ibeniku, odnosno u katedrali Sv. Jakova. Upravo dok se HBO tamo ba\u0161kario sredinom pro\u0161log desetlje\u0107a, na vrhuncu je bilo kriminalno rasturanje \u0161ibenske Jadranske banke<\/a>, s epilogom od pribli\u017eno milijardu kuna gubitka. Davalo se npr. Ivici Todori\u0107u, ama koliko god mu je trebalo, ali o\u010dito nije bilo pokri\u0107a u zamjenskim mo\u0107nicima pa je ta financijska ku\u0107a ubrzo posve neslavno propala, a nadoknada gubitka pla\u0107ena je iz dr\u017eavne blagajne. No to ionako navodimo vi\u0161e kao lokalnu zna\u010dajku kakva privla\u010di zanimanje uslijed fahovskog kontrasta i poetskog cinizma.<\/p>\n\n\n\n A za\u0161to uop\u0107e spominjemo Game of Thrones i doti\u010dni prikaz temeljne dru\u0161tvene stvarnosti? Zbog globalno najvi\u0111enije vijesti pro\u0161log tjedna<\/a>: ameri\u010dka dr\u017eavna financijsko-regulatorna agencija i Me\u0111unarodni konzorcij istra\u017eiva\u010dkih novinara objavili su dokaze o tome da niz ponajmo\u0107nijih banaka na ovoj planeti uvelike \u017eivi od suradnje s kriminalcima tako\u0111er najvi\u0161eg ranga, ujedno pera\u010dima novca i utajiva\u010dima poreza, te odreda bjelosvjetskim sjecikesama. \u0160tovi\u0161e, objava nadalje govori da tim bankama nije prvi put kako su ulovljene s airtubeom<\/em> u pekmezu. O ne, ta bile su i ka\u017enjavane penalima odrezanim na desetine milijuna dolara ili eura, mo\u017eda i jelenskih srebrnjaka Westerosa. Ve\u0107 sam popis di\u010dnih adresa izgleda kao prozivka za All Stars: Deutsche Bank, HSBC, JPMorgan Chase, Standard Chatered, Bank of New York Melon. Zamra\u010dile su ukupno oko dvije tisu\u0107e milijardi dolara, samo u dijelu slu\u010dajeva pokrivenih re\u010denim istra\u017eivanjem. No kakvo je to zapravo otkri\u0107e, senzacionalna vijest da banke, zamislite, nerijetko posluju s onu stranu zakona?<\/p>\n\n\n\n Kvaka se krije u tome da je na stvari konstantno postoje\u0107a \u010dinjenica, ali koju je ipak nu\u017eno ponavljati i uvijek nanovo dokazivati. U protivnom, dakle, izgubit \u0107e se u protr\u017ei\u0161nom marketingu bez vjerodostojnog putokaza, isto onako kao \u0161to bi nestala u filmskoj trakavici sa zombijevskim Bijelim \u0161eta\u010dima i vilenja\u010dkom \u0160umskom djecom, samo da George R. R. Martin nije odlu\u010dio pogurnuti \u017eanr malo dalje izvan \u010disto simboli\u010dkog.<\/p>\n\n\n\n Nevidljivu ruku tr\u017ei\u0161ta Martin je naoru\u017eao bode\u017eom; Iron Bank of Braavos tako raspola\u017ee misti\u010dnim profesionalnim ubojicama namijenjenima pojedina\u010dnim du\u017enicima s kojima \u017eele raskrstiti \u0161to br\u017ee. U slu\u010daju na\u0161ih pet slavnih banaka, ispostavlja se da ruka nije vidljiva samo zato \u0161to je uvijek u ne\u010dijem d\u017eepu. Sre\u0107om, uzgred se pokazalo od kolike je va\u017enosti savez javnih institucija i neovisnog novinarstva. I znano je da banke streme prljavim trikovima otkako postoje \u2013 nije ni lako odoljeti takvim mogu\u0107nostima \u2013 ali njihov je razbojni\u010dki doseg ipak odre\u0111en nedvosmislenim historijskim politi\u010dkim i ekonomskim okolnostima.<\/p>\n\n\n\n One su danas, ustvari ve\u0107 preko \u010detiri desetlje\u0107a, takve da financijski kapital, bankovni i osiguravateljski, predstavlja glavnu \u0161picu sistema u totalu. Otkako je na Zapadu i u svijetu napu\u0161ten zlatni standard, tj. \u0161tampanje novca razdvojeno od pologa u zlatu, tome je kapitalu omogu\u0107en prelazak u ober\u0161pekulativne vode. Materijalna proizvodnja vi\u0161e nije uspijevala osigurati znatniji profitni rast. Financijska \u0107e industrija nakon toga sama pak odre\u0111ivati daljnja pravila igre, kudikamo izrazitije nego ikakav dr\u017eavni regulator. Banke \u2013 takve banke – kapitalizmu su postale ne\u0161to sli\u010dno onome \u0161to je struja za internet.<\/p>\n\n\n\n Naravno, to da bi one mogle biti i druk\u010dije, pokazuju nam razni opre\u010dni primjeri dr\u017eavnih razvojnih ili sektorskih banaka, ne samo u socijalizmu. Takve financijske institucije ne smjeraju na ekstrahiranje profita pod svaku (dru\u0161tvenu) cijenu, nego su vo\u0111ene javno-infrastrukturnim ili socijalnim prioritetima. No mjesta i\u0161\u010du\u0111avanju nad bankovnim opetovanim grijesima, u slu\u010daju opisanih najnovijih vijesti, i dalje nema. Kako si i ne bi birale manju \u0161tetu, tako potentne i samosvojne, ako im ve\u0107 mo\u017ee biti? Uz smije\u0161no niske, povremene nov\u010dane kazne, u odnosu na permanentnu, masnu zaradu mimo ionako formalnih zakona koji slu\u017ee prividu da, eto, prete\u017eno pomo\u0107u njih funkcionira pripadaju\u0107a scena. Jednako tako nisu bile kolebljive kad su 2008. godine dovele \u010ditav svijet do egzistencijalnog ruba, zbog burzovnog i kreditorskog hazarda. Bile su u pravu: sve im je nakon bankrota vra\u0107eno u ruke, a kataklizmi\u010dno visok gubitak otpla\u0107en je javnim novcem i notornim bolnim rezovima na globalnoj ravni. Nije to ono poslovi\u010dno \u0161ta ko\u0161ta da ko\u0161ta, nego – koga ko\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Bolje prakse ne\u0107e banke slijediti vo\u0111ene npr. periodi\u010dnim ogra\u0111ivanjem politi\u010dara od njihove kvarnosti. A ni zbog medijsko-komentarske zgranutosti tom pojavom u zemljama razvijene liberalne demokracije, dok prostodu\u0161nom komentatoru izmi\u010de su\u0161tina pri\u010de u srcu sistema. Takvi su uvijek zate\u010deni dokazom da je korupcija tamo nemjerljivo ve\u0107a, aktivnija i sistemski presudnija negoli u prosje\u010dnoj hrvatskoj op\u0107ini ili stranci.<\/p>\n\n\n\n Oni uvijek zauzimaju pozu kao da je svaki takav primjer u Njema\u010dkoj ili \u0160vicarskoj, Americi ili Japanu, garantirano razotkriven i sankcioniran, i jo\u0161 je o njemu snimljen pou\u010dan film ili serija. No postoji odgovor i na njihovo licemjerstvo, taman koliko na bankovni lopovluk i socijalnu nepravednost. Ne\u0161to na tom tragu ovih dana pokazuju, recimo, udru\u017eeni Bernie Sanders i Elizabeth Warren<\/a>, uo\u010davaju\u0107i kako je pravi \u010das da se financijska industrija vrati u okvir podno\u0161ljivijeg poslovanja, ako to nije u\u010dinjeno prije deset i kusur godina. I ako se mo\u017eemo slo\u017eiti da nisu truda vrijedni jedino krajnji politi\u010dki horizonti.<\/p>\n\n\n\n Jedno popularno i zna\u010dajno hrvatsko iskustvo koje opisuje takvu putanju ubilje\u017eilo je posljednjih tjedana novi veliki plus. Nije reformski obuhvatno po \u0161ire poslovanje banaka, kao u promjenama koje zahtijevaju Warren i Sanders, ali jest usporedivo na manjoj skali. Vrhovni sud RH nedavno<\/a> je zaokru\u017eio dugogodi\u0161nji, iscrpljuju\u0107i ogled banaka i korisnika kredita vezanih uz \u0161vicarski franak, a u korist du\u017enika. Uslijedit \u0107e grandiozna serija individualnih tu\u017ebi potonjih za obe\u0161te\u0107enje. To ipak utire put za dizajniranje bankovnog poslovanja kakvo bi vi\u0161e odgovaralo naj\u0161iroj zajednici, i manje samo njihovim vlasnicima.<\/p>\n\n\n\n Za ne\u0161to ja\u010de od toga, valjalo bi iskoristiti energiju trijumfa za manevar prema ve\u0107em cilju. A nema skuplje konkretne \u0161tete u vezi s ovda\u0161njim bankama, nego \u0161to je drugi stup mirovinskog osiguranja u koji se ve\u0107 20 godina odvaja \u2013 i od prvog stupa oduzima – \u010detvrtina obaveznih davanja za mirovinsko osiguranje. Pisali smo o tome nekoliko puta, a sad ponovimo tek osnove: tih se preko \u0161est milijardi kuna godi\u0161nje povjerava bankovnim fondovima ne bi li ih oplodile na tr\u017ei\u0161tu dionica i obveznica, ali se ve\u0107 odavno ispostavilo da na kraju dana u plusu uspijevaju ostati samo banke. Za razliku od radnika-\u0161tedi\u0161a i dr\u017eave, naime, koja se kod fakti\u010dno istih banaka stalno zadu\u017euje da bi nadoknadila bud\u017eetsku rupu nastalu drugim stupom. I tako sve do upada koronavirusa u Hrvatsku, nakon \u010dega je ministar financija Zdravko Mari\u0107<\/a> izjavio da kona\u010dno u obzir dolazi i nacionalizacija, zatim likvidacija te financija\u0161ke podvale najslabijima izme\u0111u postsocijalisti\u010dkih zemalja Europe. Jasno, itekako je uvidio da Hrvatskoj ina\u010de prijeti obustava isplate mirovina.<\/p>\n\n\n\nSu\u0161tina pri\u010de u srcu sistema<\/h2>\n\n\n\n
Kojim reformnim smjerom? <\/h2>\n\n\n\n