Hiperinflacija ekolo\u0161kih sporazuma nastalih u posljednjih desetak godina, a posebno od 2012. na ovamo i isteka valjanosti Kyoto protokola, svjedo\u010di suprotnome od deklariranoga. Umjesto da je broj ekolo\u0161kih sporazuma indikator ozbiljne politi\u010dke namjere koja je posljedica uzdanja politike u znanost, globalna situacija danas svjedo\u010di da niti vjerujemo znanstvenicima, niti smo obvezani rezultatima njihovog rada. Tako je mogu\u0107e da danas \u017eivimo u vremenu kada je kontradikcija izme\u0111u znanstvenih \u010dinjenica i proizvoljnih uvjerenja dosegla svoju inverziju, svoju farsu, u ravnozemlja\u0161ima, antivakserima, antimaskerima, i razno-raznim obitelja\u0161ima. Ovo je jo\u0161 jedan od onih tekstova koji daju stvarno stanje stvari i koji iz brojeva i \u010dinjenica vuku realne budu\u0107e dru\u0161tveno-ekolo\u0161ke posljedice.<\/p>\n\n\n\n
Primarna teza ovdje bila bi da sanacija klimatskih promjena treba biti apsolutni globalni prioritet. O tome je potreban globalni konsenzus, a ne kao \u0161to to sada funkcionira: jedna naftna kompanija ve\u0107ina glasova. Odnosno, jedan posto najbogatijih ljudi na svijetu mora prestati utjecati na 99 posto politi\u010dkih odluka. Na primjer, neke od takvih odluka su brazilsko kr\u010denje Amazone, kao rezultat sporazuma s europskim, \u0161to javnim \u0161to privatnim, institucijama, zatim njema\u010dki plinovod Sjeverni tok 2, koji se gradi usprkos tome \u0161to se protivi svim odredbama europske energetske strategije. Tu su dakako i ameri\u010dki interesi u obliku ekolo\u0161ki nevjerojatno \u0161tetnog iskapanja plina iz \u0161kriljca, onda izlovljavanje ribe, i morskih sisavaca, usprkos svim zabranama, ili uvoz npr. Libijskih tuna u Jadransko more zbog pla\u0107anja politi\u010dkih dugova, ali i kontinuirano izazivanje ekolo\u0161kih katastrofa, kakva je ova od ljetos pored Mauricijusa gdje se pokazalo da se kompanija koja je izazvala ekolo\u0161ki masakr mo\u017ee tek djelomi\u010dno smatrati odgovornom.<\/p>\n\n\n\n
Svaki neostvareni ekolo\u0161ki cilj indikator je globalnog manjka demokracije, pokazatelj kontinuiranog globalnog lova na profit, i apsolutno nemogu\u0107e provedbe socijalno i ekolo\u0161kih pravednih politika. Premda nam je potrebna globalna promjena oblika dru\u0161tvenih odnosa, i premda je svako pogo\u0111en ovom krizom pri\u017eeljkuje, ona se i dalje ne doga\u0111a. \u0160tovi\u0161e, osim uobi\u010dajenih sumnjivaca koje \u0107e razni karijeristi i drugi osrednji pametnjakovi\u0107i nazivati radikalima, salonskom ljevicom, treehugerima, hipijima, njuej\u0111erima i kojekakvim drugim naizgled diskvalificiraju\u0107im etiketama, sada su sadr\u017eaj etiketiranih uvida po\u010deli prihva\u0107ati i srednjo\u0161kolski u\u010denici diljem svijeta, \u0161to je nada za budu\u0107e generacije. No, osim njih i sami znanstvenici po\u010deli su mijenjati svoje diskurse, pa sada sva klimatska istra\u017eivanja koja sam \u010ditala ove godine sadr\u017ee neartikuliranu ali ipak prisutnu kritiku kapitalizma. \u0160tovi\u0161e, uz demokratsku podr\u0161ku, ali mravljim koracima, pritisak odozdo raste u smjeru Europske komisije, no to jednostavno nije dovoljno. Problem le\u017ei u tome \u0161to su klimatske promjene puno br\u017ee od promjene politi\u010dkih paradigmi. A pritom, klju\u010dnu prepreku \u2013 onih slavnih 1 posto najbogatijih i dalje nismo “slomili”. Ni\u0161ta im nismo nacionalizirali, nismo im uveli realne poreze, niti kazne za kr\u0161enje, izbjegavanje, povijanje i ignoriranje zakona. Nismo ih natjerali da svojim radnicima daju “living wage” niti da vode ra\u010duna o okoli\u0161u. Umjesto toga, i dalje gubimo ovaj klasni rat, jer ove klimatske promjene nisu ni\u0161ta drugo nego klasni rat onih koji \u0107e te promjene sigurno pre\u017eivjeti i svih ostalih.<\/p>\n\n\n\n
U ovom paradigmatskom klju\u010du pro\u010ditala sam posljednjih dana ve\u0107i broj vijesti o postotku reciklirane plastike<\/a>. Veliko razo\u010daranje pogodilo je ovih dana osobe koje se u SAD-u bave prikupljanjem, sortiranjem i recikliranjem plastike jer su sami spoznali da zapravo ne rade posao za kojeg su pla\u0107eni. Plastika se naime ne reciklira ni pribli\u017eno koliko sami ljudi koji rade u tom sektoru misle da recikliraju. Dakle, netransparentnost u sektoru je tolika da ljudi koji misle da rade na recikliranju plastike, zapravo slu\u017ee tek kao odre\u0111eni oblik saprofita, nakon \u010dije obrade se plastika zatrpava i tako se nakon godina raspada pretvara u \u0161tetni mikroplasti\u010dni otpad. Dok se kemijska industrija u SAD-u pravda da “nisu namjerno naveli javnost u krivom smjeru”, odnosno da nisu namjerno lagali javnosti, realnost je ne\u0161to druga\u010dija. Industrija se pravda da se plastika mora pravilno obraditi prije recikliranja (podijeliti, o\u010distiti, oprati) te da je to primarna prepreka njenom daljnjem recikliranju, no znanost ka\u017ee da se uop\u0107e niti ne mo\u017ee svaka plastika reciklirati \u2013 jer je u startu ra\u0111ena za jednokratnu upotrebu. Zatim, i samo recikliranje plastike je skup i ne ba\u0161 ne\u0161tetan proces, i tre\u0107e, i najreciklabilnija<\/a> plastika mo\u017ee se ponovo iskoristiti samo jednom, nakon \u010dega je treba zakopati ili spaliti.<\/p>\n\n\n\n Situacija u Europi je znatno transparentnija, posebno u EU<\/a>. Ipak to ne zna\u010di da su brojke dobre, one su samo provjerene. I kao i obi\u010dno, EU je jako vje\u0161ta u odnosima s javno\u0161\u0107u, pa je transparentnost zaogrnuta u pomake u\u010dinjene u posljednje vrijeme. Na primjer, oblikovanje tekstova na ovu temu u EU \u010desto sadr\u017ei sljede\u0107i raspored informacija: “tokom posljednjih deset godina, recikliranje plasti\u010dnog otpada u Europi pove\u0107alo se za gotovo 80 posto. U periodu od 2006. do 2016. godine koli\u010dina odba\u010dene plastike rasla je stopom manjom od deset posto, dok se recikliranje pove\u0107alo za 79 posto, a zakapanje smanjilo za 43 posto”. Pa\u017enja \u010ditatelja usmjerava se u taj uspjeh, ali to pove\u0107anje i dalje je tek prosje\u010dno 40-ak posto ukupne plastike koja se koristi u Europi. Dakle, osamdeset posto pove\u0107anje od 40 posto recikliranja od 100 posto ukupnog proizvoda je realno lo\u0161 rezultat. Ali nema veze, prosje\u010dni novinar \u0107e ionako samo vidjeti pove\u0107anje od osamdeset posto. I onda nakon skretanja pozornosti, odjeli za odnose s javno\u0161\u0107u u EU imaju \u0161kolski na\u010din kamufliranja istine tra\u017eenjem “krivaca”. Pa ve\u0107ina izvje\u0161taja krene u informiranje o koli\u010dini reciklirane plastike u pojedinoj zemlji. A rezultati su gotovo uvijek isti: “\u010diste”, “prosvijetljene”, “ekolo\u0161ke” zemlje ekonomskog centra tobo\u017ee recikliraju i do 80 posto svoje plastike \u2013 no zapravo je samo izvoze (ili su ranije izvozili), u zemlje poput Kine (a sada Bugarske) gdje se ta plastika onda spaljuje ili zatrpava. Skandinavija “\u010dista”, ali posljedice njihovih ekonomskih politika i dalje zavr\u0161avaju u na\u0161oj zajedni\u010dkoj atmosferi. Problem nikako nije saniran, ali se vodi kao statistika drugog kontinenta. A ba\u0161 kao \u0161to formalni EU diskursi odjela odnosa s javnosti lijepo prika\u017eu zemlje centra u nerealno svijetloj vizuri, tako su de\u017eurni krivci oni s ekonomske periferije, pa najmanje plastike navodno recikliraju redom Rumunjska, Gr\u010dka, Bugarska i Hrvatska koja navodno reciklitra najmanju koli\u010dinu plastike<\/a>. No potpuno to\u010dni izvje\u0161taji vjerojatno bi pokazali da ove \u010detiri zemlje ne samo \u0161to uni\u0161tavaju svu svoju plastiku, ve\u0107 vjerojatno uvoze i dio plastike ovih “\u010distih” zemalja europskog centra.<\/p>\n\n\n\n Svi ovdje, i u ranijim tekstovima spomenuti primjeri i opisane politi\u010dke i ekonomske “prevare” kontinuirano svjedo\u010de samo jednome te istome: politika ne radi ni pribli\u017eno dovoljno da sanira klimatske promjene. Nije problem u tome da ne rade ono \u0161to realno ne mogu, ve\u0107 primarni problem le\u017ei u tome \u0161to ne rade ni ono \u0161to mogu, a ne rade jer nema stvarnog dru\u0161tvenog pritiska, odnosno nisu pozvani na odgovornost. \u0160ok doktrina napokon je pacificirala ljude, a komercijalni mediji porodili su fejk-njuz problem. Mejnstrim politi\u010dari nemaju vi\u0161e oporbu ni u dru\u0161tvenim pokretima, makar ne u onim progresivnima koji su, \u010dini se, zamrli u epidemiji. S druge strane, razno razni, nazovimo ih zajedni\u010dkim minimalnim nazivnikom: antiprogresivci, i sami umorni od licemjerja mejnstrim politike, a ponukani manjkom znanja te vi\u0161kom privatnih interesa, organiziraju se u konzervativne privatne klike koje ne nude nikakva rje\u0161enja, ve\u0107 su tek nu\u017ena manifestacija proturje\u010dja kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih obrazaca.<\/p>\n\n\n\n Stvar je postalo potrebno svesti i na osobnu i na kolektivnu odgovornost. Ali prije svega na poslovnu, politi\u010dku, pravosudnu odgovornost. Odgovorne je potrebno politi\u010dki locirati, njihove poslovne praske pravno identificirati, i sve zajedno dru\u0161tveno sankcionirati. Tek onda mo\u017eemo prestati iz mjeseca u mjesec donositi nove ekolo\u0161ke sporazume \u010dije \u0107emo neuspjehe mirnim tonom zaklju\u010diti deset godina kasnije uz stav: “poku\u0161ali smo, nismo uspjeli”. Jer to prosto nije to\u010dno, istina je da nismo jo\u0161 zapravo poku\u0161ali. Umjesto spa\u0161avanja planeta, svi napori trenutno su usmjereni u spa\u0161avanje kapitalizma, tog zombija kojeg na svojim ple\u0107ima nosi radni\u010dka klasa. Umjesto “obi\u010dnih” ljudi mi spa\u0161avmo dru\u0161tveno \u0161tetne ekstreme oli\u010dene u liku globalnih kapitalista, pritom ne spa\u0161avamo ni radnike koji generiraju dodanu vrijednost, niti planet. Jer dokle god je ve\u0107ina globalnog bogatstva koncentrirana u rukama 1 posto ljudi, kako mo\u017eemo zaklju\u010diti: (1) da novaca za klimatske promjene nema i (2) da smo poku\u0161ali. Realno, jo\u0161 nismo niti po\u010deli poku\u0161ati uspjeti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hiperinflacija ekolo\u0161kih sporazuma nastalih u posljednjih desetak godina, a posebno od 2012. na ovamo i isteka valjanosti Kyoto protokola, svjedo\u010di suprotnome od deklariranoga. Umjesto da je broj ekolo\u0161kih sporazuma indikator ozbiljne politi\u010dke namjere koja je posljedica uzdanja politike u znanost, globalna situacija danas svjedo\u010di da niti vjerujemo znanstvenicima, niti smo obvezani rezultatima njihovog rada. Tako […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":34446,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[334,371,727,357,637,682],"theme":[457,456],"country":[48,495,38,99,967,459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-34442","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekologija","tag-klima","tag-klimatska-kriza","tag-klimatske-promjene","tag-plastika","tag-recikliranje","theme-klima","theme-politika","country-bugarska","country-europska-unija","country-hrvatska","country-rumunjska","country-sad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34442"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34442\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34458,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34442\/revisions\/34458"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34446"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34442"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34442"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34442"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34442"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}