Dok se u svijetu osnivaju sindikati influensera, rasprava se u na\u0161im okvirima svela na dvoboj neupu\u0107enih kulturnih moralizatora i pro-tr\u017ei\u0161nih trolova koji tu neupu\u0107enost tretiraju kao dokaz izli\u0161nosti javnog sektora. <\/p>\n\n\n\n
Za po\u010detak, kratki izlet u dvadesete godine dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
“To je jedna nepismena, priprosta knjiga”, proizvod “\u010dovjeka koji je znanje stjecao sam, a svi znamo koliko takvi ljudi mogu biti uznemiruju\u0107i, koliko egoisti\u010dni, naporni, sirovi, napadni i kako u nama mogu izazvati osje\u0107aj mu\u010dnine… Na umu mi je cijelo vrijeme nekakav nezreo dje\u010dak iz javne \u0161kole.”<\/p>\n\n\n\n
Posrijedi, dakle, o\u010dito nije jedan kriti\u010dki Facebook status o jednom video-zapisu objavljenom na TikToku, kao \u0161to ni autor citata nije jedan hrvatski redatelj nego jedna engleska knji\u017eevnica. Predmet kritike je, naime, Joyceov “Uliks”, a kritiku u obliku dnevni\u010dkog zapisa upu\u0107uje Virginia Woolf, kojoj nije jasno kako \u010dovjek poput Leopolda Blooma, dublinske spodobe zaposlene u ogla\u0161iva\u010dkoj industriji, uop\u0107e mo\u017ee biti glavni junak jednog romana. Reklame, zajedno s filmom, zubalima, kremiranjem, \u0161irenjem gradova, vi\u0161ekatnim stambenim objektima, novinama i ostalim po\u0161astima modernog \u017eivota, iritirale su britansku knji\u017eevnu elitu u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stolje\u0107a dozlaboga. George Orwell, zabrinut za zdravlje britanske nacije, primijetio je, primjerice, u “The Road to Wigan Pier” kako bi se u dugoro\u010dnoj perspektivi moglo pokazati da je \u201ckonzervirana hrana opasnije oru\u017eje od strojnice”.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinjenica da je u ovu bogatu i dugu tradiciju sada u \u0161irem smislu mogu\u0107e pripustiti i Dalibora Matani\u0107a, hrvatskog redatelja, i Maju Sever, hrvatsku novinarku, jo\u0161 jednom potvr\u0111uje dijagnozu prema kojoj ve\u0107ina doma\u0107ih medijskih reakcija na ovaj ili onaj “fenomen” ne ispada iz devetnaestostoljetnih matrica koje se protokom vremena samo pune druga\u010dijim tipovima sadr\u017eaja. Pa jo\u0161 jednom, po tko zna koji put, kratki rezime \u2014 nakon \u0161to se 19-godi\u0161nja hrvatska influenserica Doris Stankovi\u0107 pro\u0161log tjedna na TikToku oglasila o debaklu kojim su zavr\u0161ili pregovori oko poku\u0161aja (uvjetno re\u010deno) prodaje 1<\/a><\/sup> oglasnog prostora pore\u010dkom restoranu Cotton Club i nakon \u0161to je cijela pri\u010da prona\u0161la put do naslovnica doma\u0107ih portala, Matani\u0107 se oglasio na Facebooku primitivnim statusom u kojem je 19-godi\u0161nju djevojku nazvao “spodobom”, a influensersku klasu “neradni\u010dkom bagrom” i “\u0161ljamom”, zavapiv\u0161i usput za zlatnim vremenima kada se kakav-takav red ipak znao. “Za\u0161to najbolji glumci nisu influenseri?”, pita se retori\u010dki Matani\u0107, iako bi na pitanje o tome bi li svijet u kojem su najbolji hrvatski glumci (dominantni) influenseri bio obojan utopijskim (kao \u0161to misli Matani\u0107) ili distopijskim bojama doista bilo najbolje da svatko poku\u0161a odgovoriti sam.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, Sever je, kao, poku\u0161ala krenuti s ne\u0161to plemenitijim namjerama, ali je na cilj stigla kao glavna junakinja tko zna koje po redu epizode ilustriranja granica hrvatskog liberalnog uma. “Najva\u017enije je na nama. Poku\u0161ati odgojiti i nau\u010diti klince da se u \u017eivotu jednostavno mora po\u0161teno raditi”, upozorila je Sever. “Taj rad je nekad za blagajnom, nekad u rudniku, nekad za kompom ili na nogometnom terenu ili pred publikom, ali je uvijek nekakav rad i nekakav trud.” Za\u0161to se ovaj popis ne bi, recimo, pro\u0161irio i influenserstvom kao oblikom rada na Instagramu (a bome i “za kompom”) nije ba\u0161 jasno. Nakon prvih reakcija Sever je u drugom statusu skru\u0161eno potpisala poraz pred naletom suvremenosti: “Znam stara sam, pregazilo me vrijeme…” Svu te\u017einu poraza otkriva pak prethodna re\u010denica: “Daj hajdemo radije komentirati objavu kandidature Ranka Ostoji\u0107a.” Za\u0161to bi na izmaku 2020. godine komentiranje bilo \u010dega \u0161to ima veze s Rankom Ostoji\u0107em bio prioritet u situaciji u kojoj je na medijski dnevni red igrom slu\u010daja stigla politi\u010dka ekonomija influenserstva tako\u0111er nije ba\u0161 jasno. Sever je na koncu oba statusa obrisala.<\/p>\n\n\n\n Iz donekle ozbiljnije medijsko-potro\u0161a\u010dke perspektive te\u0161ko je, me\u0111utim, re\u0107i \u0161to je u krajnjoj liniji napornije \u2014 je li to zagreba\u010dka verzija malogra\u0111anskog kulturnog pesimizma ili dojiljska metaforika<\/a> i moraliziraju\u0107a “analitika<\/a>” doma\u0107eg pro-tr\u017ei\u0161nog komentarijata. U reprodukciji dominantne ideologije tako\u0111er je mogu\u0107e razlikovati razine suptilnosti (ili primitivnosti). Tako se, na primjer, u vijesti pod naslovom “Nakon Matani\u0107a i Maja Sever napala influensere<\/a>” na portalu Index.hr osim ve\u0107 spomenutog (izbrisanog) Facebook statusa nalazi i podsjetnik da se “HRT financira velikim dijelom od prisilne pretplate” te izvadak iz Financijskog plana HRT-a za 2020. godinu u kojem, izme\u0111u ostalog, stoji da “ukupni planirani prihodi za 2020. godinu iznose 1,391 mlrd. kuna” kao da \u0107e spomenuta cifra zavr\u0161iti u d\u017eepovima iste HRT-ove novinarke koja influenserstvo prepoznaje kao pouzdan znak dru\u0161tvene dekadencije.<\/p>\n\n\n\n Jasno je kamo bi ovo trebalo voditi, zar ne? Matani\u0107ev je status jo\u0161 ekstremniji, jer su uvjeti proizvodnje u doma\u0107oj filmskoj industriji takvi da iz objektivnih razloga \u2014 recimo samo za po\u010detak, veli\u010dine famoznog (nacionalnog) tr\u017ei\u0161ta \u2014 iziskuju neki tip dr\u017eavnog subvencioniranja. Drugim rije\u010dima, Matani\u0107ev problem nije samo u tome \u0161to je budala, to bi jo\u0161 bilo i podno\u0161ljivo, nego u tome \u0161to je licemjerna budala. Tre\u0107im rije\u010dima, nakon \u0161to na detektorima licemjerstva crvena lampica zasvijetlila slabijim ili ja\u010dim intenzitetom, mogu\u0107e je napraviti i sljede\u0107i korak, odnosno Sever metonimijski uzeti kao simbol jednog modela javne medijske politike i Matani\u0107a kao simbol jednog modela javne kulturne politike i napokon stvoriti uvjete za postavljanje dubokoumnog pitanja tipa “hmmmm… a \u0161to bi bilo kada bi razne maje sever i dalibore matani\u0107e izlo\u017eili tr\u017ei\u0161tu?” I za\u0161to to nismo ve\u0107 odavno napravili? Kao da odabir ove ili one medijske i kulturne politike ovisi o upu\u0107enosti pojedinaca koji u njima sudjeluju u trendove suvremenog marketinga.<\/p>\n\n\n\n Sve to, naravno, dolazi u paketu sa strogom moralnom presudom \u010dija kompozicijska lokacija sugerira kako je, u stvari, rije\u010d o uvidu od iznimne ekonomsko-analiti\u010dke va\u017enosti pa saznajemo kako je “cura koja \u017eica puno bolja od mu\u0161karca koji oduzima”. O kapacitetima ne\u0161to govori i \u010dinjenica da se malotko<\/a> pak sjetio izlo\u017eiti potro\u0161a\u010dkom u\u017eitku koji sadr\u017eaj Doris Stankovi\u0107 proizveden na dru\u0161tvenim mre\u017eama mo\u017ee izazvati u svoj svojoj \u0161irini \u2014 negdje izme\u0111u razmatranja 19-godi\u0161nje djevojke o poba\u010daju i transrodnosti barem bi napokon zavr\u0161ili na terenu na kojem se utakmica mo\u017ee igrati s moralnim kategorijama. (Matani\u0107 se influenserici prvo ispri\u010dao pa nakon ovog “otkri\u0107a” povukao ispriku.) Uglavnom, u nekoj budu\u0107oj analizi industrije u koju \u0107e prema nekim procjenama<\/a> brendovi <\/em>2022. godine upumpati oko 15 milijardi dolara ne\u0161to druga\u010diji pristup mogao bi se pokazati kao analiti\u010dki smisleniji.<\/p>\n\n\n\n A drugi zna\u010dajan moment mogu\u0107e je zapaziti u onome \u0161to bi se moglo nazvati medijskom reprezentacijom influenserstva. Jednom kada se prilika uka\u017ee, valja je iskoristiti, odnosno zavrtjeti jo\u0161 jednu rundu bri\u017enog njegovanja kulta (sitnog) poduzetni\u0161tva, ovoga puta pod krinkom osjetljivosti na moralna proturje\u010dja. Jer, \u0161to je drugo \u0161iroko polje influenserstva nego vizija meritokratske pastorale? Ukratko, ako imate mobitel i pristup Internetu i ako raspola\u017eate s odgovaraju\u0107om koli\u010dinom kreativnosti i upornosti, promocija hobija u ozbiljan biznis ionako je samo pitanje vremena. Ni\u0161ta o prosje\u010dnom trajanju “influenserskog” radnog dana, o investicijama u tehni\u010dki alat i borbi s algoritmima, ni\u0161ta o neadekvatnom zakonskom okviru<\/a>, odnosno o Zakonu o ogla\u0161avanju koji influensere kao takve uop\u0107e ne prepoznaje, ni\u0161ta o influenserskom pay gapu<\/em>, ni\u0161ta o prednostima i limitima socijalno porijekla influensera, ni\u0161ta, na kraju krajeva, o gubitnicama i gubitnicima u influenserskoj utakmici. Stoga mo\u017eda u ovoj pri\u010di oba kampa za po\u010detak ne bi bilo lo\u0161e izvijestiti o tome kako smo tijekom ovog ljeta dobili i prve influenserske sindikate<\/a>.<\/p>\n Dok se u svijetu osnivaju sindikati influensera, rasprava se u na\u0161im okvirima svela na dvoboj neupu\u0107enih kulturnih moralizatora i pro-tr\u017ei\u0161nih trolova koji tu neupu\u0107enost tretiraju kao dokaz izli\u0161nosti javnog sektora. Za po\u010detak, kratki izlet u dvadesete godine dvadesetog stolje\u0107a. “To je jedna nepismena, priprosta knjiga”, proizvod “\u010dovjeka koji je znanje stjecao sam, a svi znamo […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":34368,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,668],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-34364","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-radnicka-prava","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34364","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34364"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34364\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34370,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34364\/revisions\/34370"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34368"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34364"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34364"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34364"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34364"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34364"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34364"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34364"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Dva kampa<\/h2>\n\n\n\n