{"id":34339,"date":"2020-09-10T10:15:34","date_gmt":"2020-09-10T09:15:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=34339"},"modified":"2020-09-11T08:20:19","modified_gmt":"2020-09-11T07:20:19","slug":"socijalna-dilema","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=34339","title":{"rendered":"“Dru\u0161tvena dilema”: kako izgleda ekstremni centar na Netflixu?"},"content":{"rendered":"\n

Stilizirano slovo N mi se ju\u010der ujutro pojavilo u gornjem kutu ekrana mobitela. Radilo se o notifikaciji Netflixa koja me upozorila da se na toj streaming platformi pojavio novi film i vjerojatno novi hit koji se upravo bavi, izme\u0111u ostalog, i notifikacijama. Film je naslovljen “The Social Dilemma”, premijeru je imao po\u010detkom godine na filmskom festivalu Sundance, a bavi se utjecajem tehnologije, prvenstveno platformi i dru\u0161tvenih mre\u017ea, na na\u0161e \u017eivote. I to u ekonomskom, politi\u010dkom i psiholo\u0161kom smislu. Sam trailer<\/em> je bio dovoljno intrigantan da se ve\u0107 sino\u0107 bacim na gledanje.<\/p>\n\n\n\n

Film je, \u0161to bi se reklo, dokumentarno-igrani. U dokumentarnom dijelu razni insajderi, uglavnom biv\u0161i zaposlenici tehnolo\u0161kih divova iz Silicijske doline, govore o temi, a priklju\u010duju im se i znanstvenici, od kojih je mo\u017eda najpoznatija Shoshana Zuboff, autorica lani objavljene i vrlo zapa\u017eene studije “The Age of Surveillance Capitalism: The Fight for Human Future at the new Frontier of Power”. U igranom dijelu pratimo stereotipnu obitelj iz ameri\u010dke suburbije i utjecaj pametnih telefona i dru\u0161tvenih mre\u017ea na obiteljsku dinamiku. Naglasak je pritom na sinu srednjo\u0161kolcu koga izlo\u017eenost dru\u0161tvenim mre\u017eama politi\u010dki radikalizira. Da bi tehnolo\u0161ka podloga njegove radikalizacije bila uvjerljivija i pristupa\u010dnija, algoritmi koji upravljaju njegovim (i na\u0161im vremenom) na platformama i dru\u0161tvenim mre\u017eama su personificirani i njihov “rad” pratimo u obliku rada i komunikacije trojice in\u017einjera.<\/p>\n\n\n\n

Spomenuti insajderi koji su radili u Facebooku, Twitteru, Googleu i sli\u010dnim kompanijama nam iz vlastitog iskustva obja\u0161navaju kako je tekao razvoj tehnologije koja danas upravlja pove\u0107im dijelom na\u0161ih \u017eivota. Na primjer, jedan od sugovornika je i biv\u0161i zaposlenik Facebooka koji je “izmislio” – lajk. Svi oni se sla\u017eu oko toga da ta tehnologija nije neutralna i da sada\u0161nji izgled dru\u0161tvenih mre\u017ea nije bio jedini mogu\u0107i. One su ovakve kakve su upravo zbog na\u010dina na koji se financiraju. S obzirom na to da se prvenstveno financiraju putem reklama valjalo ih je dizajnirati tako da se onima koji \u017eele reklamirati svoje proizvode taj reklamni prostor u\u010dini \u0161to atraktivnijim. A to se radi tako da se korisnike dru\u0161tvenih mre\u017ea u\u010dini \u0161to ovisnijima o boravku na njima. Drugim rije\u010dima, da tamo borave \u0161to vi\u0161e i da njihova pa\u017enja podi\u017ee cijenu reklamnog prostora. Razli\u010ditim oblikom manipulacija, poput notifikacija koje stvaraju odre\u0111eni oblik dopaminske ovisnosti, ti ciljevi su se postizali. Paralelno su se iz aktivnosti korisnika na mre\u017eama stvarale ogromne koli\u010dine podataka koje su omogu\u0107ile preciznije i individualno “targetiranje” korisnika razli\u010ditim oblicima sadr\u017eaja: bilo reklamnim bilo onim koje drugi korisnici stvaraju kako bi ih se du\u017ee zadr\u017ealo na mre\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010de insajdera<\/h2>\n\n\n\n

Dakle, insajderi su uz pomo\u0107 dru\u0161tvenih teoreti\u010dara kroz film ponudili iscrpnu i uvjerljivu pri\u010du o prirodi nastanka dru\u0161tvenih mre\u017ea i platformi, kao i poslovnom modelu na koji su oslonjeni. Tako\u0111er, informirani smo i o kobnim posljedicama prekomjerne izlo\u017eenosti dru\u0161tvenim mre\u017eama na na\u0161e svakodnevne \u017eivote, ali i o njihovim negativnim u\u010dincima na dru\u0161tvo i ekonomiju op\u0107enito. Tako nam, na primjer, jedan ameri\u010dki psiholog slikovito predo\u010dava utjecaj dru\u0161tvenih mre\u017ea na \u017eivote tamo\u0161njih tinejd\u017eerica. Broj tinejd\u017eerica u SAD-u koje su se samoozlijedile ili po\u010dinile suicid je bio manje vi\u0161e jednak kroz nekoliko desetlje\u0107a. Od otprilike 2011. godine, kada dru\u0161tvene mre\u017ee uzimaju ozbiljan zamah, taj broj rapidno raste i te\u0161ko je ne povu\u0107i korelaciju. No, kad se radi o politi\u010dkim i ekonomskim posljedicama tehnolo\u0161kog razvoja, film po\u010dinje gubiti pomalo na uvjerljivosti. Unato\u010d tome \u0161to je poslovni model precizno opisan, \u0161to nam je obja\u0161njeno da tehnolo\u0161ki razvoj nije bio politi\u010dki ni ekonomski neutralan ni spontan i \u0161to se svi sla\u017eu u tome da ne postoji tehnolo\u0161ko rje\u0161enje za problem.<\/p>\n\n\n\n

Da bi ne\u0161to plasti\u010dnije ukazali na problemati\u010dnost \u0161ireg politi\u010dko-ekonomskog pristupa treba se vratiti na spomenuti igrani dio. Tamo se nalazi svojevrsni simptom problema, na tragu klasi\u010dnih \u017di\u017eekovih ideolo\u0161kih analiza dok je jo\u0161 imao \u0161to za ponuditi. Naime, spomenuti mladi\u0107 iz suburbije se politi\u010dki radikalizira putem algoritamskih “manipulacija”. Taj je put prikazan sasvim uvjerljivo, uz popratna poja\u0161njenja da algoritimi YouTubea i Facebooka daju “prednost” kontroverznim i la\u017enim sadr\u017eajima zbog njihove atraktivnosti i “sposobnosti” zadr\u017eavanja pa\u017enje. Tako\u0111er je istaknuto i to da algoritmi sami po sebi nisu neutralni ve\u0107 da ih je netko pisao u smjeru koji zahtijeva odre\u0111eni poslovni model. Dakle, sve je to jasno i uvjerljivo obja\u0161njeno, ali u tom prikazu se politi\u010dkoj radikalizaciji morala dati neka “boja”. Koja to politi\u010dka opcija privla\u010di mladi\u0107a? O\u010dito je da se autori nisu htjeli odlu\u010diti ni za lijevu ni za desnu da ih se ne proglasi politi\u010dki pristranima. I zato su posegnuli za naizgled paradoksalnim i neutralnim rje\u0161enjem. Politi\u010dka opcija prema kojoj zbunjeni mladi\u0107 razvija sklonosti naziva se: ekstremni centar.<\/p>\n\n\n\n

Iako autori vjerojatno misle da su izmislili paradoksalni i nemogu\u0107i politi\u010dki entitet, dijagnoza ekstremnog centra je ve\u0107 du\u017ei niz godina dio politi\u010dkog vokabulara, a Tariq Ali je napisao istoimenu knjigu. Dodu\u0161e, termin kru\u017ei uglavnom lijevim krugovima, ali nije zaobi\u0161ao ni neke utvrde mejnstrima. Analiti\u010dka i politi\u010dka uloga termina ekstremni centar da se svesti na prokazivanje politi\u010dkog centra kao arbitra koji odlu\u010duje \u0161to je umjereno i ispravno, a \u0161to je ekstremno i nedopustivo u politici. Taj arbitar, dakle, izjedna\u010dava lijeve i desne politike kao ekstremne, a kapitalizam predstavlja kao neumitan, prirodan i jedini mogu\u0107i na\u010din proizvodnje i organizacije dru\u0161tvenog \u017eivota. Upravo je takav stav o kapitalizmu ono \u0161to centar u sintagmi ekstremni centar \u010dini ekstremnim. Odbijanje makar i zami\u0161ljanja druk\u010dijeg dru\u0161tvenog ure\u0111enja je naprosto ekstreman stav. <\/p>\n\n\n\n

Su\u017eena perspektiva<\/h2>\n\n\n\n

Ideja autora da radikalni politi\u010dki pokret nazovu “ekstremnim centrom” u nadi da se radi o nemogu\u0107em i paradoksalno politi\u010dkom identitetu otkriva ograni\u010denosti u pristupu politi\u010dkim i ekonomskim okvirima tehnolo\u0161kog razvoja. Iako su njihove pozicije, kao i one sugovornika, na\u010delno vi\u0161e lijevo od uobi\u010dajenih. \u0160to se ti\u010de politike, indikativan je njihov stav o populizmu i ekstremnim politi\u010dkim projektima posljednjih godina. Iako, kao \u0161to smo napomenuli, smatraju da tehnolo\u0161ki razvoj u ovom smjeru kakav poznajemo danas nije bio politi\u010dki i ekonomski neutralan, upravo tehnolo\u0161ki okvir smatraju glavnim krivcem za politi\u010dke neda\u0107e s kojima se suo\u010davamo. Vjeruju, na primjer, da su Rusi preko Facebooka “sredili” ameri\u010dke izbore, a o ekonomskim i socijalnim politikama ameri\u010dkog establi\u0161menta ni rije\u010di. Kao \u0161to nema govora niti o trendovima koji su se po\u010deli pojavljivati prije uzleta dru\u0161tvenih mre\u017ea kao \u0161to su slabljenje sindikata ili sve izra\u017eenija odvojenost stranaka od njihovih dru\u0161tvenih baza. Sve se to naprosto zanemaruje, a klju\u010dna uloga se pridaje algoritmima koji nam kroje (politi\u010dku) sudbinu.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de same ekonomije, perspektiva je tako\u0111er nedovoljno \u0161iroka. Unato\u010d tome \u0161to je poslovni model platformi potanko i precizno poja\u0161njen \u0161ira slika uporno izmi\u010de. Naime, uvjerljivo je pokazano da je on zasnovan na potrazi za profitom, ali to je predstavljeno kao da se radi o ekstremnom poslovnom modelu, a ne uobi\u010dajenom i nu\u017enom u kapitalizmu. Nitko da se upita o svima onima na kojima platforme zara\u0111uju, a to su “obi\u010dne” firme koje se reklamiraju na njima. Za\u0161to postoji uop\u0107e potreba za reklamiranjem? Zato \u0161to u kapitalizmu proizvodnja nije (demokratski) planirana, ve\u0107 postoji konkurencija i razina potra\u017enje je neizvjesna. Nitko ti ne mo\u017ee jam\u010diti da \u0107e se tvoj proizvod plasirati na tr\u017ei\u0161tu i zato ti trebaju reklame da ga u\u010dine atraktivnijim i po\u017eeljnijim potro\u0161a\u010dima. Takav tip organizacije proizvodnje i potro\u0161nje nu\u017eno tjera vlasnike oglasnih prostora, kao \u0161to su Facebook i Twitter, da se prilagode. Kao \u0161to su sami sugovornici u filmu vi\u0161e puta istaknuli, tehnologija nije neutralna. Samo \u0161to je ne-neutralnom ne \u010dine specifi\u010dni poslovni modeli tehnolo\u0161kih giganata, ve\u0107 kapitalizam kao takav.<\/p>\n\n\n\n

To, dakako, ne zna\u010di da je jedino rje\u0161enje nadila\u017eenje kapitalizma ili da ovi oglasni prostori nemaju kobniji utjecaj na na\u0161e \u017eivote od nekih drugih. Rje\u0161enja koja insajderi i znanstvenici u filmu nude, poput ve\u0107e regulacije ili na primjer oporezivanja protoka podataka, korisne su mjere i prvi koraci. Samo, da bi i regulacija i oporezivanje bili odr\u017eivi, valja sagledati \u0161iru sliku. Pogotovo ako u obzir uzmemo naslov filma: “Dru\u0161tvena dilema”. Dru\u0161tvena dilema ili problem kolektivne akcije zasniva se na proturje\u010dju izme\u0111u kratkoro\u010dnih interesa pojedinaca i dugoro\u010dnog interesa kolektiva. Za naginjanje u smjeru dugoro\u010dnog interesa kolektiva moramo uzeti u obzir sve ono \u0161to \u010dini taj kolektiv i sve probleme s kojima se suo\u010dava. Taj kolektiv \u010dini nekoliko milijardi ljudi koji provode vrijeme na dru\u0161tvenim mre\u017eama, ali i nekoliko milijardi ljudi koji \u017eive od toga da prodaju svoj rad u firmama koje se reklamiraju na tim mre\u017eama i tako ih financiraju.<\/p>\n\n\n\n

No, bez obzira na nabrojane propuste, film valja pogledati. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stilizirano slovo N mi se ju\u010der ujutro pojavilo u gornjem kutu ekrana mobitela. Radilo se o notifikaciji Netflixa koja me upozorila da se na toj streaming platformi pojavio novi film i vjerojatno novi hit koji se upravo bavi, izme\u0111u ostalog, i notifikacijama. Film je naslovljen “The Social Dilemma”, premijeru je imao po\u010detkom godine na filmskom […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":34345,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,74,244],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-34339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-kultura","tag-tehnologija","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34339"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34339\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34356,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34339\/revisions\/34356"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34339"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34339"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34339"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34339"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}