Kvaliteta mora za kupanje analizira se u skladu sa svim direktivama i propisima, i kao takva je izvrsna. No, ono \u0161to spada u kvalitetu mora ne spada nu\u017eno i u direktivu o kvaliteti vode za kupanje, dio toga se jo\u0161 uop\u0107e ne prou\u010dava, a dio spada u propise o za\u0161titi prirode. <\/p>\n\n\n\n
Turisti\u010dko-ekolo\u0161ko-zdravstvena poruka koju od prilike do prilike \u010dujemo u Hrvatskoj ka\u017ee da je “Jadransko more jedno od naj\u010di\u0161\u0107ih na svijetu”. I zaista jest. U trenutku pisanja ovog teksta, a prema ispitivanjima<\/a> lokalnih Zavoda za javno zdravstvo, provedenih u periodu od svibnja ove godine do prije nekoliko dana, 98 posto pla\u017ea u Hrvatskoj imalo je “izvrsnu” kakvo\u0107u mora. Tek nekoliko ih je imalo “dobru” kakvo\u0107u, a nijedna “zadovoljavaju\u0107u” ili “lo\u0161u”.<\/p>\n\n\n\n Kvaliteta mora mjeri se prema to\u010dno odre\u0111enim postupcima i metodama propisanima WHO konvencijama i EU direktivama transponiranima u lokalno zakonodavstvo, a vr\u0161e ih akreditirane institucije (Zavodi za javno zdravstvo, ZJZ). Od 950 uzetih uzoraka, na \u010dak 933 lokacije kakvo\u0107a mora je bila “izvrsna”. Na 13 pla\u017ea more je bilo dobre kvalitete, na 4 zadovoljavaju\u0107e i nijedna pla\u017ea trenutno nema etiketu “nezadovoljavaju\u0107e”. Pla\u017ee su \u010diste \u010dak i u velikim gradovima. Etikete kvalitete daju se s obzirom na prisustvo bakterija e.coli i enterokoka (koje su se ranije smatrale dijelom porodice streptokoka i koje mogu uzrokovati npr. meningitis), pri tome je za izvrsnost potrebna \u010disto\u0107a od 90-95 posto propisanih omjera bakterija u vodi. Ipak, valja naglasiti da se uzorci moraju uzimati na mjestima to\u010dno odre\u0111enima kao pla\u017ee, a one su definirane kao lokaliteti “na kojima se o\u010dekuje ve\u0107i broj kupa\u010da”.<\/p>\n\n\n\n Fokus mjerenja po\u010diva na bakterijama, cvjetanju algi i jo\u0161 uvijek nedovoljno na mikroplastici. Virolo\u0161ka ispitivanja se ne provode, iako WHO razmi\u0161lja o tome, jer sva istra\u017eivanja provedena kroz godine ne mogu statisti\u010dki potvrditi povezanost virusnih bolesti sa \u0161irenjem u moru. Jedina iznimka<\/a> su Humani adenovirusi (AdV) odnosno virusi sa dvostrukom DNA ovojnicom koji mogu uzrokovati respiratorne i gastrointestinalne probleme. To su \u010dini se najprisutniji virusi prona\u0111eni u 35 posto uzetih uzoraka u EU. No i ti problemi se javljaju samo kada je u moru osim njih bila prisutna i ve\u0107a koli\u010dina bakterije E.coli. S druge strane, isti virusi se puno lak\u0161e \u0161ire u bazenima i toplicama te je broj tako zara\u017eenih osoba u slatkim i staja\u0107im vodama znatno ve\u0107i nego u moru.<\/p>\n\n\n\n Za analizu virusnih opasnosti u moru potrebno je uvesti molekularne metode, \u0161to je s obzirom na broj potrebnih mjerenja i pra\u0107enja zapravo jako skupo. Jeftinija varijanta sli\u010dnih testiranja analizirala bi bakteriofage (virusi koji mogu zaraziti bakterije), a dosada\u0161nje takve analize u EU uglavnom su bile fokusirane na kolifage \u2013 viruse koji mogu zaraziti E. Coli. Drugim rije\u010dima, institucije javnog zdravlja u Europi ne bave se nu\u017eno virusima jer nema indikatora koji bi potvrdili epidemiolo\u0161ke rizike.<\/p>\n\n\n\n Stoga WHO u svojim preporukama<\/a> iz 2017. godine (revizija predvi\u0111ena do kraja ove godine), umjesto skupih analiza sugerira stvaranje modela potencijalnih \u0161irenja tih virusa. Za virolo\u0161ka ispitivanja potrebno je tek razviti metode istra\u017eivanja i pra\u0107enja. Stoga preporuka zasada glasi da budu\u0107e i dodatne epidemiolo\u0161ke studije u svoje mikrobiolo\u0161ke analize uklju\u010de kolifage i odabrane humano enteroviruse te odnose (potencijalne korelacije) izme\u0111u kvalitete mora \/ voda i zdravlja kupa\u010da. Sva druga virolo\u0161ka istra\u017eivanja preporu\u010duje se voditi u sklopu “profiliranja pla\u017ea”. Caka je u tome da odre\u0111ivanje profila pla\u017ea spada u za\u0161titu prirode, a ne u polje javnog zdravstva.<\/p>\n\n\n\n Premda potonje podru\u010dje zbog po\u010detaka implementacija politika koje ciljaju sanaciji klimatskih promjena, po\u010dinje dobivati sve vi\u0161e politi\u010dke pa\u017enje i financijskih sredstava, te\u0161ko je zamisliti da bi se ovi aspekti zelenih politika mogli voditi bez kontinuirane koordinacije sa institucijama javnog zdravstva.<\/p>\n\n\n\n Preklapanje ovih dvaju podru\u010dja \u2013 za\u0161tite prirode i javnog zdravstva \u2013 postaje jo\u0161 jasnije kada se po\u010dne mjeriti utjecaj mikroplastike na okoli\u0161 i ljudsko zdravlje. Premda su prvi podaci o mikroplastici zabilje\u017eeni jo\u0161 70-ih godina 20. stolje\u0107a, do danas nema sveobuhvatnih analiza utjecaja mikroplastike na ljudsko zdravlje \u2013 iako se problemi o\u010dekuju opet u gastrointestinalnom traktu. Dok utjecaj mikroplastike na morski \u017eivot o \u010demu je Bilten ve\u0107 pisao<\/a> postaje sve evidentniji, manjak znanstvenih istra\u017eivanja na ljudsko zdravlje onemogu\u0107ava dono\u0161enje adekvatnih politika sanacije i penalizacije plastikom.<\/p>\n\n\n\n Informacija da nijedna luka na svijetu nije du\u017ena prihvatiti otpad pomorskog prometa, na koju pomorci s ekolo\u0161kom svije\u0161\u0107u upozoravaju godinama, a javnost u Hrvatskoj osvijestila je kao protuodgovor direktora luke Ga\u017eenica Mostovom Miru Bulju (koji je nemu\u0161to poku\u0161ao upozoriti na koruptivne prakse prilikom izgradnje nove zadarske luke) iznenadila je javnost. Implikacije te informacije odjednom se razotkrivaju u punom cinizmu financijske pohlepe morskog prometa i prate\u0107e politi\u010dke naklonosti da i dalje zatvara o\u010di na problem zaga\u0111enja okoli\u0161a morskim prometom. Pravila su takva da se pro\u010di\u0161\u0107eni otpad iz brodova mo\u017ee izbaciti tri, a nepro\u010di\u0161\u0107eni 20 milja od obale. Ipak, kao i obi\u010dno \u2013 problem nije u propisima nego labavoj implementaciji i manjku nadzora.<\/p>\n\n\n\n Prema informacijama visokih nauti\u010dkih \u010dasnika s kojima sam razgovarala pripremaju\u0107i ovaj tekst, pomorske prakse su jednostavno re\u010deno \u2013 zastra\u0161uju\u0107e. I ono ra\u010duna o okoli\u0161u \u0161to bi se moglo voditi, ne provodi se ni na firmama koje posluju u nominalno najosvje\u0161tenijim zemljama na svijetu \u2013 skandinavskim. Nije mi nikakva namjera poku\u0161ati ikoga uvjeriti da pomorski promet i op\u0107enito plava ekonomija (ekonomsko iskori\u0161tavanje mora) nisu dru\u0161tvu potrebne \u2013 upravo suprotno. S obzirom na to da su nam ove djelatnosti itekako potrebne, ali i s obzirom na to da se klimatske promjene ne mogu vi\u0161e ignorirati, smatram nu\u017enim, pa \u010dak i trivijalnim, isticati da je nu\u017eno osigurati kontinuirani nadzor provedbe propisa te minimalizirati utjecaj na okoli\u0161. No, ako nijedna luka nije du\u017ena osigurati prihvat otpada \u2013 barem u onoj mjeri u kojoj svjetska mora vi\u0161e ne mogu apsorbirati \u2013 onda se ovdje svakako radi o ne\u010demu \u0161to treba pod hitno promijeniti.<\/p>\n\n\n\nPreklapanje javnog zdravlja i za\u0161tite prirode<\/h2>\n\n\n\n
Najslabija karika: pomorski promet<\/h2>\n\n\n\n