Brojni infrastrukturni problemi s otpadnim vodama u bugarskim obalnim gradovima ne spre\u010davaju prioritet razvoja turizma. \u010cinjenica da se turisti nakon boravka na obalama Crnog mora nerijetko vra\u0107aju s probavnim i bakterijskim problemima, nije \u010dini se dovoljna da se problemu zaga\u0111enja mora pristupi ozbiljno.<\/p>\n\n\n\n
Lokalni mediji objavili su u martu ove godine da voda na u\u0161\u0107u jezera Varna, u blizini obalnog grada Varna, drugog najve\u0107eg grada u Bugarskoj, poprima sme\u0111u boju<\/a>. Nekoliko dana kasnije ispostavilo se da je o\u0161te\u0107en kolektor za odvodnju koji dnevno u jezero ispumpava 20.000 metara kubnih otpadnih voda. Mjesec dana kasnije, u travnju, mediji su izvijestili o puknu\u0107u kanalizacijske cijevi koja dnevno ispu\u0161ta dodatnih 8.000 kubnih metara nepro\u010di\u0161\u0107enih otpadnih voda. Nadalje, lokalno poduze\u0107e za vodoopskrbu i sanitarnu za\u0161titu, vlada i op\u0107inske vlasti znale su za drugo curenje osam mjeseci, ali su poku\u0161ale prikriti nesre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Lo\u0161e upravljanje otpadnim vodama rezultat je neograni\u010dene izgradnje rekreacijskih objekata na obali, \u0161to je samo po sebi posljedica lo\u0161ih propisa. Javna poduze\u0107a za vodu su podfinancirana, a oslanjanje rukovodstava na javno-privatna partnerstva dodatno optere\u0107uje njihove malene prora\u010dune.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d nedavnim tvrdnjama premijera Bojka Borisova da je bugarska obala Crnog mora naj\u010di\u0161\u0107a na svijetu<\/a>, ljudi du\u017e obale redovno prijavljuju zaga\u0111enje otpadnim vodama. Ono je vidljivo golim okom. Razlozi za to su mnogobrojni, ali mnogo toga svodi se na nedovoljno financiranje javnih usluga i nevoljkost dr\u017eavnih vlasti da vr\u0161e kontrolu nad privatnim koncesionarima objekata na pla\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Bugarska obala Crnog mora samo \u0161to nije zasjela na sam vrh jo\u0161 jedne ljestvice zaga\u0111enosti \u2013 mikroplastikom<\/a>. Razina mikroplastike u Crnom Moru, usporediva je s najzaga\u0111enijim morima na svijetu. Kvaliteta vode u Crnom moru pada i zbog kontinuirane upotrebe poljoprivrednog gnojiva koje se odla\u017ee u rijeke i povremeno dospijeva u more. Naftne bu\u0161otine i platforme nerijetko uzrokuju izlijevanje nafte. Me\u0111unarodni teretni brodovi \u010desto odbacuju otpad i neprestano dovode invazivne vrste, poput rebra\u0161a (vrsta meduza, Ctenophora), \u0161to dovodi do zabrinjavaju\u0107eg smanjenja biolo\u0161ke raznolikosti<\/a> i doprinosi ozbiljnom padu prinosa u ribolovu. Hidroelektrane blokiraju dotok slatke rije\u010dne vode u more. Najozbiljniji problem okoli\u0161a izazvan gore spomenutim problemima je eutrofikacija, to jest oboga\u0107ivanje vode hranjivim tvarima i ubrzani rast algi, \u0161to u kona\u010dnici dovodi do duboke ekolo\u0161ke neravnote\u017ee zbog iscrpljenosti kisika.<\/p>\n\n\n\n Bugarska vlada, s druge strane, usmjerena je na razvijanje neodr\u017eive turisti\u010dke industrije koja \u0161teti okoli\u0161u na obali. Izgradnja hotela opusto\u0161ila je bugarsku obalu. To je dovelo do uni\u0161tenja za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja<\/a> i nava\u017eanja masovnog otpada od gra\u0111evine i prate\u0107ih demoliranja. Uz to, javna kanalizacija ne mo\u017ee podnijeti pritisak masovnog priliva turista koji su preko ljeta smje\u0161teni u tim hotelima. Nedostaje stroga gra\u0111evinska regulativa koja bi jam\u010dila da su postrojenja za pro\u010di\u0161\u0107avanje vode primjerena o\u010dekivanom broju turista, jer izgradnja hotela nadma\u0161uje ulaganje u komunalnu infrastrukturu. I dok turisti\u010dka sezona u praksi traje samo 4 mjeseca, \u0161teta koju uzrokuje je dugoro\u010dna.<\/p>\n\n\n\n Nadalje, hoteli, restorani i drugi rekreacijski sadr\u017eaji u velikoj su mjeri odgovorni za plasti\u010dni otpad<\/a> u moru. Ostaje neobja\u0161njeno za\u0161to je jedna od najva\u017enijih briga vlade pomaganje turisti\u010dkim tvrtkama da ostvare kratkoro\u010dnu dobit \u0161tetnim obalnim razvojem koja istovremeno ne razvija odgovaraju\u0107e javne infrastrukture. Proteklih nekoliko godina Varna je regija iz koje se naj\u010de\u0161\u0107e izvje\u0161tava o zaga\u0111enjima na bugarskoj obali Crnog mora. Ve\u0107 2011. godine potvr\u0111eno je da voda na takozvanoj Oficirskoj pla\u017ei<\/a> sadr\u017ei ogromne koli\u010dine kanalizacijske vode. Vlada je poku\u0161ala ubla\u017eiti incident tvrde\u0107i da je “samo nekoliko” pla\u017ea uistinu otrovno. Premda je na tom mjestu postojala samo jedna kanalizacijska cijev koja je trebala u more pu\u0161tati samo slivne vode, uskoro je postalo o\u010dito da na tu cijev izviru i otpadne vode. Godine 2018. lokalna vlast u Varni otkrila je da je u centru grada kanalizacijska cijev spojena na tu za slivne vode, no nisu uspjeli utvrditi tko je spojio kanalizaciju na nju, niti kada.<\/p>\n\n\n\n Realnost je danas takva da je prema EU kriterijima<\/a> preko 30 posto bugarskih kupali\u0161ta 2019. godine bilo “lo\u0161e” kvalitete, toliko lo\u0161e da su samo \u010detiri EU zemlje imale ve\u0107i postotak mora koje nije dobro za kupanje. Tako lo\u0161a kvaliteta uzrokuje proljev i pridonosi \u0161irenju gastrointestinalnih infekcija, zaraza koja postaje gotovo pravilo me\u0111u bugarskim crnomorskim turistima. No, ba\u0161 su turizam i njegovo ekonomsko obe\u0107anje (a ne zdravlje lokalnih ljudi) razlog tome \u0161to vlada poku\u0161ava smanjiti zaga\u0111enje pla\u017ea otpadnim vodama.<\/p>\n\n\n\n Kriza COVID-19 izazvala je zabrinutost stru\u010dnjaka zbog rizika zaga\u0111enja pla\u017ea otpadnim vodama. Znanstvenici s Bugarske akademije znanosti upozorili su javnost na mogu\u0107nost prijenosa COVID-19 u Crnom moru. Razni zavodi za javno zdravstvo diljem svijeta upozoravaju<\/a> da je rizik od preno\u0161enja SARS-COV-2 znatno ni\u017ei u “pravilno projektiranim i odr\u017eavanim kanalizacijskim sustavima”, a u gradovima na obalama Crnoga mora radi se upravo o tome da su takvi sustavi neispravni.<\/p>\n\n\n\n Na nacionalnoj razini oko 30 posto ku\u0107anstava nema pristup sanitarijama, a osim toga, i udio gra\u0111ana \u010dije se otpadne vode sakupljaju bez pro\u010di\u0161\u0107avanja<\/a>, jo\u0161 je ve\u0107i. Na obali, to zna\u010di da se otpadne vode izbacuju izravno u more bez ikakve obrade. Javna vodna poduze\u0107a ne ula\u017eu dovoljno u upravljanje otpadnim vodama i oslanjaju se uglavnom na EU fondove. Postoji sporazum da se kratkoro\u010dnim rje\u0161enjem zaga\u0111enja otpadnih voda za kupanje jednostavno grade sve ve\u0107a i ve\u0107a postrojenja za upravljanje otpadnim vodama. EU Direktiva za obradu komunalnih otpadnih voda osigurala je sredstava iz strukturnih fondova za dr\u017eave \u010dlanice u tu svrhu. Instrument pretpristupne pomo\u0107i (IPA) osigurao je 5 milijuna eura<\/a> koji su potro\u0161eni na instalaciju postrojenja za upravljanje otpadnim vodama i cijevi kod jezera Varna u 2011. godini.<\/p>\n\n\n\n Iako je cijev trebala prolaziti ispod jezera, privatni izvo\u0111a\u010d radova koji je radio na projektu smatrao je to previ\u0161e napornim pa je sagradio cijev tik iznad dna jezera, riskiraju\u0107i tako o\u0161te\u0107enje od brodova koji tamo pristaju. Vjerojatno se upravo to dogodilo pro\u0161log kolovoza: jedan brod mora da je uzrokovao puknu\u0107e cijevi odakle su se otpadne vode nastavile neprekidno izlijevati od kolovoza 2019. do svibnja ove godine, naga\u0111a<\/a> direktor vatrogasne slu\u017ebe za sanitarne i sanitarne poslove. Op\u0107inska i dr\u017eavna tijela obavijestila su javno poduze\u0107e za vodoopskrbu i odvodnju, ali ono nije upozorilo regionalnu zdravstvenu inspekciju u strahu da \u0107e i samo biti nov\u010dano ka\u017enjeno.<\/p>\n\n\n\n Javnim vlastima za kontrolu one\u010di\u0161\u0107enja u Crnom moru na raspolaganju stoje razni mehanizmi, ali samo post factum<\/em>. Bugarski zakoni o okoli\u0161u predvi\u0111aju nadgledanje zaga\u0111enja mora vezana uz bu\u0161enje, izlijevanje nafte ili drugih zaga\u0111enja poput onog plastikom ili palminim uljem te promatranje njihovih utjecaja na okoli\u0161. Regionalne zdravstvene inspekcije usredoto\u010dene su na pra\u0107enje rasta bakterija koje \u017eive u otpadnim vodama. Direktivu EU o vodama za kupanje od nacionalnih vlada zahtijevaju redovito ispitivanje vode za kupanje i pra\u0107enje razine mikrobiolo\u0161kih fekalnih pokazatelja za E. coli i enterokoke. Ove bakterije su znakovi zaga\u0111enja kanalizacijskim vodama i \u010desto su rezultat bavljenja sto\u010darstvom u neposrednoj blizini.<\/p>\n\n\n\n Nakon puknu\u0107a cijevi otpadnih voda na jezeru Varna, fitoplankton, \u010diji je iznenadni nekontrolirani rast uzrokovan one\u010di\u0161\u0107enjem otpadnih voda, u svibnju ove godine ubio je ogromne koli\u010dine ribe<\/a>. Javnost nije upozorena na opasnosti konzumiranja ribe iz jezera, a Crnomorska uprava za slivne vode prona\u0161la je ‘tek nekoliko<\/a>‘ mrtvih riba unato\u010d izuzetno niskim razinama kisika i visokim koli\u010dinama du\u0161ika u vodi. Ako se oslanjamo samo na podatke koje su objavile javne vlasti, \u010dini se da je riba jezera Varna stekla otpornost na zaga\u0111enje.<\/p>\n\n\n\n Krajem 1990-ih i po\u010detkom 2000-ih me\u0111unarodne financijske institucije poput Svjetske banke sna\u017eno su gurale privatizaciju komunalnih usluga, uklju\u010duju\u0107i vodu i sanitarne sustave. Privatni operater predlo\u017eio je ugovor op\u0107ini Varna, ali s vremenom su gradski vije\u0107nici postajali sve sumnjiviji<\/a>, jer su smatrali da ne postoje zakonske odredbe koje bi omogu\u0107ile kontrolu cijena nakon \u0161to se poslovanje tvrtke preda privatnom koncesionaru. Nadalje, nije bilo pouzdanih mehanizama kontrole u vezi s ugovornim obvezama koncesionara za ulaganje u odr\u017eavanje i pro\u0161irenje mre\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Radikalna smanjenja financiranja javnih komunalnih usluga nakon pada socijalizma dovela su do gubitaka na mre\u017ei od \u010dak 80 posto. S druge strane, sanitarne usluge bile su nerazvijene jo\u0161 prije 1989. godine, a op\u0107ine su se borile s osiguravanjem adekvatnih vodovodnih i sanitarnih usluga. I oni su u po\u010detku bili skloni tra\u017eenju rje\u0161enja u privatnim investitorima. Ipak, gradovi su oklijevali odlu\u010diti se za privatizaciju. U stvari, Sofija je bila jedini grad koji je koncem 1990-ih koncesionaru predao<\/a> svoje vodne usluge. Vi\u0161e od 20 godina kasnije, \u010dini se da su po\u010detne zabrinutosti oko privatizacije osnovnih usluga bile legitimne. Sofija je vi\u0161e puta bilje\u017eila poskupljenja vode i sanitarnih usluga, pri \u010demu su gubici na mre\u017ei prelazili 50 posto. <\/p>\n\n\n\n Privatni koncesionar se za ulaganja u kanalizaciju i ure\u0111aje za pro\u010di\u0161\u0107avanje vode uglavnom oslanjao na javni novac iz EU, \u0161to su op\u0107ine mogle u\u010diniti i bez dodatnog financijskog optere\u0107enja pokrivanja dobiti privatnih tvrtki. I uz ova ulaganja, oko 30 posto stanovni\u0161tva Sofije jo\u0161 uvijek nije obuhva\u0107eno sanitarnom infrastrukturom. Nedostatak infrastrukturnih ulaganja te problemi koji iz toga proizlaze gotovo su identi\u010dni onima u drugim privatiziranim uslugama poput distribucije elektri\u010dne energije, \u0161to rezultira \u010destim prekidima u radu i padu napona.<\/p>\n\n\n\n O dominaciji kratkoro\u010dnih privatnih interesima nad javnima svjedo\u010di i o\u010digledan nedostatak kontrole ili sankcija nedozvoljenog talo\u017eenja hotelskih otpadnih voda kao i onih privatnih umirovljeni\u010dkih domova u sustave javne sanitarne za\u0161tite, a ponekad \u010dak i “odlaganje” u rijeke. Primjerice, tijekom posljednjih godina brojne su prijave gra\u0111ana da barovi i lokali na Sjevernoj pla\u017ei obalnog grada Burgasa jednostavno izlijevaju kanalizaciju na tu pla\u017eu, na \u0161to svi zatvaraju o\u010di.<\/p>\n\n\n\n Iako su se lokalne i dr\u017eavne javne vlasti opirale veleprodajnoj privatizaciji vodovodnih i sanitarnih usluga, to ne zna\u010di da su ih zato sami unaprijedili. Uzrok tome nije tek obi\u010dni nedostatak volje, ve\u0107 manjak kontrole i zaliha te nedostatak javnih sredstava u kombinaciji s ilegalnim kanaliziranjem sredstava namijenjenih popravcima u d\u017eepove privatnih korisnika. No, \u010dak ni pove\u0107anja javnih ulaganja u komunalne usluge vi\u0161e nije garancija sanacije \u0161tete budu\u0107i da zbog turisti\u010dke preizgra\u0111enosti sada treba planirati jo\u0161 ve\u0107e sanitarne mre\u017ee. Ako je efikasnost na\u0161a najve\u0107a briga, onda se mo\u017ee postaviti pitanje koliko je racionalno ulagati ogromna sredstva u infrastrukturu poput postrojenja za pro\u010di\u0161\u0107avanje vode i nova umjetna jezera, a sve kako bi se dalje razvijalo neodr\u017eivu turisti\u010dku industriju koja razvija niskokvalitetne poslove<\/a> i to samo nekoliko mjeseci godi\u0161nje?<\/p>\n\n\n\n S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Brojni infrastrukturni problemi s otpadnim vodama u bugarskim obalnim gradovima ne spre\u010davaju prioritet razvoja turizma. \u010cinjenica da se turisti nakon boravka na obalama Crnog mora nerijetko vra\u0107aju s probavnim i bakterijskim problemima, nije \u010dini se dovoljna da se problemu zaga\u0111enja mora pristupi ozbiljno. Lokalni mediji objavili su u martu ove godine da voda na u\u0161\u0107u […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":34157,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1000,334,1040,1039,94,612],"theme":[456],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[91,61],"class_list":["post-34127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-crno-more","tag-ekologija","tag-kanalizacija","tag-otpadne-vode","tag-turizam","tag-zagadenje","theme-politika","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34127"}],"version-history":[{"count":32,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34160,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34127\/revisions\/34160"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34157"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34127"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34127"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34127"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34127"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Neodr\u017eivost turizma<\/h2>\n\n\n\n
(Ne)obrada otpadnih voda<\/h2>\n\n\n\n
Kratkoro\u010dno vs. dugoro\u010dno<\/h2>\n\n\n\n