Globalna podr\u0161ka neoliberalnim politikama s prvim dekadama novog stolje\u0107a postala je gotovo neprikosnovena, dok je otpor toj monetizaciji “svega” bio tek u povojima. Otprilike desetak godina bilo je potrebno da pojedina podru\u010dja dru\u0161tva, pa tako i ono znanosti i obrazovanja, osvijeste posljedice tr\u017ei\u0161nog imperativa po svoje tkivo. Na prelazu dekada otpor privatizaciji i komercijalizaciji obrazovanja po\u010deo je me\u0111u studentima, a budu\u0107i da je ista politika ugro\u017eavala i akademske radnike, kao \u0161to je nagrizala i samu sadr\u017eajnu sr\u017e sveu\u010dili\u0161ta – kvalitetu – lako je rezonirala me\u0111u svim pripadnicima akademije. Prvi otpori uskoro su dobili globalisti\u010dke predznake, a masovna dostupnost internet tehnologije, omogu\u0107ila je umre\u017eavanje, upoznavanje i osvje\u0161tavanje sveobuhvatnosti posljedica komercijalizacije i privatizacije obrazovanja. <\/p>\n\n\n\n
Osnovna lekcija politi\u010dke pismenosti po\u010dela se jo\u0161 jednom \u0161iriti me\u0111u studentima diljem svijeta: neovisno o tome tko je na vlasti, diljem planete, procesi su bili gotovo identi\u010dni. Oni su bili zami\u0161ljeni u me\u0111unarodnim monetarnim institucijama, tim “hubovima” tada\u0161nje globalne mo\u0107i i bogatstva, odakle su “trickle-downali” na “visokoj razini”, ka nacionalnim vladama svih predznaka. Nacionalisti, socijaldemokrati, liberali, pa i “socijalisti” (kao \u0161to \u0107emo vidjeti u srijedu, u primjeru iz Albanije), svi redom, nerado su pristajali ili su rado prihva\u0107ali neoliberalne ideje nove preraspodjele tereta socijalne reprodukcije. Drugim rije\u010dima, stari dru\u0161tveni konsenzus velike i sna\u017ene socijalne dr\u017eave prije tridesetak godina po\u010deo je nestajati pred idejom da je svatko odgovoran samo za sebe. Za ovaj novi konsenzus, bilo je potrebno stvoriti iluziju da \u017eivimo u svijetu potpuno jednakih mogu\u0107nosti, stoga je po toj ideji svatko tko ne do\u0111e do fakulteta, za to, isklju\u010divo sam odgovoran. Ipak, takvi besklasni odnosi nikad nisu bili dio na\u0161e stvarnosti. A stvarna neoliberalna ideologija otkriva se upravo u opisanom proturje\u010dju. <\/p>\n\n\n\n
Istovremeno, nekada \u010dvrste granice politi\u010dkog spektra uru\u0161ile su se pred idejom povla\u010denja profita iz svakog aspekta dru\u0161tvene djelatnosti. Humanizam i druge prosvjetiteljske ideje sada su postale zastarjele i pro\u0161lostoljetne. Nikakva filozofija nije se mogla mjeriti sa zovom novca. A dru\u0161tveni u\u010dinci vi\u0161eslo\u017enih posu\u0111enica i slo\u017eenica poput “ideologija”, “autokolonijalizam”, pa i “komercijalizacija” mo\u017eda nigdje drugdje nisu bile tako plasti\u010dno opipljive u svakodnevici kao na pitanju visokog obrazovanja. \u0160togod je mo\u017eda u borbi za besplatno obrazovanje i ostalo neartikulirano, ali cijelim dru\u0161tvima sada je ipak savr\u0161eno jasno da akademski uspjeh, pa onda i kasnija karijera primarno ovisi o tome gdje si ro\u0111ena i kim si okru\u017eena nego o tome koliko si zapravo pametna. Dok oni sretniji, ove odluke donose po inerciji, i s tom idejom odrastaju cijeli \u017eivot, oni ro\u0111eni na periferijama dru\u0161tava, moraju ulo\u017eiti mnogo vi\u0161e energije za isti i vjerojatno znatno lo\u0161iji rezultat. Ljetos nam je to pokazala pri\u010da 13-godi\u0161nje djevoj\u010dice koja je pobjegla od ku\u0107e u Ni\u0161u, na jugu Srbije kako bi oti\u0161la u Beograd na prijemni ispit u matemati\u010dku gimnaziju. <\/p>\n\n\n\n
Potpuno javnofinancirano obrazovanje nikada nije bilo tek pitanje politi\u010dke pripadnosti, ve\u0107 ideja koja se lako da objasniti pitanjem: Smatrate li da bi sva djeca na ovoj planeti trebala imati takve obrazovne uvjete koji bi im omogu\u0107ili da ukoliko \u017eele imaju pravo na pristup visokom obrazovanju? Ako je odgovor da, onda financijsko stanje obitelji ne smije biti prepreka tome uspjehu. Na tome mjestu prestaje ideja i po\u010dinje politi\u010dnost. Izli\u0161no je uvijek iznova obja\u0161njavati o\u010dito i inzistirati na tome da ove vrijednosti, ako ho\u0107ete, ova ideologija, vodi do boljeg i ravnopravnijeg dru\u0161tva. Obrazovanje nije samo financijsko, ono je i pitanje demokracije i anakronih ideja “civilizacijskih dosega”. Stoga je banalne i populisti\u010dke, no logi\u010dki neto\u010dne ideje da visoko obrazovanje ne mora biti “besplatno” jer nije obavezno vrlo lako rasplinuti usporedbom sa srednjo\u0161kolskim obrazovanjem koje tako\u0111er nije obavezno, ali jeste besplatno. Mo\u017ee li itko kazati da je sasvim svejedno koliki postotak populacije ima srednjo\u0161kolsku maturu u odnosu na samo osnovnu \u0161kolu? <\/p>\n\n\n\n
Tvrdnje koje nasumi\u010dno i proizvoljno odre\u0111uju nu\u017ene i dovoljne uvjete kao preduvjete ostvarenju drugog prava, uvijek \u0107ete \u010duti samo iz usta onih koji su do svojih privilegija ili do\u0161li inercijom prate\u0107i logiku vlastitih privilegija, ili su uspjeh ostvarili u znatno ravnopravnijem dru\u0161tvu od ovoga u kojem mi \u017eivimo. <\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, da zahtjev za potpuno javnofinanciranim obrazovanjem nije usahnuo svjedo\u010di \u010dinjenica da, makar u Hrvatskoj, vi\u0161e nikome ne pada na pamet privatizirati ijedno sveu\u010dili\u0161te. Osnivaju se me\u0111utim nova sveu\u010dili\u0161ta, uglavnom po neoliberalnim kriterijima, ali sa slabim programima pa njihovi studenti i ne mogu konkurirati strukama podu\u010davanima na starim i javnim sveu\u010dili\u0161tima. Dvije ekonomske krize, jedna klimatska i pokoja politi\u010dka razdvajaju sada\u0161njost od masovnih globalnih studentskih prosvjeda odr\u017eavanih prije desetak godina. Prosvjedi su uspjeli utoliko \u0161to su naj\u0161tetniji procesi uglavnom zaustavljeni, i takve ideje su napu\u0161tene. No, oni nisu uspjeli utoliko \u0161to su se mnogi \u0161tetni procesi zadr\u017eali, pa \u010dak i ukorijenili. I oni imaju to\u010dno takve posljedice po akademiju kakve smo nekada predvi\u0111ali. Ilustrirajmo to za kraj, primjerom Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu koje se nalazi pred raspadom, jer one struke za koje ima komercijalne nade glasaju pognute glave i zatvorenih o\u010diju kako bi zadr\u017eali svoje privilegije i pritom ne mare \u0161to \u017ertvuju one ostale. A svi zajedno po istoj nu\u017edi \u017ertvuju studente, stoga potonji odlaze vani. Internacionalizacija obrazovanja i famozna mobilnost samo su sinonimi za odljev mozgova, problemu koji nikada nije bio ve\u0107i i o kojem se nikada nije ti\u0161e govorilo. <\/p>\n\n\n\n
Lako je kazati “cijeli svijet se raspada” i stoga “treba biti realan u zahtjevima”, no istina je suprotna: ba\u0161 zato \u0161to se “sve raspada” od temeljnih se na\u010dela ne smije odustati, jer u suprotnom, kakvu to budu\u0107nost onda uop\u0107e gradimo?<\/p>\n\n\n\n
U ovom tematu o ovim pitanjima pi\u0161u Igor Lasi\u0107<\/a> za Hrvatsku, Arlind Qori<\/a> za Albaniju i Vladimir Simovi\u0107<\/a> za Srbiju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Globalna podr\u0161ka neoliberalnim politikama s prvim dekadama novog stolje\u0107a postala je gotovo neprikosnovena, dok je otpor toj monetizaciji “svega” bio tek u povojima. Otprilike desetak godina bilo je potrebno da pojedina podru\u010dja dru\u0161tva, pa tako i ono znanosti i obrazovanja, osvijeste posljedice tr\u017ei\u0161nog imperativa po svoje tkivo. Na prelazu dekada otpor privatizaciji i komercijalizaciji obrazovanja […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":34058,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1029,1030,1031,567,595,570,1026],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-34055","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-besplatno-obrazovanje","tag-besplatno-skolstvo","tag-bolonjska-reforma","tag-komercijalizacija-obrazovanja","tag-sveuciliste","tag-sveuciliste-u-zagrebu","tag-visoko-obrazovanje","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34055","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34055"}],"version-history":[{"count":25,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34055\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34107,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34055\/revisions\/34107"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34058"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34055"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34055"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34055"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34055"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}