Imenovanje novog-starog ministra Radovana Fuchsa na \u010delo dobro mu poznatog resora znanosti i obrazovanja, dobra je prilika da ukratko pregledamo “\u0161to je nama na\u0161a borba dala”. Od po\u010detka borbe protiv komercijalizacije obrazovanja pro\u0161lo je vi\u0161e od 11 godina, a ovi sektori, usprkos pojedina\u010dnim pobolj\u0161anjima, u gorem su stanju nego tada.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno imenovanje Radovana Fuchsa za ministra znanosti i obrazovanja RH name\u0107e se kao upravo obavezuju\u0107i povod za novo tematiziranje poslovanja hrvatskog javnog visoko\u0161kolskog sustava. Ono ujedno zaokru\u017euje dugogodi\u0161nji ciklus uvo\u0111enja i obuhvatne implementacije modela komercijalnog poslovanja sektora. Fuchs je, naime, ve\u0107 jednom bio na toj poziciji, ono kad je sredinom 2009. godine naslijedio Dragana Primorca \u010diji je mandat poslu\u017eio za grubu sektorsku prilagodbu i svojevrsnu tranziciju iz javnog u poluprivatno, uz pripadaju\u0107e burne efekte na radost \u0161arenijih medijskih rubrika.<\/p>\n\n\n\n
S novim su ministrom sva previranja i okapanja nad tom problematikom bila pak za\u0161la u ne\u0161to mirnije vode. Uslijedilo je pripitomljavanje i navikavanje ukupnog dru\u0161tvenog miljea na kri\u017eanje znanstvenog i visokoobrazovnog sektora s tr\u017ei\u0161tem, pa \u0107e Fuchs zapravo najvi\u0161e poslu\u017eiti za uredno prepu\u0161tanje takve politike svojim nasljednicima iz redova lijevog centra. Kao i u svim drugim ekonomskim pitanjima na bilo kojem popri\u0161tu, oni \u0107e se pobrinuti za uspostavu i potvrdu \u010dvrstog kontinuiteta. Povratak ministra Radovana Fuchsa na tu funkciju zato se mo\u017ee i\u0161\u010ditavati i kroz simboli\u010dki zna\u010daj takvog protr\u017ei\u0161nog uspjeha u \u010ditavom opisanom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n
Ali, isto kadrovsko rje\u0161enje logi\u010dno baca svjetlost na enigmu kojom \u0107emo se pozabaviti u ovom prigodnom osvrtu: gdje je i kako putem nestao onodobni temeljni zahtjev i op\u0107i horizont totalnog javnog financiranja visokog obrazovanja?<\/p>\n\n\n\n
Za one koji su ve\u0107 pomalo zaboravili o \u010demu je rije\u010d, ka\u017eimo da su te 2009. godine hrvatski studenti \u2013 ponajprije oni s Filozofskog fakulteta u Zagrebu \u2013 pokrenuli borbu protiv naplate \u0161kolarina i generalno komercijalizacije znanosti i visokog obrazovanja. Vrijeme nipo\u0161to ne\u0107e biti na njihovoj strani, kao ni poluge mo\u0107i; naprotiv, sve \u0107e se urotiti da ih pacificira i marginalizira. Ipak, njihovo \u0107e se zalaganje dijelom preliti, diskurzivno i kadrovski, u razne druge vidove demokratizacijskih te socijalnih pokreta i subjekata, od pojedinih sindikata do nevladinih udruga, od inicijative Akademska solidarnost do dijela sada\u0161nje lijevo-zelene saborske koalicije. I sve je to vrijedno pa\u017enje i \u0161tovanja, no izvorni problem ostao je u velikoj mjeri intaktan, neokrznut ma kakvim nastojanjima da se neutralizira tamo gdje je za\u010det. Studenti u Hrvatskoj i danas u prosjeku sami snose ve\u0107i dio tro\u0161kova studija, a ovda\u0161nja javna izdvajanja za sektor jesu me\u0111u najni\u017eima u Europskoj uniji.<\/p>\n\n\n\n
Probat \u0107emo stoga ovdje pokazati da pitanje financiranja \u0161kolarina nije tek nekakva tzv. stvar principa, nego zaglavni kamen cjelokupnog procesa komercijalizacije sektora. \u0160tovi\u0161e, taj moment se u svemu isti\u010de po razmjerno malenoj potrebnoj svoti za totalno javno financirane \u0161kolarine \u2013 a to se zato i spominje rijetko \u2013 u odnosu na dalekose\u017ene i utjecajne ostale konsekvence koje povla\u010di sobom. To ho\u0107e re\u0107i da pobornicima naplate visokog obrazovanja iz studentskog d\u017eepa nije toliko stalo do samoga tog novca, koliko do svih drugih tr\u017ei\u0161nih mogu\u0107nosti koje se iza te brave otvaraju u istom sektoru.<\/p>\n\n\n\n
Kako one izgledaju u aktualnoj realnosti, vi\u0161e je nego jasno: o tome danas govorimo kad govorimo o dozlaboga metastaziralim sveu\u010dili\u0161nim i akademskim peripetijama u hrvatskom glavnom gradu i pokrajinama. Najve\u0107e sveu\u010dili\u0161te, ono u Zagrebu, funkcionira poput hiperaktivne klijentelisti\u010dke hobotnice, a najmla\u0111e javno, ono u Koprivnici, nalik je koruptivno realiziranom plijenu privatno-medijskih centara mo\u0107i. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti figurira kao marketin\u0161ka agencija izvr\u0161ne dr\u017eavne vlasti, a sektorsko ministarstvo tro\u0161i se u ogledu s crkvenim utjecajem.<\/p>\n\n\n\n
Takvih bi se aspekata dalo pobrajati unedogled, no fokusirajmo se egzemplarno na Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu i notorni njegov rektorat s Damirom Borasom i Antom \u010covi\u0107em na \u010delu: u \u010demu to\u010dno le\u017ei su\u0161tina njihova upravnog trijumfa?<\/p>\n\n\n\n
Mnogo tko zacijelo pomi\u0161lja da su vrh zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta naprosto zaposjeli neki tipusi s rekordnom mjerom sumnjive ambicije i odsustvom svih skrupula. Ali poredak se dru\u0161tvene katastrofe nikad ne uspostavlja tako ekscesno i vansistemski, nego \u0161ire politi\u010dke i ekonomske okolnosti stvaraju kontekst za entuzijasti\u010dnije izvo\u0111a\u010de radova \u010dija mobilizacija dolazi tek potom. Boras i \u010covi\u0107 nisu \u010dak bili niti avangarda komercijalne mijene doti\u010dnog podru\u010dja; oni su joj se nakon kra\u0107eg kolebanja vi\u0161e pasivno priklonili, a zatim poduzetno iskoristili njezine specifi\u010dne odlike i mehanizme. Taj proces donekle podsje\u0107a na prvobitnu akumulaciju kapitala, pri \u010demu su ovdje posrijedi ne\u0161to zatvorenije forme vrijednosti podvrgnutih tr\u017ei\u0161tu i odnosima svedenim na privatne relacije. Ali neka nas ne zbunjuje prakti\u010dna transformativnost zastupljenih valuta, i neka nas ne skre\u0107e s teze da je ipak sve zapo\u010delo ekspanzijom naplate \u0161kolarina u ono bolonjsko-reformisti\u010dko doba.<\/p>\n\n\n\n
Na zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu, i na\u017ealost kudikamo \u0161ire, tr\u017ei se u me\u0111uvremenu koje\u010dim: produ\u017eavanjem radnog vijeka odabranima, korigiranjem fakultetskih koeficijenata, unapre\u0111enjem statusa pojedinih sastavnica, imenovanjima na unosnije pozicije, diobom nagrada i projektnih sredstava, odobravanjem studijskih programa, alociranjem iz bud\u017eeta na marketing, itd. Uostalom, fakultetima je naturen i osobiti vid poslovanja s ugovorima koji ovise o dotad ubranim prihodima, ne samo iz \u0161kolarina, pa to sve u svemu zadovoljava glavne profilne karakteristike dobro uhodanog privatnog biznisa nau\u0161trb javnog dobra.
Nepogoda s vodstvom Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu tako nije nikakva akutna pojava, nego prili\u010dno izravna posljedica novostvorenog okvira komercijalnog funkcioniranja javnog visokog obrazovanja u RH. Odgovor na nju mo\u017ee biti poku\u0161aj zakonitijeg uskla\u0111ivanja doti\u010dnih institucija s tr\u017ei\u0161tem, ali s tim da i zakonitost umije biti ama ba\u0161 svakakva, ovisno o politi\u010dkoj konstelaciji. No jedna od potonjih nas je i dovela u ovakvu situaciju, te bi rje\u0161enje o\u010dito trebalo potra\u017eiti u obrnutom postupku: prilagodbi zakona cilju dekomercijalizacije sektora.<\/p>\n\n\n\n
Strate\u0161ki pristup tome pothvatu, me\u0111utim, apsolutno se mora osvrnuti na ishodi\u0161no forsiranje naplate studentskih \u0161kolarina. Razne mjere za djelomi\u010dno smanjivanje direktnog tro\u0161ka studija i olak\u0161avanje svih ostalih tro\u0161kova pomo\u0107u izda\u0161nijeg subvencioniranja prehrane, smje\u0161taja, ud\u017ebenika, prevoza i sli\u010dnog, svakako mogu \u017eivot studenata u\u010diniti znatno boljim na odre\u0111eni rok, dok temeljnu politi\u010dku prijetnju ostavljaju i dalje aktivnom. A osim \u0161to uvelike iscrpljuju mogu\u0107nosti borbe u stalnim sitnim natezanjima oko parcijalnih, limitiranih pomaka, one u biti ostavljaju ekskluzivno rezerviranim prostor za izgledne budu\u0107e protr\u017ei\u0161ne iskorake, u skladu s potencijalnim novim \u0161irim okolnostima koje bi tome i\u0161le u korist. Obnavljanje zahtjeva da se studiranje oslobodi naplate \u0161kolarina pritom nije financijski \u2013 kao \u0161to ve\u0107 rekosmo – koliko politi\u010dki maksimalisti\u010dko. I prakti\u010dno se ne isklju\u010duje me\u0111usobno s naporima za otpu\u0161tanje pritiska kroz izvjesne pojedina\u010dne ventile.<\/p>\n\n\n\n
Takvoj politici stoji u prilogu i spoznaja, obnavljana raznim studijama u proteklom razdoblju, da postoje\u0107e omanje korekcije ne uspijevaju suzbiti rastu\u0107u socijalnu neravnote\u017eu kod individualnog tj. obiteljskog pla\u0107anja tro\u0161kova studija u naj\u0161irem dru\u0161tvenom kontekstu. Na bolje prakse ukazuju neke europsko-unijske zemlje s totalno javno financiranim studijem (npr. \u0160vedska, Danska, Finska, itd.), ili barem zna\u010dajno olak\u0161anim (npr. Austrija, Slovenija, itd.). U svakom slu\u010daju, \u010duvanje skeleta komercijalizacije u ormaru definitivno nije valjana metoda za suprostavljanje naraslom zlu. I dok Fuchs sti\u017ee da sve\u010dano ubere plodove davno zasijanog pakta s tr\u017ei\u0161tem, te jo\u0161 jednom primiri duhove usplahirene nad popratnim kontradikcijama, ostaje nam kona\u010dna dilema: na koji na\u010din uop\u0107e preokrenuti tako zadanu radnju?<\/p>\n\n\n\n
Novonaseljeni ambijent parlamentarno-demokratskog ogleda danas nudi pone\u0161to dodatnih, a posve realnih opcija za eventualni obrat. Ipak, treba primijetiti da je, uo\u010di nedavnih izbora za Hrvatski sabor, samo jedna stranka uvrstila totalno javno financiranje visokog obrazovanja me\u0111u svoje ciljeve \u2013 \u017divi zid. A ta ve\u0107 propala, i umnogom kontroverzna parlamentarna snaga, uslijed brojnih svojih fatalnih mana nije vi\u0161e niti imala \u0161anse za promociju nekih krajnje vrijednih ekonomsko-politi\u010dkih ideja (npr. ukidanje drugog stupa mirovinskog osiguranja, renacionalizacija brodogradnje, itd.).<\/p>\n\n\n\n
U spomenutom tradicionalnom okru\u017eenju zahtjeva da visoko obrazovanje bude opet sasvim javno financirano, pak, oko toga se vidi primarno \u2013 kolebanje. Lijevo-zeleni na ovu temu i programski i prigodice iskazuju zate\u010denost u raskoraku, valjda jo\u0161 uskla\u0111uju\u0107i vi\u0161u koalicijsku dinamiku. Ne\u0107emo tvrditi da raspola\u017eemo gotovim receptom za oporavak razmatranog sektora posredstvom saborskih nadmetanja, ali ni da treba pasivno \u010dekati da netko izvana po\u0161alje cjepivo. Dosta je re\u0107i da bi se navedena struja, kao sada jedini mogu\u0107i autenti\u010dan nositelj egalitaristi\u010dkih politika, morala izri\u010ditije odlu\u010diti je li u tom predmetu i dalje pri na\u010delima iz kojih je stasala.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Imenovanje novog-starog ministra Radovana Fuchsa na \u010delo dobro mu poznatog resora znanosti i obrazovanja, dobra je prilika da ukratko pregledamo “\u0161to je nama na\u0161a borba dala”. Od po\u010detka borbe protiv komercijalizacije obrazovanja pro\u0161lo je vi\u0161e od 11 godina, a ovi sektori, usprkos pojedina\u010dnim pobolj\u0161anjima, u gorem su stanju nego tada. Nedavno imenovanje Radovana Fuchsa za […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":34057,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1028,1029,1030,566,905,63,1027,595,570,1026],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-34040","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ante-covic","tag-besplatno-obrazovanje","tag-besplatno-skolstvo","tag-damir-boras","tag-filozofski-fakultet","tag-obrazovanje","tag-radovan-fuchs","tag-sveuciliste","tag-sveuciliste-u-zagrebu","tag-visoko-obrazovanje","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34040","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34040"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34040\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34079,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34040\/revisions\/34079"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/34057"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34040"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=34040"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=34040"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=34040"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=34040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}