Zadnji tekst u sklopu ljetnog temata o nesigurnom radu bavi se fenomenom kulture otkazivanja (cancel culture), prakse ka\u017enjavanja osoba koje su izjavile ili objavile ne\u0161to diskutabilno ukidanjem njihovih profila na dru\u0161tvenim mre\u017eama, pa \u010dak i davanjem otkaza. Usprkos spornim metodama kulture otkazivanja, Leonard Juri\u0107 ukazuje na neke njezine korisne funkcije.<\/p>\n\n\n\n
Kultura otkazivanja (cancel culture) je praksa uskra\u0107ivanja podr\u0161ke i grupnog posramljivanja na dru\u0161tvenim mre\u017eama pojedinaca ili organizacija za koje se procijeni da su napisali, izgovorili ili napravili ne\u0161to sporno. Pritom se ovaj termin koristi uglavnom samo za lijevo-liberalni pritisak na poznate mete. Desni\u010darske prozivke medija, javnih osoba, dru\u0161tvenih skupina i institucija ve\u0107 odavno pripadaju \u017eanrovima dr\u017eavnog terorizma, obi\u010dnog gra\u0111anskog terorizma, pukog trolanja i govora mr\u017enje. Razlika je u tome \u0161to desne ideje imaju stvarno bitan utjecaj na formiranje politika, od rasisti\u010dkog dr\u017eavnog terorizma kako na ameri\u010dkoj tako i na hrvatskoj\/europskoj granici, preko ukidanja nepo\u0107udnih katedri (kriti\u010dari Izraela u Americi, kriti\u010dari Borasa u hrvatskoj), do bespo\u0161tednog klasnog rata nau\u0161trb siroma\u0161nih u ve\u0107ini svijeta. Nominalno lijeve ideje pak imaju i dalje utjecaj u kreativnim zanimanjima, zdravorazumskoj etici i kulturi opho\u0111enja i tako je njihov doprinos zapravo lako ome\u0111iv praksom kulture otkazivanja.<\/p>\n\n\n\n
Usprkos standardno nebuloznim desni\u010darskim mentalnim akrobacijama koje uvijek dosko\u010de na usporedbe sa sovjetima i jakobincima, kultura otkazivanja je duboko kapitalisti\u010dka praksa, u kojoj potro\u0161a\u010di (fanovi i pratitelji masovne kulture, od umjetnosti preko sporta do politike) izra\u017eavaju svoje negodovanje proizvodom (radnicima: umjetnicima, sporta\u0161ima, politi\u010darima) i zahtijevaju da ih \u0161efovi (korporacije: kompanije, sponzori, donatori) maknu iz ponude. Iz te perspektive, ljevica bi trebala biti puno otvorenija, propagirati vrijednosti osobnog rasta i komunicirati komunitarnu materijalisti\u010dku perspektivu bez su\u0161tinski kapitalisti\u010dkog autizma inherentnog kulturi otkazivanja. Pozivanje da potencijalni saveznici (jer naj\u010de\u0161\u0107e fakti\u010dke “\u017ertve” kulture otkazivanja pripadaju \u0161ire shva\u0107enom lijevom strate\u0161kom polju) ostanu bez posla i time materijalnih prihoda i utjecaja nije subverzija. Ipak, postoji i izvjesna plemenita funkcija kulture otkazivanja koja postaje jasna kada se pobli\u017ee locira koje skupine se njome osje\u0107aju najugro\u017eenije.<\/p>\n\n\n\n
U slavnom \u010dlanku “Exiting the Vampire Castle” Mark Fisher je opisao glavne emocionalne i simboli\u010dne potrebe koje zadovoljava kultura otkazivanja: sve\u0107eni\u010dka \u017eelja da se ekskomunicira i osudi, \u017eelja akademika i pedanta da bude prvi koji uo\u010di gre\u0161ku, hipsterska \u017eelja da se bude insajder. Iako je Fisher o\u0161tri kriti\u010dar prakse kulture otkazivanja, mogu\u0107e je da ona stvarno propagira bolje prakse sve\u0107enstva, akademije i hipsterluka, odnosno da najvi\u0161e ugro\u017eava ba\u0161 najgore pretendente na te uloge u javnom prostoru.<\/p>\n\n\n\n
Prvi su tradicionalne lijevo-liberalne politi\u010dke elite koje jo\u0161 od kraja Drugog svjetskog rata sebe do\u017eivljavaju tehnokracijom; upraviteljima sustava koji poznaju, prate i proizvode konsenzus “struke”: akademske i zanatske. Masovna milenijalska generacija nezapo\u0161ljiva usprkos odli\u010dnom obrazovanju (koje je uz to neisplativi dug u Americi) svojim prozivkama na dru\u0161tvenim mre\u017eama poru\u010duje ovoj eliti da su glupi. Jednostavno su prestali pratiti trendove u promi\u0161ljanjima dru\u0161tva i politika i sada se sramote svaki puta kada iza\u0111u u javnost s novim prijedlogom. Optu\u017ebe za seksizam, rasizam i klasizam ovoj skupini ne smetaju iz ideolo\u0161kih razloga, ve\u0107 zato \u0161to su pametne, bolje opisuju uzrok, posljedicu, problem i rje\u0161enje od njihovih zastarjelih dogmi. U Americi, nakon \u0161to su dva prethodna demokratska predsjednika Clinton i Obama bili zapravo bezpresedanski talentirani za prepoznavanje kulturnog kapitala svog doba, osje\u0107a se duboka anksioznost mainstream kulture zbog neinspirativnosti kandidata poput Joea Bidena u svijetu dru\u0161tvenih mre\u017ea. U Hrvatskoj je SDP u koaliciji Mo\u017eemo dobio zrcalo kako je trebao izgledati njihov osvje\u017een kadar jo\u0161 prije deset godina da je bilo sluha i strategije. Umjesto toga su gurali Bernardi\u0107a koji se poziva na Tonyja Blaira.<\/p>\n\n\n\n
Druga skupina je ona koja voli misliti da je kul, hip, i koja je u vrijeme prije dru\u0161tvenih mre\u017ea osudila nenabrojive generacije na nepojmljivo jadne standarde bunta i humora. Kvartovske legende i razredni klaunovi koji se danas \u017eale kako humor umire jer vi\u0161e nitko ne mora trpiti njihove prazne i ustajale fore. Prozivke za seksizam, rasizam i klasizam ovu skupinu zabavlja\u010da op\u0107e prakse (komi\u010dari, glumci, voditelji…) uznemiruju jer otkrivaju koliko im je humor jadan. Duboku anksioznost im stvara \u0161to stvarno nemaju nijednu ideju koja izlazi iz konvencionalnih okvira, pa jednom kada se konvencija proglasi spornom oni ostaju bez i\u010dega. U Americi zanimljiv poku\u0161aj introspekcije ove skupine predstavlja Joe Rogan, najve\u0107i podcaster na svijetu koji iako \u010desto daje platformu najgorem desnom mainstreamu i podzemlju, na\u010delno poku\u0161ava otvoriti vidike pa podr\u017eava Bernieja Sandersa i ugo\u0161\u0107uje Cornela Westa. U hrvatskoj su ovu skupinu predstavljali likovi poput \u017deljka Pervana, Davora Dretara Dreleta, Aleksandra Stankovi\u0107a i Prljavog Kazali\u0161ta. Zabavlja\u010di kojima je funkcija bila dati buntovni\u010dku, zabavnu i autenti\u010dnu notu desnoj Hrvatskoj. Danas se nova generacija sli\u010dnog profila polako profilira na Youtube podcastovima, \u010desto ba\u0161 pod direktnim utjecajem Rogana, ali za sada bez nominalne otvorenosti prema ljevici.<\/p>\n\n\n\n