{"id":3400,"date":"2014-11-14T07:55:54","date_gmt":"2014-11-14T06:55:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3400"},"modified":"2021-02-25T11:05:55","modified_gmt":"2021-02-25T10:05:55","slug":"nebo-nad-berlinom-perspektiva-s-periferije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3400","title":{"rendered":"Nebo nad Berlinom: perspektiva s periferije"},"content":{"rendered":"

Po ve\u0107 standardnom obrascu, po\u010detak jo\u0161 jedne predizborne kampanje u Hrvatskoj dodatno je aktivirao i zao\u0161trio antikomunisti\u010dku retoriku na desnici. Ove godine je po\u010detak kampanje koincidirao s berlinskom proslavom 25. godi\u0161njice ru\u0161enja zida i pobjede kapitalizma i liberalne demokracije. Ta podudarnost nam pru\u017ea podatnu ulaznu to\u010dku za pitanje: nije li ritmi\u010dko prozivanje komunisti\u010dkih aveti na periferiji samo u\u010dinak ispra\u017enjenog politi\u010dkog folklora procedura liberalne demokracije?<\/strong><\/p>\n

Ako je pad Berlinskog zida zaista ozna\u010dio po\u010detak kraja Hladnog rata i “kratkog dvadesetog stolje\u0107a” \u2013 kako glasi poznata sintagma Erica Hobsbawma \u2013 onda je i po(p)ratni optimizam potrajao odgovaraju\u0107e kratko. Ponegdje samo do prvih tranzicijskih koraka, drugdje do “strukturnih prilagodbi” i “neizbje\u017enih reformi”, a ba\u0161 nigdje nakon po\u010detka aktualne ekonomske krize. Stoga je i osnovni cilj nedavne velike proslave dvadeset i pete godi\u0161njice ru\u0161enja zida bio da prisje\u0107anjem proizvede zaborav: tisu\u0107e bijelih balona, taktovi Beethovenove “Devete” i prigodna patetika Angele Merkel slu\u017eili su tome da nas uvjere kako smo prije \u010detvrt stolje\u0107a, svim naknadnim te\u0161ko\u0107ama usprkos, ipak bili odabrali pravi put. Poneka diskretna kritika kapitalisti\u010dkog sistema uva\u017eena je i saslu\u0161ana sa zanimanjem: hegemonijski diskurs svoje oponente ne u\u0161utkava, nego im dodjeljuje unaprijed pripremljene epizodne uloge.<\/p>\n

Globalni spektakli poput berlinske sve\u010danosti njegove su pokazne vje\u017ebe, ondje ovjerava konsenzus i demonstrira svoju mo\u0107. Stvarnost po mjeri dominantne ideologije, me\u0111utim, on proizvodi svakodnevno: na medijskim marginama, usputnim intervencijama, raspr\u0161enim retori\u010dkim detaljima. Mo\u017eda bi stoga sada \u2013 nakon \u0161to je osam tisu\u0107a balona progutalo nebo nad Berlinom, razdragano se mno\u0161tvo razi\u0161lo, a de\u017eurni komentatori u\u017eurbano apsolvirali posljednja dva i pol desetlje\u0107a svjetske povijesti \u2013 pri\u010du o proslavi velikog trijumfa kapitalizma i parlamentarne demokracije trebalo zapo\u010deti izdaleka, jednim od onih brojnih detalja razasutih po medijskim marginama. A malo gdje mo\u017eemo vidjeti kako se stvarnost prilago\u0111ava ideolo\u0161kim premisama tako jasno kao \u0161to to vidimo u jeziku reklama: one su, rije\u010dima ameri\u010dkog sociologa Michaela Schudsona, “na\u010din na koji kapitalizam govori ‘volim te’ samome sebi”.<\/p>\n

Evociranje globalnog trijumfa\u00a0<\/strong><\/p>\n

Prije tek ne\u0161to vi\u0161e od dva mjeseca, tako, u \u010dak 168 dr\u017eava u kojima se emitira program National Geographic Channela \u2013 priznatog korifeja globalne televizijske edukacije \u2013 billboardi su na 34 jezika najavili novu dokumentarnu seriju “Devedesete”, promoviraju\u0107i je dirljivim sloganom: “Desetlje\u0107e koje nas je povezalo”. Na plakatima smo vidjeli ikoni\u010dke portrete Kurta Cobaina, Billa Clintona i Lady Di, a na internetskim stranicama mogli smo doznati vi\u0161e o tome kako National Geographic zapravo vidi devedesete: “Vrijeme je to kad su Sjedinjene Dr\u017eave pobijedile u hladnom ratu, da bi se suo\u010dile s novim neprijateljem vo\u0111enim fanatizmom. Vrijeme u kojem su milijarderi nastajali br\u017ee nego ikada prije i kada je \u010dak i vlada imala prora\u010dunske vi\u0161kove. Deset godina prije nego \u0161to se bum pretvorio u pad. Deset godina kada je internet bio otvoren. Deset godina prije nego \u0161to je globalni terorizam \u017eestoko napao.” Ukoliko je svaka nostalgija istodobno izvrnuta projekcija nezadovoljstva aktualnim stanjem, onda je izme\u0111u redaka ovoga lamenta nad devedesetima ispisan sasvim precizan rezime na\u0161ih iznevjerenih nada. Nigdje, me\u0111utim \u2013 niti u jednoj od onih 168 dr\u017eava, niti na jednom od 34 jezika \u2013 reklamni slogan nove historiografske serije nije djelovao tako groteskno kao na plakatima postavljenim u gradovima biv\u0161e Jugoslavije. Nazvati ovdje devedesete “desetlje\u0107em koje nas je povezalo” zvu\u010di kao lo\u0161a \u0161ala, cini\u010dna uvreda i gruba psovka; zvu\u010di kao otvoreno ismijavanje svje\u017eeg sje\u0107anja na u\u017ease toga doba. Ali tako i mora zvu\u010dati kada globalni hegemonijski diskurs po inerciji proizvodi novu, prilago\u0111enu i prigodno uljep\u0161anu pro\u0161lost, koja s onom pro\u017eivljenom nema ba\u0161 nikakve veze: tako i mora zvu\u010dati, druk\u010dije re\u010deno, kada National Geographic ne zna ni\u0161ta o nacionalnim geografijama.<\/p>\n

Posve je stoga primjereno \u0161to je najpoznatiji svjetski dokumentarni program godi\u0161njicu pada Zida popratio posebnom emisijom “David Hasselhoff vs. The Berlin Wall”. Podbuhla biv\u0161a zvijezda televizijskih sapunica pokazala se najboljim komentatorom onoga \u0161to se dogodilo prije dvadeset i pet godina, a odluka da se upravo nju odabere najboljim komentarom svega \u0161to je potom uslijedilo. Gledaju\u0107i oronulog, ocvalog Hasselhoffa, vidjeli smo povijesni revizionizam doveden do vlastite karikature: ta je karikatura, me\u0111utim, istodobno i njegov najrealisti\u010dniji prikaz. Uostalom, vjerojatno i ne postoji bolji na\u010din da non\u0161alantno otpi\u0161ete cijeli jedan epohalni politi\u010dki projekt \u2013 odbacuju\u0107i sve njegove dobre strane skupa s lo\u0161ima \u2013 nego da komemoraciju prepustite lokalnom klaunu.<\/p>\n

Bilo kakav poku\u0161aj prisje\u0107anja na besplatno \u0161kolstvo i zdravstvo, industrijalizaciju i plansku urbanizaciju, opismenjavanje masa i poku\u0161aj dokidanja klasa koji bi mogao poslu\u017eiti kao povod za raspravu o alternativama dana\u0161njem sistemu utapa se onda u vrtlogu medijskih atrakcija, ba\u0161 onako kako bi sje\u0107anje na ovda\u0161nje ratne u\u017ease trebala potisnuti bajka o “desetlje\u0107u koje nas je povezalo”. Ipak, kolektivna se memorija uporno opire programiranoj verziji revizije, pa stoga vrijedi i obrnuta usporedba: ba\u0161 kao \u0161to se devedesete ovdje \u2013 barem prema \u010destim i pojednostavljenim tuma\u010denjima \u2013 neprestano “vra\u0107aju” u periodi\u010dnim provalama nacionalizma i vjerskog fundamentalizma, tako i bauk komunizma razigrano cirkulira javnim diskursom dvadeset i pet godina nakon \u0161to mu je pouzdano ustanovljena klini\u010dka smrt.<\/p>\n

Neobi\u010dan je to paradoks: dok globalne politi\u010dke i poslovne elite slo\u017eno slave \u010detvrt stolje\u0107a od potpunog sloma isto\u010dnog bloka, u Hrvatskoj, kako stvari stoje, komunisti samo \u0161to nisu opet preuzeli vlast. Dezorijentirana hrpica vojnih veterana protestira ve\u0107 skoro mjesec dana ispred Ministarstva branitelja pod transparentom “1991. protiv Jugoslavije \u2013 2014. protiv Jugoslavena”, a dr\u017eavna ih vlast pritom do\u017eivljava sasvim ozbiljno, \u0161alju\u0107i svoje najisturenije figure na pregovore u prosvjedni\u010dke \u0161atore. Glavna protukandidatkinja aktualnog predsjednika na skorim izborima Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 u kampanji se obru\u0161ava na Josipa Broza Tita, optu\u017euju\u0107i ga da je “komunisti\u010dki diktator i ni\u0161ta vi\u0161e”. Tomislav Karamarko, vo\u0111a HDZ-a \u2013 uvjerljivo najpopularnije stranke kojih godinu dana uo\u010di parlamentarnih izbora \u2013 zahtijeva da se kona\u010dno popi\u0161u sve \u017ertve komunisti\u010dkog re\u017eima, u nedostatku \u017eivoga Tita prijeti njegovim bistama i obe\u0107ava da “Hrvatska vi\u0161e nikada ne\u0107e biti crvena”.<\/p>\n

Nacionalisti i liberali o (ne)postoje\u0107im komunistima<\/strong><\/p>\n

Na ovu antikomunisti\u010dku ofanzivu onda refleksno reagira bataljun liberalnih komentatora, obja\u0161njavaju\u0107i potanko, drsko i povremeno duhovito da Jugoslavena ovdje ve\u0107 odavno nema, da obra\u010duni s Titom nisu samo postumni nego i bezumni, da je rat protiv komunizma davno zavr\u0161io\u2026 Debata je o\u0161tra i nemilosrdna, pa malo tko stigne primijetiti kako drama otvorenog politi\u010dkog sukoba zapravo prikriva obi\u010dnu komediju zabune: trude\u0107i se da sve sna\u017enijoj desnici odva\u017eno doka\u017eu kako su njeni glavni protivnici zapravo aveti i utvare, fantomi i lelujavi duhovi, liberalni komentatori je tretiraju kao da svoju retoriku temelji na racionalnim izvodima i empirijskim podacima o broju Jugoslavena i komunista u dana\u0161njoj Hrvatskoj.<\/p>\n

Tretiraju je, drugim rije\u010dima, kao ne\u0161to \u0161to ona nipo\u0161to nije: oboru\u017eani \u010dvrstim argumentima i balansiranim osje\u0107ajem za stvarnost, liberalni komentatori slo\u017eno i odva\u017eno juri\u0161aju na avet i utvaru, fantoma i lelujavog duha. Ideologija desnice za to vrijeme operira na posve druk\u010dijim razinama, vje\u0161to provocira emocije i uspje\u0161no mobilizira bira\u010de. I nema u tome ni\u010deg novog: ne bude li se njeni nekromantski porivi ionako uo\u010di svakih predsjedni\u010dkih i parlamentarnih izbora?<\/p>\n

Razlozi za frustriraju\u0107u repetitivnost ove u\u010dinkovite demago\u0161ke predizborne taktike brojni su, a neki me\u0111u njima ve\u0107 su javno apostrofirani: kontinuirana dr\u017eavna politika podila\u017eenja veteranima koja se\u017ee od neselektivne dodjele golemih materijalnih prava devedesetih pa do saborske Deklaracije o Domovinskom ratu koja je eklatantno falsificiranje povijesti smjestila u domenu nadstrana\u010dkog konsenzusa, izostanak organizirane ljevice koji ostavlja prazan prostor za slobodnu igru desni\u010darskih fantazija, na kraju i sasvim uobi\u010dajena operacija proizvodnje unutra\u0161njeg neprijatelja kao stara strategija politi\u010dke mobilizacije\u2026 Jedan je razlog, me\u0111utim, toliko o\u010dit da ga ba\u0161 nitko ne uspijeva vidjeti: prosta \u010dinjenica da se avet komunizma prigodno o\u017eivljava isklju\u010divo uo\u010di predsjedni\u010dkih i parlamentarnih izbora djeluje, valjda, toliko banalno i samorazumljivo da se ne \u010dini vrijednom spomena. Ali, mo\u017eda bi iz te \u010dinjenice napokon vrijedilo povu\u0107i odgovaraju\u0107u konzekvencu; mo\u017eda bi napokon trebalo jasno formulirati da je stupidni, izli\u0161ni i manipulativni desni\u010darski antikomunizam \u2013 nad kojim se onda liberalni komentatori zgra\u017eaju u pravilnim izbornim ciklusima \u2013 omogu\u0107en, naprosto, parlamentarnom demokracijom.<\/p>\n

Nema u tome ni\u010dega skandaloznog, niti je ovo prvi put da nam parlamentarna demokracija pokazuje svoje nali\u010dje: ako, recimo, ne \u017eelimo svesti Erica Hobsbawma na onu poznatu sintagmu s po\u010detka teksta, mo\u017eemo se prisjetiti njegovoga prikaza Hladnoga rata iz “Doba ekstrema”, knjige posve\u0107ene upravo “kratkom dvadesetom stolje\u0107u”. Ondje je uvjerljivo dokumentirao kako “ravnote\u017ea straha” izme\u0111u SSSR-a i SAD-a nije podrazumijevala i potpunu ravnote\u017eu odgovornosti za bezrazlo\u017eno zao\u0161trenu politi\u010dku retoriku. “Ravnote\u017ea straha”, naime \u2013 kako tuma\u010di Hobsbawm \u2013 “ne obja\u0161njava apokalipti\u010dni ton Hladnoga rata. On je dolazio iz Amerike”. A za\u0161to? “Za razliku od SSSR-a, SAD je bio demokracija. (\u2026) Sovjetska vlada, iako je tako\u0111er demonizirala svoga globalnog antagonista, nije se morala zamarati osvajanjem glasova u Kongresu, na predsjedni\u010dkim ili parlamentarnim izborima. Vlada SAD-a je morala. Za te je svrhe apokalipti\u010dki antikomunizam bio koristan, a utoliko i izazovan, \u010dak i za politi\u010dare koji nisu iskreno vjerovali vlastitoj retorici\u2026”<\/p>\n

Utjelovljenje aveti komunizma<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda se sasvim prosta \u010dinjenica da reduciranje politi\u010dke rasprave na izmi\u0161ljene opasnosti i la\u017ene probleme mo\u017ee proizi\u0107i iz logike parlamentarno-demokratskog sistema zbilja pre\u0161u\u0107uje samo zato \u0161to je banalna i samorazumljiva. Mo\u017eda se pre\u0161u\u0107uje zato \u0161to u parlamentarnoj demokraciji nije naro\u010dito popularno ni preporu\u010dljivo kritizirati vladaju\u0107i sistem; ova se opcija ipak \u010dini vjerojatnijom. A mo\u017eda bismo, naposljetku, po\u0161av\u0161i od te opcije mogli postaviti elementarno pitanje: o \u010demu zapravo \u0161utimo onda kada, uo\u010di predsjedni\u010dkih ili parlamentarnih izbora, govorimo o komunizmu? Odgovor je podjednako jednostavan: \u0161utimo o kapitalizmu. Politi\u010dki konsenzus, zadan perifernim polo\u017eajem dr\u017eave i ovisno\u0161\u0107u njena funkcioniranja o uspje\u0161noj akumulaciji kapitala, sistemska pitanja kapitalizma sistematski uklanja s pozornice. Parlamentarna desnica ondje potom izvodi crvene aveti i otrcane duhove pro\u0161losti, dok liberali paralelno postrojavaju uhljebe i prora\u010dunske parazite ne bi li i sami pokazali da “socijalisti\u010dki mentalitet” jo\u0161 uvijek vlada dr\u017eavom: obje strane potom, zajedno i uigrano, prizivaju izlazak iz krize kapitalizma pomo\u0107u uvo\u0111enja “vi\u0161e kapitalizma”.<\/p>\n

Zato treba cijeniti malu povijesnu ironiju koja je preklopila datum godi\u0161njice pada zida u Berlinu s po\u010detkom nove predizborne kampanje u Hrvatskoj. Zato je, uostalom, djeli\u0107 istine o toj proslavi i njenom povijesnom revizionizmu vidljiv samo odavde, s evropske periferije, gdje povampireni Jugoslaveni tumaraju zemljom dvadeset i tri godine nakon nestanka Jugoslavije, a nedavna se pro\u0161lost iz krvavog klupka masovnih ubojstava, silovanja, spaljivanja i mu\u010denja pretvara u idili\u010dno desetlje\u0107e otvorenog interneta, prora\u010dunskih vi\u0161kova i unplugged<\/em> nastupa Nirvane. Zato se, dakle, samo odavde jasno vidi kako je opsesija davno upokojenim komunizmom prvenstveno simptom krize kapitalizma. I zato je, kona\u010dno, tako obeshrabruju\u0107e promatrati kako politi\u010dka ljevica, bore\u0107i se s osnovnim organizacijskim te\u0161ko\u0107ama nakon jednoga od svojih najve\u0107ih povijesnih poraza, jo\u0161 uvijek ne uspijeva na\u010diniti sasvim logi\u010dan korak: napokon pru\u017eiti sistemu paranoidno opsjednutom prijetnjama socijalizma i komunizma ba\u0161 ono \u0161to neprestano priziva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako je pad Berlinskog zida zaista ozna\u010dio po\u010detak kraja Hladnog rata i “kratkog dvadesetog stolje\u0107a” \u2013 kako glasi poznata sintagma Erica Hobsbawma \u2013 onda je i po(p)ratni optimizam potrajao odgovaraju\u0107e kratko…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3410,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,34],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-3400","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-tranzicija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3400"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3411,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3400\/revisions\/3411"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3410"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3400"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3400"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3400"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3400"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}