U sklopu temata o nesigurnom radu donosimo tekst o nejednakostima me\u0111u radnicima u filmskoj industriji. Karla Crn\u010devi\u0107 kroz razgovor s filmskim radnicama opisuje posebno lo\u0161e uvjete rada u takozvanim “\u017eenskim” sektorima poput maske, kostimografije i pomo\u0107nog odjela re\u017eije. <\/p>\n\n\n\n
Iako je ve\u0107ina filmskih radnika \u010desto u nezavidnoj poziciji, ostavljena na milost i nemilost<\/a> privatnim produkcijama koje im odre\u0111uju cijenu i uvjete rada, neki su vi\u0161e a neki manje privilegirani, ovisno o filmskom odjelu u kojem rade. Tako su primjerice “mu\u0161ki” sektori, koji se interno tako nazivaju zbog toga \u0161to su u njima zaposleni gotovo uvijek prete\u017eito mu\u0161karci, zbog va\u017enosti unutar kolektivnog procesa proizvodnje vrednovani vi\u0161e nego neki drugi sektori, primjerice odjel maske, kostimografije ili pomo\u0107ni dio odjela re\u017eije. Ti su sektori prete\u017eito sastavljeni od \u017eena i u svom radu su fokusirani direktno na glumce. Glumci su va\u017ene karike lanca proizvodnje audiovizualnog djela, presudan faktor re\u017eije i slike, i mnogo elemenata ovisi upravo o njima. Ukoliko glumac nije zadovoljan i \u017eeli odustati ili tra\u017eiti ve\u0107i honorar, mnogo novca ili vremena ve\u0107 provedenog u snimanju mo\u017ee oti\u0107i u vjetar, a znamo da je u ovakvim poslovima vrijeme novac.<\/p>\n\n\n\n Kada ne\u0161to ne valja, \u010desto se upravo radnice iz gore spomenutih “\u017eenskih” sektora proziva da svoj posao ne odra\u0111uju kako treba. Pri tome njihov posao nije samo staviti kostim na glumca dovoljno brzo, popraviti \u0161minku ili donijeti ru\u010dak, ve\u0107 treba biti takti\u010dan, veseo, ugodan, uvijek dostupan i spreman na sve mogu\u0107e zadatke. Iako se i glumci potpisivanjem ugovora tako\u0111er obavezuju da \u0107e sti\u0107i na set, a ne da \u0107e ih netko morati buditi u hotelskoj sobi, to se radnicama u spomenutim sektorima nerijetko doga\u0111a sa stranim glumcima \u2013 zvijezdama. Jedna od mojih sugovornica na tu temu ka\u017ee: “Na stranom projektu radila sam kao pomo\u0107nica drugog asistenta re\u017eije. Svako jutro sam bila na nogama prije dolaska prvog glumca (\u0161to je znalo biti i do 4 sata prije nego \u0161to moji kolege sti\u017eu na set, na doru\u010dak). Morala sam se pobrinuti da svi glumci po dispoziciji budu u kostimima, maski, da pojedu doru\u010dak i da na vrijeme budu na setu. Susretala sam se s mamurnim i pijanim glumcima koji bi po dolasku u bazu zaspali u luksuznoj prikolici \u010diji dnevni najam ko\u0161ta vi\u0161e od mog tjednog honorara. Mene su prozivali za nesposobnost jer nisam mogla natjerati nekoga da se probudi ili bude spreman za probu s redateljem. Htjeli su posebne doru\u010dke koji nisu bili dostupni jer smo bili na zabitim lokacijama snimanja. Komentar mog nadre\u0111enog je bio da sam ja \u017eena pa \u0107u sigurno biti dobra u tome da biram “salame i sireve” koje oni vole. De\u010dki se ipak bave ozbiljnijim poslom. Bila sam pod velikim stresom jer mi se \u010dinilo da previ\u0161e radim a da u isto vrijeme moj posao nitko ne do\u017eivljava ozbiljno. Osim toga, niti jedan prekovremeni mi nije bio pla\u0107en, a honorar je bio iznimno nizak.”<\/p>\n\n\n\n Rad u audiovizualnoj industriji, pogotovo u “\u017eenskim” sektorima, zahtijeva emotivnu kapacitiranost i prilagodljivost, te vje\u0161tinu u radu njege i brige, kako bi “va\u017enije karike” ostale zadovoljne, s krajnjim ciljem osiguravanja profita. Sve bi to bilo u redu kad bi se radilo o dogovorenim i potpisanim pravilima koja bi vrijedila za sve, ali \u010desto nije tako. Neki sektori su prepuni zamjenjivog osoblja jer postoji ideja da su neki poslovi vrjedniji od drugih. Jedna od mojih sugovornica, filmska radnica u sektoru kostima, ka\u017ee kako nerijetko \u010duje primjedbu da je gumb lako za\u0161iti ali upravljati kamerom ili svjetlom nikako nije. Druga ka\u017ee da se njena prava \u010desto kr\u0161e na na\u010din da joj se prekovremeni sati ne pla\u0107aju, dok se tehni\u010dkim sektorima ve\u0107 nakon petnaest minuta po\u010dinju brojati prekovremeni sati. Ni servis produkcije ni javne kulturne politike ne rade na tome da to poprave, \u0161tovi\u0161e iskori\u0161tavaju \u010dinjenicu kako za dobro pripremljeni dan unaprijed, u \u017eelji da se ne ostane bez sljede\u0107eg anga\u017emana, neki sektori moraju raditi dulje. Privatnici izbjegavaju preuzeti odgovornost i to platiti, ve\u0107 na tom parazitiraju. Jo\u0161 gora situacija je na doma\u0107em filmskom tr\u017ei\u0161tu, gdje se filmovi proizvode s manjkavim bud\u017eetima.<\/p>\n\n\n\n \u010cinjenica je da skoro svaki film, ponajvi\u0161e debitantski, ima premalo sredstava da bi radnici bili pla\u0107eni po va\u017ee\u0107em cjeniku strukovnih udruga. Na svaki ve\u0107 ionako mali honorar treba dodati i sve nepla\u0107ene prekovremene sate zbog pomanjkanja ljudstva i vremena, \u0161to je uvijek slu\u010daj. Rije\u010dima jedne sugovornice, o poziciji voditeljice sektora: “Kao vo\u0111i sektora i autoru du\u017enost mi je pobrinuti se da moji najbli\u017ei suradnici – asistenti, isto kao i ja sama, budemo pla\u0107eni za prekovremeni rad. Jo\u0161 nikada mi to nije uspjelo u hrvatskoj produkciji. To \u010desto zavr\u0161i tako da zbog ljudskosti sama jo\u0161 vi\u0161e radim jer ne mogu tjerati druge da ulaze u tre\u0107i prekovremeni sat, osje\u0107am se odgovorno. Spomenut \u0107u i da postoje privilegirani sektori kojima je zagarantiran prestanak rada to\u010dno prema rasporedu – dispoziciji, a prema\u0161i li se za vi\u0161e od 15 minuta nema dvojbe ho\u0107e li im biti pla\u0107eno. To treba postati standard za sve sudionike proizvodnje audiovizualnog djela.”<\/p>\n\n\n\n Radnice i radnici u odjelu maske i kostima svoje pauze za ru\u010dak \u010desto preska\u010du ili br\u017ee zavr\u0161avaju kako bi se pobrinuli da su svi “va\u017eniji” elementi proizvodnje zadovoljeni, da su glumci u svojim kostimima i s maskom spremni kada ih asistent re\u017eije pozove na set. Isto tako, pomo\u0107nici odjela re\u017eije su \u010desto zadu\u017eeni da cijelom vrhu produkcije, re\u017eije, glumcima i direktoru fotografije nose ru\u010dak – iako je catering uvijek postavljen direktno na setu upravo kako bi svi do njega mogli do\u0161etati – te zbog toga nemaju vremena za svoju prijeko potrebnu pauzu. Ne jedu svi jednako \u2013 ni\u017ee rangirane radnike se posramljuje ako stanu u red za ru\u010dak prije nego je stao netko “hijerarhijski” va\u017eniji od njih, a ponekad se bolji komadi hrane \u010duvaju za va\u017enije funkcije.<\/p>\n\n\n\n Velike razlike postoje u tretiranju mu\u0161kih i \u017eenskih sektora, radnica i radnika na setu. \u017dene su izlo\u017eene psihi\u010dkom maltretiranju \u010de\u0161\u0107e nego njihovi mu\u0161ki kolege, ukorene su ako su odjevene “vulgarno” bez obzira na to koliko je vani stupnjeva, o\u010dekuje se da se ne suprotstavljaju i ukoliko do\u0111e do verbalnog seksualnog zlostavljanja, rijetko su za\u0161ti\u0107ene. Filmska radnica iz sektora re\u017eije svjedo\u010di: “Glumac me pozivao da mu se pridru\u017eim u bazenu, pred svima mi govorio da do\u0111em pokupiti njegovo prljavo rublje s poda, namigivao i zvi\u017edao, imao neprimjerene komentare. Komentar producenata je bio kako je on ipak glumac, i da se ne osvr\u0107em na to”. Radnica iz odjela kostima pi\u0161e: “Osje\u0107ala sam se kao manje vrijedan \u010dlan ekipe jer sam dio odjela kostima koji se jednostavno u cjelini tretira kao manje vrijedan. Ne znam da li je to zbog toga \u0161to smo velikom ve\u0107inom \u017eene ili zbog ne\u010deg drugog. Na \u017ealost do\u017eivjela sam konkretne slu\u010dajeve u kojima sam od strane produkcije bila tretirana kao bezvrijedna, i ja i moj rad. O na\u010dinu komunikacije da i ne govorim. \u0160to se ti\u010de jasnog nepovoljnog polo\u017eaja jer sam \u017eena, to se o\u010ditovalo u neukusnim seksualnim “\u0161alama” kolega. Iz produkcije su znali prigovarati na moje kratke hla\u010de na snimanju eksterijera usred ljeta, dok kolega gol do struka tr\u010di po setu, ali to je u redu. U tim slu\u010dajevima sam se osje\u0107ala posramljeno i poni\u017eeno.”<\/p>\n\n\n\n Obaveza da stalno bude\u0161 na usluzi, dobro raspolo\u017een, nasmijan i spreman pomo\u0107i u svemu odnosi se upravo na sektore koji su potpla\u0107eni i \u010dija osnovna prava na pla\u0107ene prekovremene sate, pauzu i radno vrijeme kakvo imaju i kolege iz drugih sektora nisu ostvarena. Neki \u0107e re\u0107i da to ovisi o odgovornosti, jer nisu svi sektori niti radnici jednako vrijedni, postoje oni koji preuzimaju ve\u0107u odgovornost i imaju ozbiljnije zadatke. No nikad se ne radi samo o tome: svi proizvo\u0111a\u010di audiovizualnog djela imaju odgovornost za onaj posao za koji su anga\u017eirani, na honorar pristaju pri dogovoru s producentima, ali nikad ne mogu znati na koji na\u010din \u0107e u samom procesu proizvodnje oni i njihov rad biti tretirani. \u010cesto ne znaju ho\u0107e li se zaista ispuniti ono \u0161to se obe\u0107alo pri usmenom dogovoru jer ugovor ve\u0107ina vidi tek kad je snimanje poprili\u010dno odmaknulo ili \u010dak ve\u0107 i zavr\u0161ilo. <\/p>\n\n\n\n Rije\u010dima sugovornice: “Radimo vi\u0161e od nekih sektora jer nama se radni sati kre\u0107u brojati od dolaska prvog glumca a ne od po\u010detka za sve ostale. A to zna biti min 40 minuta do 2 sata prije dispozicije. I naravno, uvijek ostajemo minimalno 15 minuta do pola sata dulje dok pospremimo kostime koji su se taj dan koristili, pripremimo za sutra, operemo ne\u0161to ako je hitno… Zadovoljna sam kad su prekovremeni pla\u0107eni, ali \u010desto nisu. Na zadnjem stranom projektu su nam se prekovremeni obra\u010dunavali po britanskom modelu (ako dolazi\u0161 prije snimanja je druga\u010diji koeficijent za prekovremene od onog nakon snimanja) koji je svima bio nerazumljiv, tako da nije bilo ni mogu\u0107e provjeriti da li su ispla\u0107eni svi prekovremeni.”<\/p>\n\n\n\n Druga sugovornica ima sli\u010dna iskustva: “Ne mislim da radim vi\u0161e od nekih sektora, znam da radim vi\u0161e od nekih sektora. Kad krene snimanje moj radni dan traje izme\u0111u 12 i 16 sati \u0161to je van svake humanosti, no takva je situacija i u pojedinim drugim sektorima. Potrebna je ogromna psihi\u010dka i fizi\u010dka izdr\u017eljivost. Kada radim na projektu, \u017eivot mi se svodi na rad i nekoliko sati spavanja. Ja kao osoba tada nestajem. To mora biti adekvatno pla\u0107eno, a u velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva nije, ni osnovni honorar, ni prekovremeni. I to je stra\u0161no! To je toliko poni\u017eavaju\u0107e, nepravedno i uni\u0161tava \u010dovjeku dostojanstvo, a samim time udara i na psihi\u010dko zdravlje.”<\/p>\n\n\n\n Iako je ve\u0107ina filmskih radnika izlo\u017eena te\u0161kim radnim uvjetima, postoje velike nejednakosti izme\u0111u postoje\u0107ih odjela u filmskom sektoru. Radnice su \u010desto mnogo izlo\u017eenije i neza\u0161ti\u0107enije nego njihovi mu\u0161ki kolege. Jedan od ilustrativnih primjera sve ve\u0107e nejednakosti u polju upravo je novi nacrt zakona o autorskim pravima kojim se snimatelji poku\u0161avaju od autora svesti na autore doprinosa, \u0161to ih na jo\u0161 jedan na\u010din degradira te deprivilegira u odnosu na redatelje, scenariste ili skladatelje. Svjedo\u010dili smo opravdanom nezadovoljstvu HUFS i nezavisnih snimatelja kada se u javnosti pojavio nacrt zakona<\/a> kojim im se poku\u0161ava osporiti pravo na autorstvo kakvo su do sada u\u017eivali, no ono \u0161to zaista izostaje me\u0111u filmskim radni\u0161tvom je ja\u010da solidarnost u polju, svijest o \u010dinjenici da je film kolektivan proces u kojem je svaki sudionik va\u017ean za krajnji rezultat, te da se sva\u010dija prava moraju po\u0161tivati bez obzira na to radi li se o autori(ca)ma ili ne. Sve dok ne budemo inzistirali na ja\u010doj povezanosti i ja\u010dim zakonima o radu koji \u0107e nediskriminatorno <\/strong>\u0161tititi sve i dok ne poradimo na smanjenju segregacije po odjelima, uvijek \u0107e postojati poslodavci\/producenti o kojima ovisimo i koji se pona\u0161aju prema svojim zaposlenicima kako \u017eele. A to zna\u010di da \u0107e uvijek postojati i kolege koji pristaju na lo\u0161e i jo\u0161 lo\u0161ije uvjete, na taj na\u010din si me\u0111usobno spu\u0161taju\u0107i cijenu rada, upravo zato \u0161to si ne mogu priu\u0161titi ni\u0161ta bolje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U sklopu temata o nesigurnom radu donosimo tekst o nejednakostima me\u0111u radnicima u filmskoj industriji. Karla Crn\u010devi\u0107 kroz razgovor s filmskim radnicama opisuje posebno lo\u0161e uvjete rada u takozvanim “\u017eenskim” sektorima poput maske, kostimografije i pomo\u0107nog odjela re\u017eije. Iako je ve\u0107ina filmskih radnika \u010desto u nezavidnoj poziciji, ostavljena na milost i nemilost privatnim produkcijama […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":33995,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[973,864,644],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[974],"class_list":["post-33988","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-filmski-radnici","tag-prekarni-radnici","tag-rodna-nejednakost","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33988","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33988"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33988\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34020,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33988\/revisions\/34020"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33995"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33988"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33988"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33988"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33988"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33988"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33988"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33988"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Hijerarhija me\u0111u radnicima<\/h2>\n\n\n\n
Seksizam na setu<\/h2>\n\n\n\n
Solidarnost filmskih radnika<\/h2>\n\n\n\n