{"id":33971,"date":"2020-08-05T08:03:56","date_gmt":"2020-08-05T07:03:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=33971"},"modified":"2020-08-07T08:20:25","modified_gmt":"2020-08-07T07:20:25","slug":"koliko-muzike-toliko-para-korona-i-neizvjesnost-u-glazbenoj-industriji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=33971","title":{"rendered":"Koliko muzike toliko para: korona i neizvjesnost u glazbenoj industriji"},"content":{"rendered":"\n<p>Dok se vodi javna prepirka izme\u0111u nekoliko estradnih glazbenica koje su se po\u017ealile na gubitak prihoda zbog korone i internetskih komentatora koji im poru\u010duju da odu kopati krumpire, ve\u0107ina radnika\/ica u glazbenoj industriji \u017eivi u potpunoj neizvjesnosti i bez prihoda. Dunja Ku\u010dinac donosi pregled problema s kojima se suo\u010davaju glazbenici i ostali radnici u glazbenoj industriji pogo\u0111enoj korona krizom.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako u internetsku tra\u017eilicu ovih dana zajedno utipkate dva naizgled potpuno nepovezana unosa \u2013 &#8220;Nina Badri\u0107&#8221; i &#8220;krumpiri&#8221; \u2013 upratit \u0107ete najrecentniju medijsku trakavicu na temu korone i njenih posljedica na doma\u0107u ekonomiju. Konkretno &#8211; na glazbenu industriju. Rije\u010d je o prepirci poznate pjeva\u010dice i nekoliko njenih estradnih kolegica s internet komentatorima koji su im, nakon \u0161to su se po\u017ealile na financijske posljedice korone po njihove karijere te cijele timove radnika koje zapo\u0161ljavaju, poru\u010dili da se radije poku\u0161aju latiti lopate i zablatiti nogavice pa napokon shvatiti \u0161to je te\u017eak rad.<\/p>\n\n\n\n<p>Koliko god nam ti vicevi mo\u017eda zvu\u010dali bezvezno, proma\u0161eno ili iritantno jer se direktno oslanjaju i potenciraju iskrivljenu, a itekako \u010destu predod\u017ebu o umjetnosti kao sferi imunoj na ekonomske krize i glazbenicima kao neradnicima koji malo tamburaju a puno zara\u0111uju, takav tip cinizma na vapaj estradnih zvijezda ne treba nas \u010duditi. Potpuno je jasno da slika poznate pjeva\u010dice koja je ju\u010der nosila dizajnersku odje\u0107u skuplju od nekoliko hrvatskih minimalnih pla\u0107a i svirala za hiljade eura iz HDZ-ovog nov\u010danika, a danas se fotografira na moru dok se \u017eali na svoju lo\u0161u korona-zaradu i prima pomo\u0107 od dr\u017eave, kod javnosti momentalno izaziva cini\u010dne komentare. Prezir prema doma\u0107im, u ovom slu\u010daju estradnim elitama potpuno je razumljiv u dr\u017eavi u kojoj \u010detvrtina ljudi \u017eivi u riziku od siroma\u0161tva, polovica si ne mo\u017ee priu\u0161titi ni tjedan dana godi\u0161njeg izvan ku\u0107e, a puno je radnika od po\u010detka korone zavr\u0161ilo na burzi ili prisilnim godi\u0161njim odmorima. Zato je ve\u0107ini muzi\u010dara jasno da \u0107e istupi Nine Badri\u0107 i ostatka estrade na\u017ealost vjerojatno prije rezultirati dodatnom antagonizacijom nego senzibilizacijom \u0161ire javnosti za egzistencijalne probleme ve\u0107ine radnika u glazbenoj industriji.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">I sviranje i kopanje krumpira<\/h2>\n\n\n\n<p>Pritom je posve razumljivo da muzi\u010dare, ali i sve kulturne radnike i umjetnike itekako frustrira diskreditiranje njihovog rada kao boemskog d\u017eabalebarenja za dobre pare. Realnost ve\u0107ine njih miljama je daleko od bilo kakve financijske sigurnosti i lagodnog \u017eivota, a kamoli dizajnerskih haljina i strana\u010dkih (ili bilo kakvih drugih) hiljadarki eura. Upravo suprotno \u2013 ogroman broj umjetnika i radnika u glazbenoj industriji, od autora, prate\u0107ih muzi\u010dara, preko frilens tonaca do sezonaca na hotelskim terasama \u2013 radi u iznimno nesigurnim uvjetima i \u017eivi od nastupa do nastupa. Ve\u0107ina njih stalno, kako ka\u017ee jedan moj sugovornik jazz glazbenik &#8211; paralelno kopa krumpire i svira. Drugim rije\u010dima, moraju manevrirati izme\u0111u gomile paralelnih anga\u017emana ili se oslanjati na dodatne poslove da bi uop\u0107e pre\u017eivjeli. Njihovu je egzistenciju korona kriza itekako ugrozila. Zato su jo\u0161 puno prije prepirke o estradi i va\u0111enju krumpira velik broj doma\u0107ih muzi\u010dara iziritirale poruke koje su mogli \u010duti s vi\u0161e strana, \u010dak i od strane samog ZAMP-a <sup><a href=\"#footnote_1_33971\" id=\"identifier_1_33971\" class=\"footnote-link footnote-identifier-link\" title=\"HDS ZAMP je stru\u010dna Slu\u017eba za&scaron;tite autorskih muzi\u010dkih prava Hrvatskog dru&scaron;tva skladatelja\">1<\/a><\/sup>: da bi lockdown i obustavu koncerata mogli iskoristiti za dodatno stvaranje. Ako itko ima ikakve sumnje \u2013 nemogu\u0107nost zara\u0111ivanja za \u017eivot ve\u0107inu ljudi pa \u010dak, eto, i umjetnike, ne baca toliko u stvarala\u010dki afan, koliko u anksioznost i krizu. Ako je lockdown na dio njih djelovao kao \u201eodmor\u201c, bio je to tek privremeni u\u010dinak koji puno vi\u0161e govori o njihovim uobi\u010dajenim uvjetima rada nego o blagodatima samoizolacije. To mi obja\u0161njava jedan kolega: &#8220;Kad je sve pootkazivano, puno muzi\u010dara je, kao i ja, mislilo &#8216;jebiga, ne znam kako \u0107u pre\u017eivjeti, ali zaista je bilo dobro nakratko stati&#8217;. Nakratko smo stali s lu\u0111a\u010dkim tempom rada i prihva\u0107anjem svakog ponu\u0111enog projekta daleko preko kapaciteta, koje mora\u0161 sve redom grabiti radi opstanka. No, koliko god da su mi mnogi moji kolege u ovom periodu pauze mo\u017eda djelovali naspavanije i zdravije, to \u0107e raspolo\u017eenje vrlo brzo, ukoliko kriza potraje, pre\u0107i u depresiju zbog ugro\u017eene egzistencije. Jako puno ljudi \u017eivi isklju\u010divo od svirki u\u017eivo i to je &#8211; i mimo krize &#8211; \u010disto pre\u017eivljavanje.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Slobodni muzi\u010dari najugro\u017eeniji<\/h2>\n\n\n\n<p>Na najve\u0107em su udaru korona krize zavr\u0161ili upravo svi oni koji ovise isklju\u010divo o svirkama u\u017eivo, bendovi koji sviraju nekomercijalnu muziku i \u017eive od koncerata jer te\u0161ko ili nikako napla\u0107uju svoju glazbu online (jednostavno se i \u010desto piratski dijeli, a od streaming servisa muzi\u010dari vide samo sitni\u0161), prate\u0107i izvo\u0111a\u010di te svi oni koji nemaju status slobodnog umjetnika i nisu nigdje zaposleni, kao i sezonci koji nisu za\u0161ti\u0107eni nikakvim ugovorima. Zabrana nastupanja tijekom lockdowna za ve\u0107inu je njih zna\u010dila da de facto uop\u0107e ne mogu raditi. Mogli su, eventualno, tu i tamo odraditi koji nastup online ili realizirati neki drugih projekt \u2013 rezidenciju, radionicu ili sli\u010dno, no u znatno smanjenom obimu i lo\u0161ijim radnim uvjetima. Jedna doma\u0107a glazbenica ka\u017ee: &#8220;Propali su mi svi gigovi, njih desetak, koje smo trebali odr\u017eati od kraja o\u017eujka do lipnja. Propao je nastup na jednom festivalu, bukiranje europske turneje za jesen, snimanje spota, kao i anga\u017eman na jednom festivalu na kojem sam trebala raditi kao umjetni\u010dka direktorica.&#8221; Drugi sugovornik, muzi\u010dar koji svira u nekoliko bendova te radi filmsku i kazali\u0161nu glazbu govori mi: &#8220;Kad je korona po\u010dela, bili su bukirani nastupi za prolje\u0107e i rano ljeto i svi su otkazani: svi festivalski i klupski koncerti s pet razli\u010ditih bendova u kojima sviram, nekoliko predstava te cijela jedna inozemna turneja, koja je djelomi\u010dno pomaknuta na idu\u0107u godinu. Avio karte koje smo kupili o svoj tro\u0161ak \u0107emo, nadam se, mo\u0107i prebaciti za nagodinu. Odradili smo nekoliko koncerata u posebnim uvjetima: live stream, manji broj publike, na otvorenom, kako kad. Neki od tih nastupa su bili normalno honorirani, ali dio njih smo odradili u lo\u0161ijim uvjetima nego ina\u010de: za duplo manji honorar, karte ili donacije.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ve\u0107ini muzi\u010dara propalo je i do 80 ili 90 posto live anga\u017emana i isto toliko prihoda od njih. Ni za jedan od otkazanih ili odgo\u0111enih koncerata, naime, glazbenici nisu dobivali nikakve novce, \u010dak niti dio predvi\u0111enog honorara. Isto su pro\u0161li i tehni\u010dari i tonci koji nisu stalno zaposleni u kulturnim institucijama ili firmama za najam opreme, nego frilensaju: &#8220;S obzirom na to da ovisim o trenuta\u010dnom stanju na tr\u017ei\u0161tu i potrebi za \u201evanjskim\u201d radnicima, u tih kriznih dva i pol mjeseca nije postojalo moje radno mjesto. Sjedio sam kod ku\u0107e i aplicirao za dr\u017eavnu pomo\u0107. Moji kolege tonci ve\u0107 tra\u017ee druga zanimanja.&#8221; Obustava svirki je te\u0161ko pala i prate\u0107im glazbenicima, koji su i ina\u010de \u010desto zadnja karika u lancu naplate svirki: &#8220;Ako se svira na ulaznice, sav se financijski rizik koncerta prebacuje na izvo\u0111a\u010de, a zna se da su prate\u0107i glazbenici zadnji u redu &#8211; dobijemo dio novaca koji ostane nakon \u0161to klub pokrije svoje tro\u0161kove tako da smo naj\u010de\u0161\u0107e slabije pla\u0107eni i od tehni\u010dkog osoblja ili za\u0161titara. Kad na tako postavljen sustav nalegne ovakva kriza, ona najsna\u017enije udara upravo na najugro\u017eeniji dio glazbene industrije. Alternativa tome bi bio neki tip redistribucije sredstava i, naravno, sna\u017enije javno financiranje cijelog polja.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Spas u neprofitnom sektoru<\/h2>\n\n\n\n<p>Kako bi pre\u017eivjeli krizu, ve\u0107ina muzi\u010dara potra\u017eila je dodatne poslove, zatra\u017eila podr\u0161ku publike ili poku\u0161ala do\u0107i do potpore strukovnih udruga i Ministarstva kulture. &#8220;Odradili smo puno live streamova, a dio publike je pokazao veliku podr\u0161ku kroz donacije i kupovinu glazbe online. Djelomi\u010dno se u online formatu uspjela odr\u017eati i jedna rezidencija, za koju smo dobili dio stipendije. Sada sviram nekoliko manjih ljetnih gigova, no oni funkcioniraju isklju\u010divo radi obostrane drugarske podr\u0161ke izme\u0111u mene i organizatora koje ve\u0107 dobro poznajem i koji su pokazali ljuti entuzijazam. Nosim svoje poja\u010dalo na otok, sviram za putne tro\u0161kove ili smje\u0161taj, sve skupa za znatno manje novaca. Kao nezavisna glazbenica sam fleksibilnija jer i ina\u010de operiram u pukotinama. No to je sve spa\u0161avanje \u017eive glave u krizi, a ne odr\u017eivi na\u010din funkcioniranja i rada.&#8221; Neki od njih morali su kombinirati i vi\u0161e na\u010dina kriznog pre\u017eivljavanja: &#8220;Izdr\u017eao sam jer mi je uletio dodatni posao vo\u017enje kombija, dostave hrane. Osim toga, stra\u0161no fer, u\u010dinkovita i brza pokazala se Hrvatska glazbena unija, koja je aktivirala svoj fond solidarnosti i iz njega isplatila pomo\u0107 glazbenicima poput mene &#8211; bez ikakvog statusa, koji nemaju ni\u0161ta registrirano, nezaposleni su i rade samo preko autorskih ugovora. Bilo je jako utje\u0161no to \u0161to se HGU pobrinula za ljude koji \u017eive od muzike, ali nisu ni u kakvom sustavu.&#8221; Dio glazbenika koristio je sli\u010dne potpore od Hrvatskog dru\u0161tva skladatelja te jednokratne potpore Ministarstva kulture, no dobar dio mojih sugovornika upozorava da se s potporama trebalo nastaviti i dalje jer je ostatak godine itekako neizvjestan. Ono \u0161to je potpuno jasno jest to da su klju\u010dni oslonac u krizi za muzi\u010dare, usprkos svojim ograni\u010denjima i manama, bili upravo fondovi solidarnosti i javna sredstva. Na tr\u017ei\u0161tu su, s druge strane, muzi\u010dari ba\u0161 kao i drugi prekarni radnici, u trenutku kad se na njihovom radu vi\u0161e nije moglo generirati profit &#8211; naprosto ostali bez posla.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako \u010dujemo, manifestacije koje se ne vode isklju\u010divo logikom isplativosti jedine su koje su se uspijevale kako-tako odr\u017eati i pritom ispo\u0161tovati korektne uvjete prema umjetnicima i radnicima, po \u010demu su i ina\u010de na dobrom glasu me\u0111u muzi\u010darima. &#8220;Spasili su nas mali lokalni festivali financirani javnim sredstvima. To su jedini sigurni i ozbiljni novci na koje se mo\u017eemo osloniti. Taj je sustav postavljen tako da izvo\u0111a\u010di u njemu dobro prolaze, a dostupni su i publici jer naj\u010de\u0161\u0107e ne napla\u0107uju ulaznice.&#8221; Kriza je itekako apostrofirala ono \u0161to mnogi umjetnici i kulturne radnici ve\u0107 dugo govore \u2013 to da prepu\u0161tanje umjetnosti i kulture tr\u017ei\u0161nim mehanizmima za ve\u0107inu njihovih proizvo\u0111a\u010da zna\u010di iznimno prekarne uvjete rada, nestabilne prihode i ogromnu koli\u010dinu neizvjesnosti. Ukoliko njihov rad u nastavku ove krize bude primarno ovisio o komercijalnim nastupima, primje\u0107uje vi\u0161e mojih sugovornika, o\u010dekuje ih te\u017eak period: &#8220;Strah me da \u0107e ve\u0107ini organizatora biti neisplativo raditi koncerte u skladu s epidemiolo\u0161kim preporukama. Za privatnike su koncerti naprosto pitanje isplativosti. Pretpostavljam da \u0107e se u prilago\u0111enim formatima odr\u017eati jedino neprofitni programi \u010diji bud\u017eeti ovise o javnim potporama, naravno, ako njih bude.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Sezonske ga\u017ee<\/h2>\n\n\n\n<p>No, dio glazbenika u potpunosti zavisi o privatnom ugostiteljskom sektoru: muzi\u010dari koji sviraju na terasama kafi\u0107a i restorana od svibnja do rujna obi\u010dno odra\u0111uju sezonu u lokalima du\u017e cijele obale. Ga\u017ee na terasama, iz perspektive radnih uvjeta, funkcioniraju kao i ve\u0107ina drugih sezonskih radnih mjesta: radi se bez pauze dok god ima turista i vrti se ke\u0161, dobar dio rada je neprijavljen, a uvjeti su stvar lutrije u pregovorima s pojedinim gazdom. U tom ekosistemu glazbenike se, kako sami ka\u017eu, malo bolje tretira od konobara jer su ne\u0161to te\u017ee zamjenjivi, ali njihov rad itekako je intenzivan i nesiguran. Uglavnom se svira svaki dan nave\u010der, prosje\u010dno \u010detiri sata, ovisno o broju turista. U takozvanoj pred i post-sezoni uobi\u010dajena pla\u0107a je 300, a u srpnju i kolovozu 400 kuna po osobi po danu i skoro sve se pla\u0107a na crno. Rije\u010d je o iznosu koji glazbenici, navodno, vi\u0161e-manje dr\u017ee na cijeloj obali no u usporedbi s cijenom zagreba\u010dkih svirki, \u010dujemo, to je jako malen iznos. &#8220;U Zagrebu moramo tra\u017eiti vi\u0161e jer nikada ne mo\u017eemo dobiti toliki broj svirki niti toliko bak\u0161e kao na obali. U sezoni se ipak zara\u0111uje &#8216;na koli\u010dinu&#8217;, a velik dio zarade \u010dini bak\u0161a.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ostali uvjeti stvar su individualnih pregovora s vlasnikom lokala: nekada se s njim dogovori smje\u0161taj u ku\u0107i zajedno s konobarima i kuharima, a ukoliko se svira u restoranu naj\u010de\u0161\u0107e se dobije i besplatan obrok ili se on glazbenicima ponudi po veleprodajnoj cijeni. No moj sugovornik, recimo, nije imao osiguran niti smje\u0161taj niti obrok. Najve\u0107i je problem, ipak, ka\u017ee on, to \u0161to nema slobodnih dana, osim kada pada ki\u0161a pa terasa kafi\u0107a nije u funkciji. Pro\u0161le godine je, tako, od svibnja do rujna imao svega \u010detiri slobodna dana. S obzirom na to da se za ove sezonske aran\u017emane uglavnom ne potpisuju ugovori, glazbenici nemaju nikakvu za\u0161titu. Zna se desiti, recimo, da gazda lokala procijeni da mu nije dovoljno isplativo imati bend i da naprasno otka\u017ee ili prepolovi broj ga\u017ea neposredno prije ili tijekom sezone. U tom slu\u010daju glazbenik se nalazi u \u0161ah mat poziciji u kojoj gubi sve ili skoro polovicu prihoda, a naj\u010de\u0161\u0107e je prekasno da prona\u0111e novi anga\u017eman. Jedan od mojih sugovornika se prisje\u0107a: &#8220;Prije par godina sam dogovorio tjedan dana svirke na jednom otoku. Radi toga sam odbio nekoliko drugih ga\u017ea. Ve\u010der prije, nakon \u0161to smo mi ve\u0107 bili spakirani i imali kupljene karte za bus i katamaran, otkazali su nam ga\u017ee. Ne samo da smo ostali bez posla i honorara, nego smo bili u minusu. Dugo smo se navla\u010dili, ali nikad nismo vidjeli nikakve novce. Ovakve situacije su se dogodile i povremeno se doga\u0111aju vjerojatno svima koji ga\u017eiraju sezonu.&#8221; Iako je nakon lockdowna i potpune obustave rada, ka\u017eu, opet bilo mogu\u0107e na\u0107i ga\u017eu u nekom od zagreba\u010dkih lokala, a scenarij ljetne obalne sezone polako prestaje izgledati najcrnje mogu\u0107e, uvjeti sviranja su se ipak promijenili: &#8220;Mi akusti\u010dari smo jo\u0161 dobro i pro\u0161li u odnosu na klupsku scenu. Uspjeli smo odraditi desetak svirki u Zagrebu, ali op\u0107enito je broj svirki pao. Neki kafi\u0107i su odustali od live muzike radi u\u0161tede, a neki su spustili honorare i dio ljudi je izgubio ga\u017ee. Zadr\u017eao sam ga\u017eu na moru, ali umjesto nas trojice koji smo ranije svirali za 300, sada sviram sam za 500 kuna. Gazda \u0161tedi, a ja \u010dak bolje prolazim, ali manje je turista i bak\u0161e. Nekad gazda zna po par dana za redom imati lo\u0161 promet pa mu onda recimo, za tri dana svirke naplatim samo jednu. Naprosto, u interesu mi je zadr\u017eati ovu ga\u017eu za idu\u0107u sezonu.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>U situaciji u kojoj za privatni komercijalni sektor predstavljaju samo neisplativi tro\u0161ak, a javnih je sredstava premalo, glazbenicima koji su i prije krize \u017eivjeli od anga\u017emana do anga\u017emana itekako se opravdano tresu koljena pred pogledom u blisku budu\u0107nost. Glavobolja i neizvjesnost \u2013 to su klju\u010dne rije\u010di kojima opisuju narednu godinu. Dvijeidvadeseta koncertno je vrlo vjerojatno propala \u2013 trenutno se, ka\u017eu, skoro ni\u0161ta ne bukira za ostatak godine. Prekarnost i nesigurnost koju je korona-kriza samo potencirala, ni za jednog radnika, od nadni\u010dara koji kopa krumpire do muzi\u010dara koji sviraju na festivalima, ne bi trebala biti prihvatljiva realnost. Za kraj \u0107u prepustiti rije\u010d jednom od mojih sugovornika: &#8220;Umjesto na moru, kao i ve\u0107ina glazbenika trenutno se kupam u moru neizvjesnosti. Biti freelancer je upravo to: davljenje u konstantnoj neizvjesnosti. Briga \u0161to \u0107e\u0161 i kako \u0107e\u0161 od prvog do prvog u mjesecu jednostavno nije normalna. Nije normalno konstantno \u017eivjeti u egzistencijalnom strahu.&#8221;<\/p>\n<ol class=\"footnotes\"><li id=\"footnote_1_33971\" class=\"footnote\">HDS ZAMP je stru\u010dna Slu\u017eba za\u0161tite autorskih muzi\u010dkih prava Hrvatskog dru\u0161tva skladatelja<span class=\"footnote-back-link-wrapper\">[<a href=\"#identifier_1_33971\" class=\"footnote-link footnote-back-link\">&#8617;<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dok se vodi javna prepirka izme\u0111u nekoliko estradnih glazbenica koje su se po\u017ealile na gubitak prihoda zbog korone i internetskih komentatora koji im poru\u010duju da odu kopati krumpire, ve\u0107ina radnika\/ica u glazbenoj industriji \u017eivi u potpunoj neizvjesnosti i bez prihoda. Dunja Ku\u010dinac donosi pregled problema s kojima se suo\u010davaju glazbenici i ostali radnici u glazbenoj [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":33976,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[903,863,864],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[377],"class_list":["post-33971","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-glazba","tag-korona","tag-prekarni-radnici","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33971","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33971"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33971\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33975,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33971\/revisions\/33975"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33976"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33971"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33971"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33971"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33971"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33971"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33971"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33971"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}