Tko je do\u017eivio ve\u0107u nacionalnu traumu u komunizmu? Tko je privukao vi\u0161e stranih investicija? Tko vi\u0161e mrzi izbjeglice i bolje \u0161titi granice? Ova natjecanja na europskom Istoku epilog su velikog “otvaranja” svijetu nakon 1989. godine.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od najustrajnijih politi\u010dkih mitova u posljednjih trideset godina je onaj o “otvaranju” zemalja Var\u0161avskog pakta nakon pada komunizma. Tranzicija se, izme\u0111u ostalog, prikazivala kao prilika za ponovno povezivanje s ostatkom svijeta nakon navodne polustoljetne izolazije iza \u017deljezne zavjese. Granice i zidovi \u0107e nestati \u0161to \u0107e otvoriti mogu\u0107nost izgradnje pravog “otvorenog dru\u0161tva”.<\/p>\n\n\n\n
Dok su se neka blistava obe\u0107anja tranzicije vrlo brzo pokazala ispraznima, a i brojne prate\u0107e politike neprovedivima, ovaj mit je ostao toliko ustrajan da argumentacija u suprotnom smjeru zvu\u010di kao najobi\u010dnije zanemarivanje stvarnosti. No, unato\u010d sna\u017enom stisku tog mita, nastojat \u0107u pokazati da je povijesna istina upravo suprotna: 1989. je bila trenutak de-internacionalizacije biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja. Umjesto otvaranja svijetu tranzicija je donijela zatvaranje u nacionalne granice, potragu za samo-definicijom i identitetom, otpor i resantiman prema strancima i, op\u0107enitije, svojevrsnu introspekciju koja je reducirala komunisti\u010dko iskustvo na nacionalnu traumu i tako zanemarila njegov internacionalni karakter. Razloge ustrajnosti mita \u0107u objasniti analizom njegovih klju\u010dnih komponenti. Tako\u0111er, sugerirat \u0107u i alternativnu povijest hladnog rata koju mit nastoji potisnuti.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od presudnih faktora u oblikovanju i odr\u017eavanju mita bio je anti-komunizam: hegemonijska ideologija tranzicijskog perioda u svim biv\u0161im komunisti\u010dkim zemljama. Dubinski inspiriran hladnoratovskim dihotomijama i kategorijama, anti-komunizam je opisivao biv\u0161e komunisti\u010dke zemlje kao nazadne, nedovoljno razvijene i op\u0107enito odvojene od zapadnih dr\u017eava zbog dominacije komunisti\u010dkih partija. Tako\u0111er, komunizam se portretirao kao ne\u0161to \u0161to je nametnuto izvana (Rusi) \u0161to je suspendiralo normalan tijek povijesti i stvorilo nacionalne enklave s autoritarnom i konzervativnom nomenklaturom. Anti-komunizam je tranzicijske transformacije sveo na imitaciju generi\u010dke, ahistorijske i prili\u010dno ideologizirane slike Zapada. Uz to je postavio i scenu za natjecanje u patnji me\u0111u dr\u017eavama, pravi festival mu\u010deni\u0161tva i samosa\u017ealjenja uzrokovanim “komunisti\u010dkim zlo\u010dinima”.<\/p>\n\n\n\n
Takav je okvir, izme\u0111u ostaloga, pridonio zaboravljanju zajedni\u010dkih iskustava ovih zemalja, i to ne samo unutar institucija Var\u0161avskog pakta i Comecona, ve\u0107 i izvan granica bloka. Taj je zaborav pomalo \u010dudan s obzirom na to da su glavni proponenti anti-komunizma upravo biv\u0161i disidenti koji su uspijevali mobilizirati internacionalne mre\u017ee za njihove akcije upravo zbog povezanosti tih zemalja. Me\u0111utim, 1989. ta je povezanost nepovratno izgubljena nastojanjima svake zemlje da se poka\u017ee zapadnijom i\/li manje komunisti\u010dkom od svih ostalih.<\/p>\n\n\n\n
Drugu va\u017enu komponentu mita \u010dini prevlast i snaga globalizacijske teze <\/em>koja se uspostavila devedesetih godina, taman dok su komunisti\u010dke zemlje izlazile iz prethodnih socio-ekonomskih aran\u017emana. Prema ovoj tezi svijet je napokon definitivno povezan, a svi njegovi dijelovi stoje u nekom odnosu me\u0111uzavisnosti. U ovom “ravnom” svijetu, granice, zidovi, nacije i lokalne privr\u017eenosti tretirani su kao anakronizmi i prokazani kao obrambeni mehanizmi. Liberalna demokracija i kapitalizam \u0107e trijumfirati bez konkurencije. Tu se nije radilo samo o odjecima teze o “kraju povijesti”. Pad komunizma i raspad Sovjetskog Saveza su tvrdnje teoreti\u010dara globalizacije u\u010dinile otpornima na sve izazove. No, to nije bilo sve \u0161to nam je teza nudila. Globalizacija se pojavila ve\u0107 osamdesetih kao eufemizam za neoliberalizam i njegove prakse izmje\u0161tanja proizvodnje u potrazi za jeftinijom radnom snagom i resursima. Bio je to vrlo ugodan termin koji je ozna\u010davao okrutan i nasilan proces: jasan primjer de-politizacije jezika. Kapitalizam je nestao kao opis svijeta, uklju\u010duju\u0107i i anti-globalisti\u010dki pokret. Globalizacija se pojavila kao neminovnost koja se realizira punom brzinom, \u0161to je pridonijelo dojmu da su biv\u0161e komunisti\u010dke dr\u017eave samo usko\u010dile na vlak globalne povijesti rje\u0161iv\u0161i se svojih arhai\u010dnih politi\u010dkih re\u017eima. <\/p>\n\n\n\n Naredna komponenta mita ti\u010de se ekonomije. Transformacija ekonomije nakon 1989. cementirala je ideju po kojoj su se biv\u0161e komunisti\u010dke zemlje izlegle iz ljuske jajeta da bi se povezale sa svijetom. \u010cini se nemogu\u0107im raspravljati s ovom idejom s obzirom na to da je zasnovana na \u010dinjenicama. Naposljetku, multinacionalne korporacije su otvorile urede i pogone u tim zemljama. Elitama je omogu\u0107eno putovanje po svijetu u potrazi za poslovnim prilikama, obrazovanjem i turisti\u010dkim iskustvima. Jeftini letovi su odveli radni\u010dku klasu na bolje pla\u0107ena radna mjesta \u0161irom Europe. Iseljenici su svojim novim potro\u0161a\u010dkim navikama transformirali centre biv\u0161ih komunisti\u010dkih gradova povezivaju\u0107i ih s me\u0111unarodnim stilovima. Stranih i \u010dak egzoti\u010dnih roba u \u0161oping centrima ima u izobilju, za razliku od slabo opskrbljenih i lokaliziranih komunisti\u010dkih du\u0107ana. <\/p>\n\n\n\n Posve je jasno da su ove zemlje integriranije u globalni kapitalisti\u010dki sistem, samim tim i zavisnije i ranjivije, nego \u0161to su njihove ranije komunisti\u010dke ina\u010dice ikad bile. Ali to ih ne \u010dini internacionalnijima, upravo suprotno. Kao \u0161to je Andre Gunder Frank anticipirao, isto\u010dnoeuropske zemlje integrirale su se kao periferne zemlje globalnog sistema, nalik onim ju\u017enoameri\u010dkim. Dok su se nadale da \u0107e dohvatiti Zapad, biv\u0161e zemlje Var\u0161avskog pakta postale su podru\u010dja proizvodnje zasnovana na jeftinom radu i ekstrakciji prirodnih resursa – ukratko, ekstraktivne ekonomije za korist transnacionalnog kapitala, dok su dru\u0161tva prepu\u0161tena politi\u010dkoj kontroli u autoritativnoj maniri. Natjecanje u privla\u010denju izravnih stranih investicija i globalnog kapitala zahtijevalo je utrku prema dnu me\u0111u dr\u017eavama \u0161to je destabiliziralo dr\u017eavne prora\u010dune, uni\u0161tilo socijalne, zdravstvene i obrazovne servise i usluge te produbilo eksploataciju slabo pla\u0107ene, fleksibilne i politi\u010dki demobilizirane radni\u010dke klase. Integracija nakon 1989. je bila u prvom redu karakterizirana neujedna\u010denim razvojem unutar granica svake pojedine dr\u017eave, \u0161to je dovelo do velikih razlika i nejednakosti me\u0111u gradovima i regijama. Dr\u017eave su naprosto napustile velike segmente populacije i usput izgubile kapacitete za intervencije i aktivni anga\u017eman, osim u slu\u010dajevima za\u0161tite kapitala i poretka, i silom ako treba. Dr\u017eave su dakle sve manje nacionalne, u smislu da adekvatno vr\u0161e funkcije na svom teritoriju, a kamoli internacionalne.<\/p>\n\n\n\n \u010clanstvo u Europskoj uniji, za one zemlje koje su ga uspjele ste\u0107i, dodatno je pridonijelo njihovoj de-internacionalizaciji. Pored periferne integracije u njema\u010dki izvozni model, EU zna\u010di i brutalne iskaze nacionalnog egoizma i interesa koji se nastoje ostvariti ne uzimaju\u0107i u obzir interese drugih \u010dlanica. Ti su mehanizmi i navike bili najo\u010ditiji u nedavnim raspravama oko prirode i dometa postpandemijskog oporavka.<\/p>\n\n\n\n Po svim parametrima 1989. predstavlja moment de-internacionalizacije biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja unato\u010d svim mitolo\u0161kim konstrukcijama koje su tvrdile suprotno. Sovjetski Savez i Jugoslavija, svatko na svoj na\u010din, su se raspali na samoizolirane enklave, zabrinutije pitanjima granica, identiteta i rivalstva sa susjedima nego internacionalnim dosegom i suradnjom. To su zemlje politi\u010dki srezanog utjecaja i reducirane na regionalne predstra\u017ee za globalni kapital. One ne mogu igrati nikakvu smislenu me\u0111unarodnu ulogu s obzirom na unutarnji kolaps izazvan nizom povezanih razloga od kojih prednja\u010de emigracija, nejednakost, pogor\u0161ana demografska slika, deindustrijalizacija i de-urbanizacija. Poljska i Ma\u0111arska se tu name\u0107u kao iznimke s obzirom na njihovu zastupljenost na globalnim medijskim naslovnicama proteklih godina. Me\u0111utim, njihova notornost je zasnovana na agresivnoj afirmaciji nacionalizma i nacionalnih vrijednosti, \u0161to se, paradoksalno, danas \u010dini kao jedini na\u010din afirmacije internacionalizma: od Trumpa preko Bolsonara i Modija do Putina. Poljska i Ma\u0111arska, zajedno s ostatkom biv\u0161eg komunisti\u010dkog bloka, predstavljaju avangardu u svijetu kojeg obilje\u017eavaju zidovi, protekcionizam, nacionalna zatvaranja i sebi\u010dni interesi. U svijetu koji je de-internacionaliziran unato\u010d globalnoj prirodi kapitalisti\u010dke integracije. <\/p>\n\n\n\n Mit o otvaranju nakon 1989. nije opasan samo po sebi, ve\u0107 i zbog povijesti koju \u017eeli zatomiti i zamra\u010diti. To je s jedne strane povijest iskrene internacionalne predanosti komunisti\u010dkih dru\u0161tava, a s druge povijest alternativnog globalnog politi\u010dkog projekta koji se oblikovao u hladnoratovskom periodu izme\u0111u Drugog i Tre\u0107eg svijet: drugim rije\u010dima, izme\u0111u komunisti\u010dkih re\u017eima na europskom Istoku i zemalja globalnog Juga. Raste broj akademskih radova koji nastoje rekonstruirati detalje ove suradnje, ali nu\u017eno je potrebna i njena politi\u010dka reafirmacija kao alternativne forme me\u0111unarodne suradnje i solidarnosti.<\/p>\n\n\n\n Iz ove perspektive mo\u017eemo ocijeniti i promjene koje je navodno tranzicijsko otvaranje trebalo donijeti. Uzmimo na primjer Rumunjsku. Ta je dr\u017eava pomogla 1950-ih izgraditi prvu indijsku rafineriju u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Nije pomogla samo radnicima ve\u0107 i kapitalom, klju\u010dnim resursima, in\u017einjerima i arhitektima. Lukasz Stanek je dokumentirao kako su rumunjski arhitekti zajedno s ma\u0111arskim i poljskim kolegama oblikovali urbani razvoj Akre i Bagdada. Kasnijih sedamdesetih su rumunjski in\u017einjeri pomogli u izgradnji prve \u017eeljezni\u010dke pruge u Andama, a prvi vagoni su proizvedeni u malom gradu na zapadu Rumunjske. U to su vrijeme studenti s globalnog Juga poplavili Bukure\u0161t i ostale gradove u potrazi za obrazovanjem \u0161to je dovelo do rasne i jezi\u010dne raznolikosti. Ni\u0161ta od toga se danas ne mo\u017ee ni zamisliti, pogotovo zato \u0161to je sje\u0107anje u posljednjih trideset godina izbrisano. Dovoljno se prisjetiti kako su biv\u0161e komunisti\u010dke zemlje reagirale na izbjegli\u010dku krizu 2015. da bi shvatili koliko su daleko od internacionalizma iz komunisti\u010dkih dana.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d mitu, transformacije nakon 1989. nisu dovele samo do periferizacije ve\u0107 i do provincijalizma, parohijalizma i sitni\u010davog nacionalizma. Biv\u0161e komunisti\u010dke zemlje su zatvorene u nove granice – socijalne, geografske i mentalne – koje su slabije vidljive od Berlinskog zida, ali sna\u017enije u u\u010dinku ograni\u010davanja. Me\u0111utim, sve to nije dovoljno da bi se mit otklonio. Za nadila\u017eenje izolacije i zatvorenosti nu\u017eno je ponovno otkriti smisao predanosti internacionalizmu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tko je do\u017eivio ve\u0107u nacionalnu traumu u komunizmu? Tko je privukao vi\u0161e stranih investicija? Tko vi\u0161e mrzi izbjeglice i bolje \u0161titi granice? Ova natjecanja na europskom Istoku epilog su velikog “otvaranja” svijetu nakon 1989. godine. Jedan od najustrajnijih politi\u010dkih mitova u posljednjih trideset godina je onaj o “otvaranju” zemalja Var\u0161avskog pakta nakon pada komunizma. Tranzicija […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":33962,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1021],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-33947","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljetni-temat-politicki-mitovi","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33947","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33947"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33947\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33961,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33947\/revisions\/33961"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33962"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33947"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33947"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33947"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33947"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33947"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33947"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33947"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Daleko od internacionalizma komunizma<\/h2>\n\n\n\n