Oni su i glavna meta hrvatskog urbanog \u0161ovinizma i najautenti\u010dniji Hrvati i antikomunisti. Oni su i simbol korupcije i po\u0161ten i vrijedan narod. Oni su neizbje\u017eni sastojak svake hrvatske politi\u010dke mitologije. Oni su Hercegovci. A kratku politi\u010dku povijest mitologizacije Hercegovine donosi jedan od njih: Mario Kika\u0161.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od va\u017enijih i konzistentnijih mitova “politi\u010dke kulture” u Hrvatskoj od osamostaljenja na ovamo je mit o Hercegovcima kao nu\u017enim nositeljima desnih, konzervativnih, a nerijetko i fa\u0161isti\u010dkih ideja. Oni su, mit tvrdi dalje, odani prije svega pro\u0161irenoj obitelji kao temeljnoj dru\u0161tvenoj zajednici iz koje se onda pletu tzv. rodija\u010dke veze koje slu\u017ee kao svojevrstan safety net<\/em> ili paralelna socijalna i neformalna ekonomska struktura koja odr\u017eava egzistenciju zajednice. \u010cinjenica da skoro svatko od nas iz Hercegovine ima bar jednog \u010dlana \u0161ire obitelji koji je redovnik\/ca ili bar biv\u0161i pripadnik klera Katoli\u010dke crkve (tzv. raspop) svjedo\u010di i o va\u017enosti institucionalne i ideolo\u0161ke uloge Crkve u cijelom tom geografsko-dru\u0161tvenom kompleksu, i mitu koji je iz njega deriviran. <\/p>\n\n\n\n U kona\u010dnoj izvedbi, upravo ti akteri i te institucije uz pomo\u0107 neformalne ekonomije kao tipi\u010dne forme privre\u0111ivanja ove grupacije postali su, mit tvrdi, svojevrsni ko\u010dni\u010dar napretka Hrvatske u prvim godinama njene neovisnosti. Taj napredak i razvoj se u tom periodu realpoliti\u010dki poistovje\u0107ivao s integracijom u euro-atlantske saveze. Tako su ubrzo Hercegovci postali i svojevrsni balkanski Drugi pristojne i neostvarene hrvatske “politi\u010dke kulture” devedesetih, ali i glavni i odgovorni za “deficit gra\u0111ansko-duhovnog horizonta” i provalu “barbarskog nacionalizma” koji u kona\u010dnici sprje\u010dava priklju\u010denje Hrvatske na tokove “europskog duha”.<\/p>\n\n\n\n Spomenute sintagme u svojoj feljtonistici devedesetih i ranih dvije tisu\u0107itih koristio je Milan Kangrga, jedan od najva\u017enijih na\u0161ih filozofa i predstavnika zagreba\u010dkih praksisovaca. Na\u017ealost, Kangrga je u svojoj poznoj fazi ostao upam\u0107en i po isprovociranom polemi\u010dkom ispadu<\/a> u kojem je Hercegovce poslao doma iz geografskog Zagreba, ali i iz hrvatske, odnosno agramerske, kulture. Taj njegov urbani rasizam kasnije \u0107e vrlo \u010desto evocirati predstavnici hercegova\u010dke intelektualne desnice koji su se manje<\/a> ili vi\u0161e uspje\u0161no politi\u010dki anga\u017eirali na nedavnim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Onaj manje uspje\u0161an s liste HDZ-a, povjesni\u010dar Ivo Lu\u010di\u0107, tako je u nekoliko navrata Kangrginim primjerom i\u0161ao dokazivati i generalizirati prijezir zagreba\u010dke intelektualne elite prema Hercegovcima, odnosno prema onima koji tek sad, u neovisnoj i nekomunisti\u010dkoj Hrvatskoj imaju pristup dr\u017eavi i njenim mehanizmima distribucije mo\u0107i (politi\u010dke, simboli\u010dke ili ekonomske) \u0161to je prije toga bio ekskluzivitet jugoslavenske crvene bur\u017eoazije koja je dolazila i svih krajeva Jugoslavije, osim iz Hercegovine. <\/p>\n\n\n\n Prema toj logici, Hercegovci su upravo zbog te svoje podre\u0111enosti u vrijeme jugoslavenskog socijalizma jedini autenti\u010dni antikomunisti\u010dki subjekt i kao takvi personificiraju upravo nu\u017enu promjenu me\u0111u elitama dolaze\u0107i na simboli\u010dko i institucionalno mjesto nekada\u0161nje crvene bur\u017eoazije. Drugim rije\u010dima, vr\u0161e polemi\u010dku lustraciju koja tek treba biti dovr\u0161ena kroz prakti\u010dnu politi\u010dku lustraciju, a koju pak promovira desno krilo unutar i van HDZ-a kad nema pametnijeg posla, a to je jako \u010desto. Time je mit o Hercegovcima dobio i svoju desnu i antikomunisti\u010dku varijantu uz ve\u0107 postoje\u0107u gra\u0111ansko-liberalnu koja Hercegovce vidi kao ko\u010dni\u010dare hrvatskog puta prema Zapadu i kao populaciju koja je navodno jedina profitirala od te retrogradne prve faze tranzicije devedesetih.<\/p>\n\n\n\n \u010cinilo se da je mit o Hercegovcima kao dobitnicima hrvatske tranzicije i jedinom autenti\u010dnom antikomunisti\u010dkom subjektu svoj vrhunac do\u017eivio kasnih devedesetih odakle i datira Kangrgina opservacija o dotepencima u hrvatsku kulturu. Tada su upravo Hercegovci postali svojevrsna metonimija za lo\u0161e upravljanje dr\u017eavom i pogubne politike vladaju\u0107eg HDZ-a. U liku (politi\u010dkog?) emigranta Gojka \u0160u\u0161ka, a onda i plejadi drugih likova iz dru\u0161tveno-politi\u010dko-privrednog \u017eivota, individualizirana je i upisana ve\u0107inska odgovornost za pogre\u0161ne politi\u010dke odluke, destruktivne vojne avanture, a onda i ekonomski krah dr\u017eave kroz proces pretvorbe i privatizacije. Upravo su najvi\u0111eniji poduzetnici koje tada jo\u0161 nije krasila apozicija “kontroverznih” vukli svoje porijeklo upravo iz Hercegovine poput ozlogla\u0161enog Miroslava Kutle.<\/p>\n\n\n\n Mitologija o Hercegovcima kao nositeljima nazadnih dru\u0161tvenih tendencija perpetuirala se i nakon devedesetih kroz dva oblika participacije Hercegovaca u hrvatskom politi\u010dkom \u017eivotu. Prvi oblik je famozna jedanaesta izborna jedinica, odnosno pravo glasa Hrvata u BiH koji su dominantno nastanjeni u Hercegovini i koji unato\u010d vi\u0161egodi\u0161njem pla\u0161enju gra\u0111ana Hrvatske njihovim glasa\u010dkim pravom, jo\u0161 nikad nisu donijeli prevagu desnici ni na jednim izborima. Drugi bitan motiv daljnjeg razvoja mita o Hercegovcima je Milan Bandi\u0107. Naime, Hercegovci ne samo da nisu prognani iz agramerske kulture, kako je Kangrga proricao, nego su i zasjeli na \u010delo Agrama punih dvadeset godina. Lik i (ne)djelo dugogodi\u0161njeg gradona\u010delnika glavnog grada tako su postali svojevrsni vrhunac mitologije o Hercegovcima dovev\u0161i do savr\u0161enstva umre\u017eavanje \u010dlanova \u0161ire obitelji i rodija\u010dkih veza kroz gradske institucije. <\/p>\n\n\n\n Time se sami mit o Hercegovcima prelio iz svojeg prvotnog antikomunisti\u010dkog i desnog ognji\u0161ta HDZ-a i postao puno vi\u0161e od vrijednosno-strana\u010dkog obilje\u017eja \u2013 op\u0107a karakteristika ili \u010dak klasno-identitetski marker kojim se ne ozna\u010dava samo parohijalizam i konzervativizam odre\u0111ene lokalne ili regionalne zajednice, nego i svojevrsno pripadanje “uhljebni\u010dkoj” klasi koja zapravo pre\u017eivljava na iscrpljivanju javnih resursa za privatne svrhe \u0161to kroz zapo\u0161ljavanje u, ovom slu\u010daju, gradskim institucijama, \u0161to kroz mutne i sive poslove s dr\u017eavom kako devedesetih, tako i danas. No da bismo rastvorili ovu klasno-identitetsko-ideolo\u0161ku pri\u010du, potrebno je oti\u0107i u samu Hercegovinu i u povijest ne\u0161to stariju od devedesetih.<\/p>\n\n\n\n Postoji nekoliko vrlo izvjesnih i prvolopta\u0161kih razina dekonstrukcije mita o Hercegovcima. Prva je geografska. Hercegovina je ne\u0161to kompleksnija regija u kojoj \u017eive sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Geografsko-demografski gledano, njen (jugo)isto\u010dni dio naseljava ve\u0107inski srpsko stanovni\u0161tvo, sjevernu Hercegovinu povijesno naseljavaju ve\u0107inom Bo\u0161njaci, a Hrvati naseljavaju zapadnu Hercegovinu. Tako da su Hercegovci iz ove mitologije primarno bh. Hrvati iz zapadne Hercegovine, a ne svi stanovnici Hercegovine koji za sebe ne\u0107e nu\u017eno re\u0107i da su Hercegovci. Upravo je takva regionalna samoidentifikacija izra\u017eenija kod Hrvata iz Hercegovine nego kod ostala dva nacionalna korpusa koja \u0107e se identitetski poistovjetiti s nekim drugim politi\u010dkim (nacionalnim, entitetskim) ili spacijalnim entitetima poput grada (npr. mostarski lokalizam). <\/p>\n\n\n\n Druga dekontrukcijska gesta, koju je primjerice vrlo \u010desto u svojim ranijim medijskim nastupima znao koristiti sada\u0161nji zastupnik Mosta u Hrvatskom saboru, Nino Raspudi\u0107, je biografisti\u010dka dekonstrukcija mita o Hercegovcima kao desni\u010darima, konzervativcima kojima je stran duh prosvjetiteljstva i progresivnih politi\u010dkih opcija. Njegova teza je da postoji odre\u0111eni broj li\u010dnosti iz povijesti Hercegovine koji pokazuju upravo suprotno. Primjerice, komunisti\u010dka elita u BiH imala je svoje istaknute Hrvate iz Hercegovine poput politi\u010dara i zadnjeg premijera SFRJ Ante Markovi\u0107a. Jednako tako, jedan od najva\u017enijih lijevih intelektualca ovih prostora bio je upravo mostarac Predrag Matvejevi\u0107. Me\u0111utim, obje ove geste tek su povr\u0161insko grebanje po spomenutom mitu, ali i povijesti Hercegovine koja se tek treba ispri\u010dati i analizirati da bismo mogli zapravo odgovoriti na pitanje kako se razvila mitologija o Hercegovcima kao antikomunisti\u010dkom, konzervativnom i desnom subjektu koji “zaga\u0111uje” ili upravo “pro\u010di\u0161\u0107uje” hrvatski politi\u010dki \u017eivot, ovisno koju od varijanti ovog mita uzmete.<\/p>\n\n\n\n Polazi\u0161na to\u010dka desne argumentacije bila bi da su Hrvati u zapadnoj Hercegovini antikomunisti odani tradicionalnim vrijednostima i hrvatskom nacionalizmu upravo zato \u0161to su tijekom socijalisti\u010dke Jugoslavije bili “obespravljeni”. Pritom, iako je rije\u010d o argumentu koji bi do\u0161ao iz pera bilo kojeg desnog povjesni\u010dara ili novinara, konkretan termin “obespravljeni” sam posudio od bosansko-hercegova\u010dkog povjesni\u010dara Husnije Kamberovi\u0107a iz njegove knjige “Hod po trnju. Iz bosanskohercegova\u010dke istorije 20. stolje\u0107a”. On me\u0111utim to pitanje ne postavlja tek autorefleksivno kao povjesni\u010dar koji se bavi politi\u010dkom povije\u0161\u0107u odre\u0111ene regije, njenog stanovni\u0161tva i politi\u010dkog vodstva, nego zapravo sugestivno ponavlja pitanje koje si postavljaju najvi\u0161i predstavnici ne samo bosansko-hercegova\u010dkog republi\u010dkog vodstva CK SKBiH nego i predstavnici saveznog i hrvatskog partijskog vodstva na Mostarskom savjetovanju odr\u017eanom 1966.<\/p>\n\n\n\n Evociram ovaj, \u0161iroj javnosti nepoznat politi\u010dki doga\u0111aj i Kamberovi\u0107ev tekst da bi tek ocrtao mogu\u0107e argumente za, ako ne dekonstrukciju, onda bar reviziju mita o Hercegovcima. Naime, spomenuto savjetovanje je organizirano nakon dugogodi\u0161njeg bavljenja partijskog vodstva slabom integrirano\u0161\u0107u Hrvata zapadne Hercegovine u novo socijalisti\u010dko dru\u0161tvo. Taj se politi\u010dki problem prepoznaje kao rezultat pretpostavke ili predrasude da je ova populacija zapravo “ostatak pora\u017eenog neprijatelja” iz Drugog svjetskog rata s obzirom na to da je rije\u010d o kraju u kojem je postojala visoka razina masovne podr\u0161ke usta\u0161kom re\u017eimu. Stigma neprijateljskog naroda i hipoteka usta\u0161tva koja se pri\u0161ivala Hrvatima zapadne Hercegovine u prvim godinama poslije rata o\u010dito je bila dovoljno izra\u017eena da je postala problem i samom partijskom vodstvu koji u svojim dokumentima i informiranjima priznaje vlastite deficite na razvojnom, agitacijskom i kadrovskom planu u zapadnoj Hercegovini. <\/p>\n\n\n\n Ovo podru\u010dje je krajem pedesetih kad je velik dio Bosne i Hercegovine ve\u0107 bio na putu industrijskog razvoja, a jugoslavenska privreda do\u017eivljavala povijesni ekonomski boom, imalo svega 3% zaposlenih u industriji. Tako\u0111er, socijalisti\u010dka vlast nije uspijevala smanjiti tradicionalni utjecaj Crkve kao paralelne socijalne, kulturno i politi\u010dki opozicijske strukture, a “vulgarna antireligijska kampanja” samo je odmagala prosvjetljenju i sekularizaciji stanovni\u0161tva \u0161to kritizira i sam D\u017eemal Bijedi\u0107, budu\u0107i predsjednik savezne vlade, a tada lokalni partijski du\u017enosnik. <\/p>\n\n\n\n Iskorjenjivanju “tradicije, patrijarhalnog odgoja i primitivizma” koju je poticao “reakcionarni kler” trebalo je pristupiti “pametnom antireligijskom kampanjom” koriste\u0107i postoje\u0107u infrastrukturu (medije, obrazovne i kulturne institucije), prema Bijedi\u0107evim rije\u010dima. Me\u0111utim, i ta se infrastruktura pokazala manjkavom i nedovoljno razvijenom, upravo u zapadnoj Hercegovini. Tome je pogodovala i \u010dinjenica da, kadrovski gledano, hrvatsko stanovni\u0161tvo zapadne Hercegovine nije bilo adekvatno zastupljeno na rukovode\u0107im mjestima, a usput je nerijetko iskazivalo \u0161ovinizam i nepovjerenje prema kadrovima iz drugih naroda.<\/p>\n\n\n\n Zbog ove situacije i o\u010ditih propusta u politici partije i razvoju zapadne Hercegovine, saziva se Mostarsko savjetovanje 1966. Skup na kojem su sudjelovali predstavnici lokalnih, republi\u010dke, savezne, ali i hrvatske partijske organizacije (kotarski komitet Split) koje je trebalo (samo)kriti\u010dki razmatrati probleme razvoja socijalizma u zapadnoj Hercegovini. U to je vrijeme zapadnu Hercegovinu ve\u0107 zahvatio val gastarbajterskih migracija prema Austriji i Njema\u010dkoj koji su zapravo bile izravna posljedica “privrednog zaostajanja” ove mikroregije. Istovremeno su se doga\u0111ale i migracije unutar granica Jugoslavije. Mla\u0111e stanovni\u0161tvo je napokon dobilo priliku nastaviti svoje obrazovanje pa je mahom i\u0161lo u Zagreb ili Sarajevo s obzirom na to da je mostarski univerzitet osnovan tek poslije partijskog savjetovanja, to\u010dnije 1977. <\/p>\n\n\n\n Iako je samo savjetovanje pro\u0161lo u samokriti\u010dkom tonu, naslanjaju\u0107i se na analizu stanja i priznanje gre\u0161aka i krivih pristupa, odjeci mostarskog savjetovanja tih godina su bili takvi da su odra\u017eavali tenzije izme\u0111u razli\u010ditih nivoa vlasti u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Drugim rije\u010dima, unato\u010d nekim pomacima u razvoju, pogotovo infrastrukturnim, Mostarsko savjetovanje danas ostaje primarno dokument vremena koji svjedo\u010di o kolopletu kulturnog (nacionalnog) pitanja i pitanja ekonomskog razvoja kao klju\u010dnog za razumijevanje i na\u0161e politi\u010dke sada\u0161njosti. Hipoteka usta\u0161tva koju je zapadna Hercegovina nosila “potvr\u0111ivala” se kroz manjkavi i propali model razvoja \u010dija je samokritika do\u0161la prekasno da bi ispoljila neke dugoro\u010dne u\u010dinke. Ubrzo je jugoslavenska ekonomija zapadala u sve \u010de\u0161\u0107e krize i ovisila o zajmovima financijskih institucija, a sve manje o vlastitim intervencijama \u0161to je onemogu\u0107avalo i neke ozbiljnije razvojne politike i pristupe.<\/p>\n\n\n\n Ekonomija Hercegovine se u tom kontekstu mogla svesti na Mostar koji je pak bio centar cijele regije i patio od vlastitog “urbanog nacionalizma”, odnosno lokalizma koji \u010desto nije mario za ono \u0161to mu se doga\u0111a u bli\u017eoj okolini. Cinici \u0107e re\u0107i da mu je to do\u0161lo na naplatu 1990-ih kad su ga u svakom smislu poru\u0161ile politi\u010dke i vojne snage s njegove periferije. Ono \u0161to ostaje kao povijesni prilog reviziji mita o Hercegovcima jest \u010dinjenica da zapadna Hercegovina nije do\u017eivjela modernizaciju poput nekih drugih krajeva Jugoslavije i da to dijelom mo\u017ee zahvaliti hipoteci usta\u0161tva koje je ovo stanovni\u0161tvo nosilo jer je, fakti\u010dki, u velikom broju sudjelovalo u usta\u0161kom pokretu, a onda i u genocidu nad Srbima posebice sa zapadne i isto\u010dne obale Neretve. Ali dijelom i nepovoljnom geografskom polo\u017eaju i nepostoje\u0107oj prometnoj i svakoj drugoj infrastrukturi koja je bila neophodna za industrijalizacijski zahvat.<\/p>\n\n\n\n No za razliku od desnice koja \u0107e inzistirati na emocionalno-esencijalisti\u010dkom obja\u0161njenju tretmana zapadne Hercegovine u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, \u010dinjenica je da su upravo lokalni partijski du\u017enosnici srpske nacionalnosti (npr. Vaso Ga\u010di\u0107, gradona\u010delnik Mostara) bili najkriti\u010dniji prema odnosu partije prema hrvatskom stanovni\u0161tvu zapadne Hercegovine. \u010cinjenica je tako\u0111er da je republi\u010dko partijsko vodstvo u jednom momentu postalo svjesno ovog ekonomskog i politi\u010dkog problema i krenulo ga rje\u0161avati, ali prekasno.<\/p>\n\n\n\n Propali ili nikad dovr\u0161eni model razvoja zapadne Hercegovine koji je za cilj imao njen ekonomski, a onda i dru\u0161tveni razvoj u smislu kulturne modernizacije i sekularizacije dru\u0161tva, povijesni je za\u010detak mita o Hercegovcima. Upravo nedovoljno brza i sveobuhvatna modernizacija bila je osnova za pre\u017eitak paralelnih i predmodernih dru\u0161tvenih struktura poput pro\u0161irene obitelji i Crkve kao va\u017ene infrastrukture za odr\u017eavanje konzervativizma, ali i veze sa vlastitom kulturom u migracijskim zajednicama bile one u Zagrebu ili u Zapadnoj Njema\u010dkoj. Crkva je puno br\u017ee od dr\u017eave odgovarala na potrebe te populacije. A agresivna sekularizacija i antiklerikalna politika koja se provodila u samoj zapadnoj Hercegovini umjesto da je pokidala te spone, samo ih je dodatno u\u010dvrstila \u010dine\u0107i od Crkve opozicijsku kulturu koja \u0107e postati temelj bujanju hrvatskog nacionalizma u kasnijim desetlje\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dno, socijalizam nije omogu\u0107io socijalnu mobilnost stanovni\u0161tva zapadne Hercegovine ili bar ne onom brzinom i u onom obuhvatu u kojem se to doga\u0111alo u drugim dijelovima Jugoslavije. To je, me\u0111u ostalim, rezultiralo negativnim resantimanom prema socijalisti\u010dkom re\u017eimu, i pripomoglo autoviktimizaciji koja \u0107e se onda realizirati u samostalnoj Hrvatskoj kroz reprezentaciju Hercegovaca kao najautentni\u010dnijih antikomunista, odanih tradicionalnim vrijednostima i Crkvi, ali i one dru\u0161tvene skupine ili \u010dak “klase” koja je napokon preuzela mehanizme kontrole dr\u017eavnog aparata koje su im dotada bile nedostupne. Naravno, realnost funkcionira ne\u0161to druga\u010dije nego idealtipski modeli i prema njima izra\u0111eni mitovi. Kako god bilo, ako ve\u0107 govorimo o Hercegovcima kao jednom takvom mitu ili idealtipu na\u0161e recentne politi\u010dke povijesti i kulture, onda taj mit treba gledat u jednom povijesnom retrovizoru, sa klasnim pove\u0107alom u ruci, a za puni u\u017eitak, preporu\u010dam i bijele \u010darape na nogama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Oni su i glavna meta hrvatskog urbanog \u0161ovinizma i najautenti\u010dniji Hrvati i antikomunisti. Oni su i simbol korupcije i po\u0161ten i vrijedan narod. Oni su neizbje\u017eni sastojak svake hrvatske politi\u010dke mitologije. Oni su Hercegovci. A kratku politi\u010dku povijest mitologizacije Hercegovine donosi jedan od njih: Mario Kika\u0161. Jedan od va\u017enijih i konzistentnijih mitova “politi\u010dke kulture” u […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":33943,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1021],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-33934","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljetni-temat-politicki-mitovi","theme-drustvo","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33934","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33934"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33934\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33946,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33934\/revisions\/33946"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33943"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33934"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33934"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33934"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33934"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33934"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33934"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33934"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Agramerski \u0161ovinizam<\/h2>\n\n\n\n
Dekonstrukcija mita<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Mostarsko savjetovanje 1966<\/strong>.<\/h2>\n\n\n\n
Propast jednog razvojnog modela kao po\u010detak jednog mita<\/strong><\/h2>\n\n\n\n