U drugom tjednu tematskog bloka o politi\u010dkim mitova vra\u0107amo se u period i mo\u017eda “najbolje” \u017eetve tih plodova na ovim prostorima: po\u010detak devedesetih. Me\u0111u njima va\u017eno mjesto dr\u017ei referendum o hrvatskoj samostalnosti. No, daleko od toga da je referendum bio ba\u0161 o samostalnosti i da je predstavljao jasnu povijesnu cezuru. <\/p>\n\n\n\n
Premda je hrvatski premijer Andrej Plenkovi\u0107 nedavno u emisiji Nedjeljom u 2 izjavio kako je Hrvatska rije\u0161ila sva svoja nacionalna pitanja, a iz \u010dega bi se dalo zaklju\u010diti da je i dr\u017eavotvorni proces priveden kraju, i dalje postoje mnogobrojna otvorena pitanja, mitovi i tabui vezani uz doga\u0111aje iz devedesetih godina. Stoga suvremenu Republiku Hrvatsku u svojoj sr\u017ei mo\u017eemo opisati i kao svojevrsno mitsko bi\u0107e. Me\u0111u tim raznim mitovima, koje je, na primjer, Dejan Jovi\u0107 u svojoj knjizi “Rat i mit” (2017.) nastojao dekonstruirati, nalaze se, izme\u0111u ostalog, mit o petogodi\u0161njem ratu (osporen brojnim sporazumima i primirjima), mit o tzv. domovinskom ratu (formaliziran saborskom Deklaracijom), mit o danu dr\u017eavnosti (za kojeg vi\u0161e nitko ne zna koji bi trebao biti pravi) i mit o tobo\u017enjem referendumu o samostalnosti kao po\u010detnoj to\u010dki hrvatske samostalnosti. <\/p>\n\n\n\n
Potonji \u2013 sukladno naporima ustoli\u010denja “tu\u0111manizma” kao prevladavaju\u0107e ideologije \u2013 slu\u017ei dokazivanju procesa izgradnje dr\u017eave kao iskaza autenti\u010dne i op\u0107enarodne \u017eelje navodno homogenog hrvatskog naroda. Me\u0111utim, rekonstrukcija povijesnih doga\u0111aja koji su se odvijali prije, za vrijeme i nakon odr\u017eavanja referenduma upu\u0107uje na to da je slika realnosti u mnogo\u010demu ipak kompleksnija i vi\u0161ezna\u010dnija. Dovoljno za tu sliku jest uklju\u010diti interpretaciju iz perspektive srpskog naroda o doga\u0111ajima tijekom devedesetih u Hrvatskoj. Stoga, za jasniji uvid u u \u0161iri dru\u0161tveno-politi\u010dki kontekst u kojem se referendum odvijao potrebno ga je sagledati kao jednog od elemenata koji su u kona\u010dnici doveli do odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n
Ekonomskoj i politi\u010dkoj krizi koje su u velikoj mjeri obilje\u017eile drugu polovicu osamdesetih godina pridru\u017eili su se srpski nacionalizam utjelovljen u Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u te, ne\u0161to kasnije, i hrvatski nacionalizam utjelovljen u HDZ-u osnovanom 1989. godine te liku i djelu Franje Tu\u0111mana. Potonji, djeluju\u0107i u skladu s tezama razvijenima u njegovoj knjizi “Bespu\u0107a povijesne zbiljnosti”, s HDZ-om i zahvaljuju\u0107i donekle rascjepu “starog” politi\u010dkog establi\u0161menta na stranke SKH-SDP i SSRN dobiva izbore u prolje\u0107e 1990. godine. Paralelno s pobjedom nacionalisti\u010dke i antikomunisti\u010dke opcije na hrvatskim izborima, te uz pomo\u0107 Milo\u0161evi\u0107eve i \u0160e\u0161eljeve propagande, ja\u010daju me\u0111uetni\u010dke tenzije i dolazi do pobune dobrog dijela hrvatskih Srba. To dovodi i do provedbe referenduma o autonomiji srpskog naroda u RH 19. augusta 1990. godine koji organizira Srpsko nacionalno vije\u0107e, tada\u0161nje izvr\u0161no tijelo srpskog sabora. <\/p>\n\n\n\n
Referendum je uspio, a temeljem toga 30. rujna 1990. godine op\u0107ine s ve\u0107inskim srpskim stanovni\u0161tvom progla\u0161avaju autonomiju Srba u Hrvatskoj. Nekoliko mjeseci kasnije, 21. decembra 1990., u Kninu se usvaja ustav i progla\u0161ava tzv. SAO Krajina, a dan kasnije Hrvatski sabor usvaja novi Ustav kojim Srbi u Hrvatskoj gube polo\u017eaj konstitutivnog naroda. Ovo su, ukratko, linije rascjepa hrvatskog dru\u0161tva po etni\u010dkim linijama, a koji u prvoj polovici 1991. godine biva potvr\u0111en referendumom o statusu Republike Hrvatske. Referendum je raspisan<\/a> 25. aprila, a proveden 19. svibnja 1991. godine. Na referendumu<\/a>, gra\u0111ani Hrvatske odgovarali su na dva pitanja.<\/p>\n\n\n\n Prvo pitanje, postavljeno na plavom listi\u0107u, glasilo je:<\/p>\n\n\n\n “Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna dr\u017eava, koja jam\u010di kulturnu autonomiju i sva gra\u0111anska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, mo\u017ee stupiti u savez suverenih dr\u017eava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rje\u0161enje dr\u017eavne krize SFRJ)?<\/em>“<\/p>\n\n\n\n Drugo pitanje, postavljeno na crvenom listi\u0107u glasilo je:<\/p>\n\n\n\n “Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dr\u017eavi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalisti\u010dke Republike Crne Gore za rje\u0161enje dr\u017eavne krize u SFRJ)?<\/em>“<\/p>\n\n\n\n Prema dominantnom narativu, rezultat referenduma i njegov zna\u010daj bili su vi\u0161e nego jasni. Od 3.051.881 glasa\u010da odnosno 83,56% ukupnog broja glasa\u010da, \u010dak 2.845.521 njih glasalo je potvrdno na prvo pitanje \u0161to se iz dana\u0161nje perspektive tuma\u010di kao plebiscit za put Hrvatske prema samostalnoj i suverenoj dr\u017eavi. Me\u0111utim, \u010ditaju\u0107i prvo pitanje, vidimo da je ono slo\u017eenije od slovenskog referenduma o samostalnosti 1<\/a><\/sup> te da se sastojalo od tri elementa: (1) suverenost i samostalnost Hrvatske, (2) kulturna autonomija i sva gra\u0111anska pravima Srbima i drugim nacionalnim manjinama, ali svakako i (3) pitanje o konfederaciji tj. stupanje u savez suverenih dr\u017eava s drugim jugoslavenskim republikama. Nadalje, prijedlozi u zagradama na kraju pitanja nisu bili vidljivi, odnosno nisu listi\u0107ima s pitanjima dodani kao aneksi. Tako\u0111er, nije bilo jasno u kojoj relaciji stoje pitanja. Stoga, o jednozna\u010dnom i besprijekornom izrazu \u017eelje hrvatskog naroda svakako ne mo\u017eemo pri\u010dati \u2013 jer bismo time negirali sporove<\/a> oko referenduma.<\/p>\n\n\n\n Mitotvorstvo slu\u017ei tome da se uporabom selektivnih i prigodnih \u010dinjenica konstruira hegemonijski, tj. po\u017eeljni dru\u0161tveni narativ o povijesnim doga\u0111anjima dok one nepo\u017eeljne te\u017ei zapostaviti ili pak izbrisati, a u svrhu postignu\u0107a odre\u0111enog cilja \u2013 u na\u0161em slu\u010daju potvrde tisu\u0107ljetnog sna hrvatskoga naroda o samostalnoj i suverenoj dr\u017eavi. Kada govorimo o referendumu o statusu RH, upravo takvo selektivno kori\u0161tenje \u010dinjenica zanemaruje \u010dinjenicu da su hrvatski gra\u0111ani odgovarali na ukupno dva pitanja, te da je prvo \u2013 ono koje uklju\u010duje i samostalnost i suverenost dr\u017eave \u2013 uklju\u010divalo i element konfederacije s drugim republikama koje su \u010dinile SFRJ te kulturnu autonomiju Srba. Ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u utvrditi iz kojeg je razloga to prvo pitanje u odnosu na primjerice slovenski referendum bilo vi\u0161ezna\u010dno. <\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 spomenuti Jovi\u0107 primjerice argumentira da “[o]vako slo\u017eena pitanja, koja u sebi sadr\u017ee i konfederaciju i autonomiju, mogu poslu\u017eiti kao dokaz da je \u010dak i u svibnju 1991. Franjo Tu\u0111man bio nesiguran \u017eeli li dovoljna ve\u0107ina gra\u0111ana Hrvatske punu nezavisnost” te da “[t]o ne iznena\u0111uje s obzirom na preference gra\u0111ana iz 1990. godine.” Pod preferencama gra\u0111ana iz 1990. godine Jovi\u0107 misli na istra\u017eivanje javnog mnijenja koje je zagreba\u010dki Fakultet politi\u010dkih nauka proveo u aprilu 1990. godine uo\u010di prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora na uzorku od 2.608 ispitanika sa podru\u010dja cijele Hrvatske. Prema tom istra\u017eivanju, objavljenom u knjizi “Hrvatska u izborima ’90”, tek 10,66% ispitanika podr\u017ealo je tvrdnju: “smatram da se Hrvatska treba odcijepiti i postati samostalna dr\u017eava, neovisno o tome \u0161to \u0107e biti s drugim dijelovima Jugoslavije”, dok je 51,66% ispitanika bilo suglasno s tvrdnjom “da bi se Jugoslavija trebala organizirati kao konfederacija samostalnih republi\u010dkih dr\u017eava, koje bi po potrebi stvarale zajedni\u010dka tijela i slobodno se dogovarale oko zajedni\u010dkih poslova.” <\/p>\n\n\n\n Nadalje, 10,66% smatralo je federativno ure\u0111enje pogre\u0161nim te da bi se Jugoslaviju trebalo urediti kao jedinstvenu dr\u017eavu bez republika. Daljnjih 13.34% ispitanika smatralo je da bi se Jugoslaviju trebalo urediti kao federativnu dr\u017eavu s ja\u010dom ulogom saveznih organa i manjim ovlastima republika, dok je 13,67% smatralo da se ni\u0161ta ne treba mijenjati jer su ure\u0111enje SFRJ smatrali dobrim. Analiziraju\u0107i i raspodjelu glasova na izborima ne\u0161to kasnije u travnju 1990. godine, vidimo da je narod bio zna\u010dajno podijeljeniji po pitanju budu\u0107nosti Republike Hrvatske nego \u0161to se danas tvrdi. Stoga ne \u010dudi da je formulacija referendumskog pitanja oblikovana u \u0161to, ajmo re\u0107i, inkluzivnijem obliku jer tada svakako nije bilo sigurno bi li jasno postavljeno pitanje o samostalnosti i neovisnosti Hrvatske bilo ve\u0107inski potvrdno odgovoreno. I to unato\u010d buktaju\u0107im tenzijama s tada jo\u0161 incidentnim oru\u017eanim sukobima poput onog na Plitvi\u010dkim jezerima 30. o\u017eujka, pucanjem HDZ-ovih ekstremista i ratnih hu\u0161ka\u010da Vice Vukojevi\u0107a<\/a>, Branimira Glava\u0161a i Gojka \u0160u\u0161ka<\/a> 8. aprila 1991. na Borovo Selo ili sukoba u Borovom selu 2. maja 1991. tijekom kojeg su stradala dvanaestorica hrvatskih policajaca, a koji neki histori\u010dari \u010dak i smatraju po\u010detkom gra\u0111anskog rata.<\/p>\n\n\n\n Uz nejasno\u0107e vezane uz samo pitanje, postoje i prijepori oko uvjeta u kojima se referendum odr\u017eavao. Upravo se taj aspekt, Dejan Jovi\u0107, tada u funkciji glavnog analiti\u010dara predsjednika Ive Josipovi\u0107a, usudio u \u010dlanku<\/a> propitivati: je li se referendum zaista odvijao u uvjetima u kojima gra\u0111ani slobodno te bez straha ili pritiska mogu izraziti svoje mi\u0161ljenje? Komentirao je pritom da nije istina da svaki narod te\u017ei samostalnosti navev\u0161i primjer neuspjelog referenduma o neovisnosti u \u0160kotskoj. Kako i dalje stojimo sa slobodom izra\u017eavanja, ali i istra\u017eivanja o doga\u0111ajima iz devedesetih mogli smo vidjeti kada je Jovi\u0107 upravo zbog tog teksta i u njemu iznesenog stava odletio s Pantov\u010daka. <\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, time smo dobili i mogu\u0107nost da testiramo teze<\/a> iznesene u \u010dlanku koji je ponudio tek alternativnu interpretaciju povijesnih doga\u0111anja. Jovi\u0107u se imputiralo da je neprijatelj hrvatske dr\u017eave pa \u010dak i da je propitivanjem okolnosti i na\u010dina odvijanja referenduma doveo u pitanje i tako ugrozio same temelje Republike Hrvatske. Optu\u017ebe su sulude, ali svatko tko se usudi propitivati dominantne narative biva progla\u0161en neprijateljem, \u010detnikom, jugokomunistom, izdajnikom itd. Kada pri\u010damo o referendumu, postoje prijepori oko neslobodnih okolnosti, ali svakako valja i postaviti pitanje: ako su okolnosti u kojima se referendum odr\u017eavao zaista bile slobodne te li\u0161ene pritisaka i straha, za\u0161to primjerice na vukovarskom podru\u010dju u devet mjesnih zajednica referendum nije organiziran, u \u0161to je uklju\u010deno i deset glasa\u010dkih mjesta u Borovu? 2<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to vidimo, pitanja o okolnostima i \u010dinjenicama vezanim uz referendum o samostalnosti, ali i drugim dominantnim narativima koji imaju svoje korijene u devedesetima ukazuju na to koliko i dalje traje proces interpretacije pro\u0161losti u svrhu preoblikovanja i konstrukcije hrvatskog dru\u0161tvenog i politi\u010dkog identiteta. Kako bismo mogli izravno utjecati na taj proces, nu\u017eno je, Deklaraciji o Domovinskome ratu<\/a> usprkos, zapo\u010deti sustavnije, ali i masovnije preispitivanje i istra\u017eivanje tih dominantnih narativa i dr\u017eavotvornih mitova da bismo naposljetku dobili jasan uvid u \u010dinjenice pomo\u0107u kojih bismo mogli po\u010deti rekonstruirati istinu o devedesetima koju decenijama kasnije, ako uop\u0107e, mo\u017eemo samo naslutiti.<\/p>\n U drugom tjednu tematskog bloka o politi\u010dkim mitova vra\u0107amo se u period i mo\u017eda “najbolje” \u017eetve tih plodova na ovim prostorima: po\u010detak devedesetih. Me\u0111u njima va\u017eno mjesto dr\u017ei referendum o hrvatskoj samostalnosti. No, daleko od toga da je referendum bio ba\u0161 o samostalnosti i da je predstavljao jasnu povijesnu cezuru. Premda je hrvatski premijer Andrej […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":33926,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1021],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[429],"class_list":["post-33919","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljetni-temat-politicki-mitovi","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33919","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33919"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33919\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33933,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33919\/revisions\/33933"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33926"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33919"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33919"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33919"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33919"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33919"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33919"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33919"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Narod nije bio homogen<\/h2>\n\n\n\n
Retroaktivni dokazi<\/h2>\n\n\n\n