Kakve veze ima stol za stolni tenis u uredu s ranom teologijom? Kakve veze imaju recepti za ekonomski rast s mukama devetnaestostoljetne umjetnosti?<\/p>\n\n\n\n
\u201cNeosporno je da \u017eivimo u vremenu kreativnosti\u201d, glasi jedna od uvrije\u017eenijih dijagnoza trenutnog ljudskog stanja. Me\u0111utim, sama dijagnostika nikada nije bila dovoljna i ozbiljna pitanja koja dijagnosticiranje u nastavku proizvodi zahtijevaju ozbiljne odgovore. \u201cZa\u0161to je kreativnost toliko va\u017ena? Za\u0161to danas sve vi\u0161e govore o njoj? Za\u0161to tako gorljivo zazivamo kreativnost u obrazovnom ciklusu? Za\u0161to njome uvjetujemo odabir kandidata za posao? Za\u0161to je tako va\u017eno poticati kreativnost i za\u0161to ona mo\u017ee donijeti presudnu konkurentsku prednost, neovisno o tome kojom profesijom se bavimo?\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sadr\u017eaj konkretnih citata nije suvi\u0161e aktualan \u2014 rije\u010d je, uostalom, o refrenima koji se u globalnom srednjestruja\u0161kom diskurzivnom optjecaju nalaze barem dvadesetak godina \u2014 iako se isto ba\u0161 i ne mo\u017ee re\u0107i za status njihova autora. Jer citati su, naime, izva\u0111eni iz knjige \u201cKREATIVNOST 4.0: evolucija i revolucija<\/a>\u201d Roberta Kopala, voditelja HDZ-ova strana\u010dkog Odjela za analitiku i znanstvenog suradnika na Visokom u\u010dili\u0161tu Algebra, i Darije Korkut, vi\u0161e predava\u010dice na Visokom u\u010dili\u0161tu Effectus.<\/p>\n\n\n\n Odre\u0111ena doza kreativnosti sasvim se sigurno, primjerice, podrazumijeva u predvi\u0111anju broja mandata koje politi\u010dka stranka za koju radite osvaja na parlamentarnim izborima nekoliko dana nakon tih istih izbora<\/a>, ali o \u010demu se zapravo radi, odnosno \u0161to stoji iza retori\u010dke hiperinflacije \u201ckreativnog\u201d (i svih mogu\u0107ih izvedenica) kao ne\u010dega \u0161to bi trebalo biti jedna od glavnih pokreta\u010dkih sila moderne ekonomije? Uostalom, stanje na doma\u0107em terenu prije pet godina bilo je najbla\u017ee re\u010deno zabrinjavaju\u0107e, jer je Republika Hrvatska, stoji u Kopalovoj knjizi, \u201cu izvje\u0161\u0107u The Global Creativity Index na 58. mjestu, a ispred su Filipini, Panama, Iran, Gr\u010dka, Srbija i dr.\u201d<\/p>\n\n\n\n Iako je ve\u0107ini \u2014 neovisno o vrsti posla koja se obavlja, doista \u2014 inzistiranje nadre\u0111enih na tome da je potrebno biti \u201ckreativan\u201d u svemu i sva\u010demu sastavni dio radne svakodnevice i iako je pridjev danas asocijativno tijesno povezan s kvalitetama \u201cinovativnosti\u201d i \u201coriginalnosti\u201d, povijesna putanja \u201ckreativnosti\u201d prema jednoj od najkori\u0161tenijih rije\u010di iz rje\u010dnika kasnog kapitalizma bila je duga i komplicirana. Kreiranje (od lat. creare), odnosno stvaranje, originalno se koristilo u strogo religijskom kontekstu, kao opis bo\u017eanskog stvaranja svijeta ni iz \u010dega. (Ne\u0161to od ovih dimenzija zna\u010denja ostalo je aktivno do danas, recimo, u medijskom portretiranju \u201cuspje\u0161nih poduzetnika\u201d).<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, stvaranje u startu ekskluzivno pripada domeni bo\u017eanskog, a ne ljudskog, kao \u0161to ekskluzivno pripada i domeni ve\u0107 svr\u0161enog ili obavljenog. Ozbiljnijih semanti\u010dkih pomaka nije bilo do kraja 15. stolje\u0107a, dakle do vrhunca renesanse. Prva ekstenzija bila je vremenska u smislu da se glagol mogao po\u010deti koristiti i kao opis stvaranja u sada\u0161njosti i budu\u0107nosti, \u0161to je, naravno, u sklopu istog pomjeranja sugeriralo i mogu\u0107nost ljudskog<\/em> stvaranja. U pitanju su, dakle, i visoki politi\u010dki ulozi, ali teret originalnog konteksta upotrebe ostao je preprekom br\u017eem sekularnom razvoju koncepta i nije posebno neobi\u010dno \u0161to se stvaranje \u2014 jednom kada se s neba kona\u010dno spustilo na zemlju \u2014 relativno dugo kao neka vrsta kompromisa koristilo za opis onih ljudskih aktivnosti \u010diji su kona\u010dni rezultati smatrani proizvodima \u201cimaginacije\u201d. Vi\u0161e-manje sva moderna zna\u010denja potje\u010du iz tog pravca. Odnosno, ako je kreacija bila ekskluzivna mogu\u0107nost bo\u017eanskog, onda je \u201ckreativnost\u201d ekskluzivna osobina ljudskog.<\/p>\n\n\n\n \u201cKreativan\u201d i \u201ckreativnost\u201d tako su zapravo u engleskom jeziku kovanice relativno novijeg porijekla, prva je proizvod 19., a druga 20. stolje\u0107a. Konflikt izme\u0111u stvaranja bo\u017eanskog i ljudskog tipa u novim je povijesnim okolnostima, odnosno u \u201ckreativnom\u201d i \u201ckreativnosti\u201d, preveden u konflikt izme\u0111u estetskih i proizvodnih manifestacija \u201ckreativnog\u201d kao ljudske osobine, \u0161to je bila posljedica svjesnog pribli\u017eavanja kategorije terminu \u201cumjetnosti\u201d, to jest konceptu koji je u isto vrijeme prolazio kroz sli\u010dne semanti\u010dke promjene. Najjednostavnije re\u010deno, pisanje poezije kreativna je aktivnost u svakom smislu rije\u010di, dok sadnja krumpira, primjerice, nije niti u jednom. Pojavom \u201ckreativnosti\u201d u 20. stolje\u0107u ovaj se procijep, me\u0111utim, na specifi\u010dan na\u010din po\u010deo postepeno zatvarati.<\/p>\n\n\n\n \u201cProblem nastaje kada rije\u010d koja se originalno koristila \u2014 i jo\u0161 se uvijek koristi \u2014 za izra\u017eavanje ozbiljnog zahtjeva visokih uloga, postane posve konvencionalna kao opis odre\u0111enih vrsta generalnih aktivnosti i koja se zatim koristi za opisivanje aktivnosti koje, kada konvencija ne bi postojala, nikome ne bi niti palo na pamet opisati kao ozbiljne\u201d, pisao je Raymond Williams, uvijek blago rezigniran opadanjem standarda dobrog politi\u010dkog ukusa, krajem pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a<\/a> o \u0161irenju retorike \u201ckreativnog\u201d u svim smjerovima. \u201cStoga se bilo koje imitativno ili stereotipno knji\u017eevno djelo, na temelju konvencije, mo\u017ee opisati kao kreativno, dok copywriteri svoj posao sami slu\u017ebeno opisuju kao kreativan.\u201d Williams, na\u017ealost (analiti\u010dki) ili na sre\u0107u (biografski), nije po\u017eivio dovoljno dugo da do\u017eivi svu silinu prodora \u201ckreativnog\u201d iz politi\u010dkog i umjetni\u010dkog u ekonomsko polje i funkciju koju \u0107e taj transfer u izvanrednoj ideolo\u0161koj podvali retorici \u201ckreativnog\u201d omogu\u0107iti da obavlja u suvremenim okolnostima.<\/p>\n\n\n\n Zasi\u0107enost suvremenog ekonomskog diskursa \u201ckreativno\u0161\u0107u\u201d mogu\u0107e je ugrubo pratiti do dva izvora. Kronolo\u0161ki, prvi je knjiga Josepha A. Schumpetera \u201cKapitalizam, socijalizam, demokracija\u201d<\/a> objavljena 1942. godine. Schumpeter, austrijski ekonomist, u SAD je pobjegao na vrijeme, 1932. godine, i ostatak profesionalnog \u017eivota proveo je na Harvardu. U spomenutoj knjizi, pod terminom \u201ckreativne\u201d destrukcije preformulirao je Marxov opis kapitalizma iz \u201cManifesta\u201d kao sustava koji na \u017eivotu odr\u017eava neprestana potreba za promjenom proizvodnih sredstava i odnosa tako \u0161to izvor tog dinamizma nije smjestio u podru\u010dje klasne borbe nego u glave kreativnih poduzetnika. Drugi je svojevremeno beskrajno hvaljena knjiga ameri\u010dkog teoreti\u010dara urbanizma Richarda Floride \u201cThe Rise of the Creative Class\u201d<\/a> iz 2002. godine u kojoj su urbani \u201ckreativci\u201d (\u201csvi oni \u010dija je ekonomska funkcija kreiranje novih ideja, novih tehnologija i novog kreativnog sadr\u017eaja\u201d) promovirani u zasebnu dru\u0161tvenu klasu s jasnim ciljem. U povijesnom kontekstu u kojem modernisti\u010dko urbano planiranje \u0161irokog zahvata vi\u0161e nije realna opcija, proces o\u017eivljavanja razorenih ameri\u010dkih urbanih sredina mogu\u0107e je obaviti bez dubljeg grabljenja u lokalne javne prora\u010dune tako \u0161to \u0107e taj proces na konkretnim lokacijama obaviti ba\u0161 svje\u017ee naseljeni \u201ckreativci\u201d svesrdno participiraju\u0107i u lokalnim ekonomijama i kao sofisticirani proizvo\u0111a\u010di i kao sofisticirani potro\u0161a\u010di.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, najva\u017enija stvar u oba slu\u010daja zapravo su obrisi generalnog modela koji je uspio za\u017eivjeti punim plu\u0107ima. Figure, naglasci, momenti i kategorije zapravo se povla\u010de iz asortimana karakteristi\u010dnog za europsko umjetni\u010dko polje 19. stolje\u0107a \u010diji su glavni akteri u poku\u0161aju autonomizacije umjetnosti od kapitala barem nominalno poku\u0161avali pri\u010dati opozicijsku pri\u010du. Inicijalna integracija u, kako se to ka\u017ee, postoje\u0107i poredak obavljena je relativno brzo, a reprize su se zatim s manjim izmjenama emitirale i emitiraju se jedna za drugom, jer su lekcije na ja\u010dem kraju radnog odnosa s ve\u0107om ili manjom dozom samosvijesti u me\u0111uvremenu do kraja savladane. Ili, jo\u0161 jednostavnije \u201cve\u0107ina formulacija kreativnog rada u sebi sadr\u017ei viziju autonomije od instrumentalnih imperativa koji su u njih same ve\u0107 ugra\u0111ene\u201d, kao \u0161to \u0107e godinu dana ranije od izvje\u0161\u0107a s nacionalnim kreativnim indeksima spomenutog na po\u010detku teksta u svojoj knjizi \u201cLiterature and the Creative Economy\u201d<\/a> napisati Sarah Brouillette. Jedini problem u cijeloj pri\u010di je, naravno, taj \u0161to se doista i radi samo o viziji, kada ve\u0107 akademski standardi pristojnosti ne dopu\u0161taju izbor nekog efektnijeg leksi\u010dkog rje\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n Kako \u0161ira recepcija na periferiji u svim poljima u pravilima vremenski kaska, te\u0161ko je zamisliti prizor u kojem bi, na primjer, ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu bio izvje\u0161en transparent s natpisom \u201cKreativnost je prevara\u201d. Ali s obzirom na to da se ekonomske posljedice pandemije uskoro tek trebaju osjetiti u svojoj punoj \u017eestini, umjesto brbljanja o \u201ckreativnosti\u201d kao jednom od mogu\u0107ih motora ekonomskog rasta ili feti\u0161iziranja suvremene uredske kulture, pozivanje na neke druge tradicije moglo bi se pokazati u\u010dinkovitijim. Kada je, recimo, redakcija Los Angeles Timesa prije tri godine uspje\u0161no sindikalizirana u ozbiljnoj mjeri, Matt Pearce, novinar spomenutog dnevnog lista, proces je u jednom intervjuu<\/a>, izme\u0111u ostalog, opisao i sljede\u0107im rije\u010dima: \u201cPa nije da u redakciji imamo stolove za stolni tenis; mi nismo kul.\u201d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kakve veze ima stol za stolni tenis u uredu s ranom teologijom? Kakve veze imaju recepti za ekonomski rast s mukama devetnaestostoljetne umjetnosti? \u201cNeosporno je da \u017eivimo u vremenu kreativnosti\u201d, glasi jedna od uvrije\u017eenijih dijagnoza trenutnog ljudskog stanja. Me\u0111utim, sama dijagnostika nikada nije bila dovoljna i ozbiljna pitanja koja dijagnosticiranje u nastavku proizvodi zahtijevaju ozbiljne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":33909,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1021],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-33902","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ljetni-temat-politicki-mitovi","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33902","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33902"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33902\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33918,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33902\/revisions\/33918"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33909"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33902"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33902"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33902"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33902"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33902"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33902"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33902"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kratka semanti\u010dka povijest<\/h2>\n\n\n\n
Stol za stolni tenis<\/h2>\n\n\n\n