Nema tko ne obe\u0107aje razrje\u0161enje krize reprezentativne demokracije. Ali rijetko tko rje\u0161enje vidi u demokratizacija podru\u010dja ekonomije. O politi\u010dkom mitu o inherentnim manama demokracije pi\u0161e Mislav \u017ditko.<\/p>\n\n\n\n
Demokratizacija \u2013 diskurzivni \u017eeton\u010di\u0107. U dana\u0161njem politi\u010dkom vokabularu mo\u017eda jo\u0161 samo digitalizacija donosi takvu sadr\u017eajnu ispra\u017enjenost pra\u0107enu konotacijom po\u017eeljnog dru\u0161tvenog cilja. Ipak, jedna je od posljedica onoga \u010demu smo danas svjedoci \u2013 provo\u0111enje mjera za suzbijanje pandemije \u2013 svijest, ili barem slutnja, tenzije izme\u0111u, pojednostavljeno re\u010deno, demokracije i ekspertize. Kriza je dakako prilika, ponajprije prilika da se podsjetimo da neke tenzije imaju du\u017eu povijest nego \u0161to se to na prvi pogled \u010dini. <\/p>\n\n\n\n
Nedavno objavljeni hrvatski prijevod “Razmatranja nepoliti\u010dnog \u010dovjeka”, rasprave koju je Thomas Mann objavio 1918. godine, predstavlja od zanimljivih ulomaka te povijesti. Mann je “Razmatranja” napisao usred rada na “\u010carobnoj gori”, romanu koji \u0107e mu nekoliko godina kasnije donijeti Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost. Za razliku od romana, “Razmatranja”, pisana u \u017eanru politi\u010dkog eseja zvu\u010de kao ra\u0161timani klavir, ali to je upravo ono \u0161to ih \u010dini zna\u010dajnim. Kao \u0161to je poznato, Mann se u “Razmatranjima” pojavljuje kao konzervativni aristokrat vo\u0111en metafizi\u010dkom brigom za Njema\u010dku kojoj, uslijed demokratizacije, prijeti rastakanje nacionalnog bi\u0107a. Mannov aristokratski konzervativizam pojavljuje se u nekoliko ina\u010dica od kojih je barem jedna, i otuda “Razmatranja” crpe svoju kontroverznost, u formulaciji bliska nacizmu. Tako, primjerice, Mann, obja\u0161anjavaju\u0107i na jednom mjestu kako narod predstavlja vi\u0161e od zbroja dijelova, ka\u017ee sljede\u0107e: “Mehani\u010dko-demokratski plebiscit u Njema\u010dkoj tre\u0107e godine rata sa \u017ealosnom bi vjerojatno\u0161\u0107u pokazao da potresna ve\u0107ina \u017eeli da se smjesta pristane na bezuvjetan mir, a to zna\u010di mir koji bi nas upropastio. No time je na\u010delo plebiscita dovedeno ad absurdum<\/em> jer to nipo\u0161to ne bi bila volja naroda. Volja naroda koji je u povijesnom usponu jedno je s njegovom sudbinom.”<\/p>\n\n\n\n Takvi argumenti pra\u0107eni preispitivanjem utemeljenosti op\u0107eg prava glasa i drugim aristokratskim sumnjama su jedna stvar, no na drugim mjestima Mann se upu\u0161ta u daljnje istra\u017eivanje u\u010dinaka demokratizacije, konstatiraju\u0107i da su politika i demokracija ustvari jedno te isto, odnosno da demokratizacija nije ni\u0161ta drugo nego sveop\u0107a politizacija javnog \u017eivota. Demokracija, u mjeri u kojoj tra\u017ei javno izno\u0161enje i suprotstavljanje stavova, te zagovaranje i neprekidnu borbu za na\u0161u stvar jest, u Mannovoj formulaciji, trovanje \u017eivota nacije. On pi\u0161e: “Ne \u017eelim parlamentarni i strana\u010dki ustroj koji cjelokupni nacionalni \u017eivot truje politikom. Ne \u017eelim da se Dreyfusa osu\u0111uje i osloba\u0111a iz politi\u010dkih razloga \u2013 jer osloboditi nedu\u017enoga iz politi\u010dkih razloga nije manje odvratno nego ga iz takvih razloga osuditi… Ne \u017eelim politiku. \u017delim objektivnost, red i uljudnost. Ako je to filistarski, \u017eelim biti filistar. Ako je njema\u010dki, onda se najzad \u017eelim zvati Nijemcem, iako to u Njema\u010dkoj ne donosi \u010dast.”<\/p>\n\n\n\n Iz Mannovog stava slijedi da oni kojima je stalo do objektivnosti, nepristranosti ili kakve druge srodne vrline, demokratizacija mora izgledati kao korupcija kroz politizaciju. Javni je \u017eivot korumpiran jer nema prostora za nepoliti\u010dno njegovanje vrijednosti (za Manna onih koje daju \u017eivotnost njema\u010dkoj naciji) niti za dono\u0161enje odluka koje ne bi bile dio politi\u010dke, a zna\u010di interesne ra\u010dunice. Za politologinju Nadiju Urbinati<\/a> Mannova su “Razmatranja” ne\u0161to vi\u0161e od uobi\u010dajenih antidemokratskih lamentacija. Antidemokratska tradicija, na to se treba podsjetiti, du\u017ea je i, uvjetno re\u010deno, op\u0161irnija od tradicije zagovora demokracije. Druga\u010dije re\u010deno, razlozi zbog kojih filozofi i teolozi ne mogu prihvatiti demokraciju uglavnom se posve razlikuju od razloga zbog kojih primjerice ekonomisti izra\u017eavanju antidemokratske sentimente. Spektar defekata koje donosi demokracija je u tom pogledu prili\u010dno \u0161irok i obuhva\u0107a sve \u010dega su se autori u rasponu od Platona do Bryana Caplana mogli sjetiti, no op\u0107i se sud mo\u017ee svesti na ovo: demokracija u pravilu ne donosi dobre odluke. <\/p>\n\n\n\n Urbinati, s druge strane, ne stavlja naglasak na antidemokratsku tradiciju, nego na potrebu zaustavljanja demokratizacije takore\u0107i iznutra. Ona, naime, ukazuje na tradiciju, koja zasigurno ne po\u010dinje s Mannom, a koja se gradi oko sumnji\u010denja demokracije od strane zagovaratelja demokracije. Me\u0111utim, suvremeni komentatori \u2013 Urbinati se bavi dvojicom, Pierrom Rosanvallonom i Philipom Pettitom \u2013 svakako dijele Mannovu procjenu da demokratizacija proizvodi mnogobrojne opasnosti jer donosi eroziju temelja neovisnog, odnosno nepristranog rasu\u0111ivanja. Iz toga, kako zaklju\u010duje Urbinati, slijedi potreba da se demokracija za\u0161titi od same sebe, to jest od sebe u prekomjernoj dozi, proizvodnjom takozvane “nepoliti\u010dne demokracije”. Nepoliti\u010dna demokracija tra\u017ei oslonac u deliberaciji kako bi se izbjegle posljedice pristranosti, posebnih interesa ili jednostavno iracionalnosti koje “prekomjerna” demokracija donosi, pri \u010demu je zanimljivo da se “prekomjernost” odnosi jednako na bira\u010de koji neposredno donose odluke i na njihove izabrane predstavnike koji djeluju u politi\u010dkim tijelima. <\/p>\n\n\n\n Iako se sintagma deliberativna demokracija danas uobi\u010dajeno korisiti kao na\u010din da se drugim izrazom ka\u017ee reprezentativna demokracija, deliberacija nije sama po sebi demokratska te zapravo mo\u017ee biti instrument protiv demokratizacije, ako se tako uredi. Mje\u0161oviti odbori stranaka i predstavnika civilnog dru\u0161tva, ekspertne grupe i komisije, institucije “za\u0161ti\u0107ene” od politi\u010dkih pritisaka poput sredi\u0161njih banaka, itd. \u2013 sve su to samo razli\u010diti na\u010dini da se zadr\u017ei deliberacija me\u0111u odabranim \u010dlanovima i ostvari nepoliti\u010dna demokracija u kojoj narodni predstavnici glasaju o prethodno formuliranim i u gotovu obliku ponu\u0111enim rje\u0161enjima. Gledano iz te perspektive, pote\u0161ko\u0107a reprezentativne demokracije ne le\u017ei primarno u poslovi\u010dnoj zatvorenosti i otu\u0111enosti izabranih predstavnika od onih koje predstavljaju, nego suprotno, predstavni\u010dka se demokracija nije oslobodila, \u0161tovi\u0161e ne mo\u017ee se osloboditi od politike strasti i predrasuda, te stoga tra\u017ei savjet ili komitet stru\u010dnjaka putem kojeg \u0107e biti osigurana refleksivnost i razboritost potrebna za dono\u0161enje “dobrih” odluka.<\/p>\n\n\n\n Pozicija nepoliti\u010dne demokracije mora zazvu\u010dati poznato budu\u0107i da ona u svojim premisama odgovara potrazi za prosvije\u0107enom elitom koja se ve\u0107 vi\u0161e desetlje\u0107a odvija u postsocijalisti\u010dkim zemljama. Obe\u0107anje nepoliti\u010dne demokracije se dakle ostvaruje putem odvajanja deliberacije i odlu\u010divanja, odnosno demokracije mora biti dovoljno da zadr\u017ei legitimacijsku prednost pred populizmom i drugim autoritarnim politi\u010dkim oblicima, a opet ne previ\u0161e, kako bi oni koji znaju \u0161to rade mogli neometano voditi poslove. Ono \u0161to se pokazuje kao prednost takve koncepcije je otvaranje vrata depolitizaciji koja, dakako, ne\u0107e biti potpuna, ve\u0107 vezana uz one domene za koje se pretpostavlja da postoji ekspertni diskurs. Iako ovdje ne mo\u017eemo ulaziti detaljnije u to pitanje, razumije se da nepoliti\u010dna demokracija u nezanemarivoj mjeri oslanja na neku vrstu znanja ili uvida. Njezina je nosiva je pretpostavka da opreka racionalne deliberacije nasuprost strasti i predrasuda demokracije ima valjano utemeljenje, \u0161to je upitno \u010dak i na razini idealtipskog postavljanja. <\/p>\n\n\n\n Osim toga, kada je rije\u010d o ekspertizi u nekoj ina\u010dici, na nju se mogu\u0107e osloniti onoliko koliko je mogu\u0107e osloniti se na znanje koje pretpostavlja. Mannova \u017eelja da se Dreyfus oslobodi, ali ne na temelju politi\u010dkih razloga, nego pravnih je ustvari zavodljiva metafora \u2013 navodi na pomisao da je znanje uglavnom \u010dinjeni\u010dno znanje. U anegdoti koju prenosi Hannah Arendt<\/a>, Georges Clemenceau na pitanje ho\u0107e li povjesni\u010dari u budu\u0107nosti smatrati krivnju za Prvi svjetski rat kontroverznim problemom odgovara: “To ne znam. Ali zasigurno znam da ne\u0107e tvrditi da je Belgija napala Njema\u010dku.” To je primjer takozvanog \u010dinjeni\u010dnog znanja: ili je Njema\u010dka napala Belgiju ili nije, ili je kapetan Dreyfus \u0161pijun ili nije, itd. No, ve\u0107ina znanja potrebnog da bismo do\u0161li do “objektivnosti, reda i uljudnosti” je slo\u017eenija u strukturi, a znanstveno znanje je falibilno i podlo\u017eno revizijama. Dolazak do boljeg uvida time dakako nije isklju\u010den, no svakako nije ni osiguran razdvajanjem deliberacije i formalnog odlu\u010divanja.<\/p>\n\n\n\nNepoliti\u010dna demokracija<\/h2>\n\n\n\n
Otvorena demokracija<\/h2>\n\n\n\n