S obzirom na pandemijski kontekst pred nama je prili\u010dno neobi\u010dno ljeto. Na tom tragu smo se odmaknuli od uobi\u010dajenih \u017eanrova na Biltenu i pripremili vam preporuku za prikladno ljetno \u0161tivo: “Mjesto” Annie Ernaux.<\/p>\n\n\n\n
Posljednjih godina dvojica francuskih autora, Didier Eribon i \u00c9douard Louis, na specifi\u010dan su na\u010din progovorili o iskustvu siroma\u0161tva i pripadanja radni\u010dkoj klasi. Dok je Eribonov “Povratak u Reims”<\/a> 1<\/a><\/sup> pisan kao kombinacija sociolo\u0161ke studije i memoara, Louis je iste teme preto\u010dio u autobiografsku prozu, prije svega u romanu “Raskrstimo s Eddyjem”<\/a> 2<\/a><\/sup> koji je i posve\u0107en Eribonu. Tema klasnog otu\u0111enja od vlastite obitelji nije novost u knji\u017eevnosti, ali Louisov prozni hommage <\/em>Eribonu isti\u010de se spletom analiti\u010dke, sociolo\u0161ke analize i knji\u017eevnog registra. Mo\u017ee se re\u0107i da su Eribon i Louis, svaki u svom \u017eanru, udahnuli novi \u017eivot Bourdieouovoj autoanalizi<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Kada je 1983. godine objavila roman “Mjesto<\/a>” 3<\/a><\/sup> koji se bavi odrastanjem u malom normandijskom mjestu i klasnim sramom spram obitelji, francuska autorica Annie Ernaux idu\u0107e je godine dobila priznanje u vidu nagrade Renaudot. Danas se “Mjesto” rijetko spominje u tom kontekstu, iako je njegov utjecaj na Eribona i Louisa o\u010dit. <\/p>\n\n\n\n Naratorica “Mjesta” uvodi u pri\u010du u kojoj je centralni lik njezin otac, a radnja prati njegov \u017eivot. Pri\u010da o njemu se na nekoliko mjesta prekida kako bi se naratorica osvrnula na svoj proces pisanja i probleme na koje nailazi. Po\u010dela je pisati roman u kojem je njezin otac bio glavni lik, ali ubrzo je odustala jer je shvatila da, ukoliko \u017eeli prikazati “\u017eivot koji je bio podvrgnut nu\u017enosti”, ne mo\u017ee napisati ne\u0161to dirljivo. Shvatila je da su jedini stil i struktura oni koji \u0107e zrcaliti temu romana: stil je distanciran, a radnja kronolo\u0161ki prati \u017eivot njezina oca i opisuje detalje poput na\u010dina govora, gesti, navika. Ti postupci do\u010daravaju do koje mjere su sve razine svakodnevice njezine obitelji obilje\u017eene ni\u017eom klasnom pozicijom i sveprisutnim osje\u0107ajem inferiornosti. Otac i majka naratorice pro\u0161li su transformaciju od radnika na farmi, preko radnika u tvornici do vlasnika trgovine i kafi\u0107a, ali \u010ditavo vrijeme pratio ih je strah “da ih ne nasamare, da sve ne izgube, pa da se nepovratno ne srozaju i opet ne postanu radnici<\/em>.” Njihov me\u0111usobni odnos pro\u017eet je tim strahom: sva\u0111a je uobi\u010dajeni na\u010din komunikacije, majka \u010desto opominje oca jer \u017eeli da se otarasi lo\u0161ih manira<\/em> (pri \u010demu misli selja\u010dkih, odnosno radni\u010dkih). Taj se gr\u010d te\u0161ko ste\u010denog blagostanja osje\u0107a pri svakom opisu gesti oca, mo\u017eda najupe\u010datljivije kada opisuje njegove fotografije: ni na jednoj se ne smije, na svakoj djeluje zabrinuto.<\/p>\n\n\n\n Opisuju\u0107i promjene interijera u trgovini i kafi\u0107u roditelja, naratorica kao da prevodi teze o nau\u010denom ukusu iz Bourdieuove “Distinkcije” u prozu: “\u017delja radi \u017eelje same, jer u biti nisu znali \u0161to je lijepo, \u0161to bi trebalo voljeti, pa su u tom nedostatku, nerazvijenom ukusu, slijedili savjete li\u010dioca i stolara, ono \u0161to se radi<\/em>, a na dimnjaku je stajalo veliko kerami\u010dko poprsje djeteta, koje je trgovac namje\u0161tajem dodao besplatno, kad su kupili kutnu garnituru.” Nastoje\u0107i odati dojam dobrog ukusa, otac i majka trude se iz interijera ukloniti sve \u0161to podsje\u0107a na stara vremena, vidljive grede, drvene stolove i slamnate stolce, izbaciti elemente normandijskog selja\u010dkog stila. Kada napokon do\u0111u do dovoljno novaca da u svoju trgovinu stave imitaciju mramora, neonska svjetla i cvjetne tapete, drugi se ugostitelji u skladu s trendovima “vra\u0107aju zidovima oblo\u017eenim drvom u normandijskom stilu, la\u017enim gredama i starinskim svjetiljkama”. Ista te\u017enja prisutna je i u odnosu spram jezika. Iako privatno koristi dijalekt, prilikom razgovora s “ljudima koji govore pravilno” otac je oprezan i progonjen strahom od krivo izgovorene rije\u010di. <\/p>\n\n\n\n Distancirani stil kojim Ernaux pi\u0161e ona sama naziva plosnatim: “Prirodno mi dolazi plosnato pisanje, isto onakvo kakvim sam se svojedobno slu\u017eila kako bih roditeljima priop\u0107ila najva\u017enije novosti.” Kao \u0161to struktura romana uspostavlja gotovo znanstvenu distancu prema objektu prou\u010davanja, ta plosnatost stila zrcali okolnosti \u017eivota koje opisuje. Stavljanje odre\u0111enih izraza koje likovi izgovaraju u kurziv, postupak koji je i Edouard Louis u “Raskrstimo s Eddyjem” preuzeo od Ernaux, izaziva efekt sputanosti likova klasnim okvirima, tvrdo\u0107e i zatvorenosti njihovog svijeta. O razlozima vjernog preno\u0161enja izraza koje je \u010dula i njihovom nagla\u0161avanju kurzivima Ernaux ka\u017ee: “Ne zato da bih \u010ditatelja uputila na neki dvostruki smisao i ponudila mu u\u017eitak u\u017eivljenosti (\u2026) Jednostavno zato \u0161to te rije\u010di i re\u010denice govore o granicama i boji svijeta u kojem je \u017eivio moj otac, u kojem sam \u017eivjela i sama. I nikad ni za \u0161to nismo mislili da zna\u010di ne\u0161to drugo.”<\/p>\n\n\n\n Kako vrijeme odmi\u010de stvara se razdor izme\u0111u roditelja i naratorice koja prva u obitelji odlazi na fakultet: “Polako emigriram prema malogra\u0111anskom svijetu, primaju me na tulume, gdje se kao jedini, ali tako te\u017eak uvjet za pristup tra\u017ei da nisi luzer. Sve \u0161to sam voljela \u010dini mi se selja\u010dkim <\/em>(\u2026) Otac je u\u0161ao u kategoriju priprostih <\/em>ili skromnih <\/em>ili jednostavnih <\/em>ljudi”. Njih dvoje gube zajedni\u010dke teme i na\u010dine provo\u0111enja vremena, a oboje nastoje onog drugoga zadr\u017eati u okvirima svijeta koji im je dra\u017ei: kod oca se javlja prkos kada vidi da je ona udubljena u knjige cijeli dan jer u\u010denje i \u010ditanje smatra nezdravim, pred mu\u0161terijama u du\u0107anu osje\u0107a sram jer ona sa sedamnaest godina jo\u0161 ne zara\u0111uje za \u017eivot. Ona njemu \u017eeli promijeniti manire, na\u010din na koji jede ili govori. I sama suo\u010dena s ispravljanjem govora od strane u\u010diteljice u \u0161koli, za vrijeme sva\u0111e s roditeljima zavapi: \u201eKako da govorim pravilno kad vi stalno govorite krivo!”<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107e udaljavanje doga\u0111a se nakon \u0161to se naratorica udaje i seli u drugo mjesto, a u posjete roditeljima dolazi sama, bez mu\u017ea: “Kako bi \u010dovjeku ro\u0111enom u gra\u0111anskom sloju s diplomama i neprestanom ‘ironi\u010dno\u0161\u0107u’ moglo biti ugodno u dru\u0161tvu jednostavna svijeta, \u010dija ljubaznost, koju im je priznavao, nikad ne\u0107e mo\u0107i nadoknaditi nedostatak onoga \u0161to je smatrao klju\u010dnim: produhovljenog razgovora.” S vremenom konflikti izme\u0111u naratorice i oca prestaju, a na njihovo mjesto dolazi puno bolnija \u0161utnja. Paze\u0107i da ne nagla\u0161ava o\u010ditu razliku me\u0111u njima, kada im pi\u0161e pisma, naratorica koristi suhoparni ton: “Svaku stilsku nijansu do\u017eivjeli bi kao na\u010din da ih dr\u017eim na distanci.”<\/p>\n\n\n\n Da bi ostvarila svoju uzlaznu klasnu putanju, naratorica je morala na pragu gra\u0111anskog i kultiviranog svijeta odlo\u017eiti ba\u0161tinu ni\u017eeg svijeta iz kojeg je do\u0161la. Taj novi svijet “trudi se navesti vas da zaboravite uspomene iz ni\u017eeg svijeta kao da je rije\u010d o ne\u010demu neukusnom”. Ba\u0161 zbog tog zaborava i potiskivanja proces pisanja za autoricu je mu\u010dan, jer je obnavljanje sje\u0107anja na potisnute \u010dinjenice te\u017ee od izmi\u0161ljanja. Kako bi se prisjetila svog oca, pogled je ponovno uprla u svijet koji je ostavila iza sebe: lik svog oca tra\u017eila je u na\u010dinu kako ljudi sjede i dosa\u0111uju se u \u010dekaonicama, kako opominju svoju djecu, kako se opra\u0161taju na peronu \u017eeljezni\u010dke stanice. “Zaboravljenu stvarnost njegova stanja prona\u0161la sam u anonimnim bi\u0107ima koja sam sretala bilo gdje i koja su i ne znaju\u0107i nosila znakove snage i poni\u017eenja.” Nakon smrti oca naratorica komentira: “Ono na \u0161to je najvi\u0161e bio ponosan, \u0161to je mo\u017eda \u010dak dalo smisao njegovu \u017eivotu, bila je \u010dinjenica da pripadam svijetu koji ga je prezreo”.<\/p>\n\n\n\n I Eribon i Louis pored klasnog srama nosili su teret srama zbog homoseksualnosti koji im je obilje\u017eio odrastanje, no obojica pi\u0161u da im je od otkrivanja seksualne orijentacije puno te\u017ee bilo otvoreno govoriti o tome da dolaze iz prezrenog svijeta svojih obitelji, jednom kad su iz njega iza\u0161li. Autanje je nu\u017eno da bi se odbacilo sram, a Ernaux je “Mjestom” maestralno raskr\u010dila put klasnom autanju \u010ditatelja\/ica, kao i autora\/ica poput Eribona i Louisa.<\/p>\n S obzirom na pandemijski kontekst pred nama je prili\u010dno neobi\u010dno ljeto. Na tom tragu smo se odmaknuli od uobi\u010dajenih \u017eanrova na Biltenu i pripremili vam preporuku za prikladno ljetno \u0161tivo: “Mjesto” Annie Ernaux. Posljednjih godina dvojica francuskih autora, Didier Eribon i \u00c9douard Louis, na specifi\u010dan su na\u010din progovorili o iskustvu siroma\u0161tva i pripadanja radni\u010dkoj klasi. […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":33838,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1015,1014],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[241],"class_list":["post-33833","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-annie-ernaux","tag-klasni-sram","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33833","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33833"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33833\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":48225,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33833\/revisions\/48225"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33838"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33833"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33833"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33833"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33833"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33833"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33833"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33833"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Plosnati stil, plosnata egzistencija<\/h2>\n\n\n\n
Prelazak iz ni\u017eeg u vi\u0161i svijet<\/h2>\n\n\n\n