{"id":33766,"date":"2020-07-16T08:47:15","date_gmt":"2020-07-16T07:47:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=33766"},"modified":"2020-07-17T08:36:34","modified_gmt":"2020-07-17T07:36:34","slug":"damir-arsenijevic-ekolosko-nasilje-ima-istu-logiku-kao-ratno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=33766","title":{"rendered":"Damir Arsenijevi\u0107: Ekolo\u0161ko nasilje ima istu logiku kao ratno"},"content":{"rendered":"\n

Povodom prijete\u0107e ekolo\u0161ke katastrofe u Tuzli i filma kojeg upravo snima o tvornici “Hlor alkalnog kombinata” (HAK) razgovarali smo s Damirom Arsenijevi\u0107em, pokreta\u0107em tuzanske radne grupe “Zemlja, voda, zrak<\/a>” osnovanoj s ciljem da otvori prostor mladim ljudima koji \u017eele artikulirati i materijalizirati zahtjeve za ekolo\u0161kom pravdom u Bosni i Hercegovini. Arsenijevi\u0107 je pored toga redovni profesor anglo-ameri\u010dkih knji\u017eevnih i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli i psihoanaliti\u010dar u treningu pri lakanovskoj \u0161koli psihoanalize u San Franciscu, a u \u0161kolskoj godini 2019-20, bio je gostuju\u0107i profesor na Environmental Humanities Lab, KTH, u \u0160tokholmu. Bavi se odnosom ekolo\u0161kog nasilja, kapitala i transgeneracijske traume.<\/p>\n\n\n\n

Tuzli prijeti ekolo\u0161ka katastrofa, i to ve\u0107 godinama. Usprkos dekadama koje su iza nas i tokom kojih smo bili svjesni problema, nijedan od tih uzroka potecijalnih katastrofa nije saniran. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Problem je u tome \u0161to mi ne znamo koje nam sve opasnosti prijete i od kojih opasnih materija. Za po\u010detak, osobno mi je izrazito bitno da o problemima vezanima za ekolo\u0161ko zaga\u0111enje i katastrofe govorimo koriste\u0107i prave termine, a to zna\u010di najprije da o njima govorimo kao o slu\u010dajevima ekolo\u0161kog nasilja. <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je to bitno?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U radu sa timom Radni\u010dkog univerziteta iz Tuzle na rekonstrukciji toksi\u010dnih privatizacija fabrika po\u010deo sam da uvi\u0111am istu logiku skrivanja zlo\u010dina kao u ratu: od zakopavanja toksi\u010dnih materija na nepoznatim lokacijama, kao i prekopavanja zatrovane zemlje i njenog izmje\u0161tanja na druge lokacije. To je ista logika kao ona masovnih grobnica, primarnih, sekundarnih i tercijarnih\u2014preko zanemarivanja toksi\u010dnih materija zarad profita, sve do poricanja postojanja bilo kakvog problema. Ako postavimo problem na ovaj na\u010din, da promatramo i istra\u017eujemo uzroke, tokove i posljedice ekolo\u0161kog nasilja, to nam omogu\u0107ava da politi\u010dki pronicljivo postavljamo pitanja: tko sve snosi odgovornost za ono \u0161to nam se de\u0161ava? Za\u0161to nam je lak\u0161e prepustiti se bespomo\u0107nosti i domenu sudbine \u0161to bezli\u010dni govor o katastrofi poja\u010dava nego govoriti o tome kako se ovo nasilje manifestuje? Kako se kao zajednica okupljamo da uradimo zajedni\u010dku rekonstrukciju opasnosti od toksi\u010dnih materija? Kako skupa tra\u017eimo ali i ostvarujemo ekolo\u0161ku pravdu?<\/p>\n\n\n\n

U debatama vezanim za ekolo\u0161ku opasnost, \u010desto se \u010duje argument kako “svi znamo \u010dinjenice\u201d a ono \u0161to nam nedostaje jeste akcija. Me\u0111utim, slu\u010dajevi ekolo\u0161kog nasilja u Bosni i Hercegovini, a naro\u010dito na podru\u010dju Tuzle, otkrivaju nam upravo suprotno: sve intenzivnije i sve prisutnije ekolo\u0161ko nasilje \u2013 od zaga\u0111enja zraka, voda i tla do nepropisno odlo\u017eenih visokotoksi\u010dnih materija koje su napu\u0161tene i sakrivene u privatizaciji industrije u tuzlanskom bazenu \u2013 otkriva nam hroni\u010dno nezanje kao i nedostatak teorijskih i emocionalnih oru\u0111a da razumijemo i da se uhvatimo u ko\u0161tac sa prijete\u0107om ekolo\u0161kom opasnosti s kojom se susre\u0107emo.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eete li nam nabrojati iz kojih sve izvora Tuzli prijeti katastrofa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dakle, mi ne znamo koje nam sve opasnosti prijete i od kojih opasnih materija. Tek negdje sada, u intervjuima sa radnicima uni\u0161tenih i prodatih fabrika, radimo rekonstrukciju \u0161ta je sve od toksi\u010dnog otpada i zaostalih toksi\u010dnih materijala ostalo kada su radnicima uru\u010deni otkazi. Nijedna gradska, kantonalna ili dr\u017eavna nadle\u017ena kancelarija nema podatke o koli\u010dini i vrsti toksi\u010dnog otpada u nekada\u0161njim fabrikama Hlor-alkalnog kompleksa<\/strong> 1 i 2. Rasprodate i isje\u010dene fabrike, u kojima se nalazi nepropisno skladi\u0161ten i neosiguran toksi\u010dni otpad, su prvi izvor ekolo\u0161ke opasnosti.<\/p>\n\n\n\n

Drugi izvor ekolo\u0161ke opasnosti dolazi iz privatizovanih fabrika koje jo\u0161 uvijek posluju bez po\u0161tovanja minimuma ekolo\u0161kih standarda i nezakonito ispu\u0161taju \u0161tetne materije u zrak, zemlju i vodu. <\/p>\n\n\n\n

Na podru\u010dju Tuzlanskog kantona najo\u010digledniji primjer je Global ispat koksna industrija (GIKIL)<\/strong> u Lukavcu, gradu koji se nalazi odmah pored Tuzle. Tu se dogodilo nekoliko ozbiljnih ekolo\u0161kih incidenata od 2017. godine kada se desilo curenje nadkatranske vode, amonija\u010dne vode i ostalih opasnih toksi\u010dnih materija u rijeku Spre\u010du, kao i ispu\u0161tanje opasnih plinova u atmosferu. Radnici su se \u017ealili kako nemaju za\u0161titnu opremu za rad, kako su postrojenja dotrajala i opasna, i kako su primorani da rade u zapu\u0161tenim i neza\u0161ti\u0107enim uslovima. Isto su utvrdile i inspekcije koje su izlazile na uvi\u0111aje, te kada je ovoj kompaniji istekla vodna dozvola, dati su uslovi koje moraju ispuniti za obnovu ove dozvole. Zatim se de\u0161ava poznati scenarij: fabrika odjednom prikazuje gubitke nakon \u0161to su dati preduslovi za sprovo\u0111enje mjera za\u0161tite \u017eivotne sredine i u junu 2018. otvara se likvidacijski postupak fabrike. Me\u0111utim, krajem avgusta 2018., tu\u017eila\u0161tvo hapsi generalnog direktora GIKIL-a Debashish Gangulyja i istragom se utvr\u0111uje da uop\u0161te nisu vr\u0161ili obavezna ulaganja u ekolo\u0161ke projekte (vrijednost od 111 miliona KM), \u0161to je i dovelo do ekolo\u0161kih incidenata. Nadalje, tokom istrage je utvr\u0111eno da su ispu\u0161tanja toksi\u010dnih materija, neke od kojih su kancerogene, bila 500 do 150.000 puta ve\u0107a od dozvoljenih grani\u010dnih vrijednosti. Ekolo\u0161ki incidenti su ovdje simptom za ono \u0161to se zaista de\u0161avalo u ovom fabrikama: eksploatacija radnika, trovanje zajednice i isisavanje kapitala. Tu\u017eila\u0161tvo Tuzlanskog kantona je otkrilo kako je iz firme izvu\u010deno preko dvadeset miliona maraka, a novac je zavr\u0161avao na ra\u010dunima firme GSHL, u vlasni\u0161tvu Pramoda Mittala, predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a. I Pramod Mittal je bio uhap\u0161en, ali je pu\u0161ten uz milionsku kauciju, da bi kasnije, zajedno sa svojim suradnicima, kao i Debashish Ganguly, pobjegao iz Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta je ovdje bitno? Bitna je sprega ekolo\u0161kog nasilja, tokova kapitala, i ekolo\u0161ke nestabilnosti. Kao i HAK 1 i 2, i GIKIL promatram i analiziram kroz konceptualni okvir kolonijalizma kroz otpad, ali za kojeg tvrdim da moramo pro\u0161iriti zna\u010denje ovog termina, da ne podrazumijeva samo odlaganje toksi\u010dnog otpada u siroma\u0161ne zemlje, ve\u0107 mora uklju\u010divati deindustrijaliziraju\u0107e prakse finansijskog kapitala kroz koje se fabrike eksploati\u0161u tako \u0161to se re\u017eu u staro \u017eeljezo, kapital se iznosi iz zajednica u kojima su locirane ove fabrike, i onda se ispu\u0161ta u \u017eivotnu sredinu ili napu\u0161ta toksi\u010dan otpad bez ikakve odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107i izvor ekolo\u0161ke opasnosti dolazi iz Termoelektrane u Tuzli<\/strong>, \u0161to zbog trenutnih koli\u010dina zaga\u0111enja tako i zbog novih kineskih investicija u proizvodnju struje na ugalj i otvaranje novog bloka Termoelektrane. Istra\u017eivanja su pokazala da Termoelektrana ima privilegovan odnos \u0161to se ti\u010de dobijanja okoli\u0161nih dozvola, jer za nju vrijede fleksibilni ekolo\u0161ki uslovi. Cifre koje se odnose na zaga\u0111enje kao i na porast respiratornih bolesti i bolesti kancera su pora\u017eavaju\u0107e. Ovaj zaga\u0111iva\u010d ispu\u0161ta u zrak 3 ili 4 puta \u0161tetnih materija nego je dozvoljeno, a ispu\u0161ta se i do 20 puta vi\u0161e sumpor dioksida od maksimalnih dozvoljenih granica jer u Termoelektrani ne postoji sistem za odsumporavanje. Odlagali\u0161ta \u0161ljake iz sagorjelog uglja zauzimaju veliki prostor, neopropisno su napravljena jer su potpuno otvorena za prirodne procese, poput ki\u0161e i vjetrova, te tako toksi\u010dna \u0161ljaka dospijeva u naselja i u vodotoke. Za vrijeme ljetnih dana, sa \u0161ljaki\u0161ta se podi\u017eu pje\u0161\u010dane oluje koje raznose toksi\u010dni prah, koji sadr\u017ei te\u0161ke metale poput mangana, molibdena i nikla, po naseljima a i obradivim parcelama. Obli\u017enja naselja, poput Bukinja i Divkovi\u0107a, bilje\u017ee veliki broj smrti od karcinoma.<\/p>\n\n\n\n

I \u010detvrta ekolo\u0161ka opasnost koja prijeti Tuzli dolazi iz iz najpoznatije tuzlanske industrije \u2013 industrije soli<\/strong>. Dugo vremena se ispod grada crpila slana voda \u0161to je dovodilo do slijeganja terena u samom centru grada. Tonule su ku\u0107e i cijela naselja. Premda je crpljenje slane vode ispod grada zaustavljeno po\u010detkom 2000-ih, a slijeganje prestalo u narednim godinama, jo\u0161 uvijek se osje\u0107aju posljedice.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Sanja Ljiljana \u010cobi\u0107<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Spomenuli ste “Hlor-alkalni kompleks” (HAK) kao dosta ozbiljnu prijetnju. Mo\u017eete li nam dati pregled toga \u0161to se trenutno doga\u0111a s tim biv\u0161im kombinatom? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hlor-alkalni kompleks (HAK) bio je dio velikog hemijskog kombinata Sodaso. HAK je proizvodio poliole i izocijanate, koji su se dalje prera\u0111ivali u jako \u0161irok spektar pjena i spu\u017evi za razne industrije. Proizvodnja ovih spojeva prolazila je kroz nekoliko faza prerade osnovnih sirovina, od kojih je glavna bila slana voda. HAK je imao svoju solanu koja je bila najbezopasniji pogon. Me\u0111utim, ostali dijelovi proizvodnje su mnogo opasniji. Prije svega, radi se o pogonu elektrolize koja je slu\u017eila za dobivanje hlora. Kao katalizator hemijskih reakcija koristila se \u017eiva. Osim hlora i \u017eive, postrojenje je u fazama prerade ili kao nusproizvode proizvodilo \u010ditav niz opasnih materijala, plinova i otpadnih voda. Prije rata, ekolo\u0161ka svijest i praksa bile su sastavni dio sindikalnog rada i za\u0161tite na radu. Otpadne vode su se filtrirale u posebnom postrojenju, \u017eiva je skupljana i reciklirana za ponovnu proizvodnju, a kruks, karcinogeni toluen diizocijanat (TDI), se sagorijevao. Danas je taj kruks zakopan na nepoznatim lokacijama u i oko fabrike. S privatizacijom fabrike i prodajom poljskom vlasniku Organika, radnici su ucijenjeni da prihvate nesigurne uslove rade ili da dobiju otkaz. Teret brige za toksi\u010dne materije privatnik prebacuje na prekarne radnike koji rade u nepodno\u0161ljivim uslovima, a nakon \u0161to je privatni vlasnik isjekao sav vrijedan metal (bakar i titanijum) ostavio je toksi\u010dan otpad nezbrinut. Koliko tog toksi\u010dnog otpada ima poku\u0161avamo da rekonstrui\u0161emo zajedno sa radnicima.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, dodatan problem je da se radi o generaciji radnika koju mi svakodnevno gubimo i to je trka sa vremenom: da nam ispri\u010daju u kakvoj opasnosti \u017eivimo. U na\u0161oj rekonstrukciji kroz intervjue uspjeli smo da saznamo da se u krugu HAK-a nalazi oko sedam velikih tankova hlora. Kako smo ovo saznali? Zamislite da je sudskom presudom u ste\u010daju jedan radnik dobio jedan od ovih tankova da proda kako bi izmirio svoja potra\u017eivanja za zaostale plate i doprinose. I \u0161ta se de\u0161ava? De\u0161ava se to da dolazi sa inspektorom da provjeri taj veliki tank, odvrnu ventil iz kojeg krene da te\u010de hlor! Naravno da br\u017ee-bolje zape\u010date taj tank i udalje se. Ostalim tankovima se vi\u0161e opasno i pribli\u017eiti zato \u0161to je privatni vlasnik sjekao metal u postrojenju gdje se moglo desiti istakanje hlora te sada ne postoje ni sigurnosne mjere kako pri\u0107i tim ogromnim tankovima. Nadalje, postoje i veliki tankovi sa sirovim propilen oksidom, koji se koristio za proizvodnju poliola, a koji sadr\u017ei do 50 spojeva hlora, od kojih su neki karcinogeni. Postoji i visokozapaljivi etilen oksid koji je smje\u0161ten u tankovima. Procjenjuje se da ima oko 47 tona ovoga materijala. Nadalje, u krugu fabrike je i \u017eiva koja je skladi\u0161tena u plasti\u010dne buradi preko koje je nasuta zemlja. Oko 120 takvih buradi ili oko 20 tona, kako smo uspjeli saznati, i sve je smje\u0161teno ispod jedne obi\u010dne nadstre\u0161nice. Kako \u017eiva migrira i nalazi sebi put, a HAK 1 je napravljen uz samu obalu rijeke Jala, na pjeskovitoj glini koja je porozna, postoji velika opasnost da se \u017eiva izlije u vodotok. \u0160ta se sve nalazi u zahr\u0111alim cijevima i ostacima postrojenja, vrlo je te\u0161ko re\u0107i budu\u0107i da je sva mjerna oprema u godinama nerada postrojenja propala. Ali da problem bude ve\u0107i, sav ovaj toksi\u010dni otpad, ovu tempiranu bombu, \u010duva privatna za\u0161titarska agencija, koji naravno nemaju pojma \u0161ta \u010duvaju.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je to kruks i da li je \u017eivotna sredina cijele Tuzle ugro\u017eena?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moj prvi dodir sa kruksom bio je tokom protesta radnika DITE od 2012., pa sve do nakon protesta u februaru 2014., fabrike koja je odmah pored biv\u0161eg HAK-a. Dok smo provodili de\u017eure sa radnicima DITE koji su \u010duvali svoju fabriku, vodili bi nas i pokazivali gdje se \u0161ta nalazi, gdje im sijeku toplovode i kradu cijevi, i tada bi nam radnici skretali pa\u017enju na crne gromade koje se cakle, i koje izgledaju kao ugalj, i govorili kako je to opasni kruks i da na tom podru\u010dju nema “ni zmije ni gu\u0161tera ni mi\u0161eva”, da tu ni\u0161ta ne \u017eivi. Kasnije smo kroz razgovor sa stru\u010dnjacima za za\u0161titu \u017eivotne sredine i radnicima HAK-a saznali za ogromne koli\u010dine deponovanog kruksa. Kruks (TDI) je poluproizvod u poliuretanskoj industriji koji u kontaktu izaziva te\u0161ko\u0107e pri disanju. U istra\u017eivanju smo saznali kako su kruks zakopavali na dubinu od 2 metra, nakon \u0161to ga skladi\u0161tili u limenim buradima, pa kad im je nestalo buradi, samo su izlili ostatak kruksa i pokrili ga zemljom. Mi imamo jo\u0161 oko zaostalih 3000 tona \u2013 da, 3 hiljade tona kruksa.<\/p>\n\n\n\n

Kako to znamo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zvjezdan Karad\u017ein, profesor sa Tehnolo\u0161kog fakulteta u Tuzli, radio je istra\u017eivanje nakon \u0161to je 2010. godine Federalno ministarstvo okoli\u0161a i turizma pokrenulo akciju, zajedno sa Federalnim fondom za za\u0161titu okoli\u0161a, da izvr\u0161i sanaciju terena gdje je zakopan kruksa i da se kruks neutrali\u0161e. U intervju kojeg sam u martu ove godine radio s njim, Zvjezdan Karad\u017ein kazao je da su mu firme koje su sanirale podru\u010dje kazale kako su se prepali nakon \u0161to su otvorili deponiju jer je koli\u010dina materijala s kojom su se susreli u mnogome prevazilazila o\u010dekivanja. Zna\u010di oni su nekih 520 metara kubnih, ili 900 tona tog kruksa neutralisali i trebalo je sad da se radi follow-up<\/em> neka aktivnost u sljede\u0107im godinama koja se nikad nije desila, od 2010. godine”.<\/p>\n\n\n\n

Jesu li te kemikalije dospjele u hranu i vodu za pi\u0107e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svi ovi otrovi nastavljaju svoj rad, koji se akumulira u na\u0161im tijelima: \u017eiva svakodnevno isparava iz plasti\u010dnih buradi, propilen dioksid i ostala karcinogena jedinjenja isparavaju iz zahr\u0111alih cijevi, zapaljivi etilen oksid mo\u017ee svakoga dana da eksplodira i izazove havariju.<\/p>\n\n\n\n

U kontekstu ekologije, nedavnu povijest BiH dijelite na fazu tranzicije, privatizacije i razvoja. U jednom tekstu \u010dak navodite da su te tri faze preduvjeti ili kontekst za revolt u BiH. No, meni se \u010dini da su sva tri uvjeta odavno ve\u0107 ispunjena, a smislene lijeve opozicije u BiH koja bi nadi\u0161la daytonske prepreke i ponudila cijeloj BiH neki antinacionalisti\u010dki narativ, jo\u0161 uvijek nema. \u0160to se vama \u010dini po tom pitanju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to sam ve\u0107 pisao, radni\u010dku klasu u socijalisti\u010dkoj Bosni i Hercegovini predatorski kapital prvi put ciljano je napao ranih 1990-ih. Njegovi pla\u0107enici, etno-nacionalisti\u010dke elite odgovorne za dono\u0161enje kapitalizma u Jugoslaviju, ciljano su pogubili radni\u010dku klasu u ratu te genocidu koji je uslijedio, i zakopali je u skrivene masovne grobnice rasute po \u010ditavoj zemlji. U tome su im pomogle me\u0111unarodne desni\u010darske snage i paravojne formacije, poput \u010dlanova “Zlatne zore”. To se zove tranzicija u kapitalizam<\/strong>. Zatim su na red do\u0161le fabrike gdje su desetine hiljada ostale bez posla, a fabrike ostale bez dobara, \u010dime je kreirana postindustrijska pustopoljina. To se zove privatizacija<\/strong>. Sada na red dolaze prirodni resursi zemlje – vode i vazduh, \u0161ume i zemlji\u0161ta – \u010ditavi ekosistemi se mijenjaju kako bi se izgradile hidroelektrane, a zemlji\u0161te pretvorilo u jednu nepreglednu deponiju opasnog otpada. To se sada zove rast<\/strong>. Ovakva logika rasta u sada\u0161njem trenutku stvara uslove za eksploziju popularnog revolta u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n

Ja zaista mislim da ako po\u010dnemo promatrati ekolo\u0161ko nasilje kao nastavak ratne logike u BiH, u kojoj etni\u010dke elite kradu prirodne resurse i \u017ertvuju ljudske \u017eivote i \u017eivote drugih \u017eivih bi\u0107a za vlastito boga\u0107enje, imamo \u0161ansu da uspostavimo kontinuitete nasilja i da oko toga organizujemo politiku. Ne u nekom banalnom klju\u010du tipa “\u010duvajmo \u0161ume”, “\u010duvajmo rijeke”, ne da gradimo fantazmu neke “\u010diste Bosne i Hercegovine”, jer ta fantazma zavr\u0161ava uvijek u fa\u0161izmu, dakle ne ekologija koju desnica mo\u017ee vrlo lako da prisvoji, ve\u0107 pitanja ljevice u ekologiji: solidarnosti, zajedni\u0161tva, ali i preuizmanje na sebe da se ekolo\u0161ka pravda postigne svim sredstvima, jer niko ne\u0107e odgovarati za smrti ako se tankovi hlora izliju ili ako eksplodira propilen dioksid. To je lekcija rata. Niko ne\u0107e odgovarati za smrti. Zato se mi moramo pobrinuti da se ove smrti ne dese, a da spregi lokalnih oligarhija i me\u0111unarodnog kapitala, bude su\u0111eno i da se ta sprega na sve mogu\u0107e na\u010dine dokine.<\/p>\n\n\n\n

Mi smo imali velike proteste u februaru 2014. godine, kada je u Tuzli regionalna vlada “pala”. Te proteste su vodili radnice i radnici HAK-a i fabrike detrd\u017eenata DITE. DITA je uspje\u0161no odbranjena jer bi i nju zatekla ista sudbina kao i HAK\u2014sje\u010da postrojenja i prodaja u staro gvo\u017e\u0111e. Zatim su organizovani i plenumi na kojima je bilo i do 1000 ljudi. To nije mala stvar da su se izgladnjeli i osiroma\u0161eni radnici, mnogi od kojih su proveli 4 godine u rovovima tokom rata, uspjeli organizovati da brane svoje fabrike. <\/p>\n\n\n\n

Kada ka\u017eete da “smislene lijeve opozicije u BiH koja bi nadi\u0161la daytonske prepreke i ponudila cijeloj BiH neki antinacionalisti\u010dki narativ, jo\u0161 uvijek nema”, u pravu ste ali iz pogre\u0161nih razloga. Istina je da ne postoji ljevica koja bi uspjela okupiti popularni revolt u artikulisanu politi\u010dku alternativu. Ali isto tako, Bosna i Hercegovina nije etni\u010dki homogena sredina, kao \u0161to su to Hrvatska ili Srbija, te “daytonske prepreke” su istovremeno i uslov opstanka mnogih kroz klijentelisti\u010dke mre\u017ee dobijanja poslova u javnim institucijama, ali i velika prepreka za artikulisanje institucionalne politike van etni\u010dkih okvira. Nije vi\u0161e pitanje binarnosti nacionalizam-antinacionalizam, pa mi imamo “antinacionaliste” iz 1990-ih i ranih 2000-ih koji su promijenili tabor i pridru\u017eili se sada ve\u0107 etno-nacionalnim me\u0111usobno kompetitivnim autoritarizmima koji funkcioni\u0161u na subnacionalnom nivou.<\/p>\n\n\n\n

Ako ekolo\u0161ko nasilje artikuli\u0161emo kao nastavak ratne logike \u017ertvovanja odre\u0111enih populacija i ekstrakcije profita, mi mo\u017eemo tako prepoznati trenutak prave krize, kao mogu\u0107nosti odluke za solidarno djelovanje razli\u010ditih aktera u dru\u0161tvu, u kojoj ljevi\u010darski artikulisana ekologija mobili\u0161e kriti\u010dko znanje i akciju koja gradi solidarnost van partikularnih identitarnih matrica a za javno dobro. Razjedinjenost progresivnih dijelova dru\u0161tva, koja je poja\u010dana transgeneracijskom traumom koja na naro\u010dit na\u010din kroz nepovjerenje mrvi na\u0161e kapacitete za zajedni\u010dko mi\u0161ljenje i djelovanje, nastavak je strukturalnog i politi\u010dkog deficita koji onemogu\u0107ava razvoj uspje\u0161nih koncepata, oru\u0111a i aktivnosti, a koji bi mogli mobilisati razne dru\u0161tvene grupacije. Zato je i platforma Zemlja-Voda-Zrak i pokrenuta da bi se pitanja ekolo\u0161kog nasilja artikulisala i promi\u0161ljala u zajednici kao eti\u010dki i dru\u0161tveni problemi. Upravo na ovaj na\u010din otjelovljujemo kroz politi\u010dku ekologiju transgeneracijsku solidarnost u Bosni i Hercegovini jer sakupljamo, sinteti\u0161emo i ujdinjujemo lekcije feminizma, radni\u010dke solidarnosti i borbe protiv autoritarnih ideologija. I taj rad na organizaciji traje i proizvodi svoje efekte.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom prijete\u0107e ekolo\u0161ke katastrofe u Tuzli i filma kojeg upravo snima o tvornici “Hlor alkalnog kombinata” (HAK) razgovarali smo s Damirom Arsenijevi\u0107em, pokreta\u0107em tuzanske radne grupe “Zemlja, voda, zrak” osnovanoj s ciljem da otvori prostor mladim ljudima koji \u017eele artikulirati i materijalizirati zahtjeve za ekolo\u0161kom pravdom u Bosni i Hercegovini. Arsenijevi\u0107 je pored toga redovni […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":33773,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1006,334,1008,371,1007],"theme":[458],"country":[35],"articleformat":[452],"coauthors":[47],"class_list":["post-33766","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-damir-arsenijevic","tag-ekologija","tag-hlor-alkalni-kompleks","tag-klima","tag-tuzla","theme-drustvo","country-bih","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33766","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33766"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33766\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33791,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33766\/revisions\/33791"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33773"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33766"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33766"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33766"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33766"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33766"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33766"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33766"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}