Jedno od najra\u0161irenijih uvjerenja u Hrvatskoj, a i u ostalim postsocijalisti\u010dkim zemljama, zasniva se na pretpostavci po kojoj na\u0161i klju\u010dni dru\u0161tveni, ekonomski i politi\u010dki problemi proizlaze iz kaskanja za Zapadom. Razlozi tom kaskanju pripisuju se uglavnom socijalisti\u010dkom periodu, ali ne zaostaju u popularnosti puno ni oni koji poti\u010du iz kulture i mentaliteta. A prisutna je i kombinacija tih razloga, pa se tako tuma\u010di da nam je socijalizam presudno oblikovao mentalitet. Rijetko tko se pritom pita za\u0161to kapitalizam isto to ne uspijeva iako se po trajanju ve\u0107 ozbiljno pribli\u017eio socijalisti\u010dkom periodu. <\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, lako to \u0161to kaskaju obi\u010dni ljudi, lijeni radnici i neinventivni birokrati, hajde, to je jo\u0161 i razumljivo, ma kako god razloge kaskanja obja\u0161njavali. Ali to da kaskaju oni koji stalno upozoravaju na kaskanje, prozivaju sve odgovorne i nude ozbiljne recepte za dostizanje Zapada, e to je ve\u0107 veliki problem. Ili povijesna ironija u kojoj je nemogu\u0107e ne u\u017eivati. I to pomalo zlobno u\u017eivati. Naime, ti recepti su prili\u010dno jednostavni, ali nikako ih ne mo\u017eemo implementirati. Zbog mentaliteta i socijalizma. Dakle, kako unisono zbore liberali: \u0161to ni\u017ei porezi i \u0161to manja uloga dr\u017eave u ekonomiji. Svi znaju da je to put ka ekonomskom blagostanju i dostizanju zapadnog standarda. Jer tako se na Zapadu radi i zato su bogati.<\/p>\n\n\n\n
No, socijalisti\u010dka marva ne\u0107e pa ne\u0107e. I toliko dugo ve\u0107 ne\u0107e da su se i ovi na Zapadu promijenili. Suo\u010deni s novom ekonomskom krizom, rastom nejednakosti i krajnjom neizvjesnosti, najmo\u0107niji predstavnici kapitala na Zapadu su shvatili da mjere \u0161tednje i prepu\u0161tanje oporavka “spontanim” tr\u017ei\u0161nim procesima nisu adekvatan pristup. I posrijedi nije nekakav ideolo\u0161ki prevrat. Naprosto je postalo jasno da je aktivnija uloga dr\u017eave u osiguravanju potra\u017enje i poticanju ekonomskih aktivnosti presudna za budu\u0107e profite i odr\u017eavanje sustava. Ve\u0107 smo ovdje pisali o zajedni\u010dkim naporima<\/a> njema\u010dkih i francuskih poslodavaca u tom smjeru: pove\u0107anju javne potro\u0161nje i usmjeravanju te potro\u0161nje prema najugro\u017eenijim \u010dlanicama Europske unije. Dodu\u0161e, postoje i dalje protivljenja tom planu, na \u010delu s famoznom “\u0161tedljivom \u010detvorkom” (Nizozemska, Austrija, \u0160vedska i Danska). Me\u0111utim, tendencija je jasna.<\/p>\n\n\n\n