Nadmo\u0107na pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima je u\u010dinila izli\u0161nim prevladavaju\u0107i narativ koji je pratio vladavinu Andreja Plenkovi\u0107a. Pri\u010da o otu\u0111enim briselskim elitama koje su izdale volju hrvatskog naroda naprosto vi\u0161e ne dr\u017ei vodu. A ve\u0107 se name\u0107e i konkurentska perspektiva, i to ona o Plenkovi\u0107evom “prosvije\u0107enom apsolutizmu”.<\/p>\n\n\n\n
\u201cAnemi\u010dni briselski \u0107ato\u201d, \u201conaj koji je izgubio vezu s narodom\u201d… To su samo neki od standardnih opisa premijera Andreja Plenkovi\u0107a za vrijeme njegovog prvog mandata. Ali i uvrede koje te\u0161ko da \u0107e ga nastaviti pratiti, nakon \u0161to je na nedjeljnim izborima ostvario golemu i neo\u010dekivano uvjerljivu pobjedu. Ona je o\u010dito bila toliko dojmljiva da se Plenkovi\u0107 u pojedinim medijskim komentarima od beskrvnog eurokrata \u010dudesno transformirao u karizmatskog nacionalisti\u010dkog autokrata, kao \u0161to sugeriraju naslovi <\/a>o \u201cnajve\u0107oj pobjedi Hrvatske demokratske zajednice jo\u0161 od Tu\u0111mana\u201d.<\/p>\n\n\n\n Istine radi, treba re\u0107i kako ovaj rezultat nije najbolji od demokratskih promjena 2000. godine. Osvojiv\u0161i 66 mandata i 37% glasova, Plenkovi\u0107 je u osnovi ponovio rezultate koje je ostvario Ivo Sanader u dva izborna ciklusa u kojima je on vodio HDZ. Ba\u0161 poput Sanadera, Plenkovi\u0107 je prvi premijer koji je uspio obraniti svoj mandat. I to nije jedini razlog za usporedbu ove dvojice. Sanader i Plenkovi\u0107 kao premijeri dijele popularnost i me\u0111u bira\u010dima i me\u0111u diplomatskim korom, koji u zemljama poput na\u0161e jo\u0161 uvijek ima velik utjecaj na politi\u010dku dinamiku.<\/p>\n\n\n\n No ako je konsenzus liberalnog komentarijata i zapadnih diplomata kako je Sanader bio sjajan politi\u010dar \u201cs velikom manom\u201d (gigantske plja\u010dke javnog novca za osobne potrebe), Plenkovi\u0107 zasad osobno nije pod ozbiljnom sumnjom za sli\u010dno. Iako je dokaza da se prakse unutar HDZ-a nisu osobito promijenile i vi\u0161e nego dovoljno. Sve to govori da bi \u201canemi\u010dni\u201d zapravo mogao biti prvi punokrvni lider po volji velikoj ve\u0107ini aktera jo\u0161 od perioda Sanaderove zlatne stabilnosti prije petnaestak godina.<\/p>\n\n\n\n Sama po sebi, njegova izborna pobjeda nije impresivna. Manje od 47% glasa\u010da je sudjelovalo (tj. manje nego na nedavnim izborima u Srbiji koje je bojkotirala opozicija), a HDZ je u apsolutnim brojkama ostvario znatan pad broja bira\u010da, da bi u relativnom postotku ostao manje-vi\u0161e na istom. Sve to je daleko slabije od izbornog rezultata biv\u0161eg premijera iz redova Socijaldemokratske partije (i sada\u0161njeg predsjednika Republike) Zorana Milanovi\u0107a 2011. godine. No, izborni sustav i odnosi snaga me\u0111u strankama, dovode sada Plenkovi\u0107a u situaciju u kojoj nisu bili ni Milanovi\u0107 ni Sanader – da mo\u017ee prakti\u010dki sam formirati vlast, bez ijednog zna\u010dajnijeg koalicijskog partnera.<\/p>\n\n\n\n Iako mu za ve\u0107inu na\u010delno treba 76 zastupnika (10 vi\u0161e nego \u0161to ih ima), nema prakti\u010dki nikoga tko bi posumnjao u lako i brzo formiranje vlasti. Osim \u0161to \u0107e sigurno dobiti potporu predstavnika nacionalnih manjina (koji prakti\u010dki uvijek podr\u017ee pobjednika koji ne ugro\u017eava njihov status), HDZ ra\u010duna i na dvije posva\u0111ane frakcije pragmati\u010dne Hrvatske narodne stranke, koje se me\u0111usobno bespo\u0161tedno bore za zadnje ostatke svoje vlasti u krajevima oko Vara\u017edina, ali \u0107e obje rado sura\u0111ivati s vladaju\u0107ima. \u010cak i ako to ne bude dovoljno, te\u0161ko da \u0107e druge opozicijske liste zadr\u017eati dovoljno discipline da bi sprije\u010dile soliranje svojih kandidata.<\/p>\n\n\n\n Spomenimo na primjer da od 41 mandata koji je osvojila koalicija oko SDP-a njih samo 32 pripada samoj stranci. Ostalo su razli\u010diti lokalni “nezavisni” politi\u010dari te male, a ponekad i sasvim nepostoje\u0107e stranke. Ve\u0107ina njih savezu oko SDP-a se priklju\u010dila ra\u010dunaju\u0107i da \u0107e ta stranka do\u0107i na vlast. Dio njih tek \u010dekaju postizborni potresi koji \u0107e utvrditi u kojem smjeru \u0107e krenuti stranka. Sli\u010dno vrijedi i za tre\u0107u najpopularniju listu, desni\u010darsku opoziciju okupljenu oko Domovinskog pokreta Miroslava \u0160kore koja je osvojila 16 mandata. Iako naizgled dobar rezultat za ove naj\u017ee\u0161\u0107e Plenkovi\u0107eve kriti\u010dare, pojavile su se ozbiljne sumnje oko budu\u0107nosti cijelog projekta.<\/p>\n\n\n\n Naime, ve\u0107 na izbornu ve\u010der, znatan dio izabranih zastupnika suptilno se distancirao od \u0160kore najaviv\u0161i osnivanje vlastitog saborskog kluba, razli\u010ditog od onog koji \u0107e formirati DP. Iako je velika ve\u0107ina bira\u010da glasala naprosto za \u0160koru, ispostavilo se da je njegov “pokret” ne\u0161to sli\u010dno ruskoj babu\u0161ki (\u0161to je i prikladno s obzirom na to da dio novca, po svemu sude\u0107i, i dolazi iz Rusije koja posljednjih godina izda\u0161no financira evropsku ekstremnu desnicu). Tako unutar DP-a imamo stranku Hrvatski suverenisti, koja se pak sastoji od jo\u0161 dvije stranke i dva NGO-a. Povrh toga, tu su i ekstremni desni\u010dari koji nisu dio “suverenista”, kao i potpuno vanstrana\u010dki ljudi, poput “komi\u010dara” Davora Dretara ili klerikalnog aktivista Stjepa Bartulice. Koliko \u0107e njih ostati zajedno do kraja mandata?<\/p>\n\n\n\n Ljudi za koje se pretpostavlja da su najbli\u017ee \u0160kori zapravo su ili rodbinski ili poslovno povezani s njim ili njegovim glavnim financijerom. Njih je, prema predvi\u0111anjima, maksimalno sedam. A uz to, ostaje nejasno i koliko \u0107e oni biti zainteresirani za bilo kakvu politi\u010dku aktivnost ako \u0107e se ona svoditi na sjedenje u opozicijskim klupama. Cijela poanta \u0160korinog “pokreta” bila je da stvori situaciju u kojoj \u0107e on HDZ-u biti neizbje\u017ean za koaliranje i tako omogu\u0107iti financijerima i drugim akterima oko projekta da utje\u010du na dr\u017eavnu politiku. Ta ambicija katastrofalno je podbacila i sada se postavlja ozbiljno pitanje opravdanosti ulaganja u projekt.<\/p>\n\n\n\n Ova tenzija izme\u0111u takti\u010dkih odabira i krajnjeg cilja u DP-u bila je jasna od po\u010detka. Kako bi “otimali” glasa\u010de HDZ-a, \u0160koro i njegovi koristili su \u0161ovinisti\u010dku i ultrakonzervativnu retoriku ranije karakteristi\u010dnu upravo za dijelove HDZ, a za tu je svrhu regrutiran i \u010ditav niz \u0161to HDZ-ovih disidenata, \u0161to drugih aktera ekstremne desnice. Ali koliko god trovao javni prostor zapaljivom retorikom, DP nikad nije gubio pogled s glavnog cilja \u2013 participacije u vlasti. Tako je o\u0161tra retorika redovito bila pro\u0161arana i pozivima za suradnju. Neka ostane zapam\u0107eno da je DP vjerojatno jedina stranka koja je poku\u0161avala ispregovarati ministarska mjesta za sebe prije <\/em>samih izbora.<\/p>\n\n\n\n Igrokaz je bio gotovo komi\u010dan: DP je prvo mjesecima inzistirao na tome da je Plenkovi\u0107 narodni neprijatelj koji mora nestati s politi\u010dke scene, zatim su stidljivo najavili da je va\u017eno da on ne bude premijer, ali bi mogao imati npr. funkciju ministra vanjskih poslova. Naposljetku su na izbornu ve\u010der, a poneki i prije toga, odustali od gotovo svih zahtjeva samo ako ih primi u koaliciju. Pojedini me\u0111u njima su jo\u0161 ju\u010der, kada je ra\u010dunica za ve\u0107inu ve\u0107 bila jasna, o\u010dajni\u010dki poku\u0161avali glumiti “tvrde” pregovara\u010de, iako pregovora uop\u0107e nije bilo, tra\u017ee\u0107i<\/a> od Plenkovi\u0107a da u Vladi i parlamentarnoj ve\u0107ini ne bude Srba.<\/p>\n\n\n\n Problem desne opozicije nije samo to \u0161to nisu uspjeli dograbiti ni komadi\u0107ak vlasti. Rezultati su doveli u pitanje i cijeli njihov narativ. Oni su, naime, tvrdili da su u osnovi HDZ-ovski ili barem nacionalisti\u010dki lojalisti, ali da se moraju kandidirati protiv te stranke jer su nju preuzeli neki strani ljudi koji s nacionalizmom (pardon, “suverenizmom”) nemaju veze. DP-ovci su se dakle predstavljali kao autenti\u010dniji reprezententi ve\u0107inskog naroda, koji je naravno izrazito desno orijentiran, a koji je izgubio svoju glavnu stranku (HDZ) tako \u0161to su je preuzeli neki ljevi\u010dari (Plenkovi\u0107). Taj narativ morao se ispuhati kada su iza\u0161li rezultati koji su pokazali golemu popularnost i Plenkovi\u0107a i njegovih “centristi\u010dkih” suradnika.<\/p>\n\n\n\n Pojedini DP-ovci poku\u0161ali su iznova zaspinati<\/em> narativ i konstatirati da dobar rezultat HDZ-a dokazuje kako je ta stranka sada postala lijevi centar i oduzela glasove SDP-u. No, ako je to tako, to bi zna\u010dilo da je 80% svih bira\u010da lijevo od centra, \u010dime bi se obesmislila tvrdnja DP-a da predstavlja “narod” \u010dije se \u017eelje ne po\u0161tuju. Dan nakon izbora \u0160koro je izokrenuo raniju tezu svojih strana\u010dkih drugova naglavce, pa ustvrdio da dobar rezultat HDZ-a, ali i DP-a i tre\u0107e desni\u010darske stranke Most, zna\u010di da su Hrvati zapravo velikom ve\u0107inom okrenuti desnici. Prema tome, formiranje vlade koja ne bi bila desni\u010darska bila bi gre\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n Oba poku\u0161aja ekstremne desnice da se utje\u0161i ostaju krajnje neuvjerljivi. Politi\u010dka opredjeljenja bira\u010da znatno su nestabilnija, fleksibilnija, pa i manje koherentna od onih politi\u010dara, novinara i politi\u010dkih komentatora. Plenkovi\u0107ev trijumf na kraju je rezultat toga \u0161to konkurenti, uklju\u010duju\u0107i \u0160koru i predsjednika SDP-a Bernardi\u0107a, nisu uvjerili dovoljan broj ljudi da su rje\u0161enje. Izrazito niska izlaznost to jasno sugerira. Koliko je dojmu Plenkovi\u0107eve “ve\u0107e sposobnosti” u odnosu na konkurenciju doprinijela jo\u0161 aktualna pandemija, nemogu\u0107e je precizno izmjeriti. Ali sigurno je da su u HDZ-u jako dobro znali da atmosfera izvanrednog stanja poti\u010de dobar dio stanovni\u0161tva da stane uz vlast. U tom je smislu “prljavi trik” sazivanja izvanrednih izbora sigurno doprinio pobjedi.<\/p>\n\n\n\n Za Plenkovi\u0107a, samostalnost od \u0160kore i njegovih saveznika jednako je va\u017ena pobjeda kao ona protiv formalno glavnih konkurenata iz SDP-a. Antisistemskoj retorici unato\u010d, DP je te\u0161ko do\u017eivjeti kao i\u0161ta drugo nego pora\u017eenu frakciju samog HDZ-a, prete\u017eno sastavljenu od “druge lige” kadrova te stranke. Tu\u017ean je, iako nu\u017ean zaklju\u010dak, da politi\u010dku dinamiku u Hrvatskoj i nakon trideset godina jo\u0161 uvijek vi\u0161e odre\u0111uju frakcijske borbe u dominantnoj stranci nego sukobi izme\u0111u razli\u010ditih politi\u010dkih opcija. U\u010dvr\u0161\u0107ivanje dr\u017eavne vlasti svakako omogu\u0107uje Plenkovi\u0107u da nastavi tu malo manje vidljivu, ali ni\u0161ta manje sudbonosnu unutarnju politi\u010dku borbu.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to je uvjerljivo pobijedio na unutarstrana\u010dkim izborima u o\u017eujku, Plenkovi\u0107 je na ovim izborima osigurao i da preostali strana\u010dki konkurenti ne u\u0111u u parlament, iako ih nije onemogu\u0107io u kandidaturi. Naposljetku, tu je i “tiha” \u010distka koja se o\u010dito provodi, iako bez ikakvih vidljivih sukoba. Naprasno umirovljenje u \u010detrdeset i prvoj godini nekad mo\u0107nog Tomislava Tolu\u0161i\u0107a iz tzv. viroviti\u010dkog klana, a mo\u017eda i iznenadni pad “kninske kraljice” Josipe Rimac jasno to pokazuju. Sve to ponukalo je pojedine komentatore da izraze stidljivu nadu da \u0107e Plenkovi\u0107 postati veliki reformator<\/a> \u010dvrste ruke, prosvije\u0107eni apsolutist koji \u0107e kona\u010dno HDZ pretvoriti u “pravu” evropsku stranku.<\/p>\n\n\n\n Problem s tim o\u010dekivanjima je u tome \u0161to te\u0161ko da je to Plenkovi\u0107eva primarna ambicija. Njegovi potezi \u010de\u0161\u0107e ostavljaju dojam u osnovi glancanja CV-a za neku va\u017eniju funkciju od one premijera jedne provincijske \u010dlanice Evropske unije. To, dodu\u0161e, ne zna\u010di da se njegova ambicija i nadanja liberalnih komentatora u momentima ne\u0107e poklopiti. Nije sasvim neva\u017eno da je Plenkovi\u0107 ve\u0107 u pobjedni\u010dkom govoru me\u0111u prva tri glavna cilja svoje nove vlade spomenuo<\/a> za\u0161titu ljudskih i manjinskih prava. Njegova desna ruka Gordan Jandrokovi\u0107 i njegov consigliere<\/em> Vladimir \u0160eks u narednim su danima s odre\u0111enom dozom trijumfalizma i revan\u0161izma prema \u0160kori nagla\u0161avali kako \u0107e blisko sura\u0111ivati sa Srbima, kao \u0161to je to \u010dinio i HDZ jo\u0161 od Tu\u0111mana.<\/p>\n\n\n\n Besramni je to falsifikat povijesti stranke, ali i vlastite biografije. No s druge strane sugerira mogu\u0107nost da etni\u010dke tenzije prestanu biti nose\u0107i element politike ove stranke, \u0161to bi bio veliki iskorak i u regionalnom kontekstu. Ako se takvo \u0161to uop\u0107e poku\u0161a nametnuti, ostaje i pitanje koliko bi to bilo odr\u017eivo, osobito s obzirom na najave ozbiljnih ekonomskih pote\u0161ko\u0107a u narednom periodu. To u velikoj mjeri ovisi o tome koliko \u0107e projekti konkurentskih frakcija HDZ-a, poput aktualnog DP-a, biti odr\u017eivi. A u novom sazivu Sabora HDZ kao protivnike ne\u0107e imati samo svoje odbjegle frakcije i starog rivala SDP, koji je nakon poraza u te\u0161koj situaciji.<\/p>\n\n\n\nLako do vlasti<\/h2>\n\n\n\n
Raspad babu\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n
\u0160korine vratolomije<\/h2>\n\n\n\n
Tiha \u010distka<\/h2>\n\n\n\n
Novi izaziva\u010di<\/h2>\n\n\n\n