. To se, kako vidimo, nije dogodilo, a Uljanik su zapravo privatizirali direktori. O \u010demu se radi?<\/strong><\/p>\n\n\n\nOvako kako je formulirano pitanje stje\u010de se dojam da je tematika vrlo kompleksna, ali zapravo je jednostavno za razumjeti. Model privatizacije Uljanika iz 2013. ve\u0107 se dogodio po\u010detkom 90-ih godina na primjeru Uljanik Plovidbe. Tada su menad\u017eeri brodogradili\u0161ta sebi prepisali ve\u0107inski paket dionica “zlatne koke” iz portfelja Uljanika. To su pravdali kompenzacijom za naknade koje si nisu isplatili za vo\u0111enje brodogradili\u0161ta. Da su na tom poslu kompenzacije profitirali menad\u017eeri, a ne brodogradili\u0161te bilo je vidljivo ve\u0107 nakon nekoliko godina kada je dr\u017eava sanacijom spasila dr\u017eavni Uljanik, a istovremeno je privatna brodarska kompanija Uljanik Plovidba ispla\u0107ivala vi\u0161emilijunske dividende svojim dioni\u010darima \u2013 najvi\u0161e su dakako dobili direktori Uljanika koji su istovremeno stvarali vi\u0161emilijunske gubitke u vo\u0111enju brodogradili\u0161ta i svih ostalih povezanih dr\u017eavnih tvrtki.<\/p>\n\n\n\n
Kada su po sili zakona na Zagreba\u010dku burzu uvr\u0161tene dionice dr\u017eavnog Uljanika i privatne Uljanik Plovidbe vidjela se prava vrijednost jer je “mala” Plovidba sa 30-ak stalno zaposlenih radnika vrijedila vi\u0161e od velikog Uljanika koji je zapo\u0161ljavao vi\u0161e od 3.000 radnika. Menad\u017eeri Uljanika su preveslali i dr\u017eavu i sve radnike kada su preuzeli ve\u0107inski paket Plovidbe, a to je o\u010dito bila namjera i s privatizacijom Uljanika jer su radnici-mali dioni\u010dari davali punomo\u0107i svojim \u0161efovima da vode poduze\u0107e. A \u0161efovi ko \u0161efovi \u2013 brinuli su kako javno i dr\u017eavno pretvoriti u privatno.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljiva je nemogu\u0107nost malih dioni\u010dara da utje\u010du na odluke. A usto, nemaju ni svoje predstavnike u nadzornom odboru. Mnogima, kad je eskalirala kriza u Uljaniku, nije bilo jasno kako je mogu\u0107e da su se mali dioni\u010dari na\u0161li u takvom prostoru bez manevra. Mo\u017ee\u0161 li se osvrnuti na to?<\/strong><\/p>\n\n\n\nMali dioni\u010dari-radnici bili su previ\u0161e okupirani zaradom pla\u0107e kako bi podmirili mjese\u010dne tro\u0161kove. Uostalom, bili su zavedeni pri\u010dama o povijesti firme koja je opstala vi\u0161e od 150 godina. I nadali su se da \u0107e nove generacije menad\u017eera njima omogu\u0107iti blagostanje, a kakvo je do\u017eivjela ona generacija koja je 70-ih i 80-ih, putem Uljanika, jeftino stekla stan ili ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, smatra\u0161 da se u slu\u010daju Uljanika radi o tipi\u010dnoj Ponzijevoj shemi. Mo\u017ee\u0161 li to pojasniti, osvrnuti se na uloge donedavnih menad\u017eera, spominje\u0161 i izostanak nadzora?<\/strong><\/p>\n\n\n\nU klasi\u010dnoj Ponzijevoj shemi ulaga\u010di investiraju novac privu\u010deni najavama visokih prinosa, ali samo prvi koji unov\u010de izvuku glavnicu i zaradu, ostali ostaju bez svega. U Uljanikovoj Ponzijevoj shemi brodovlasnici ugovore gradnju novih brodova privu\u010deni najavama isplativih gradnji. Temeljem tih ugovora Uljanik prima dr\u017eavna jamstva za dobivanje kredita kojim se financira gradnja. Knjiga narud\u017ebi se vrtoglavo punila novim najavama gradnji, a dr\u017eava je garantirala za milijarde kuna kredita odobrenih Uljaniku. No, brodogradili\u0161te je nenamjenski tro\u0161ilo dobivan novac, pa naru\u010dioci nisu dobivali kaparirane brodove, a dr\u017eava je platila milijarde kuna jamstava jer Uljanik nije bio sposoban vratiti kredite. Jasno da su menad\u017eeri, u prvom redu Gianni Rosanda, bili nagra\u0111eni za to \u2013 ugovaranje poslova, ali nisu snosili nikakvu odgovornost za to \u0161to nisu osigurali realizaciju tog posla.<\/p>\n\n\n\n
Nadzor? Zar je postojao nadzor? Pa \u010dovjek koji ih je trebao nadzirati, Vladimir \u017dmak, 90-ih je bio glavni akter privatizacije kao \u010delni \u010dovjek Hrvatskog fonda za privatizaciju u Istri.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to sam prije nekoliko godina pogledao film Enron, o propasti velikog ameri\u010dkog energetskog diva, shvatio sam da Enron mi imamo u svom dvori\u0161tu \u2013 pogotovo po pitanju nadzora.<\/p>\n\n\n\n
Prije dvije godine izjavljuje\u0161 da se nada\u0161 da \u0107e mali dioni\u010dari smijeniti menad\u017eere \u201ckriminalce iz Uljanika\u201d, i da \u0107e se prona\u0107i na\u010din da se nastavi kvalitetna i isplativa gradnja brodova. \u0160to mo\u017ee\u0161 re\u0107i danas?<\/strong><\/p>\n\n\n\nNadam se da nisu zakasnili i da \u0107e prona\u0107i na\u010din da se nastavi gradnja brodova.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno su neki \u010dlanovi SZOBU-a (Sto\u017eer za obranu Uljanika) podr\u017eali HDZ u predizbornoj utrci. HDZ je unazad dva tjedna u jeku predizborne kampanje najavio ponovno pokretanje proizvodnje u Uljaniku putem Uljanik Brodogradnje 1856. Kao netko tko godinama prati ovu tematiku, kako bi prokomentirao te najave?<\/strong><\/p>\n\n\n\nJa sam shvatio da je poznati uljanikovac Samir Had\u017ei\u0107 podr\u017eao HDZ-ovu kandidatkinju Ilirjanu Croatu Medur, a za koju je rekao da se najvi\u0161e anga\u017eirala oko pokretanja Uljanika. Tada je dodao da ga ne zanimaju stranke, nego osobe koje \u0107e im pomo\u0107i da pulsko brodogradili\u0161te ipak bude na neki na\u010din spa\u0161eno.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to se ti\u010de najave ponovnog pokretanja proizvodnje u Uljaniku putem Uljanik Brodogradnje 1856 smatram da je vrijeme prije izbora onda kada ljudi u sva\u0161ta vjeruju. No, kada pro\u0111u izbori suo\u010de se s realno\u0161\u0107u. Volio bih ponovno \u010duti tu najavu od budu\u0107eg premijera, nakon izbora.<\/p>\n\n\n\n
U vi\u0161e navrata ti je zabranjivano pisati o Uljaniku. Primjerice, u kolovozu 2012. neposredno prije no \u0161to je na skup\u0161tini trebalo izglasati povjerenje upravi koja gomila gubitke. Isti\u010de\u0161 da urednik tada staje na stranu takve uprave, a ne javnog interesa koji si zastupao svojim novinarskim radom. Praksa izvje\u0161tavanja o Uljaniku u Glasu Istre svodi se na plasiranje serviranih izvje\u0161taja, bez konkretnog istra\u017eiva\u010dkog, pa \u010dak i novinarskog rada. Od 2018. nisi vi\u0161e zaposlen u toj ku\u0107i ali ukazuje\u0161 na to da Glas Istre anga\u017eira vanjskog (honorarnog) suradnika za izvje\u0161tavanje o Uljaniku, kojeg naziva\u0161 “PR novinarom”. Mo\u017eemo li u slu\u010daju Uljanika Glas Istre smatrati svojevrsnim saveznikom u propasti, jer uloga medija nije zanemariva?<\/strong><\/p>\n\n\n\nNije Glas Istre bio jedini medij u Istri. Radili su tu brojni dopisnici nacionalnih medija: Jutarnji list, Ve\u010dernji list, La voce del popolo, 24 sata, potom radija i televizije te portali. Ali njihovi novinari nisu zagrebli ispod pri\u010de koju su javnosti prodavali menad\u017eeri Uljanika. Sje\u0107am se novinara koji su prije mene pratili Uljanik. Sve se svodilo na izvje\u0161tavanje o uspje\u0161noj gradnji brodova i nagla\u0161avanju onih politika koje su direktori Uljanika u javnosti isticali.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to sam ja bio jedini novinar koji je u tekstovima uspore\u0111ivao gubitke od nekoliko stotina milijuna kuna u dr\u017eavnom Uljaniku sa stotinama milijuna kuna zarade u privatnoj Uljanik Plovidbi? Zato \u0161to je to bilo o\u010dito i nisam bio opijen ugledom Uljanikovih direktora, od Karla Radolovi\u0107a nadalje. Moja je sre\u0107a bila \u0161to je tada\u0161nji ve\u0107inski vlasnik i direktor Glasa Istre, \u017deljko \u017dmak, bio na strani \u010ditatelja i potrebe da javnost bude to\u010dno informirana te pritom trpio pritiske i napade menad\u017eera Uljanika i politike bliske Uljaniku. Sljede\u0107i vlasnik i direktor Glasa Istre, Albert Faggian, nije bio naklonjen \u010ditateljima i interesu javnosti. Zato mi je ve\u0107 nakon \u0161est mjeseci od preuzimanja Glasa Istre najavio da bih mogao dobiti otkaz zbog istra\u017eivanja koje radim, a pritom spomenuo moj na\u010din pisanja o Uljaniku, izme\u0111u ostalog. Na koncu, dvije godine od te prijetnje zabranio mi je, posredstvom glavnog urednika Ranka Borove\u010dkog, pisanje o Uljaniku. Vjerujem da i u drugim nacionalnim medijima sjedi puno medijskih tajkuna, poput Faggiana, kojima je osobni interes ispred interesa \u010ditatelja ili gledatelja ili slu\u0161atelja.<\/p>\n\n\n\n
Brodogradili\u0161te Uljanik zauzima prostor na atraktivnoj lokaciji u Pulskom zaljevu, pogotovo ako se promatra kroz optiku gospodarstva svedenog na monokulturu turizma, a koje je odustalo od industrije i proizvodnje. Jo\u0161 2007. godine prilikom dvojbene izmjene GUP-a upozoravalo se na bojazan da se Uljanik svede na marinu za popravak jahti, a tokom posljednja dva desetlje\u0107a \u017eupanijski \u010delnici nisu skrivali namjere o \u201cpreseljenju Uljanika\u201d. Zanimljivo je da dok se vladaju\u0107a stranka u ovoj \u017eupaniji svojski trudi svu odgovornost za propast ovog industrijskog diva svaliti na dr\u017eavu, istovremeno Grad Pula raspisuje javnu nabavu (trenutno zbog korone obustavljenu) za izradu Razvojne strategije Grada Pule. Upada u o\u010di kako se gotovo isklju\u010divo tra\u017ee stru\u010dnjaci iz turisti\u010dkog sektora te je naglasak na prenamjeni podru\u010dja Uljanika. Kako to komentira\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\nDovoljno je povezati nekoliko \u010dinjenica da se shvati stanje stvari. Predsjednik IDS-a Ivan Jakov\u010di\u0107 2000. godine najavljuje preseljenje Uljanika. Potom, 2007. godine direktor Uljanik Plovidbe, Dragutin Pavleti\u0107 obznanjuje da \u0107e konkurirati na natje\u010daju za Brijuni Rivijeru, odnosno stjecanje pulskog priobalja oko Uljanika radi turisti\u010dkog razvoja. Nakon toga tr\u017ei\u0161na vrijednost Plovidbe po prvi put dosti\u017ee rekordnu vrijednost od dvije milijarde kune, a svaki dioni\u010dki portfelj direktora dr\u017eavnog Uljanika mjeri se u milijunima eura. Tada Danko Kon\u010dar postaje jedan od najve\u0107ih dioni\u010dara Uljanik Plovidbe, a nakon nekoliko godina od dr\u017eave dobiva, putem koncesije, velik dio pulskog priobalja nasuprot Uljanika. Potom Kon\u010dar anga\u017eira po\u010dasnog predsjednika IDS-a, Jakov\u010di\u0107a, kao svog savjetnika i lobistu. Pred propast Uljanika Kon\u010dar daje pozajmicu brodogradili\u0161tu od oko 100 milijuna kuna i kre\u0107e u stjecanje imovine Uljanika. Tek nakon pritiska javnosti Jakov\u010di\u0107 napu\u0161ta posao Kon\u010darovog savjetnika.<\/p>\n\n\n\n
Nakon ove kratke kronologije dovoljno je re\u0107i \u2013 car je gol!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Paulo Gregorovi\u0107 biv\u0161i je novinar Glasa Istre, a sada\u0161nji regionalni povjerenik Sindikata novinara Hrvatske za Istru. \u0160iroj javnosti najpoznatiji je upravo kao dugogodi\u0161nji novinar Glasa Istre i sindikalist posve\u0107en borbi za radni\u010dka prava. Iza njega je vi\u0161e od dva desetlje\u0107a novinarske karijere i dugogodi\u0161nje pra\u0107enje poslovanja pulskog brodogradili\u0161ta Uljanik. O toj je temi pisao sve […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":33534,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[511,677],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[434],"class_list":["post-33524","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-istra","tag-uljanik","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33524"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33537,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33524\/revisions\/33537"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33524"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33524"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33524"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33524"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}