Hrvatska dr\u017eava ne samo da nije kontrolirala jesu li krizne potpore dospjele u punom iznosu na ra\u010dune radnika i jesu li se po\u0161tovali kriteriji stjecanja prava na potpore, ve\u0107 je, kako doznajemo od pouzdanog izvora iz Zavoda za zapo\u0161ljavanje, ispla\u0107ivala pune svote potpora poslodavcima i za radnike na nepuno radno vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
Vladine krizne potpore poslodavcima u Hrvatskoj proizvele su, pored kratkotrajnog olak\u0161anja privatnom kapitalu, impresivnu koli\u010dinu javnog \u017eamora. Taman toliki je, s druge strane, bio i muk nadle\u017enih javnih institucija. Mediji su tjednima uzalud propitivali obim, uvjete i efekt odobrene financijske pomo\u0107i, a kamoli da bi stekli uvid u to\u010dan popis primatelja. Sindikati su upozoravali na masovnost zloupotrebe uplata koje pre\u010desto nisu \u010ditave zavr\u0161avale u rukama samih radnika, iako su eksplicitno bile namijenjene isklju\u010divo za njihove pla\u0107e. \u010cak je i opozicija, od koje se to realno najmanje o\u010dekivalo, donekle reproducirala takvu kritiku vlasti \u010dudnovato nezainteresirane oko vlastitih intervencija.<\/p>\n\n\n\n
Institucionalni muk, dakle, samo je podcrtao razmjere problema te\u0161kog preko milijardu i pol kuna ve\u0107 u prvom krugu isplate. Prvi konkretni odgovori na dugo tako ponavljana pitanja naprosto su potvrdili zloguke pretpostavke i optu\u017ebe u svakako veoma neugodnoj mjeri: veliki broj poslodavaca oteo je dio novca radnicima, ne\u0161to radnika svejedno je ubrzo dobilo otkaz, poneki su poduzetnici zabilje\u017eili ve\u0107i prihod od minimuma koji primatelja kvalificira za dobivanje javne pomo\u0107i, odre\u0111eni dio ostalih je ugasio biznis i pored zaprimljene potpore.<\/p>\n\n\n\n
Mogli bismo dalje nabrajati tzv. nepravilnosti, ali nema sad potrebe detaljnije ponavljati fakte o tim na koncu ipak razotkrivenim svinjarijama<\/a>. Uostalom, nema dileme ni da je ugro\u017eenim kapitalistima u datom \u010dasu trebalo pomo\u0107i javnim sredstvima, ako je nominalna svrha te potpore ve\u0107 bila – spa\u0161avanje radnih mjesta i radni\u010dkih pla\u0107a. Jest, trebalo je i zato \u0161to se u stanju krajnje urgentnosti Hrvatska ne mo\u017ee isti \u010das odmetnuti zna\u010dajno van zadane strukture kapitalisti\u010dke ekonomije. Ili bi pak mogla, bez vi\u0161ka straha od sveop\u0107e gladi i zaraze, ali u nekim zami\u0161ljenim politi\u010dkim okolnostima, jo\u0161 uvijek nam u praksi o\u010dito nedosti\u017enim, a ne ovima koje su na snazi. Nadalje, trebalo im je pomo\u0107i i zbog toga \u0161to je dominantni profil primatelja uplate bio onaj koji se ti\u010de sitnijega privatnog kapitala, malih obrtnika i poslodavaca s minimumom zaposlenih radnika, do najvi\u0161e devetero njih.<\/p>\n\n\n\n Ta kategorija naziva se ina\u010de mikroposlodava\u010dkom, i na nju je u ovoj pri\u010di otpalo<\/a> relativno najvi\u0161e potpora. Sljede\u0107a je ona malih poslodavaca, s izme\u0111u 10 i 50 zaposlenih; preostali su srednji i veliki poslodavci. No zadr\u017eat \u0107emo se na prve dvije, u kojima je najve\u0107i udio zaposlenih na nepuno radno vrijeme, jer je s njima u vezi i podatak koji je Biltenu dostavljen iz Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje, a odnosi se na Grad Zagreb i Zagreba\u010dku \u017eupaniju. Ne slu\u017ebeni podatak same ustanove, nego dojava od izvjesnog dobro upu\u0107enog izvora u toj ku\u0107i, za ovu prigodu anonimnog.<\/p>\n\n\n\n HZZ je naime ve\u0107ini poslodavaca sa zaposlenima na nepuno radno vrijeme isplatio za njih svotu kao i za radnike koji rade punu satnicu. Tek sad \u2013 ovih tjedana \u2013 Zavod revidira prihva\u0107ene zahtjeve, njih oko 20 tisu\u0107a u Zagrebu s okolicom i gotovo 84 tisu\u0107e u \u010ditavoj Hrvatskoj samo za mart, pa upu\u0107uje nalog za povrat svakome onom tko je dobio vi\u0161ak. Naravno, ako je rije\u010d o poduzetniku koji \u0107e uop\u0107e opstati u biznisu za vrijeme krize, ili \u0107e dr\u017eava zbog njegova bankrota morati ubilje\u017eiti otpis tog duga. Kona\u010dnim iznosom prepla\u0107enih potpora mo\u017eemo se pozabaviti samo neobavezno, te na razini \u010ditave Hrvatske, jer u ovom trenu jo\u0161 nisu gotovi svi pojedina\u010dni izvje\u0161taji, e da bi ih se i sistematiziralo.<\/p>\n\n\n\n Ugrubo kazano, ako je postotak zaposlenih na nepuno radno vrijeme me\u0111u onima za koje je tra\u017eena potpora jednak postotku u ukupnoj populaciji stalno zaposlenih radnika u RH (3,8 posto \u2013 prema statistici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje), i ako uzmemo da svi oni rade npr. pola radnog vremena, onda je tih 1.625 prepla\u0107enih kuna javne potpore po takvom radniku potencijalno ko\u0161talo dr\u017eavu gotovo 20 milijuna kuna. To je dodu\u0161e pojednostavljeni izra\u010dun koji ubraja sve radnike na nepuno radno vrijeme kao formalno prepla\u0107ene, ali samo za prve dvije kategorije poslodavaca koje zajedno predstavljaju 60 posto od ukupno potpomognutih 485 tisu\u0107a radnika u prvom krugu; svejedno je dostatan za uvid u dimenzije slu\u010daja.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, tek dolazimo do najzanimljivijih zaklju\u010daka, dok se ipak mo\u017ee pretpostaviti da \u0107e dobar dio doti\u010dnog vi\u0161ka biti vra\u0107en. No \u0161teta se sastoji u \u010dinjenici da je dr\u017eava namjerno postupila tako, znamo li da su poslodavci bili du\u017eni navesti za koje radno vrijeme je prijavljen svaki radnik u \u010dije ime su zatra\u017eili potporu. Dr\u017eava je dakle zanemarila te informacije, pa isplatila za svakog radnika punu svotu. I sve bi to jo\u0161 bilo i prihvatljivo, no isplate radnicima zatim uop\u0107e nisu kontrolirane, a zanemareni su i ostali kriteriji za potporu, ili su na \u0161tetu radnika drasti\u010dno preina\u010divani<\/a> izme\u0111u dvaju krugova isplate, bez posebnih obavijesti i tuma\u010denja.<\/p>\n\n\n\nDojava upu\u0107enog izvora<\/h2>\n\n\n\n
Muk poslodavaca<\/h2>\n\n\n\n