Ni\u0161ta toliko precizno ne ilustrira bijedu hrvatskog suverenizma i nacionalizma kao nacionalna valuta. Ona predstavlja simboli\u010dki kontinuitet s usta\u0161kim re\u017eimom koji je u svojoj nov\u010danoj naravi samo simbol pune pot\u010dinjenosti eurointegracijskim procesima i perifernoj ulozi.<\/p>\n\n\n\n
“Izvje\u0161\u0107e o konvergenciji Evropske sredi\u0161nje banke”: ako je naslov ovako dosadan, naravno da dokument<\/a> ne mo\u017ee postati medijska vijest. Ovda\u0161nji mediji, uostalom, imaju va\u017enijeg posla: visoke sudske institucije legaliziraju usta\u0161ke pozdrave, nogometni huligani prijete silovanjem srpskih \u017eena i djece, a predizborna kampanja normalizira najsiroviji nacionalizam, agresivnu antimanjinsku retoriku, potpunu zabranu abortusa\u2026 U ljeto 2020. godine \u2013 ukratko \u2013 Hrvatska kao da napokon postaje bijedna, gnjila, usta\u0161oidna provincija. A u sliku takve Hrvatske ni sadr\u017eaj onoga dokumenta ne uklapa se najbolje. Jer tamo nam Evropska sredi\u0161nja banka poru\u010duje da smo \u2013 barem iz njene, strogo poslovne perspektive \u2013 zapravo sasvim uredna periferna dr\u017eava, financijski uzorna i prora\u010dunski po\u010de\u0161ljana. <\/p>\n\n\n\n Zadovoljavamo tzv. kriterije iz Maastrichta: javni dug je dodu\u0161e u prethodnoj ekonomskoj krizi nabubrio iznad propisanih 60 posto BDP-a, ali zato se ve\u0107 neko vrijeme disciplinirano smanjuje, stopa inflacije vjerno prati evropske instrukcije, te\u010daj valute je stabilan, a me\u0111u sedam zemalja koje tek \u010dekaju dozvolu za uvo\u0111enje eura samo smo mi unaprijed pripremili zakonski okvir. Poput poslu\u0161nih malenih evropskih \u0161trebera, sada predvodimo red pred ulaznim vratima eurozone: iza nas je, prema izvje\u0161taju ESB-a, ostala \u010dak i \u0160vedska. A to nije vijest koja bi se lako uklopila u medijsku sliku o zapu\u0161tenoj, ra\u0161timanoj i rastro\u0161noj dr\u017eavi, kako Hrvatska sebe najradije vidi. Uronjeni u duboko autokolonijalan diskurs o samima sebi, stoga \u2013 posve paradoksalno \u2013 najednom propu\u0161tamo uo\u010diti trenutak u kojem se doista pona\u0161amo kao servilna, uspje\u0161no dresirana evropska periferija. \u0160to zna\u010di da se diskusija o uvo\u0111enju eura zapravo odvija u skladu s o\u010dekivanjima: ionako je manje-vi\u0161e zaklju\u010dena tek \u0161to smo je pro\u0161loga ljeta slu\u017ebeno otvorili. <\/p>\n\n\n\n Pa se sada, kao \u0161to je na ovom portalu relativno nedavno primijetio<\/a> Mislav \u017ditko, svodi na puki “niz proglasa i obavijesti”: mahom nezainteresiranu javnost naprosto se s vremena na vrijeme informira o tempu napredovanja neizbje\u017enog procesa. A i \u010demu bi slu\u017eila javna rasprava ako je Hrvatska ve\u0107 preuzela obavezu uvo\u0111enja eura? Preostaje dakle niz dojava i proglasa, ba\u0161 poput najnovijeg “Izvje\u0161\u0107a” koje nas podsje\u0107a da je do dugoo\u010dekivane promjene valute preostalo tek jo\u0161 nekoliko sitnih proceduralnih koraka. Jo\u0161 uvjet ili dva, jo\u0161 koja godina i hrvatska kuna kona\u010dno odlazi u povijest. I zato \u2013 po\u0161to je razgovor o euru o\u010dito nezanimljiv i izli\u0161an \u2013 mo\u017eda ovo mo\u017ee biti pri\u010da o njoj. Te\u0161ko je, uostalom, sjetiti se simbola koji tako detaljno odra\u017eava kompletnu tragikomediju hrvatskog nacionalnog projekta kao \u0161to to \u010dini kuna: slu\u017ebena valuta s jedne strane predstavlja najuvjerljiviji trijumf ovda\u0161nje nacionalisti\u010dke ideologije, a s druge je strane oznaka njezina potpunog kolapsa.<\/p>\n\n\n\n Pobjeda je pritom, jasno, upisana na simboli\u010dkoj razini. Kuna nije ni\u0161ta manje usta\u0161ka relikvija nego \u0161to su to pozdrav “Za dom spremni” ili prvo bijelo polje na \u0161ahovnici: za razliku od njih, me\u0111utim, ona je postala slu\u017ebeni asesoar Republike Hrvatske, dragocjeni komadi\u0107 Endehazije ugra\u0111en izravno u zakonske temelje ove dr\u017eave, najogavniji primjer historijskog revizionizma elegantno transformiran u institucionalnu normu. Zato se nad hrvatskom kunom \u2013 usred strastvenih rasprava o statusu ZDS-a i o toleriranju sveprisutnog usta\u0161luka \u2013 ve\u0107 dugo nitko doista ne skandalizira. Tako, napokon, ideologija funkcionira: ona nije posve uspje\u0161na tamo gdje se vode velike retori\u010dke bitke, sporovi i sukobi, nego ondje gdje je postala normalna, neprimjetna i “obi\u010dna”. <\/p>\n\n\n\n Ne dakle na popri\u0161tu uvjerenja, svjetonazora i stavova, nego prije u zoni svakodnevne materijalne prakse. Zato je postalo mogu\u0107e da svi mi, koji \u0107emo se hrabro pobuniti protiv kori\u0161tenja ZDS-a ili revizionisti\u010dkih relativizacija povijesti, odavno ne primje\u0107ujemo kako svakodnevno \u2013 u du\u0107anima i kafi\u0107ima, na trafikama i na bankomatima \u2013 doslovce \u0161irimo usta\u0161ku ideologiju, prigodno transformiranu u slu\u017ebeno sredstvo pla\u0107anja. \u0160to da radimo: upotrebu novca nije tako lako bojkotirati. Pa smo odustali. Pa smo se privikli. Pa nam pomalo \u010dudno djeluje sje\u0107anje na sredinu devedesetih, kada su ljudi jo\u0161 \u017eestoko prosvjedovali protiv usta\u0161izacije nacionalne valute.<\/p>\n\n\n\n Naravno: kao i svaka uspje\u0161na ideolo\u0161ka operacija, tako i hrvatska kuna retroaktivno prikriva nasumce razbacane, sasvim slu\u010dajne elemente vlastitog nastanka. Tko se, zaista, danas sje\u0107a da se hrvatska valuta zapravo trebala zvati “kruna”, da je pod tim imenom raspisan slu\u017ebeni natje\u010daj za njen dizajn i da je tek naknadno, u posljednji tren, nakon \u0161to su izabrana pobjedni\u010dka rje\u0161enja, s kovanica i nov\u010danica izba\u010deno slovo “r”? Tko se sje\u0107a poziva na gra\u0111anski neposluh i prijedloga da na svaku nov\u010danicu kemijskom olovkom natrag upisujemo ono “r”, preimenuju\u0107i usta\u0161oidnu kunu u ne\u0161to dostojanstveniju krunu? Tko se sje\u0107a Feral Tribunea, koji je u tipi\u010dnoj feralovskoj zajebanciji cijenu lista u zaglavlju ispisivao s velikim \u0161tampanim “U”, napla\u0107uju\u0107i novine u “kUnama”? I tko se sje\u0107a onodobnog eseja Borisa Budena “Kuna i jazavac: hrvatska basna\u201c<\/a> iz sjajnih “Barikada”, jedne od klju\u010dnih knjiga za razumijevanje ovda\u0161njih devedesetih? <\/p>\n\n\n\n Buden je tamo ironizirao javnu raspravu izme\u0111u osporavatelja kune, koji su u novoj valuti ispravno prepoznali rehabilitaciju Endehazije, i njenih pobornika, koji su plasirali pseudopovijesne besmislice o krznu kune kao drevnom sredstvu naturalnog pla\u0107anja i njezinom liku na kovanicama iz 13. stolje\u0107a, tvrde\u0107i da je onaj period NDH bio samo kratka i nesretna epizoda iz ina\u010de vrijedne i bogate simboli\u010dke pro\u0161losti hrvatske monete. “Ovaj prividno znanstveni karakter spora oko kune ima samo jednu svrhu”, pisao je tada Buden: “Da poslu\u017ei kao imitacija demokracije, da osna\u017ei iluziju kako se odluke u nas donose na osnovi nekakvih argumenata i nekakve logike.” Zato, poru\u010dio je, od njega treba unaprijed odustati, a razgovor o kuni evakuirati iz dijakronijske u sinkronijsku perspektivu: ona svoje eminentno fa\u0161isti\u010dko zna\u010denje ionako ne vu\u010de iz povijesti, nego ga gradi u prezentu devedesetih, kroz izravne odnose s ostalim elementima revizionisti\u010dke hrvatske ideologije, poput uni\u0161tavanja antifa\u0161isti\u010dkih spomenika, brisanja nepodobnih imena ulica ili, napokon, promjene imena zagreba\u010dkog satiri\u010dkog kazali\u0161ta “Jazavac” u “Kerempuh” zato \u0161to je, jasno, onaj nesretni “Jazavac” bio posu\u0111en iz naslova \u010duvene satire srpskog pisca Petra Ko\u010di\u0107a. “Slu\u010daj jazavca iznosi na vidjelo ono najva\u017enije”, zaklju\u010duje Buden: “Da je ozna\u010diteljska praksa u dana\u0161njoj Hrvatskoj pod vla\u0161\u0107u ni\u010dim obuzdane politi\u010dke samovolje\u2026”<\/p>\n\n\n\nOdustajanje i privikavanje<\/h2>\n\n\n\n
Klju\u010d za razumijevanje<\/h2>\n\n\n\n