Jo\u0161 otkad je zasjeo u premijersku fotelju jedno je pitanje bilo presudno vezano uz politi\u010dku sudbinu Andreja Plenkovi\u0107a: kako \u0107e se nositi s ekstremnom desnicom u stranci, ali i izvan nje? Konsenzualni odgovor liberalnog dijela medijskog spektra uglavnom se zasnivao na optu\u017ebama za kukavi\u010dluk, teto\u0161enje, licemjerje i beski\u010dmenja\u0161tvo. No, moralo se i priznati da je Plenkovi\u0107 u svom naumu ipak uspio: strana\u010dku desnicu je uvjerljivo porazio, a prema onoj vanstrana\u010dkoj je uspostavio ne\u0161to sna\u017eniju distinkciju.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je ta distinkcija uspostavljena i prihva\u0107ena, valja uo\u010di predstoje\u0107ih izbora poraditi na diskreditaciji. Veliki broj medijskih komentatora je ve\u0107 prepoznao polugu te diskreditacije. Pored obavje\u0161tajnog kopanja po “neprikladnoj” \u0160korinoj biografiji, \u010dini se da je klju\u010dni HDZ-ov adut u tom poslu ni manje ni vi\u0161e nego \u2013 \u017deljko Kerum. Biv\u0161i splitski gradona\u010delnik i biv\u0161i tajkun je iznenadno najavio kandidaturu, odmah se pojavio u emisiji Otvoreno i izveo sebi svojstven show. Vrlo brzo su uslijedili intervjui u brojnim medijima koji nisu htjeli propustiti klikabilni potencijal koji Kerum nosi sa sobom.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, nemogu\u0107e je dokazati izravan dogovor Plenkovi\u0107a i Keruma, ali koalicijsko-infrastrukturna podloga za realizaciju dogovora itekako postoji. Ne samo da postoji ve\u0107 je i dobrano uhodana koalicijama Kerumove Hrvatske gra\u0111anske stranke i HDZ-a na razini grada Splita i Splitsko-dalmatinske \u017eupanije. Ako je neki tip dogovora postojao, saznat \u0107emo, dakako, nakon izbora. No, pored spomenute podloge koja dogovor \u010dini logisti\u010dki mogu\u0107im, sam sadr\u017eaj Kerumovih izjava sugerira da \u010dovjek ima jasnu misiju na ovim izborima. Odmah je jasno nazna\u010dio da ne\u0107e kritizirati HDZ, pa ni SDP, i svu svoju pa\u017enju usmjerio na takozvane stranke tre\u0107eg puta. Me\u0111utim, kod “tre\u0107eputa\u0161a” je bio prili\u010dno selektivan: mahom kritizira one (ekstremno) desne provenijencije.<\/p>\n\n\n\n
Pritom, dakako, koristi svoje uobi\u010dajene metode diskvalifikacije, formalno simpati\u010dne jer podsje\u0107aju na spontane, neposredne ispade “obi\u010dnog \u010dovika”, a sadr\u017eajno uglavnom manje ili vi\u0161e sumnjive. Tako je supru\u017enike Raspudi\u0107 optu\u017eio da samo filozofiraju i da ih nitko ne razumije te da im ne\u0107e imati tko \u010duvati djecu dok su u politici; \u0160koru da mu nije poklonio nijedan paket vina iako ih je naru\u010dio stotinu; Peternela da nema ni “jemebege” i da “nije podilija ni dvi pla\u0107e”; a dotaknuo se usput i Ru\u017ee Toma\u0161i\u0107 koju je nazvao “pendrekom”. Bilo je tu i brojnih drugih izjava, a zajedni\u010dko im je, pored \u017eivopisnog tona, da figure koje se \u017eele predstaviti kao autenti\u010dnija desnica od HDZ-a predstavi kao karijeriste, ljude sumnjivih i mutnih namjera, anonimuse koji \u017eele parazitirati na politi\u010dkim procesima i pritom dobro zaraditi. Ukratko, kao ljude koji ne rade u interesu naroda iako se takvima predstavljaju.<\/p>\n\n\n\n
Sam sadr\u017eaj tih optu\u017ebi i prigovora nije naro\u010dito upitan. Pravo je pitanje za\u0161to je Kerum “izabran” da ih izgovara. Za\u0161to je ba\u0161 njemu dodijeljena uloga prokaziva\u010da desnice? Odgovor nije ne\u0161to naro\u010dito kompliciran. Kerum sa cijelom tom ekipom karijerno dijeli ideolo\u0161ki habitus \u2013 konzervativni stavovi i “koalicija s narodom” \u2013 ali se pritom ne skriva iza politi\u010dkih maski. On, tako, za razliku od, na primjer, \u0160kore i \u017deljke Marki\u0107, ne skriva svoje uspje\u0161ne i neuspje\u0161ne poslovne pothvate, ve\u0107 upravo njima nastoji legitimirati kapacitete za “koaliciju s narodom”. On je “dilija pla\u0107e”, a \u0160kori se saznalo da napla\u0107uje parking ispred bolnice. On se ne di\u010di time da ne\u0107e biti politi\u010dki \u017eeton nakon izbora poput Mostovaca i ostalih na desnici, ve\u0107 upravo ka\u017ee da \u0107e biti. On ne zaziva slobodno tr\u017ei\u0161te koje \u0107e rije\u0161iti sve probleme kao ostatak desnice, ve\u0107 konkretno zaziva javne radove kao metodu izlaska iz krize i protivi se ukidanju \u017eupanija jer \u0107e ljudi ostati bez posla. On je “uhljeb” odmah i sada, a ne poslije izbora.<\/p>\n\n\n\n
Kerum Plenkovi\u0107u slu\u017ei kao hodaju\u0107a demistifikacija “desnije desnice”. Oni su zapravo isti kao on, samo se skrivaju iza prigodnih fraza i poza. I zato njegovo prokazivanje njihovih namjera i stavova zvu\u010di autenti\u010dno. Jer on govori “narodnim jezikom”, a oni se i dalje “skrivaju” iza inherentno licemjernog jezika visoke politike. I kao takav \u0107e sigurno uzeti ne\u0161to glasova desnijim opcijama u X. izbornoj jedinici. Te\u0161ko je prognozirati koliko, ali s obzirom na neizvjesnost, svaki je mandat bitan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jo\u0161 otkad je zasjeo u premijersku fotelju jedno je pitanje bilo presudno vezano uz politi\u010dku sudbinu Andreja Plenkovi\u0107a: kako \u0107e se nositi s ekstremnom desnicom u stranci, ali i izvan nje? Konsenzualni odgovor liberalnog dijela medijskog spektra uglavnom se zasnivao na optu\u017ebama za kukavi\u010dluk, teto\u0161enje, licemjerje i beski\u010dmenja\u0161tvo. No, moralo se i priznati da je […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":33122,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-33120","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33120","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33120"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33120\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33208,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33120\/revisions\/33208"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33122"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33120"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33120"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33120"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33120"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33120"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33120"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33120"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}