dokumentu<\/a>, odnosila bi se na “maksimalno do 40 posto skra\u0107enja radnog vremena”, iznosila “maksimalno do 40 posto iznosa bruto I pla\u0107e”. Te\u0161ko je re\u0107i u ovom trenutku ho\u0107e li ova mjera skra\u0107enja radnog vremena, uop\u0107e imati ikakvih bitnijih efekata i ako ho\u0107e, o kakvim \u0107e to efektima biti rije\u010d. Ona je, nota bene, privremenog karaktera, u okolnostima u kojima je odlazak u mirovinu ve\u0107 ionako produ\u017een za nekoliko godina i u kojima je generalno govore\u0107i radno vrijeme \u2013 shva\u0107eno na konvencionalan i manje konvencionalan na\u010din \u2013 zapravo posve prekrilo ono slobodno, posebno u povremenim i privremenim poslovima, a takvih je sve vi\u0161e<\/p>\n\n\n\nNije jasno za\u0161to hadezeovska vlast nije ranije propagirala jednu ovakvu mjeru, jer doma\u0107a privreda odavno ima problema s odr\u017eavanjem isplative razine poslovne aktivnosti. Isto tako, nije do kraja jasno ni za\u0161to Europska unija duplicira politike. Najprije je prije pola godine aktivirala fond za sufinanciranje programa skra\u0107enja radnog vremena u pojedinim industrijama, a sad radi sve to isto, samo preko zajmova. Tako da nije fer prigovarati samo doma\u0107oj politici na besmislenom tro\u0161enju resursa jer nekoordiniranosti, rasipni\u0161tva i java\u0161luka ima i vani. U svakom slu\u010daju, vidimo po medijima da se oko tog pitanja spremaju tripartitni pregovori, vjeruje se da \u0107e biti u\u010dinkoviti i brzi jer su i poslodavci i sindikati, hvala Bogu, s prijedlogom Vlade zadovoljni. Radnike nitko ni\u0161ta nije pitao. Ba\u0161 kao \u0161to ni trgovkinje nitko ni\u0161ta nije pitao oko neradne nedjelje.<\/p>\n\n\n\n
Sad tu dobivamo zanimljivu dinamiku. Najprije je Vlada neradnu nedjelju u okviru antikoronskih poteza radnom narodu velikodu\u0161no poklonila, da bi po svr\u0161etku krize, a uz histeri\u010dno drukanje svojevrsnih antiradni\u010dkih partnera \u2013 poslodavaca i blaziranih potro\u0161a\u010da \u2013 neradnu nedjelju istom tom radnom narodu oduzela. Sad opet nudi sufinanciranje slobodnog vremena. Tko zna, mo\u017eda ba\u0161 zato da se taj jedan dan vi\u0161ka tjedno provede u nedjeljnom kompulzivnom kupovanju ne bi li se tim vi\u0161kom iz potro\u0161nje nadoknadio onaj manjak radnih sati. Ipak, tu ne treba suvi\u0161e moralizirati, slobodno vrijeme treba mo\u0107i provesti kako se \u017eeli \u2013 u veblenovskoj dokonoj znati\u017eelji, u letargi\u010dnom gubljenju vremena, u lutanju svijetom luksuza koji si ne mo\u017eemo priu\u0161titi, u spavanju, \u0161togod. Samo nek’ nam se dopusti da ljen\u010darimo, kako ka\u017ee Gotthold Ephraim Lessing. Dakako, prema danas dominiraju\u0107oj veberijanskoj dogmi o neopozivosti rada i njegovom asketskom karakteru, predlo\u017eenim bi se pristupom uvijek riskiralo da u o\u010dima drugih zavr\u0161ite diskreditiraju\u0107e bijedno, kao recimo “lijeni Grci”, kako su ih prije koju godinu po\u010dastili njema\u010dki mediji i politi\u010dari.<\/p>\n\n\n\n
Svaka mjera je prilika<\/h2>\n\n\n\n
Ina\u010de, HDZ nije prvi koji je, po njihovom, donio takve mjere. Godine 2014. tada\u0161nja SDP-ova vlada donijela je \u010dak Zakon o potporama za o\u010duvanje radnih mjesta, da bi isti bio ukinut tri godine kasnije po dolasku HDZ na vlast. Ako ovo nije dokaz da u dana\u0161njim javnim politikama nije mogu\u0107e ostvariti ni minimalni kontinuitet u bilo kojoj politici, niti je mogu\u0107e osmisliti ikakvu dugoro\u010dniju i trajniju politiku, onda ne znamo \u0161to jest. Dakle, najprije je navodno socijalno osjetljiva socijaldemokratska vlada donijela zakon o skra\u0107enju radnog vremena. Ka\u017eemo, navodno socijalno osjetljivi SDP, jer je samo ne\u0161to ranije isti taj SDP i njegov tada\u0161nji ministar Mirando Mrsi\u0107 propagirao produljenje rada na 56 sati tjedno, jer, eto, vremena su se promijenila, pa je potrebno raditi vi\u0161e. “Ali ne cijele godine”, dodao je tada cini\u010dno ministar. Samo koju godinu poslije socijalno manje osjetljiva hadezeovska vlada isti taj zakon je ukinula da je navodno kriza pro\u0161la, pa jedna takva antikrizna mjera vi\u0161e nije potrebna. Onda je ta ista hadezeovska vlada socijalnu mjeru tog tipa ponovno vratila, iako je kriza navodno pro\u0161la, ali je nije javno promovirala, valjda zato \u0161to joj to nije bilo politi\u010dki oportuno. Ni tri mjeseca kasnije, opet ista hadezeovska vlast poduplava jednu takvu mjeru, dakako u predizborne svrhe. Tu se vi\u0161e ne zna se ni tko pije ni tko pla\u0107a, kako bi rekao na\u0161 narod, ali je dokaz politi\u010dkog adhokizma i improvizacije.<\/p>\n\n\n\n
Ina\u010de, hadezeovoj predizbornoj podvali ravan je samo cinizam vanjskih i doma\u0107ih, uglavnom liberalnih proponenata nekonvencionalnog odno\u0161enja prema radnom vremenu, a takvi su danas u ve\u0107ini, koji u svemu pa i u ovome vide samo \u0161anse za nove investicijske sheme i priliku za novu akumulaciju. Dovoljno je samo se sjetiti nedavnog prijedloga Emila Tedeschija o skra\u0107enju radnog tjedna u njegovom Atlanticu pa da stvar odmah poprimi novi kontekst. On u toj mjeri vidi priliku pove\u0107anja produktivnosti radnika. Kao ni politi\u010dari, ni on skra\u0107enje radnog vremena ne vidi \u2013 a i kako bi uop\u0107e to mogli vidjeti \u2013 primarno kao na\u010din za\u0161tite radnika i na\u010din pove\u0107anja njihovih prava, nego prije kao ne\u0161to \u0161to \u0107e dodatno, a to je vjerojatno ono najva\u017enije, u kona\u010dnici smanjiti korporativne tro\u0161kove. Sve pod motom svakom nekoliko sati rada tjedno manje, ali samo zato da bi se utr\u017eilo vi\u0161e. Naravno, danas je te\u0161ko i zamisliti politiku koja bi zagovarala koncept u kojemu bi cilj da se smanji broj sati izlo\u017eenosti radnica i radnika tupoj \u0161ljaci i mu\u010dnoj tlaci ve\u0107 sam po sebi bio dovoljan razlog za ovakve i sli\u010dne mjere. Kao \u0161to je danas isto tako te\u0161ko zamisliti politiku koja \u010dovjeka mo\u017ee tretirati ikako druk\u010dije osim kao dominantno utilitarno bi\u0107e koje bespogovorno treba pristati na nemilosrdnu ekonomiju. Svakako, nema nijedne koja bi ga do\u017eivljavala kao bi\u0107e dokolice, odmora i nera\u0111enja ni\u0161ta. Tako da nije neobi\u010dno da ovakve i sli\u010dne mjere uvijek treba legitimirati dodatnim benefitima koje iz takvih i sli\u010dnih poteza mogu iscijediti neki od partnera iz gore spomenutog socijalnog dijaloga.<\/p>\n\n\n\n
I korona-kriza doprinijela je “kreativnosti” glede predlaganih rje\u0161enja o tome kako poslo\u017eiti radne uvjete u “novoj normalnosti”, odnosno kako ionako sve nejasnije granice izme\u0111u svijeta rada i svijeta odmora dodatno zamutiti. Upravo su menad\u017eeri, konzultanti i savjetnici raznih fela ti koji uvelike predla\u017eu nove aran\u017emane u vezi radnog vremena jer, kako ka\u017ee Alex Soojung-Kim Pang, autor knjige “Shorter: Work Better, Smarter, and Less \u2013 Here’s How”, gazda ne pla\u0107a sate, nego rezultate. Radimo kra\u0107e, ali zato intenzivnije i produktivnije, ka\u017ee nova dogma. U istom se pravcu predlagao, a predla\u017ee se i dalje vremenski diskontinuitet ili u vidu fleksibilizacije radnog vremena (tzv. klizno radno vrijeme) ili pak, po novom, u vidu rada od ku\u0107e, koji bi se tako\u0111er mogao pokazati za poslodavce isplativim. <\/p>\n\n\n\n
Ispada da \u0107e pojedini radnik sve te nove, naoko obe\u0107avaju\u0107e okolnosti (vi\u0161ak slobodnog vremena), skupo platiti tako \u0161to \u0107e se od njega tra\u017eiti, dakako indirektno, u ugodnoj i poticajnoj atmosferi i friendly okru\u017eenju, da bude jo\u0161 konkurentniji, jo\u0161 asertivniji i jo\u0161 efikasniji. Ovakvi menad\u017eerski savjeti samo govore da tu treba biti oprezan iz jo\u0161 jednog razloga, iako se tu, ruku na srce, ne da bog zna \u0161to u\u010diniti. Naime, dana\u0161nji visoko apsorpcijski kapitalisti\u010dki sustav sve dosta lako kooptira. Ma kakvoj god se slobodnoj aktivnosti mi posvetili u ovom iznenadnom dodatnom slobodnom vremenu, svaka se po\u010detna neortodoksnost s vremenom pripitomi i kao takva se lak\u0161e kolonizira. Pa onda i to slobodno vrijeme, a da se ni ne okrene\u0161, od bezinteresne dokone prakse postaje izvor profita. Carstvo nu\u017enosti uvla\u010di nam se u ku\u0107e, pod krinkom skra\u0107enja broja radnih sati podvaljuje nam se zapravo deregulacija slobodnog vremena, svi nam se me\u0111uljudski odnosi okupiraju, \u010dak i oni koji su dosad manje-vi\u0161e ostajali nedirnuti.<\/p>\n\n\n\n
Isklju\u010deni radnici<\/h2>\n\n\n\n
Ako za potrebe ovog teksta za\u017emirimo na oba oka i na trenutak iz jednad\u017ebe isklju\u010dimo dominantno instrumentalni karakter Vladine politike, neki bi se pozitivni momenti mo\u017eda ipak mogli naslutiti. Tako jedno recentno \u0161vedsko dvogodi\u0161nje istra\u017eivanje me\u0111u medicinskim sestrama \u2013 koje smo izabrali nasumice, jer je takvih istra\u017eivanja<\/a> dosta \u2013 donosi rezultate prema kojima je grupa medicinskih radnica kojima je radni tjedan za potrebe tog istra\u017eivanja bio skra\u0107en sa 40 na 30 sati, imala manje izra\u017een problem apsentizma, manji broj sati bolovanja, ve\u0107i broj sati provedenih s obiteljima, zadovoljnije korisnike usluge, zdravije radnice. Ali bi, kako ka\u017ee istra\u017eiva\u010dki zaklju\u010dak, i poduzetnici iz zdravstvenog sektora “implementacijom ovakvih i sli\u010dnih mjera u\u0161tedjeli milijune eura tro\u0161kova, ako bi mjere bile dugoro\u010dnijeg karaktera”. Kako je u ovakvim nalazima vrlo \u010desto nativno ogla\u0161avanje te\u0161ko razlu\u010diti od po\u0161tenog istra\u017eiva\u010dkog rada, prema svemu ovom treba iskazati zdravu rezervu.<\/p>\n\n\n\nU nas je problem i taj \u0161to \u0107e velik dio doma\u0107eg radnog kontingenta, onaj koji je osu\u0111en na tzv. agencijski rad, zapravo biti isklju\u010den iz ovakvih mjera. Rad preko agencija ve\u0107 je ionako kondicioniran prema “novoj normalnosti” pa ga se ni ova nova mjera, koliko god bila manjkava, po svemu sude\u0107i ne\u0107e ticati. \u0160tovi\u0161e, status agencijskih radnika je posve opozitan ideji razlikovanja radnog od slobodnog vremena. To su radnici koji su prakti\u010dki stalno na raspolaganju poslodavcu, oni nemaju ba\u0161 nikakvu kontrolu nad svojim radnim i neradnim vremenom i nitko vi\u0161e ni u \u0161to nije siguran. Kao \u0161to se zna, Hrvatska ima vrlo visok udio agencijskih radnika i po tome je pri samom vrhu u Europi. Tako da na temi skra\u0107enja radnog vremena, koja se mo\u017ee shvatiti kao parcijalna mjera usmjerena samo prema jednom dijelu radnog kontingenta, mo\u017eemo o\u010dekivati nove polarizacije i nova dijeljenja na relaciji stalno zaposleni radnici \u2013 agencijski radnici.<\/p>\n\n\n\n
Na mjere ne mogu ra\u010dunati ni oni koji su u nekoj vrsti prekarnog statusa. Oni su, kako smo ve\u0107 konstatirali, ionako odavno izgubili svaki pojam o klasi\u010dnom slobodnom vremenu, kod njih se te dvije vremenske dimenzije prelijevaju jedna u drugu. Tako da \u0107e se ove mjere o skra\u0107enju radnog vremena uglavnom odnositi na stalno zaposlene, a takvih \u0107e, prema projekcijama, u budu\u0107nosti biti sve manje.<\/p>\n\n\n\n
Ako bismo na kraju trebali nekako zaklju\u010diti i predlo\u017eiti lijevim politikama kako da se postave prema ovom problemu, onda ih mo\u017eemo podsjetiti na stare izborene pobjede kad je cilj od osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna izgledao tako\u0111er nemogu\u0107e za dostignuti. To bi se sada trebalo preokrenuti u zahtjev za skra\u0107enjem radnog vremena za sve radnike i mjera bi u tom smislu trebala postati permanentna, koji se, mo\u017eda u ovom trenutku tako\u0111er \u010dini nedosti\u017enim ciljem. Me\u0111utim, kriza bi mogla biti \u0161ansa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao pripremu za skore parlamentarne izbore, vlada je odlu\u010dila nagraditi radnike slabljenjem pritiska na radna prava te je donijela novu mjeru o skra\u0107ivanju radnog vremena. No, budu\u0107i da se ovome vesele sve tripartitne strane, nu\u017eno je postaviti pitanje pod kojim se obavezama radnicima nudi ovo pravo i koga sve obuhva\u0107a. Objava hadezeovog ministra rada i […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":33091,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[476,668,85,460],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-33082","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hdz-2","tag-radnicka-prava","tag-radnicki-pokret","tag-sindikati","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33082","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=33082"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33082\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33095,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/33082\/revisions\/33095"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33091"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=33082"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=33082"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=33082"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=33082"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=33082"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=33082"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=33082"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}