{"id":32954,"date":"2020-05-29T11:51:06","date_gmt":"2020-05-29T10:51:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=32954"},"modified":"2020-05-29T12:07:09","modified_gmt":"2020-05-29T11:07:09","slug":"sto-je-bilo-u-skoli-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=32954","title":{"rendered":"\u0160to je bilo u \u0161koli danas?"},"content":{"rendered":"\n

Djevoj\u010dica iz prvog razreda Osnovne \u0161kole Dragani\u0107 u Karlova\u010dkoj \u017eupaniji u ponedjeljak se vratila ku\u0107i nakon prvog dana nastave u \u0161kolama od progla\u0161enja epidemije, s nau\u010denom lekcijom o tome kako stvari u svijetu zapravo funkcioniraju. Ispri\u010dala je mami da je tokom odmora \u010detvero romske djece ostalo gladno jer njihovi roditelji nisu platili \u0161kolski obrok od po\u010detka \u0161kolske godine. \u0160tovi\u0161e, prema rije\u010dima djeteta, drugima je, prema nalogu ravnateljice, bilo zabranjeno da svoj ru\u010dak podijele s gladnom djecom<\/a>. Majka djevoj\u010dice je potom prijavila<\/a> ravnateljicu \u0161kole Karlova\u010dkoj \u017eupaniji, pravobraniteljici za djecu i predstavniku Roma Veljku Kajtaziju.<\/p>\n\n\n\n

Stvar je toliko jasna da je pri\u010da odmah obi\u0161la dr\u017eavu u kopi-pejst<\/em> formatu, i bez ikakvih analiza, a izazivaju\u0107i zgra\u017eanje publika. Kako i ne bi, informacije su sljede\u0107e: \u0161kola je uskratila topli obrok za 4 djece. I to ne bilo koje djece, nego romske djece. Neka druga djeca, u istom razredu, a najmanje jedno dijete, po\u017eeljelo je podijeliti svoj obrok s gladnima, no to joj nije dopu\u0161teno. Izvo\u0111a\u010d naloga je u\u010diteljica prvog razreda osnovne \u0161kole, a nalogodavac je ravnateljica \u0161kole. Ova potonja pritom mo\u017eda i nije bez savjesti, ve\u0107 je pritisnuta birokratsko-menad\u017eerskom ideologijom upravljanja \u0161kolom kao da se radi o bilo kojem papirnatom poslovnom subjektu, a ne odgojno-obrazovnoj instituciji koja na taj na\u010din kreira i generira budu\u0107e dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n

Dvadeset i \u010detiri sata kasnije, ova je pri\u010da razbjesnila cijelu dr\u017eavu. Za\u0161to? I kako? Mo\u017eda zato \u0161to ljudi obi\u010dno svoje dru\u0161tvene vrijednosti ne povezuju nu\u017eno s ekonomskim kategorijama. Mo\u017eda zato \u0161to ljudi zaista vjeruju u povelje ljudskih prava, ljudsko dostojanstvo, i supremaciju dru\u0161tvene solidarnosti nad socijal-darvinizmom. Mo\u017eda zato \u0161to ljudi uporno u\u010de svoju djecu vrijednostima suprotnima onima po kojima sami svakodnevno funkcioniraju i uporno se iz generacije u generaciju nadaju da njihova djeca, makar dok ne odrastu, ne\u0107e otkriti tu\u017enu istinu: da je sve \u0161to su nas na\u0161i roditelji u\u010dili o tome kako svijet funkcionira la\u017e, dijametralno suprotna od istine. Mo\u017eda je i ne\u0161to drugo istina, mo\u017eda ima druga\u010diji oblik manifestacije, ali na semanti\u010dkoj razini, ovo je proturje\u010dje formalizirano s jedne strane u ud\u017ebenicima, a s druge u slu\u017ebenim dokumentima.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to nam to govori ravnateljica?<\/h2>\n\n\n\n

Pogledajmo samo odgovor ravnateljice<\/a> koji je potvrda toga: “U\u010denici O\u0160 Dragani\u0107i nikada u ovoj \u0161koli nisu bili gladni.” Njezina udarna izjava, u originalnom priop\u0107enju numerirana brojem jedan \u2013 kao da nam poru\u010duje “prvo i osnovno” \u2013 kratkom i jasnom tvrdnjom, poku\u0161ava odmah u po\u010detku ostvariti dojam neprikosnovenog autoriteta, osobe koja se nalazi na ultimativnoj poziciji na kojoj vidi sve \u010dinjenice i njihovo iskrivljenje, i dovoljno je stru\u010dna, odgovorna i profesionalna da utvr\u0111uje te \u010dinjenice te za njih garantira svojim radnim mjestom i autoritetom koji iz njega proizlazi.<\/p>\n\n\n\n

A ipak, ne\u0161to je u dru\u0161tvu toliko trulo da javnost vi\u0161e vjeruje sedmogodi\u0161njem djetetu nego odrasloj obrazovanoj i profesionalnoj osobi kojoj je to dijete, zajedno sa stotinama drugih, povjereno na odgoj i usmjeravanje. No, ispraznim odgovorima tu nije kraj. Ravnateljica dalje nastavlja obja\u0161njavaju\u0107i: “Za u\u010denike koji \u017eele koristiti \u0161kolsku kuhinju roditelji na po\u010detku nastavne godine potpisuju Ugovor o prehrani u\u010denika u \u0160koli koji uvijek mogu raskinuti. On ih obvezuje na redovito podmirivanje tro\u0161ka za prehranu.” Stvar je u o\u010dima te menad\u017eerice jednostavna, ona nudi uvjete prehrane djece, koje roditelji mogu prihvatiti ili ne. Djeca dakle za odre\u0111enu financijsku kompenzaciju mogu jesti u \u0161koli, ili to nije vi\u0161e problem \u0161kole. S prihva\u0107anjem dolazi i preuzimanje financijske obaveze. Sve vrlo samorazumljivo, normalno, standardno, uobi\u010dajeno i po slovu obveznog prava. A ljudska obaveza na socijalnu reprodukciju postaje tako problem ili sustava ili pojedinca. \u0160kola je oprala ruke.<\/p>\n\n\n\n

\u0160tovi\u0161e, prije samo sedamdesetak godina, bilo je normalno da pla\u0107a hranitelja obitelji pokriva i sve tro\u0161kove socijalne reprodukcije. No, to vi\u0161e nije tako. Zaboravile smo na ovo izboreno pravo, prestale smo se boriti za njega jer je bilo ve\u0107 ostvareno, i sada ga vi\u0161e nema. Ne\u0161to suprotno sada je normalno, a i to nam ravnateljica jasno obja\u0161njava u svom priop\u0107enju pod to\u010dkom broj tri, kao da utvr\u0111uje gole \u010dinjenice koje nemaju nikakve veze s ideologijom ili dru\u0161tvenim vrijednostima, a politike da i ne spominjemo: “54 u\u010denika uklju\u010deno je u projekt Osiguravanje \u0161kolske prehrane za djecu u riziku od siroma\u0161tva temeljem dostavljenih dokaza o kori\u0161tenju doplatka za djecu. Zbog ograni\u010denih sredstava u\u010denici 1. razreda ove godine nisu uklju\u010deni u projekt.”<\/p>\n\n\n\n

Ovo nam potvr\u0111uje da pitanje zdravog fizi\u010dkog i psiholo\u0161kog odgoja vi\u0161e nije dio samopodrazumijevaju\u0107e obaveze obrazovne institucije, \u010dak i ako je navedeno u nekim osniva\u010dkim dokumentima, i ako makar forme radi svaka \u0161kola ima svog psihologa. (Pitanje je na koliki broj djece ide jedan psiholog?) U ovoj posljednjoj ravnatelji\u010dinoj to\u010dki otkriva nam se socijal-darvinizam koji se nalazi u korijenu neoliberalizma \u010dija je inherentna vrijednost suprotna svemu \u0161to ovdje poku\u0161avamo poentirati. U neoliberalizmu djeca nisu jednakovrijedni organizmi prepuni talenata i potencijala, nego samo brojke. Ekonomija tamo nije dru\u0161tvena znanost koja mora u svojim ra\u010dunovodstvenim tablicama izbalansirati profit umanjiv\u0161i ga za tro\u0161kove socijalne reprodukcije. Ne, djeca su ovdje tek izvanekonomski plan sadr\u017eaja, dok su u samom ekonomskom sustavu tek plan izraza \u2013 arbirtrarni simbol kojem je pripisana tek skupnost ne\u010dega, bez ikakve pripisane mu inherentne vrijednosti koju ima samo u izvanekonomskom svijetu, ali ne i u ra\u010dunovodstvenim tablicama.<\/p>\n\n\n\n

Samosvijest ra\u010dunovodstvenih “plahti”<\/h2>\n\n\n\n

Samo ako tako promatramo svijet, lako je donijeti odluku po kojoj prva\u0161i\u0107i ne sudjeluju u projektu suzbijanja siroma\u0161tva jer za njih nema sredstava. A onda, ako ljude promatramo kao brojke ra\u010dunovodstvenih “plahti”, ni\u0161ta nema lak\u0161e od toga da 15 brojki smije jesti, a \u010detiri brojke ne smiju. Te se \u010detiri brojke lako poni\u0161te iz bilo koje ra\u010dunovodstvene rubrike. Pa kad vodimo ra\u010duna samo o brojkama, onda kroz \u017eivot pratimo samo brojke, a ne ljude iza njih. Pa \u0107e se ove \u010detiri brojke, jednoga dana preliti u neke druge brojke, ponovno kao da pri\u010damo o beozli\u010dnim vrijednostima koje mijenjaju svoj oblik ovisno o tome u kojem dijelu prora\u010duna se nalaze. Jednoga dana ove \u0107e \u010detiri gladne brojke duboko u sebe ugraditi poruku koja im je jasno poslana, iako se cijela dr\u017eava trenutno zgra\u017ea, da su oni tek negativna strana ra\u010dunovodstvenog balansa u tablici u kojoj dr\u017eava upravlja svojim ljudima. Ravnatelji\u010dina pri\u010da postaje jo\u0161 neprihvatljivija kad se dosad pobrojanim izjavama doda i ona prema kojoj “O\u0160 Dragani\u0107i nema niti jednog u\u010denika pripadnika Romske nacionalne manjine.”<\/p>\n\n\n\n

\u0160to to uop\u0107e mo\u017ee zna\u010diti? Nego da su Romi u Dragani\u0107u toliko opresirani, da su u neoliberalnoj ra\u010dunovodstvenoj “plahti” odlu\u010dili sebe prepisati iz najzanemarenije stavke u neku koja se tretira bolje. U kastinskom indijskom sustavu, to je bio jedini formalno dozvoljeni (gotovo nemogu\u0107i) na\u010din vertikalne mobilnosti: cijela jedna dru\u0161tvena grupa istovremeno bi morala promijeniti svoje zanimanje, obi\u010daje i pona\u0161anje kako bi pobolj\u0161ala svoj dru\u0161tveni polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n

Danas se samo iz jedne ra\u010dunovodstvene kategorije prepi\u0161emo u drugu, ali tu staje svaki daljnji uspon kolektivne vertikalne mobilnosti. Ni individualni nije puno vi\u0161e, njega je mogu\u0107e presko\u010diti samo onda ako ili kada pristanemo svijet tretirati kao ra\u010dunovodstvene tablice.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Djevoj\u010dica iz prvog razreda Osnovne \u0161kole Dragani\u0107 u Karlova\u010dkoj \u017eupaniji u ponedjeljak se vratila ku\u0107i nakon prvog dana nastave u \u0161kolama od progla\u0161enja epidemije, s nau\u010denom lekcijom o tome kako stvari u svijetu zapravo funkcioniraju. Ispri\u010dala je mami da je tokom odmora \u010detvero romske djece ostalo gladno jer njihovi roditelji nisu platili \u0161kolski obrok od […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":32959,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[436,63,855,592],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-32954","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hrana","tag-obrazovanje","tag-prehrana","tag-romi","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32954","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32954"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32954\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32968,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32954\/revisions\/32968"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32959"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32954"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32954"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32954"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32954"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32954"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32954"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32954"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}