Sudbina rije\u010dke Europske prijestolnice kulture nije tek pandemijski eksces. Izvanredne okolnosti samo su ogoljele i standardan tretman kulture i “progresivnu” viziju kulture. A ljevi\u010darska ikonografija poslu\u017eila je na kraju kao ironijski premaz umjesto ideolo\u0161kog.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to se o autonomiji umjetnosti i kulture, kao i o svemu drugome, mo\u017ee nau\u010diti na lak\u0161i i na te\u017ei na\u010din. Kada je Nina Obuljen Kor\u017einek 5. travnja u intervjuu Novom listu<\/a> kazala da \u0107e Ministarstvo kulture \u2014 u trenutnim okolnostima COVID-19 pandemije \u2014 obustaviti financiranje projekta \u201cRijeka 2020 \u2013 Europska prijestolnica kulture\u201d istog je trena postalo jasno kako je pri\u010da o \u017eelji \u201cza pobolj\u0161anjem opsega i raznolikosti kulturne ponude u gradu i pro\u0161irenju pristupa i sudjelovanja u kulturi…\u201d u svim bitnim aspektima zavr\u0161ena. O gorko-slatkoj ironiji<\/a> ovakvog raspleta situacije ne\u0161to je ve\u0107 zabilje\u017eeno \u2014 pojednostavljeno, preduvjet projektne tematizacije jedne vrste rada u izumiranju bilo je pre\u0161u\u0107ivanje druge vrste rada u nastajanju, barem do onog trenutka u kojem \u0161iri aktualni kontekst to isto pre\u0161u\u0107ivanje jednostavno vi\u0161e nije dopu\u0161tao.<\/p>\n\n\n\n Rez je bio \u201cradikalan\u201d iz sasvim neumjetni\u010dkih razloga. Ne radi se samo o tome da se projekt pod EU etiketom u ogromnoj mjeri financira iz razli\u010ditih lokalnih prora\u010duna. To\u010dnije, \u0161to je to to\u010dno \u201cprojektno\u201d u projektu za \u010diju jednogodi\u0161nju izvedbu sredstva nisu unaprijed osigurana, nego se prikupljaju logikom teku\u0107eg punjenja prora\u010duna<\/a> koja uslijed drasti\u010dnog pada potra\u017enje preko no\u0107i prestaje biti realnom opcijom? Ni\u0161ta ili, prema standardima suvremenih kulturnih politika, zapravo sve? Najava da se proizvodnja unato\u010d svemu nastavlja i u \u201cuvjetima novog nenormalnog\u201d<\/a> mo\u017ee se tako cini\u010dno tuma\u010diti samo kao jo\u0161 jedan dobar podsjetnik o visoko konvencionalnoj prirodi \u201cnormalnog\u201d.<\/p>\n\n\n\n Valja usput primijetiti i kako je u me\u0111uvremenu (30. travnja) Ministarstvo kulture, uz zajedni\u010dke napore preostalih 26 zemalja-\u010dlanica Europske unije, usvojilo \u201cDeklaraciju za kulturu u doba krize COVID-19<\/a>\u201d u kojoj, izme\u0111u ostalog, stoji da su \u201cumjetnici kralje\u017enica na\u0161e kulture zbog \u010dega im je potrebno posvetiti posebnu pozornost\u201d, uz bilje\u0161ku da su \u201ckulturni i kreativni sektori… dramati\u010dno pogo\u0111eni pandemijom i da je rijetko kada solidarnost bila vidljivija nego u trenutku ove krize.\u201d Ne radi se o lo\u0161em vicu. Republika Hrvatska, ako je netko u me\u0111uvremenu zaboravio, predsjeda Vije\u0107em Europske unije do 30. lipnja ove godine. Vjerojatno zbog dobrih obi\u010daja kultiviranih na EU-periferiji u posljednjih petnaestak godina u Deklaraciji rije\u010dki slu\u010daj nije spomenut niti na jednom mjestu.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, na doma\u0107em terenu i u doma\u0107em kulturnom polju u kojem su u posljednje vrijeme izljevi solidarnosti doista barem minimalno i mjestimi\u010dno vidljivi, \u0161teta je brzo zbrojena. Broj zaposlenih u tvrtki Rijeka 2020, osnovanoj s ciljem pripreme i provedbe EPK programa, jednim je potezom sru\u0161en na jedanaestero ljudi (sa 70), paralelno s otkazivanjem cijelog niza ranije ugovorenih \u201cvanjskih\u201d suradnji i anga\u017emana. Reakcija je bila brza i dobili smo otvoreno pismo<\/a> u kojem se od Ministarstva kulture, Grada Rijeke i Primorsko-goranske \u017eupanije zahtijeva nastavak financiranja projekta, odnosno poziv da se \u201ctim \u010dinom obrane radna mjesta i anga\u017emani sudionika\u201d, a prozvani \u201cpoka\u017eu kako institut prava na rad i prava na kulturu ne podr\u017eavaju samo deklarativno\u201d.<\/p>\n\n\n\n Leksi\u010dke nepreciznosti mogu\u0107e je tolerirati u stanju ekstremno povi\u0161ene nesigurnosti. Uostalom, pitanja na koja se tra\u017ee odgovori su najbla\u017ee re\u010deno sudbonosna. Naime, posrijedi nije samo posve racionalan i opravdan zahtjev kojim se nastoje za\u0161titi materijalni interesi svih uklju\u010denih. Umjetnost i kultura trebali su igrati presudnu ulogu u godini koja je \u201cpredstavljala povijesnu \u0161ansu za Rijeku, nekada\u0161nji lu\u010dki i industrijski grad koji je dobio mogu\u0107nost da se ponovno osmisli slijede\u0107i impulse, inicijative i potrebe svoje kulturne scene i svojih gra\u0111anki i gra\u0111ana.\u201d Ne\u0161to poput \u201cgra\u0111anke i gra\u0111ani Rijeke nekako \u0107e se sami sna\u0107i\u201d ovdje ne dolazi u obzir. Jer, rije\u010d je na kraju dana i o \u201cgodini koja je trebala udariti temelje utjelovljenju ideje grada koji je zaslu\u017eio druga\u010diju, svjetliju budu\u0107nost…\u201d, a \u201cradikalno ga\u0161enje ovog projekta neizmjerno \u0107e utjecati na vjeru da je takva budu\u0107nost mogu\u0107a…\u201d Naravno, potencijali se stavljaju na raspolaganje i u te\u0161kim vremenima pandemije, jer \u201cjavno-zdravstvena ugroza, sada postaje jasno, ne odnosi se samo na goli \u017eivot ve\u0107 i na svakodnevicu koju moramo iz korijena ponovo osmi\u0161ljavati.\u201d I tako dalje.<\/p>\n\n\n\n Dakle, sve skupa u stvari konceptualno nije previ\u0161e daleko od kombinacije romanti\u010darskih fantazija o funkcijama i potencijalima umjetnosti i kulture u ovim ili onim okolnostima i retori\u010dkog ki\u010da karakteristi\u010dnog za ono \u0161to se ima obi\u010daj zvati \u201ckreativnim i kulturnim industrijama\u201d. Ali ve\u0107i problem le\u017ei u tome \u0161to je rije\u010d o modelu koji je ve\u0107 toliko dugo aktivan i izvan programsko-administrativnih limita konkretnog projekta, \u0161to \u0107e ubrzo potvrditi i dobar dio reakcija na formate potpora koje Ministarstvu kulture dodjeljuje samostalnim umjetnicima u kontekstu COVID-19 pandemije i na ukidanje ili najave ukidanja programskih sredstava za kulturu na lokalnim razinama.<\/p>\n\n\n\n Najkra\u0107e re\u010deno, po tko zna koji put kritika se ne artikulira na temeljima koncepta kulture koji bi bio uistinu demokratski, iako se arsenal iz dominantnog sustava vrijednosti liberalnog humanizma u praksi iznova i neprestano pokazuje kao u najboljem slu\u010daju neadekvatan. Stoga se i iznova i neprestano te\u0161ko oteti dojmu da se u manjoj mjeri radi o inzistiranju na potrebi da se i kultura i umjetnost u paketu s kulturnom politikom temeljito redefiniraju, a u ve\u0107oj tek o razo\u010darenju \u0161to je najnoviji ciklus elitisti\u010dke reprodukcije polja \u2014 u svim zna\u010dajnijim momentima ve\u0107 ionako razorenog i krajnje individualiziranog \u2014 na samom svom po\u010detku odgo\u0111en za neka manje lo\u0161a vremena.<\/p>\n\n\n\nRomanti\u010dna fantazija<\/h2>\n\n\n\n
Trezveni pogled<\/h2>\n\n\n\n