{"id":32777,"date":"2020-05-20T12:30:42","date_gmt":"2020-05-20T11:30:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=32777"},"modified":"2020-05-21T10:47:47","modified_gmt":"2020-05-21T09:47:47","slug":"svi-imaju-misljenje-o-novom-filmu-michaela-moorea-planet-of-humans","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=32777","title":{"rendered":"Svi imaju mi\u0161ljenje o novom filmu Michaela Moorea “Planet of Humans”"},"content":{"rendered":"\n

Film Michaela Moorea “planet of Humans” je dokumentarni uradak o okoli\u0161u, klimi, obnovljivim izvorima energije \u2013 i njihovim kontradikcijama. Snimljen je u SAD-u 2019. godine uz pomo\u0107 Jeffa Gibbsa, scenarista, redatelja i producenta koji je i ranije radio na filmovima Michaela Moorea. Povodom Dana planete Zemlje ove godine, film je pu\u0161ten u besplatnu YouTube<\/em> distribuciju, \u0161to je ujedno i trenutak kada je po\u010deo plijeniti pozornost \u0161ire globalne javnosti. Ne\u0107emo se sada baviti \u010dinjenicom da je upravo besplatna distribucija ovog filma zna\u010dajno pove\u0107ala njegovu vidljivost i omogu\u0107ila mu da od nepoznanice postane najkontroverznijim aktivisti\u010dko ekolo\u0161kim filmom ove godine, i du\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Osnovna teza mu je da obnovljivi izvori energije nisu rje\u0161enje za klimatske promjene zbog toga \u0161to i sami sudjeluju u potro\u0161nji fosilnih goriva i nepo\u0161tenih dru\u0161tvenih praksi. Potonje je primjetno samo ako razumijete pozadinu ekstrapolacije i eksploatacije prirodnih resursa potrebnih za suvremene tehnologije (npr. litija), no ni\u0161ta od toga nije ni obja\u0161njeno ni eksplicirano u filmu, ve\u0107 je tek natuknuto. Po njima, planet primarno pati od prenapu\u010denosti te prekomjerne i iracionalne eksploatacije neobnovljivih resursa. Takvo organiziranje dru\u0161tva je po Mooreu i Gibbsu iracionalno, s obzirom na to da je neodr\u017eivo (tro\u0161i se vi\u0161e nego \u0161to se regenerira). Pritom dok se bave diskreditacijom obnovljivih izvora energije, koja po\u010diva na to\u010dnim osnovama \u2013 a to je da je tro\u0161enje fosilnih goriva nu\u017eno u proizvodnji obnovljivih izvora energije (OIE) \u2013 ubrzo nepotrebno diskreditiraju sami sebe i to: neto\u010dnim informacijama.<\/p>\n\n\n\n

Podaci<\/a> kojima barataju u filmu o iskoristivosti i upotrebljivosti OIE \u2013 stari su dvadeset godina, \u0161to je s obzirom na rast i razvoj ovih tehnologija prakti\u010dki “kameno doba”. Drugo, kojim god energentom da se u filmu bave, uzimaju samo onaj oblik njegove \u0161iroke dru\u0161tvene distribucije koji favoriziraju investitori i kapitalisti (me\u0111u kojima je ogroman broj kompanija \u0161to trguju fosilnim gorivima). Zajedni\u010dko svim modelima OIE analiziranima u filmu je to \u0161to ih zagovaraju kapitalisti, a to nipo\u0161to ne zna\u010di da su to jedini postoje\u0107i oblici masovne distribucije \u010distih tehnologija. S druge strane, film se u svom svom pravedni\u010dkom bijesu ni u jednom trenutku ne bavi revolucionarnim potencijalima OIE<\/a>, premda je SAD jedno od najplodnijih tla za tu analizu. Bilo da govorimo o manipulacijama dr\u017eavnih institucija nad porezima te uvo\u0111enjem umjetnih i astronomskih cijena solarne energije (u Kaliforniji, Floridi i Nevadi), ili o potpunom ignoriranju globalne utrke za novima oblicima skladi\u0161tenja OIE koje bi rije\u0161ile dio ovih problema (kod kojih i dalje ostaje problem eksploatacije resursa i njihove recikla\u017ee na kraju \u017eivotnog puta), film ova pitanja uop\u0107e ne postavlja. Umjesto toga, autori svoj pravedni\u010dki bijes pravdaju diskreditacijama osoba aktivnih u ekolo\u0161kom pokretu u SAD-u, ignoriraju\u0107i sve standardne politi\u010dke podjele. Te diskreditacije su u pravilu kontradikcije i (nu\u017eni) kompromisi na koje pristaju ekolozi u posljednjoj rundi borbe za opstanak u kojoj smo prakti\u010dki ve\u0107 pora\u017eeni.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: AFP \/ Marco Longari \/ Ilustracija<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Bilo bi pogre\u0161no misliti da film ima stvarnu, svjesnu, politi\u010dku strukturu. Umjesto toga, ovo je film koji ekranizira kraj politi\u010dkog puta za sve liberalne ideologije koje se uzdaju u moralni imperativ kao ultimativno na\u010delo organizacije dru\u0161tva. Film, kao i tolika druga umjetni\u010dka djela, vi\u0161e govori o autorima nego o dru\u0161tvu. A ovi su autori umorni, iscrpljeni, na kraju svoga puta, sa nasumi\u010dno prikupljanim i organiziranim informacijama s kojima zapravo sad vi\u0161e ne znaju \u0161to bi, jer ispred njih ne stoji nikakva politi\u010dka paradigma, njihov je politi\u010dki horizont moralni imperativ. Utoliko je ovo postpoliti\u010dki film koji svjedo\u010di op\u0107edru\u0161tvenom razo\u010darenju u politiku u 21. stolje\u0107u. Antagonizam i energija posve\u0107ene ignoriranju zdravorazumskih pitanja poput koji je put nastanka ekolo\u0161kih politika? Iz \u010dega su ona nastale i tko su im bili protivnici, a tko zagovornici? Kome su one koristile, a kome \u0161tetile i koji su instrumenti omogu\u0107avali dominaciju jedne politike nad drugom. Te, koji su sve mehanizmi i diskursi diskreditacije kori\u0161teni? Svega toga u ovom filmu nema. Dok \u0107e se jednima to \u010diniti kao povr\u0161nost, drugi \u0107e u tome prepoznavati apoliti\u010dnost, a tre\u0107i politi\u010dku neobrazovanost kamufliranu u moralnu indignaciju.<\/p>\n\n\n\n

Gibbs i Moore filmom jasno pokazuju kako smatraju da je put ka sanaciji klimatskih promjena kontrola globalne populacije \u2013 jer u zelenoj tranziciji o\u010dito nismo uspjeli \u2013 i da nikakvi obnovljivi izvori energije, koji prema njima, to zapravo nisu, poprave stanje. Zapravo, to je zaklju\u010dak kojem autori pribjegavaju u nedostatku drugih politi\u010dkih obja\u0161njenja. Poanta filma je u stvari da neeksplicirana zelena tranzicija ne\u0107e rije\u0161iti klimatske probleme. U tome su u mo\u017eda pravu, premda ve\u0107ina ekolo\u0161kih aktivista to ne \u017eeli \u010duti. U krivu su me\u0111utim, u tome \u0161to pretpostavljaju, da je alternativni put kontrola populacije. U tome se sastoji i paradoks filma koji pod egidom moralnog imperativa promovira ideju da dru\u0161tvene probleme trebamo rje\u0161avati ga\u017eenjem i onih preostalih vrijednosti \u010dije kr\u0161enje jo\u0161 uvijek izaziva skanjivanje. Ideja je to koja ka\u017ee da je situacija toliko kriti\u010dna, da kako bismo pre\u017eivjeli kao civilizacija, moramo po\u010deti odlu\u010divati o tome tko ima pravo \u017eivjeti. Iz toga proizlazi da svijet treba imati cenzore koji bi trebali provesti globalnu kontrolu reprodukcije. Premda je ovo potpuno pre\u0161u\u0107eno u filmu, autori se (svjesno ili ne svjesno) zapravo zala\u017eu za globalnu kontrole populacije.<\/p>\n\n\n\n

Najbla\u017eu formu toga imali smo mogu\u0107nost u praksi vidjeti u obliku kineske politike jednog djeteta. Treba ovdje podsjetiti da su u prenapu\u010denim zemljama ova i sli\u010dne politike dovele do izvrtanja prirodnog prirasta \u010dovje\u010danstva koji zahtijeva udio \u017eena u populaciji od 51 posto. U zemljama gdje se kontrola populacije poku\u0161avala provesti na ove na\u010dine, dru\u0161tvene vrijednosti koje izdi\u017eu va\u017enosti mu\u0161karaca nad \u017eenama u pravilu su rezultirale jo\u0161 gorim odnosom prema \u017eenskoj djeci \u010diji je udio u populaciji padao do mjere kada je radi osiguranja budu\u0107nosti dru\u0161tva ta politika morala biti ukinuta. Utje\u0161no je stoga \u0161to su svi kriti\u010dari filma prepoznali ove zamke. Dru\u0161tveni problem koji film posebno isti\u010de je potpuni propast politi\u010dkog obrazovanja (a ne imaginacije). Jer kad argumenti po\u010dnu voditi prema radikalno lijevim rje\u0161enjima, razgovor o alternativnim organizacijama dru\u0161tva jo\u0161 uvijek postaje sve ti\u0161i. Umjesto toga, i naj\u010dvr\u0161\u0107i se moralni imperativi lako izvrnu u svoju suprotnost i vi\u0161e po\u010dinju nalikovati vrijednostima pora\u017eenima prije 75 godina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Film Michaela Moorea “planet of Humans” je dokumentarni uradak o okoli\u0161u, klimi, obnovljivim izvorima energije \u2013 i njihovim kontradikcijama. Snimljen je u SAD-u 2019. godine uz pomo\u0107 Jeffa Gibbsa, scenarista, redatelja i producenta koji je i ranije radio na filmovima Michaela Moorea. Povodom Dana planete Zemlje ove godine, film je pu\u0161ten u besplatnu YouTube distribuciju, […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":32782,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[334,357,918,529,920],"theme":[457],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-32777","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekologija","tag-klimatske-promjene","tag-michael-moore","tag-obnovljivi-izvori-energije","tag-planet-of-humans","theme-klima","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32777","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32777"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32777\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32787,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32777\/revisions\/32787"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32782"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32777"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32777"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32777"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32777"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32777"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32777"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32777"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}