Nakon zati\u0161ja zbog pandemije a uo\u010di izbora, hrvatke politi\u010dke elite bacile su se u podgrijavanje vje\u010dnog igrokaza, onog o partizanima i usta\u0161ama. Boris Postnikov pi\u0161e o motivima i mogu\u0107im ishodima tog revivala za politi\u010dku scenu. <\/p>\n\n\n\n
Ulazak u novu normalnost sve vi\u0161e izgleda kao povratak starih politi\u010dkih patologija. Jer \u0161to mo\u017ee biti centralna tema uo\u010di parlamentarnih izbora u dru\u0161tvu koje ponovno u\u010di hodati nakon masovne samoizolacije, strepi pred drugim valom pandemije i nervozno i\u0161\u010dekuje najo\u0161triji pad BDP-a jo\u0161 od ra(t)nih devedesetih? Jasno: Tito i Jugoslavija, NDH i usta\u0161e. Skoro dva mjeseca nitko ih se nije sjetio niti ih spomenuo, skoro dva mjeseca govorili smo samo o virologiji, zdravstvenom sustavu, higijeni, odgovornosti i pravilnom no\u0161enju maski. Ako je politi\u010dkih borbi bilo, njih su vodili liberalni opinion mejkeri u ime slobode kretanja, koju dr\u017eava ograni\u010dava, i neoliberalni poduzetnici u ime slobode tr\u017ei\u0161ta, koju dr\u017eava odjednom treba da spa\u0161ava. \u010cim je, me\u0111utim, vlada najavila izbore ve\u0107 za juli, opet su iskopani dobro poznati ideolo\u0161ki rovovi.<\/p>\n\n\n\n
Strogo kronolo\u0161ki, novu rundu starih prijepora otvorio je izaziva\u010d iz najdesnijeg kuta, Miroslav \u0160koro, \u010diji se Domovinski pokret \u2013 prema anketama uvjerljivo tre\u0107a strana\u010dka opcija \u2013 oglasio slu\u017ebenim priop\u0107enjem neposredno prije obilje\u017eavanja godi\u0161njice proboja jasenova\u010dkih logora\u0161a, iskoristiv\u0161i priliku za malo revizionisti\u010dkog namigivanja<\/a> u smjeru svoje glasa\u010dke baze. Ali \u0160kori je \u0161ou brzo ukrao predsjednik Zoran Milanovi\u0107 neo\u010dekivano nedvosmislenom porukom da bi spomen-plo\u010du poginulim HOS-ovcima s natpisom “Za dom spremni”, koja je prije dvije godine nakon \u017eestokih politi\u010dkih sukoba iz Jasenovca premje\u0161tena u obli\u017enju Novsku, trebalo “maknuti i negdje baciti, jer to nema veze s Domovinskim ratom”. Odmah se podigla radikalna desnica, sko\u010dili su kolumnisti-antikomunisti, slo\u017eno ustali Torcida, Armada i BBB. Milanovi\u0107 je zatim preko Facebooka blago reterirao, nagla\u0161avaju\u0107i da nije htio obezvrijediti \u017ertvu HOS-ovaca i pozivaju\u0107i se na poznatu Tu\u0111manovu osudu crnoko\u0161ulja\u0161kih tendencija jo\u0161 iz 1992. godine, iako Prvi Predsjednik u ovom slu\u010daju te\u0161ko da je dio rje\u0161enja: prije predstavlja korijen problema<\/a>. Mnogo lukavije od zapjenjene krajnje desnice Milanovi\u0107u je uzvratio vladaju\u0107i HDZ: samo nekoliko dana kasnije, na obilje\u017eavanju akcije Bljesak u Oku\u010danima, inscenirali su nastup dvojice HOS-ovskih veterana u ZDS-majicama, na \u0161to se predsjednik demonstrativno pokupio, uz aklamacije<\/a> lijeve i lijevoliberalne scene. Naba\u010daj SDP-ovca Ranka Ostoji\u0107a, koji je na godi\u0161njicu Titove smrti preko Facebooka hvalio Josipa Broza, HDZ-ovci su zatim iskoristili da potpuno prebace inicijativu na protivni\u010dki dio terena, zatra\u017eiv\u0161i Ostoji\u0107evu smjenu s jedne od saborskih funkcija, jer \u2013 kako ka\u017eu \u2013 “znamo da je svaka Jugoslavija bila najve\u0107e zlo za hrvatski narod”. Toliko, ukratko, za sada. Ali pred nama su, uo\u010di izbora, jo\u0161 i Tu\u0111manov ro\u0111endan, blajbur\u0161ki in memoriam koji ove godine ide na gostuju\u0107u turneju po Bosni i Hercegovini, Dan dr\u017eavnosti, Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe\u2026 Sasvim dovoljno povoda da se dodatno razbukta smije\u0161ni mali rat u kojem partizane uglavnom igraju gra\u0111anski liberali, dok se prora\u010dunati desni\u010dari po potrebi transformiraju u stra\u0161ne usta\u0161e.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, prve dnevnopoliti\u010dke analize \u010ditavu igru \u010ditaju kao takti\u010dko poskliznu\u0107e Andreja Plenkovi\u0107a koji \u2013 umjesto da se obra\u010dunava s tragikomi\u010dno nesposobnim Davorom Bernardi\u0107em \u2013 za protivnika nerezonski bira predsjednika dr\u017eave, iako je Milanovi\u0107 prema svim istra\u017eivanjima trenutno izrazito popularan, iako u ovom sukobu on jedini nema \u0161to izgubiti i mada je neusporedivo vje\u0161tiji od svoga nasljednika na \u010delu SDP-a. Sve je to to\u010dno, ali samo pod uvjetom da Plenkovi\u0107, potenciraju\u0107i sukob s Milanovi\u0107em, doista ratuje protiv parlamentarne ljevice. \u0160to ako \u2013 me\u0111utim \u2013 konfrontacija s Milanovi\u0107em zapravo predstavlja prikriveni udar HDZ-a na \u0160korinu desnicu? Postoji niz solidnih razloga za ovakvu interpretaciju. Prije svega, Plenkovi\u0107 se ve\u0107 dokazao kao sposoban takti\u010dar pa nije neophodno unaprijed sumnjati u njegove procjene. Uostalom, nakon \u0161to je postalo jasno da HDZ ne uspijeva kapitalizirati relativno uspje\u0161nu kontrolu korona-krize ozbiljnijim rastom popularnosti, premijer je ve\u0107 povukao neke prili\u010dno lukave poteze: kroz set ekonomskih mjera namijenjenih privatnom sektoru naizgled je stopio suprotstavljene interese radnika i poduzetnika, dok je zabranom rada nedjeljom radni\u010dke interese preklopio s konzervativnim, katoli\u010dkim svjetonazorom. \u010cinjenica da SDP ima konstantnu visoku podr\u0161ku potencijalnih bira\u010da \u2013 \u010dak i dok stranku vodi politi\u010dki antitalent kalibra Bernardi\u0107a \u2013 premijeru pritom jasno pokazuje da na toj strani nema \u0161to tra\u017eiti. Glasovi za koje se on sada bori pripadaju \u0160kori: pogotovo nakon \u0161to je Plenkovi\u0107 na unutarstrana\u010dkim izborima rasturio desniju frakciju HDZ-a, napokon u\u010dvrstiv\u0161i kontrolu nad partijom, ali uz rizik gubitka potpore radikalnijeg glasa\u010dkog krila. Kona\u010dno, naju\u010dinkovitiji oblik napada na \u0160korin Domovinski pokret podrazumijeva da napada nema: u jednu ruku, novonastalu estradnu-politi\u010dku opciju tako se implicitno tretira kao nedoraslog konkurenta, u drugu ruku njenim se simpatizerima sugerira da razlike izme\u0111u dva desna strana\u010dka programa ionako nisu (pre)velike.<\/p>\n\n\n\n Ako se ova kompletna interpretacija barem dijelom podudara s Plenkovi\u0107evom strategijom u prvim tjednima jo\u0161 uvijek neformalne predizborne kampanje, onda iznenadno otvaranje partizansko-usta\u0161ke fronte prema Zoranu Milanovi\u0107u itekako ima smisla. Personificirana likom predsjednika dr\u017eave \u2013 koji je pritom naglo postao dosljedan u osudi ZDS-a \u2013 liberalna ljevica najednom djeluje mo\u0107nija nego \u0161to zaista jest. Zamislite samo \u2013 provla\u010di se izme\u0111u redaka poruka desnim bira\u010dima \u2013 da nakon Milanovi\u0107a na Pantov\u010daku dobijete jo\u0161 i Bernardi\u0107a u Banskim dvorima! HDZ se zato pozicionira kao jedina brana nadiru\u0107oj crvenoj opasnosti, na valu provjerenih ideolo\u0161kih sukoba pomi\u010de se udesno i polako istiskuje Domovinski pokret prema margini. Nedavni intervju neslu\u017ebenog strana\u010dkog glasnogovornika Gorana Jandrokovi\u0107a \u2013 koji je poru\u010dio da postizborna “velika koalicija” sa SDP-om ne dolazi u obzir jer prema njima treba \u010duvati “socijalnu distancu”, dok bi se s nekima od predstavnika Domovinskog pokreta itekako dalo sura\u0111ivati \u2013 skladno se uklapa u ovako postavljen okvir. Prema liberalima i ljevici HDZ podi\u017ee visoki zid: istovremeno, u labavu i tek sklepanu \u0160korinu koaliciju zabija klin, naizgled prijateljski poru\u010duju\u0107i pojedinim njenim \u010dlanovima da su nakon izbora dobrodo\u0161li u vladaju\u0107u ve\u0107inu, zatreba li HDZ-u ruka ponekog prebjega da malo pridr\u017ei vlast. Pritom je posebno zanimljiva \u010dinjenica da bi frontalni udar HDZ-a na Milanovi\u0107a i SDP trebao dodatno mobilizirati i lijevoliberalne glasa\u010de pa bismo nakon izbora, na kraju \u010ditave ove komplicirane operacije, vrlo lako mogli dobiti dvije izrazito sna\u017ene parlamentarne stranke “centra”, uz marginaliziranu radikalnu desnicu. Drugim rije\u010dima, iznenadno prizivanje ZDS-a, Endehazije i usta\u0161a moglo bi rezultirati stabilizacijom i “normalizacijom” politi\u010dke scene. Te\u0161ko je smisliti bolji dokaz toga koliko je politi\u010dka scena ustvari nenormalna.<\/p>\n\n\n\n Put u novu normalnost poplo\u010dan je dakle starim patologijama: \u010dak i usred globalne pandemije, i\u0161\u010dekuju\u0107i skori ekonomski slom, politi\u010dke elite, bez iznimke, imaju vi\u0161e nego dovoljno takti\u010dkih motiva da se igraju partizana i usta\u0161a. Osnovno pravilo je pritom, \u010dini se, da u igri nema nevinih. HOS-ovce, koji danas provociraju Milanovi\u0107a, lako je podsjetiti<\/a> da su jo\u0161 ju\u010der tra\u017eili predsjednikove pare. Milanovi\u0107a, koji danas beskompromisno osu\u0111uje pozdrav “Za dom spremni”, lako je podsjetiti kako je svojevremeno poru\u010divao da mu se “fu\u0107ka” za ZDS. \u0160koru, koji je pokrenuo najnoviji revival “domoljubnih” tema, lako je podsjetiti da je Domovinski rat pratio iz Kanade. Ranka Ostoji\u0107a, koji slavi Josipa Broza, lako je podsjetiti da je nesretnog druga Tita jo\u0161 nedavno skrivao<\/a> iza Tu\u0111manovog autoriteta. HDZ, koji tvrdi da mu je Milanovi\u0107 nametnuo novu rundu stare rasprave, lako je podsjetiti koliko je spremno u tu raspravu u\u0161ao. I tako dalje, u beskraj: svatko ima slijepu pjegu, svatko na le\u0111ima nosi metu. Valjda je ba\u0161 u tome \u010dar: lo\u0161a beskona\u010dnost ideolo\u0161kog sukoba obnavlja se prema zakonu spojenih osuda<\/em>.<\/p>\n\n\n\n A ukoliko u ovom kolopletu postoji prostor za iole ozbiljnu ljevicu, ta ljevica ba\u0161 zato mora ostati dosljedna do iznemoglosti. Ne dopustiti sebi nijedan trenutak relativizacije, ustupka ni “fu\u0107kanja”. Ne skrivati se iza Franje Tu\u0111mana, nego inzistirati na njegovoj presudnoj ulozi u promociji povijesnog revizionizma kroz frankisti\u010dko-franken\u0161tajnsku zamisao partizansko-usta\u0161ke “pomirbe”. Ne skanjivati se pred prljanjem nijedne proklamirane svetinje, ako ta svetinja na sebi nosi pe\u010dat Endehazije. U ovom momentu, sve to jo\u0161 nije ni pribli\u017eno dovoljno da se poremete glavni odnosi snaga na politi\u010dkoj sceni ni da se dosljedno lijeve stranke umije\u0161aju u slo\u017eena takti\u010dka nadigravanja glavnih favorita. Ali u igri koja je odavno zadana, ljevica treba barem izigrati pravila: tamo gdje svatko na le\u0111ima nosi metu, svoje protivnike mora natjerati da joj ipak pucaju u prsa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon zati\u0161ja zbog pandemije a uo\u010di izbora, hrvatke politi\u010dke elite bacile su se u podgrijavanje vje\u010dnog igrokaza, onog o partizanima i usta\u0161ama. Boris Postnikov pi\u0161e o motivima i mogu\u0107im ishodima tog revivala za politi\u010dku scenu. Ulazak u novu normalnost sve vi\u0161e izgleda kao povratak starih politi\u010dkih patologija. Jer \u0161to mo\u017ee biti centralna tema uo\u010di parlamentarnih […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":32645,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-32640","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32640","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32640"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32640\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32644,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32640\/revisions\/32644"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32645"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32640"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32640"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32640"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32640"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32640"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32640"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32640"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\u010cudni putevi normalizacije<\/h2>\n\n\n\n