Analiza nastanka “SDP popa”, \u017eanra gra\u0111enog na opreci spram narodne glazbe, daje novu dimenziju besmrtnom pitanju: koga predstavlja SDP?<\/p>\n\n\n\n
Jedan jednostavan na\u010din na koji stranke poru\u010duju kome se obra\u0107aju je izbor glazbe koja prati kampanje, prijenose do\u010deka rezultata izbora, pa i inauguracije. Od naizgled beskrajnog rezervoara pu\u010dkih heroja kakve HDZ mo\u017ee mobilizirati, i velika je drama ako ih izgubi, SDP nekako uspijeva imati jo\u0161 ustajaliji repertoar. Umjesto da SDP bude primoran mijenjati svoju playlistu barem svakih par godina, glazbenici kao da su se predali SDP-ovoj playlisti. Tako smo u minulom desetlje\u0107u dobili autenti\u010dni i uspje\u0161ni SDP pop<\/em>, egzempliran grupom Detour. Ugodna, pristojna glazba i stihovi koji brane civilizacijske tekovine srednje klase napadnute od strane barbarluka narodnih fe\u0161ti.<\/p>\n\n\n\n Svjetska poslijeratna baby boom generacija je puno investirala u pri\u010du o revolucionarnom potencijalu glazbe. Mitovi ljeta ljubavi, Woodstocka i punka otu\u017eno su kulminirali u devedesetima, kada su boomeri napokon do\u0161li na vlast imperijalnih sila i koristili glazbu svoje generacije kao jeftini ozna\u010ditelj napretka dok bi provodili konvencionalnu politiku. Bitan element utopija kakve je evocirala popularna glazba Amerike i Britanije njihova je percipirana demokrati\u010dnost. Uglavnom se radilo o glazbi ljudi koji su se upravo borili za gra\u0111anska prava i nove mlade srednje klase koja je nekad zaista i \u017ertvovala svoj komfor da bi ih podr\u017eala. U ostatku svijeta, popularna glazba od sredine stolje\u0107a je imala mo\u017eda suptilno druga\u010dije zna\u010denje. Poput anatolijskog rocka u Turskoj, zamrocka u Zambiji ili sufi rocka u Pakistanu, jugoslavenski rock je zna\u010dio pristup razvijenom svijetu, prosvije\u0107enost urbane populacije koja ku\u017ei i prati “svjetske” (ameri\u010dke, britanske) trendove, a ne kreativnu korespondenciju te urbane “sofisticirane” populacije i “naroda”. Istina, i u Americi i Britaniji je postojala tenzija izme\u0111u rocka i popa – “rock a ne folk”, kako ka\u017ee Milanovi\u0107 – ali jeftini elitizam rockizma nije bio koristan njihovim politi\u010darima, a oduvijek je i prokazivan u kriti\u010darskim krugovima i zadnjih 20 godina je upadljivo demode. Na\u017ealost, mi jo\u0161 uvijek \u010dekamo ozbiljne kriti\u010darske tekstove o pop glazbi naroda. 1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n Analogno utjecaju afroamerike na ameri\u010dki pop i rock, Jugoslavija je razvila svoj specifi\u010dan pop izri\u010daj pod utjecajem narodne glazbe. Prije svega o\u010dito u neponovljivom opusu Bijelog Dugmeta, ali i u novovalnim otklonima od Dugmeta, poput \u0160tuli\u0107evog utvaranja makedonske du\u0161e, konceptualnih posveta narodu Idola i folk punka Zabranjenog Pu\u0161enja. Ali prava moderna narodna glazba, Lepa Brena ili Ju\u017eni Vetar, nije dobila ni pribli\u017eno po\u0161tovanje kakvo je u\u017eivala afroameri\u010dka glazba. Rat je bitna moralna naknadna olakotna okolnost. Osim narodnih pjeva\u010da i njihove publike koja “ne zna bolje”, u ratu su se svi Bregovi\u0107evi nasljednici (ne i sam Bregovi\u0107, naravno) pokazali nacionalisti\u010dkim agitatorima (\u010corba, Thompson, navodno Merlin) i mo\u017eda zauvijek vezali jedan od najboljih \u017eanrova svjetskog popa uz fa\u0161isti\u010dki patos.<\/p>\n\n\n\n Druga olakotna okolnost je da narodna glazba Hrvatske stvarno naginje grozomornom europskom popu. Od hibrida sli\u010dnih najuzbudljivijoj ameri\u010dkoj i engleskoj (i jugoslavenskoj) glazbi, ostao nam je samo sevdah post-punk ranog Bareta i mo\u017eda pravo purgerski (austrougarski) infantilni punk Psihomodo Popa. Lu\u010dki gradovi uvijek imaju svoju odvojenu karnevalsku tradiciju koja iznjedri ne\u0161to (Let 3, Dino Dvornik, Kuzma & Shaka Zulu), ali prava sinteza s glazbom fe\u0161ti je nestala. Postoje dvije iznimke: istarski Gustafi, koji izvan Istre zvu\u010de kao art world music slackerstvo i novelty a ne masovna glazba, i cro dance, jedini put do sad da je cijela pop glazbena industrija u demokratskoj Hrvatskoj kolektivno pokazala znakove \u017eivota. Makar su\u0161tinski europski fenomen, i rejverski (rana Ivana Banfi\u0107<\/a>) i frikovski (Nikita i Papageno<\/a>) i skorojevi\u0107evski (E.T.) elementi cro dancea bili su i ostali ispod \u010dasti SDP-u kao estetski praznoj stranci malogra\u0111an\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n Svu tragediju ukusa SDP-a vjerojatno najbolje predstavlja karijera Massima Savi\u0107a. Potpuno anglofilni art pop na po\u010detku karijere s bendom Dorian Gray, kratki blijesak inspiracije s Tuti\u0107em na crodanceu “Benzina<\/a>” u devedesetima kojeg se danas srami, i onda karikirano slabokrvni “respektabilni” pop zadnjih 20 godina. Ne\u0161to od te urbane nelagode okaljalo je i milenijalsku generaciju. Tako je od silne pompe trap fenomena samo Krank\u0161vester uspio napraviti punokrvne, kakve takve, hitove bez kompleksa. Opet Slavonija, koja je dala i Bareta, Coloniju kao jedinu posve\u0107enu cro dance grupu i danas Z++, rijetkog suvremenog izvo\u0111a\u010da s \u010dijom estetikom mo\u017eemo biti skroz zadovoljni, uz mo\u017eda Svemirka. Ostatak trap scene je zapravo ostao sputan snobovskim na\u010delima alternativnog hip hopa (“pamet”, virtuoznost, nedovoljno ambivalentna zajebancija) koja su formirala i Dje\u010dake, grupu koja je utrla put trap sceni. Neki od Dje\u010daka (Vojko) i njihovih satelita (Kre\u0161o) su se u me\u0111uvremenu opustili i stvarno postali zreli trap i pop autori. Dodu\u0161e Kre\u0161in najhrabriji crossover poku\u0161aj “Kilometri” se nije proslavio, ali Vojko je potpuno uspio s “Vojko V” stvoriti hegemonijski pop album koji slu\u0161aju svi, svima je ok i koji \u010dinjenicu da je Hulji\u0107 na\u0161 Bregovi\u0107 uokviruje kao ne\u0161to na \u0161to gotovo da mo\u017eemo biti ponosni. Naravno, uspje\u0161ni pop brzo postane otrcan, pa tako Vojkova nedavna suradnja sa Z++, “Obama”, nekako umanjuje obojicu. Uostalom i Maras sada slu\u0161a Vojka.<\/p>\n\n\n\n Lijek za SDP pop nije nu\u017eno u pravoj ljevici. Za svaki Haustor i Public Enemy, globalna a antiglobalisti\u010dka, antikapitalisti\u010dka lijeva glazbena scena je iznjedrila i frapantnu koli\u010dinu anakrone glazbe. Niti je SDP uvijek u krivu: himna u izvedbi Josipe Lisac mo\u017ee biti svijetu primjer kako danas treba prevoditi melodramu Europe devetnaestog stolje\u0107a, naime na jazz, \u0161ansonu i gotiku. Isto zastarjele \u017eanrove, ali u \u017eivom sje\u0107anju dovoljno prisutne da svi prepoznaju da tako<\/em> zvu\u010di melodrama. Iako u lo\u0161ijoj verziji, izbor “Tvoja Zemlja” isto je bio pogo\u0111en, s obzirom na to da opus Vice Vukova vjerojatno jedini mo\u017ee nositi sve \u0161to SDP pop \u017eeli nositi, i daje nekakvu koherenciju i dostojanstvu \u017eanru. Ipak, daleko smo od uistinu demokrati\u010dnih, me\u0111ugeneracijskih estetskih koalicija kakve su oko sebe okupili Bernie Sanders, Jeremy Corbyn, ali i Obama.<\/p>\n Analiza nastanka “SDP popa”, \u017eanra gra\u0111enog na opreci spram narodne glazbe, daje novu dimenziju besmrtnom pitanju: koga predstavlja SDP? Jedan jednostavan na\u010din na koji stranke poru\u010duju kome se obra\u0107aju je izbor glazbe koja prati kampanje, prijenose do\u010deka rezultata izbora, pa i inauguracije. Od naizgled beskrajnog rezervoara pu\u010dkih heroja kakve HDZ mo\u017ee mobilizirati, i velika je […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":32598,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[903,872],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[904],"class_list":["post-32595","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-glazba","tag-sdp","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32595","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32595"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32595\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32608,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32595\/revisions\/32608"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32598"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32595"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32595"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32595"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32595"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32595"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32595"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32595"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}“Svjetski”, a ne narodno<\/h2>\n\n\n\n
Urbana nelagoda<\/h2>\n\n\n\n