Dok se hrvatska javnost zabavlja pravnim statusom usta\u0161a iz HOS-a, medijima je ispod radara pro\u0161la pravna vijest koja bi mogla sna\u017eno utjecati na na\u0161e \u017eivote. Jo\u0161 prije pet godina 1.750 tu\u017eitelja, predvo\u0111enih konzervativnim ekonomistima i profesorima prava, obratilo se njema\u010dkom Saveznom ustavnom sudu u Karlsruheu zahtijevaju\u0107i ocjenu zakonitosti postupaka Europske centralne banke (ECB). Naime, u jeku pro\u0161le krize ECB je pokrenuo program kupnje imovine javnog sektora na sekundarnim tr\u017ei\u0161tima \u0161to zapravo zna\u010di kupovinu dr\u017eavnih obveznica zemalja \u010dlanica eurozone. Sve u svrhu sni\u017eavanja kamatnih stopa na obveznice kako bi posebno pogo\u0111ene dr\u017eave bile pod manjim pritiskom i lak\u0161e servisirale svoje dugove. Drugim rije\u010dima, kako ne bi do\u0161lo do raspada eurozone.<\/p>\n\n\n\n
Tu\u017eitelji su smatrali da je ECB tim programom, znanim i kao kvantitativno popu\u0161tanje, prekr\u0161io svoj mandat i zapravo financirao zadu\u017eivanja dr\u017eava \u0161to mu je poveljom zabranjeno. Slu\u010daj je preba\u010den na Europski sud pravde koji je u presudi zaklju\u010dio da nije bilo prekora\u010denja ovlasti ve\u0107 da se radilo isklju\u010divo o potezima u cilju dostizanja proklamirane razine inflacije od 2%. Dakle, ECB se pona\u0161ao sukladno jedinom cilju koji mu je zadan, a to je stabilnost cijena. To \u0161to je pritom kupovao dr\u017eavne obveznice na sekundarnim tr\u017ei\u0161tima je naprosto sekundarna stvar. Kupovao je i privatne obveznice. To su bili nu\u017eni potezi na raspolaganju kako bi se ostvario cilj propisan u povelji. Me\u0111utim, slu\u010daj se vratio na sud u Karlsruheu koji je ju\u010der donio presudu. Njema\u010dki ustavni suci se sla\u017eu s kolegama iz Europskog suda pravde da nije bilo izravnog financiranja dr\u017eavnog zadu\u017eivanja, ali smatraju da je ECB prekora\u010dio ovlasti. Ili preciznije, nemaju dovoljno dokaza da bi tvrdili suprotno.<\/p>\n\n\n\n
Naime, njema\u010dki suci sumnjaju da je Europska centralna banka prekr\u0161ila takozvani princip proporcionalnosti. A taj princip ka\u017ee da svaka europska institucija ima na raspologanju odre\u0111ena sredstva i ciljeve i da tim sredstvima kojima nastoji dosti\u0107i te ciljeve ne smije prekora\u010diti predvi\u0111eni prostor djelovanja i u\u0107i u prostor za koji su nadle\u017ene druge institucije. U ovom konkretnom slu\u010daju to zna\u010di da je ECB nadi\u0161ao prostor monetarne politike i izravno utjecao na fiskalnu politiku i ekonomiju. Tako na primjer u poja\u0161njenju stoji da je ECB svojim potezima osigurao dr\u017eavama lak\u0161e uvjete zadu\u017eivanja i servisiranja dugova nego \u0161to bi to bilo u okolnostima bez monetarne intervencije. Sud je naredio njema\u010dkom parlamentu da mu ECB u roku tri mjeseca mora dostaviti dokumentaciju i obja\u0161njenje uzimanja u obzir fiskalnih i ekonomskih u\u010dinaka svojih poteza kako bi bilo jasno jesu li se vodili principom proporcionalnosti, “balansirali” u\u010dinke i ostali u okvirima svog mandata. Ako ta dokumentacija i obja\u0161njenje ne budu zadovoljavaju\u0107i, Bundesbanka, njema\u010dka centralna banka koja je \u010dlanica Europskog saveza centralnih banaka ne\u0107e vi\u0161e mo\u0107i sudjelovati u otkupu obveznica. <\/p>\n\n\n\n
Dakle, posljedice mogu biti brutalne i potpuno suspendirati klju\u010dnu ulogu ECB-a u trenutnoj krizi. Iako se odluka njema\u010dkog Ustavnog suda ne odnosi na novi pandemijski hitni program kupnje obveznica, bilo kakva obustava sudjelovanja Bundesbanke \u0107e taj program zapravo zaustaviti. A i ako se prihvati obja\u0161njenje ECB-a za o\u010dekivati je tu\u017ebe koje \u0107e se odnositi na pandemijski program. Upravo je ta trenutna fragilna situacija dodatno zao\u0161trila reakcije na odluku Saveznog ustavnog suda. Ve\u0107ina kriti\u010dara isti\u010de da se odluka zasniva na prili\u010dno besmislenoj o\u0161troj distinkciji izme\u0111u monetarne politike i ekonomije. Na primjer, biv\u0161i viceguverner ECB-a V\u00edtor Const\u00e2ncio je ustvrdio<\/a> da je distinkcija ridikulozna. Naravno da \u0107e monetarne odluke i potezi imati u\u010dinka na ekonomiju. Ne mo\u017ee se monetarna politika odvijati u nekim laboratorijskim uvjetima koji nemaju veze s ostatkom ekonomije. Tako\u0111er, upitnima se smatraju i konkretna poja\u0161njenja po kojima bi neodr\u017eive kompanije ina\u010de propale da nije bilo ECB-a i ni\u017eih kamatnih stopa. Kao da je ECB mogao konkretno birati koja \u0107e se kompanija tim potezima odr\u017eati, a koja ne. Pogotovo ako ih se sve usporedi s trenutnom politikom njema\u010dke vlade koja spa\u0161ava kompanije bez obzira na procjenu njihove “odr\u017eivosti”.<\/p>\n\n\n\n No, implikacije ove pravne odluke ne prijete samo ekonomskoj odr\u017eivosti eurozone ve\u0107 i opstojnosti politi\u010dko-pravnog okvira. S obzirom na to da je njema\u010dki ustavni sud osporio presudu Europskog suda pravda i eksplicitno napisao da nije “razumljiva”, u pitanje dolazi cijeli pravni sistem Europske unije. Naime, ako ova odluka “za\u017eivi” sve \u0107e one Komisijine packe Ma\u0111arskoj i Poljskoj oko nepo\u0161tivanja europske pravne ste\u010devine naprosto pasti u vodu. Sav taj delikatni balans izme\u0111u autonomije europskih institucija i prava i autonomije nacionalnih dr\u017eava je u toj situaciji bespovratno naru\u0161en. S tim da se ovdje ne radi o nekakvoj obrani ili veli\u010danju europskog pravnog okvira i navedenog balansa. Radi se samo o tome da ovakav tip eventualnog raspada tog modela ne vodi nekom boljem rje\u0161enju, ve\u0107 upu\u0107uje na to da on nikad nije bio neutralan u pogledu mo\u0107i pojedinih \u010dlanica i da nemamo na raspolaganju kvalitetan i odr\u017eiv politi\u010dki odgovor u pogledu sanacije posljedica koje nam predstoje. <\/p>\n\n\n\nNeodr\u017eivi balans<\/h2>\n\n\n\n