Dr\u017eavno ogla\u0161avanje u medijima u Sjevernoj Makedoniji problem je du\u017ei od desetlje\u0107a. Ovisnost najve\u0107ih medija o dr\u017eavi potpuno je devastirala smisao novinarstva u toj zemlji. Za Bilten o tome pi\u0161e Tamara \u010cau\u0161idis, bi\u0161va predsjednica Sindikata novinara te predsjednica Vije\u0107a \u010dasti Udru\u017eenja novinara Makedonije.<\/p>\n\n\n\n
Jedna od pet privatnih televizija koja koja se emitira na teritoriju cijele zemlje objavila je stav da ne\u0107e prenositi niti informirati o odr\u017eanoj TV emisiji na kojoj su o teku\u0107im pitanjima pandemije odgovarali epidemiolozi i nekoliko ministara. Razlog tome je \u0161to je ovu kontaktnu emisiju, drugu te vrste, na parlamentarnom kanalu Javnog servisa organizirala, producirala i emitirala – sama Vlada.<\/p>\n\n\n\n
Ova vi\u0161e gesta nego istinska pobuna jednog medija u javnosti je pro\u0161la gotovo neopa\u017eeno. Struka se prethodno oglasila zbog na\u010dina na koji su odr\u017eavane redovne tiskovne konferencije o stanju sa pandemijom. Naime, kao meru predostro\u017enosti Vlada je ukinula prijenose u \u017eivo tiskovne konferencije ministra za zdravstvo koji vodi krizni \u0161tab i zamijenila ih aplikacijom Zoom na kojoj je pitanja novinara poslana mejlom \u010ditao portparol Vlade.<\/p>\n\n\n\n
Pobunilo se strukovno udru\u017eenje, pa je ovaj format kasnije promijenjen javljanjem samih novinara preko online platforme. Vlada ih uredno prenosi na svojim kanalima na socijalnim mre\u017eama, a signal prenose i televizije. Nakon ukidanja tiskovnih konferncija u\u017eivo na red je do\u0161la i reorganizacija emisija po gore opisanom modelu. Instinktivna reakcija jedne televizije koja je shvatila da “joj se radi o glavi” gotovo da nikoga nije posebno uznemirila. U vrijeme kontinuirane histerije zbog karantene i opasnosti od nove nepoznate bolesti, u vrijeme kade se \u010dekaju bilanse oboljelih, ozdravljenih i mrtvih, mediji koji se poslovi\u010dno zbog ne\u010deg bune i protestiraju, naprosto vi\u0161e nikoga ne zanimaju. Njima se zapravo dogadja da \u0107e, po svemu sude\u0107i, morati da plate cijenu \u2013 la\u017enog uzbunjivanja.<\/p>\n\n\n\n
Od nezavisnosti do danas, makedonski mediji urli\u010du kako im je nemogu\u0107e opstati na tr\u017ei\u0161tu, kako rade na rubu propasti i kako im je hitno potrebna financijska pomo\u0107. Sada kada se zaista globalno raspravlja o tome kako pomo\u0107i da mediji prebrode posljedice pandemije, kada se govori o specijalnom fondu i subvencijama, makedonska Vlada ne razlikuje se od svih drugih vlada koje se medijima bave samo s pitanjem kako ih neutralizirati. Kao i druge, i ova je brzo shvatila da je odgovor zapravo \u2013 veoma lako \u2013 jer nakon svega nitko ne\u0107e iza\u0107i na ulicu da ih brani. Prihva\u0107enjem dr\u017eavnog financiranja preko reklama i subvencija makedonski mediji su izgubili profesionalnu supstancu jer su novinarstvo koje im je jam\u010dilo integritet sveli na minimum, a rastom socijalnih mre\u017ea su izgubili relevantnost i sada ih se veoma lako rije\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n
Pitanje dr\u017eavnog financiranja medija preko reklama pitanje je na kojem le\u017ei dobar dio razloga za pad vlade Nikole Gruevskog. Naime on je praksu neprincipijelnog, vi\u0161e manje tajnog financiranja medija svih prethodnih vladaju\u0107ih garnitura, sistematizirao, ozakonio i doveo gotovo do savr\u0161enstva. Naprosto, u neravnopravnim uslovima koji su oduvijek vladali i jo\u0161 uvijek dominiraju makedonskim medijskim tr\u017ei\u0161tem ne postoje jasni i neselektivni kriteriji raspodjele reklamnog kola\u010da (te\u0161kog otprilike dvadesetak milijuna eura). Vlada Gruevskog je osim \u0161to je sama pla\u0107ala reklame, tako\u0111er koristila politi\u010dki pritisak na privatne tvrtke gdje smiju, a gdje ne smiju postavljati oglase, pa je tako dobivanje dr\u017eavnih oglasa postalo pitanje ho\u0107e li neki medij uop\u0107e financijski opstati ili \u0107e biti prinu\u0111en “prilagoditi” svoju ure\u0111iva\u010dku politiku.<\/p>\n\n\n\n
Vlasnik najutjecajnije privatne televizije A1 Velije Ramkovski sam je otvoreno govorio o torbama gotovog novca koje su stizale na njegovu adresu dok je bio u dobrim odnosima sa Gruevskim, a \u0161to je zavr\u0161ilo s njegovim uhi\u0107enjem 2010. godine. Nakon uhi\u0107enja, ve\u0107ina ostalih vlasnika medija preko no\u0107i su postali gazde provladinih medija. Torbe su i dalje stizale na njihove adrese, u obliku dr\u017eavnih oglasa. No da bi se osigurao nesputani dotok novca u medije oni su morali prilagoditi svoje izvje\u0161tavanje i cijenu je platilo \u2013 novinarstvo. Stariji i novinari srednje dobi su otpu\u0161teni, ukidale su se emisije, sve \u0161to je makar i malo pokazivalo otpor klijentelizmu i korupciji, te makar trunku integriteta, na\u0161lo se na crnoj listi. Ljudi su ostajali bez posla i bez nade da \u0107e pron\u0107ai novi jer su svi vlasnici strahovali da uposle novinara koji je ozna\u010den kao nepodoban ili problemati\u010dan.<\/p>\n\n\n\n
Cijela generacija novinara i urednika istisnuta je iz mejnstrim medija. Neki su profesionalno pre\u017eivjeli u malim portalima, ali veliki broj njih napustio je profesiju. Neki su, suo\u010deni sa imperativom opstanka, izvr\u0161ili profesionalno samoubojstvo postav\u0161i razno raznim glasnogovornicima. A jednom ste\u010dena bahatost nosioca vlasti prema novinarima nije se izgubila ni kada su se ti nosioci promijenili. Mo\u017eda najstra\u0161nija posljedica je potpuno iskrivljena slika javnosti, a ponekad i same struke: \u0161ta je zapravo novinarstvo i \u010demu ono slu\u017ei.<\/p>\n\n\n\n
\u010cini se da je taj proces jednosmjeran. U tolikoj mjeri da se me\u0111u kolegama prepri\u010dava anegdota sa nekog predavanja mladim novinarima koji su na pitanje “\u0161ta je va\u017eno za rast i razvoj medija” gotovo svi dali odgovor: “vladine reklame”. Imid\u017e novinarstva kao javnog dobra, poziv novinara kao za\u0161titnika nemo\u0107nih, kao kriti\u010dara i borca protiv korupcije i zloupotrebe mo\u0107i opstaje samo u projektnim aplikacijama za strane projekte i sloganima strukovnih organizacija.<\/p>\n\n\n\n
Problem dr\u017eavnih oglasa u medijima i drugim oblicima subvencija, u mandatu Nikole Gruevskog (2006. \u2013 2017.) s vremenom je toliko eskalirao da je postao kriterijem pribli\u017eavanje Makedonije Europskoj uniji, i naravno jedan od klju\u010dnih problema koji je apostrofirala tada\u0161nja opozicija na putu do vlasti. Utoliko da je zabrana dr\u017eavnih oglasa u medijima postala jedan od stupova politi\u010dkog programa socijaldemokratske stranke Zorana Zaeva.
I zaista jedan od prvih koraka koji je njegova Vlada poduzela bila je promjena zakona i zabrana dr\u017eavnih oglasa, osim na socijalnim mre\u017eama, \u0161to se sada pokazuje kao jako promi\u0161ljeno. Zakon je dosta dugo \u010dekao na usvajanje uslijed protivljenja nove oporbe, ali i nezainteresiranosti pa i potajnog otpora samih medija, no ipak je donesen i \u010dini se nevoljko sproveden. Nevoljko, zato \u0161to Vlada i danas ne propu\u0161ta da ka\u017ee da je spremna da pomogne medijima pod uslovom da se tome slo\u017ee strukovne organizacija i sami mediji. Prakti\u010dno jedina brana vra\u0107anju dr\u017eavne potpore medijima su udru\u017eenje i sindikat novinara.<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu makedonski mediji, prvenstveno televizije propustile su priliku za reformaciju, da potra\u017ee na\u010din da se pribli\u017ee mladoj publici i da zaista probaju da opstanu samostalno. Prema istra\u017eivanju Agencije za elektroni\u010dke medije, me\u0111unarodni kablovski kanali zna\u010dajno bolje prolaze kod publike nego neki od 47 nacionalnih, regionalnih i lokalnih televizija. Me\u0111u makedonskom publikom najgledanije su televizije s nacionalnom koncesijom koje emitiraju turske sapunice i kontakt emisije s javljanjem gledatelja u \u017eivo. Vijesti tih televizija li\u010de na radio priloge ispresijecane besmislenim javljanjima reportera. Promjene su rijetke i naj\u010de\u0161\u0107e se svode na izmjenu scenografije studija iz kojeg se emitiraju vijesti. Broj radnika stalno opada, \u0161tedi se na monta\u017eerima, snimateljima, toncima, a glavna ambicija su predizborne kampanje kada stranke tro\u0161e \u0161akom i kapom.
\u010cini se kao da je sva energija medijskih mogula fokusirana na to da se doka\u017ee koliko je va\u017eno da oni opstanu. Pri tom svi zdu\u0161no ignoriraju \u010dinjenicu da u zemlji od maksimum dva milijuna stanovnika program emitira vi\u0161e od 40 televizija, od kojih 11 na nivou cijele zemlje. Pet najve\u0107ih privatnih nacionalnih televizija okupilo se oko zahtjeva za financijsku pomo\u0107 vlade medijima. U tom su smislu izuzetno kreativni i neumorni u napinjanju da izjedna\u010de va\u017enost novinarstva sa va\u017eno\u0161\u0107u medija kao privatnih tvrtki.<\/p>\n\n\n\n
Isti ti mediji i ranije su primali dr\u017eavnu pomo\u0107 iz javnog prora\u010duna, istovremeno zdu\u0161no pre\u0161u\u0107uju\u0107i javnosti da se u zemlji odr\u017eavaju najve\u0107e studentske demokracije ikada. U istom danu znali su otpustiti i desetine novinara, istovremeno primaju\u0107i ideje za “teme dana” iz strana\u010dkih sredi\u0161njica. Isti oni sada se napinju nagla\u0161avaju\u0107i “neophodnost medija za demokratsko dru\u0161tvo”. Me\u0111utim, javnost im vi\u0161e ne vjeruje. Ona vidi da je privatno bogatstvo vlasnika ostalo neokrnuto, da se radi o ljudima koji uglavnom imaju i druge lukrativne biznise, a mediji im slu\u017ee kao poluga pritiska, po potrebi ucjena ili promocija. Novinari i drugi radnici zaposleni u medijima i dalje su na prvoj crti, podcijenjeni i potpla\u0107eni. To je tema samo u kontekstu prijetnje vlasnika otkazima radnicima, ako se ne udovolji njihovim zahtjevima.<\/p>\n\n\n\n
Zato je i nespretan potez Vlade da naprosto zamijeni te trome televizije inputima na svojim kanalima koji se vi\u0161e i ne razlikuju od televizijskog izvje\u0161tavanja pro\u0161ao neprimje\u0107eno. Nitko se nije posebno uzbudio zbog toga \u0161to Vlada emitira televizijsku emisiju umjesto samih televizija. Naprosto sve manje zna\u010de onima koji ih uop\u0107e jo\u0161 uvijek gledaju. Uz rijetke dragocjene izuzetke, novinarstvo vi\u0161e tamo ne \u017eivi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dr\u017eavno ogla\u0161avanje u medijima u Sjevernoj Makedoniji problem je du\u017ei od desetlje\u0107a. Ovisnost najve\u0107ih medija o dr\u017eavi potpuno je devastirala smisao novinarstva u toj zemlji. Za Bilten o tome pi\u0161e Tamara \u010cau\u0161idis, bi\u0161va predsjednica Sindikata novinara te predsjednica Vije\u0107a \u010dasti Udru\u017eenja novinara Makedonije. Jedna od pet privatnih televizija koja koja se emitira na teritoriju cijele […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":10873,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,790,85],"theme":[456],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[72],"class_list":["post-32456","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-novinarstvo","tag-radnicki-pokret","theme-politika","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32456","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32456"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32456\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32470,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32456\/revisions\/32470"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10873"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32456"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32456"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32456"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32456"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32456"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32456"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32456"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}